*Napomena: Čitate poglavlje iz Izvješća pučke pravobraniteljice za 2020., koje je predano Hrvatskom saboru u veljači 2021. O problemima vezanima uz zdravlja možete doznati više i u poglavljima “Diskriminacija u području zdravlja” i “Diskriminacija u području rada i zapošljavanja”.

Izazovi u 2020. bez presedana su u kontekstu prava na zdravlje. Epidemija je jasno upozorila na važnost stvaranja snažnog, umreženog i građanima dostupnog javnog zdravstva, koji će pružati pravovremene i kvalitetne zdravstvene usluge i adekvatno cijeniti rad onih koji taj sustav čine. Upravo su zdravstveni djelatnici podnijeli najveći pritisak epidemije od njezinog početka, u potpunosti stavljajući svoje vrijeme, znanje, ali i zdravlje, na raspolaganje za dobrobit čitavog društva, zbog čega im upućujemo posebnu zahvalu i duboko poštovanje. Nažalost, dosadašnje slabosti zdravstvenog sustava postale su još izraženije, uključujući i nedostatak djelatnika, o čemu više pišemo u nastavku i u poglavlju o radnim odnosima u javnim službama, kao i nedovoljna ulaganja u infrastrukturu, na što je jasno ukazala šteta koju je izazvao potres u ožujku.

Epidemija bolesti COVID 19, nepoznatog djelovanja na ljudski organizam, u RH je proglašena 11. ožujka, nakon čega su ministar zdravstva, Krizni stožer MZ i Stožer SCRH donosili odluke i upute o prilagođenom načinu rada zdravstvenih ustanova i pojedinih djelatnosti unutar sustava zdravstvene skrbi, kako bi se osiguralo provođenje epidemioloških mjera i zaštitili ljudski životi. Krizni stožer MZ, koji prema Zakonu o zdravstvenoj zaštiti upravlja i koordinira radom zdravstvenih ustanova i privatnih zdravstvenih radnika u kriznim situacijama, već je početkom 2020., prateći razvoj zaraze u svijetu i uvođenje zaštitnih mjera u drugim državama, počeo s organizacijom epidemiološke i infektološke službe. Dodatno, ZZZ daje ovlasti ministru zdravstva da u slučajevima izvanrednih okolnosti, katastrofa i epidemija većih razmjera, poduzima i mjere i aktivnosti koje njime nisu utvrđene, poput mobilizacije, organizacije i rasporeda rada i radnog vremena, promjene mjesta i uvjeta rada pojedinih zdravstvenih ustanova i njihovih radnika te privatnih zdravstvenih radnika u mreži javne zdravstvene službe, dok te okolnosti traju. Stoga je, usporedno s djelovanjem kriznih stožera, ministar zdravstva donosio upute i odluke usmjerene na aktivnosti zdravstvenog sustava, s ciljem očuvanja javnog zdravlja.

Podatci HZJZ-a pokazuju kako je od početka epidemije do 10. siječnja 2021. u RH zaraženo gotovo 220 tisuća građana, a umrlo ih je 4.368. Najveću snagu, djelotvornost i prilagodljivost u prevladavanju granica koje je COVID 19 kontinuirano stavljao pred društvo morao je pokazati upravo zdravstveni sustav. Broj novooboljelih, hospitaliziranih te građana čije liječenje je završilo smrtnim ishodom je rastao, pa su se bolnički i drugi zdravstveni kapaciteti sve više opterećivali, nastojeći  zbrinuti oboljele u otežanim okolnostima. Poseban izazov je pri tome predstavljalo i liječenje građana oboljelih od drugih bolesti, neovisno o zarazi COVID-om.

Krizni stožer MZ je u ožujku donio uputu svim pružateljima zdravstvenih usluga o potrebi smanjenja dolazaka pacijenata u domove zdravlja na najmanju moguću mjeru te njihovog zbrinjavanja, kad je to moguće, putem telefona, kao i obavljanja samo hitnih i neodgodivih pregleda i postupaka. Ovakvo postupanje je, s obzirom na prioritet provođenja zaštitnih mjera radi očuvanja javnog zdravlja, očekivano i nužno. Međutim, time je građanima uvelike smanjen pristup zdravstvenim uslugama koje nisu povezane s liječenjem COVID-a, a u prilog tome govore i podatci HZJZ-a prema kojima je znatno manje osoba koristilo zdravstvenu zaštitu obiteljske medicine tijekom travnja 2020., nego u travnju 2019. Prema podatcima HZZO-a, usporedbom prvih devet mjeseci 2019. i 2020., broj dolazaka pacijenata obiteljskim liječnicima manji je za 21,49%, u djelatnosti zdravstvene zaštite predškolske djece za 22,64%, a u zdravstvenoj zaštiti žena za 20,73%. HZZO ističe da je broj usluga za koje nije nužna fizička prisutnost pacijenata u svim ovim djelatnostima porastao prosječno 32%.

Građani su nam se, vidno nezadovoljni, prituživali na način obavljanja pregleda kod obiteljskih liječnika, zbog prilagođene organizacije rada domova zdravlja. Navodili su da moraju stajati u redovima ispred domova zdravlja, gdje ih se proziva, pri čemu izlažu svoje tegobe, zdravstveno stanje, nerijetko opisuju i obiteljske situacije te daju druge podatke bez ikakve privatnosti, kao i da se pregledi obavljaju i preko prozora ordinacije. Pacijentima tako nije bio osiguran odgovarajući pregled i razgovor s liječnikom, što je u suprotnosti sa Zakonom o zaštiti prava pacijenata, koji jamči pravo na povjerljivost podataka o zdravstvenom stanju te na privatnost pri pregledu i liječenju.

Nakon što smo zatražili da preispita ovakvo postupanje, MZ je u dva navrata uputio preporuke domovima zdravlja da bi svakog pacijenta, čije zdravstveno stanje to zahtijeva, trebalo naručiti, primiti u ordinaciju i pregledati, uz poštivanje privatnosti i povjerljivosti zdravstvenih podataka i epidemioloških mjera, tako da ne dolazi do okupljanja ispred domova zdravlja. S obzirom da građani nisu mogli nesmetano dolaziti u ordinacije, zbog prevelikog broja poziva, ali i preopterećenosti liječnika u obavljanju svakodnevnih zadataka, koji su se zbog epidemije proširili, vrlo često je bilo nemoguće razgovarati s liječnikom. Građani su se zbog toga žalili nama, ali i ravnateljima domova zdravlja, MZ-u, HZZO-u i zdravstvenim komorama.

Da bi se osigurao pristup zdravstvenoj skrbi, domovi zdravlja i liječnici su otvarali dodatne komunikacijske kanale prema pacijentima (e-mail, mobilne linije, SMS poruke, dodatne fiksne linije), što je donekle olakšalo dostupnost, premda je, prema informacijama građana, ona i dalje smanjena. Osim toga, prema podatcima HLJK, nerijetko su se žalili i ljekarnicima da ne mogu kontaktirati obiteljske liječnike te da je velik broj pacijenata sa simptomima streptokokne angine bio bez antibiotske terapije, u bolovima i s visokom temperaturom, jer ih liječnici nisu htjeli primiti bez negativnog COVID 19 testa.

Početkom epidemije velike probleme u pristupu liječenju i nabavci lijekova imali su i kronični bolesnici čije su kontrole i terapije odgođene, kao i oni koji su imali zakazane termine za prve specijalističke preglede i operacije.

Prema zaprimljenim pritužbama, velike poteškoće na početku epidemije oko pristupa liječenju i lijekovima, imali su i kronični bolesnici čije su kontrole i terapije odgođene, kao i oni koji su imali zakazane termine za prve specijalističke preglede i operacije. To je posljedica upute MZ-a bolničkom sustavu, koji je od ožujka do svibnja 2020., povećavajući smještajne kapacitete za izolaciju i intenzivno liječenje, zbrinjavao samo COVID te hitne ne-COVID pacijente. Uvedene su i zaštitne mjere poput zabrane pratnje uz pacijenta, pratnje pri porodu i druge, što je dovelo do dodatnog nezadovoljstva građana pa su nam se prituživali da su pacijenti starije dobi, onkološki, slabije pokretni, nagluhi (koji ne čuju kada su prozvani u čekaonici) i drugi, satima čekali, bez vode i hrane ili mogućnosti odlaska na toalet. Bolnice su to opravdavale nedostatkom zdravstvenog osoblja kojega je, preopterećenog i u riziku od zaraze, nedostajalo i za redovne zadatke, s obzirom da je COVID 19 prodro i među zdravstveno osoblje.

Obratio nam se i pritužitelj koji nije mogao ostvariti pravo na neodgodivu stomatološku uslugu niti
dobiti adekvatne informacije. Naime, budući da je prekogranični radnik, nalazio se u tzv. trajnoj samoizolaciji. U konačnici mu je ipak uspjelo, a MZ i HZZO su naveli kako su „poduzeli sve potrebno  kako bi se u vrijeme epidemije mogli obavljati hitni i neodgodivi postupci uz provođenje propisanih
mjera i protokola“.

Početak epidemije označio je i privremeni nedostatak zaštitnih maski, rukavica, dezinficijensa, zaštitnih ogrtača, vizira i drugih zaštitnih sredstava, koji je, prema pritužbama građana, prvo uočen u ljekarnama, a zatim i u zdravstvenim ustanovama. Prema podatcima HLJK, u ožujku i travnju je dio ljekarni imao poteškoća s nabavom, a naknadnom normalizacijom tržišta sve ljekarne su ih osigurale. Domovi zdravlja također su nam ukazali da se dio liječnika žalio kako nemaju zaštitna sredstva, koja su potom nabavljali na razne načine, pa i donacijama, o čemu više pišemo u poglavlju o radnim odnosima. Kolika je bila potreba za zaštitnom opremom najbolje pokazuje podatak Doma zdravlja Županja koji je, prateći razvoj pandemije u svijetu, već u siječnju nabavio polugodišnju količinu zaštitnih sredstava, koju je potrošio već u ožujku. Osim toga, i ljekarnici su, uz svo drugo medicinsko osoblje, podnosili golem pritisak. Naime, neki su građani nezadovoljstvo zbog gužvi u ljekarnama i ograničenja broja ljudi, nestrpljenja, provjere podataka o samoizolaciji, nedostatka lijekova, nerazumijevanja za promjene cijena i obveze nošenja maske, izražavali verbalnom agresijom i prijetnjama.

Stožer CZRH je u srpnju donio Odluku o nužnoj mjeri obveznog korištenja maski za lice ili medicinskih maski za vrijeme trajanja proglašene epidemije bolesti COVID-19, iz čije primjene su, temeljem
preporuke HZJZ-a, izuzete skupine građana kojima bi nošenje maske, zbog dobi i/ili zdravstvenog
stanja, bilo izuzetno teško, kao i građani s kroničnim respiratornim bolestima. Tako nam se obratila
pritužiteljica koja je smatrala da zbog zdravstvenog stanja ne treba nositi masku. Naime, dolaskom
na vađenje krvi zamoljena je da ju stavi, što je odbila, no osoblje laboratorija joj je odbilo izvaditi krv
pa je događaj prijavila i bolnici, MZ-u i HZJZ-u. HZJZ je preporuku o izuzeću od obveze nošenja maske tumačio tako da osobe s teškoćama disanja zbog kroničnih bolesti ne trebaju nositi masku samo u krajnjoj nuždi, kada im objektivno uvelike smeta pri disanju, ali da bi ju i tada, u situacijama pojačanog rizika (kao što je biokemijski laboratorij) ipak nakratko trebali staviti. Osim toga, Povjerenstvo za zaštitu prava pacijenata Primorsko-goranske županije ukazalo je kako sadržaj preporuke nije definirao ovlaštenu osobu koja može osloboditi od obveze nošenja maske, i na koji način, no ova praznina ipak je popunjena dopunom preporuke kojom potvrde izdaju obiteljski liječnici, pedijatri i specijalisti medicine rada i školske medicine.

Prve COVID 19 pacijente zbrinjavala je Klinika za infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljević“, a znatnim
porastom broja oboljelih, uspostavljeni su i primarno respiratorno-intenzivistički centri u KB Dubrava,
KBC Rijeka, KBC Split i KBC Osijek. Sve širi razmjeri epidemije vremenom su tražili pojačanu angažiranost zdravstvenog sustava u zbrinjavanju pacijenata, koji za to nije bio u potpunosti spreman. Tako su mediji u listopadu objavili anonimno pismo liječnice iz KB Dubrava koja upozorava na brojne poteškoće u liječenju i njezi COVID 19 pacijenata, kao što su nedostatak lijekova, neredoviti obroci, nedostatak boca s kisikom, liječnika, medicinskih sestara i drugo. MZ nas je obavijestilo o rezultatima nadzora kojim su utvrđeni manji propusti, zbog kojih nisu nastupile štetne posljedice koje bi utjecale na kvalitetu liječenja. Međutim, utvrđena je neodgovarajuća komunikacija između uprave i koordinatora respiratorno-intenzivističkog centra, što je dovelo do propusta u organiziranju rada. Stoga su razriješeni Upravno vijeće i ravnatelj bolnice te su imenovani novi, a dio medicinskog osoblja je privremeno premješten u KB Dubrava.

Nadalje, s obzirom da je cijela bolnica u listopadu prenamijenjena za liječenje COVID 19 pacijenata, prema uputi MZ-a, svi naručeni na specijalističke preglede ili bolničko liječenje nevezano za COVID 19, obaviješteni su da tamo ne mogu realizirati zdravstvene usluge te su premješteni u druge bolnice ili upućeni izabranom liječniku. Građani su nam se obraćali naglašavajući da su kod izabranog liječnika jedino mogli dobiti nove termine u drugim bolnicama, iznova čekajući, kao da su prvi puta na listi čekanja za pregled. Ovakvo postupanje je ipak bilo samo privremeno, do uspostave pozivnog centra u MZ u studenom, iz kojega su pacijenti (92% iz KB Dubrava) preusmjereni u druge bolnice u Zagrebu. Istodobno je HZZO povećao prioritetne liste za naručivanje pacijenata radi zbrinjavanja svih hitnih te osigurao dostupnost skupih lijekova za nastavak liječenja u drugim bolnicama u koje su preusmjereni.

Liste čekanja se s godinama nisu smanjile, a nerijetko su za određene preglede i postupke sve duže.
Epidemija i mobilizacija zdravstvenog sustava u ožujku i travnju, kada su zbrinjavana samo hitna i
COVID 19 stanja, doveli su do novog poremećaja, jer je veliki broj pregleda, dijagnostičkih postupaka
i operacija otkazan ili odgođen do daljnjega. Prema podatcima HZZO-a, u 2020. je znatno smanjen
broj narudžbi za prvi specijalistički pregled (55.007 u odnosu na 129.356 u 2019.), kao i kontrolne
preglede (280.599 u odnosu na 515.590 u 2019.). Unatoč tome, prosjek dana čekanja je ostao isti za
obje vrste pregleda, što ukazuje na značajno povećanje lista. Osim osnivanja pozivnog centra MZ iz
kojega se pacijenti preusmjeravaju u druge bolnice u Zagrebu, nije poznato na koji način se planira
u razumnom roku osigurati pružanje svih zdravstvenih usluga građanima.

Liste čekanja s godinama se nisu smanjile,
a za neke preglede i postupke sve su duže.
U ožujku i travnju zbrinjavana su samo hitna i COVID 19 stanja, a mnogi pregledi, dijagnostički postupci i operacije su otkazani ili odgođeni.

Također, Odlukom Kriznog stožera MZ iz svibnja, bolnički sustav je prilagođen epidemiološkim mjerama. Uvedeno je obvezno i besplatno testiranje na COVID 19 za sve koji trebaju hospitalizaciju ili dijagnostičko-terapijske postupke, a neki su građani, kako bi zaobišli duge liste čekanja u javnim bolnicama, preglede i postupke obavili u privatnima. Međutim, tako su izgubili pravo na testiranje na teret HZZO-a, kao i pritužiteljica koja nam se obratila. Naime, HZZO ne osigurava plaćanje troškova zdravstvenih usluga pruženih na zahtjev osigurane osobe kada nisu određeni od strane ugovorne zdravstvene ustanove/radnika.

Dakle, pacijenti koji obavljaju preglede i dijagnostičko-terapijske postupke u privatnim zdravstvenim
ustanovama ne mogu se testirati na COVID 19 na teret HZZO-a, što im povećava ukupnu cijenu
zdravstvene usluge.

Građani se mogu testirati na COVID 19 u zavodima za javno zdravstvo, izdvojenim ambulantama
domova zdravlja i drugim lokacijama po županijama. Od početka epidemije nalaz testa su najčešće
dobivali u roku od 48 sati, premda su u kolovozu nalaz u NZJZ „Dr. Andrija Štampar“ čekali oko 72
sata zbog preopterećenosti i manjka medicinskog osoblja, unatoč funkcionalnom i dostupnom
dijagnostičkom aparatu u Klinici za infektivne bolesti „ Dr. Fran Mihaljević“. HZJZ je na naše traženje
istaknuo da je mikrobiološka djelatnost, koja dnevno obrađuje više od 5.000 uzoraka, pod velikim
radnim opterećenjem radi nedostatka stručnog osoblja zbog brojnih bolovanja i (samo)izolacija te
poteškoća u nabavi reagensa i aparature. Zbog povremenih velikih gužvi za testiranje, naročito u
Zagrebu, obraćali su nam se građani i Udruga hrvatskih pacijenata, a MZ je u suradnji sa zdravstvenim ustanovama otvorilo dodatna mjesta pa su one ipak smanjene. Cijena testiranja se od početka epidemije mijenjala, a razlikovala se od jednog testnog mjesta do drugog. MZ napominje da to ovisi o brojnim komponentama koje uključuje testiranje, a ne samo o cijeni testa, kao i o nabavnim cijenama pojedinih platformi za dijagnostiku. HZZO je u srpnju utvrdio nove cijene, jer su veća dostupnost i jeftiniji reagens na tržištu omogućili njihovo smanjenje.

Rad liječnika, medicinskih sestara i drugog zdravstvenog osoblja od presudne je važnosti u svakoj
zdravstvenoj krizi. Preopterećenost, manjak osoblja, prekovremeni i otežani uvjeti rada, stres, strah
od zaraze, rad pod zaštitnom opremom i drugo, samo su neki od izazova s kojima su svakodnevno
suočeni. Tijekom cijele 2020. HLK je zaprimala pozive liječnika o potrebi psihološke pomoći jer su
radili u okolnostima povećanih fizičkih, psiholoških i emotivnih napora te pojačanog stresa.

U području zdravstvenog osiguranja 2020. smo zaprimili 13,97% više pritužbi i upita građana nego
u 2019. Najčešće su nezadovoljni dugotrajnošću postupanja HZZO, zbog nemogućnosti dobivanja pravodobnih informacija o mogućnostima i načinima ostvarivanja prava, kao i pogrešnog
informiranja od strane djelatnika HZZO-a, zbog čega gube status osigurane osobe radi propuštenih
zakonskih rokova odjave/prijave.

Iako je i u 2020. više puta raspisan natječaj za popunu Mreže javne zdravstvene službe,
nedostupnost zdravstvenih usluga, posebice u ruralnim i udaljenim područjima, u vrijeme epidemije
je pojačano došla do izražaja. Tako smo zaprimili pritužbu stanovnice Hvara nezadovoljne što njezin
otac i ostali pacijenti na otoku nemaju mogućnost ostvarivanja prava na fizikalnu terapiju u kući,
kako je to osigurano pacijentima na kopnu. Ravnomjerno pružanje zdravstvenih usluga na cijelom
teritoriju RH, posebice u izoliranijim i manjim mjestima i otocima, nužno je kako bi svi građani mogli
ostvariti zajamčeno pravo na zdravstvenu zaštitu.

Beskućnici su posebno pogođeni pri ostvarivanju prava na zdravstvenu zaštitu i pružanju zdravstvenih usluga. Kako nam navode i udruge, oni najčešće nemaju osnovno zdravstveno osiguranje zbog nereguliranog prebivališta, zbog čega smo u ranijim izvješćima davali preporuke MZ-u i tadašnjem MDOMSP-u. Međutim, prethodno regulirano prebivalište i dalje je uvjet za ostvarivanje zdravstvene zaštite, što dovodi do zanemarivanja zdravstvenih tegoba koje se ne liječe do hitnog stanja, kada i neovisno o nereguliranom zdravstvenom osiguranju, moraju biti adekvatno zbrinuti i liječeni. S tim u vezi, Udruga Nada se zalaže za otvaranje ambulante u kojoj bi se liječili beskućnici i ostali socijalno ugroženi građani koji nemaju osnovno zdravstveno osiguranje.

U RH nedostaje 121 tim obiteljske medicine (najviše u Zagrebačkoj županiji), 52 tima pedijatrije (najviše u Gradu Zagrebu), 205 timova dentalne zdravstvene zaštite (najviše u Osječko-baranjskoj županiji) i 58 timova ginekologije (najviše u Gradu Zagrebu), o čemu pišemo i u dijelu o diskriminaciji u području zdravlja. Ovi podatci su vrlo slični onima za 2019., s tim da HZZO ukazuje na potrebu ažuriranja Mreže javne zdravstvene službe zbog smanjenja broja stanovnika, a time i osiguranih osoba. Dodatno, u Zagrebu su timovi nejednako raspoređeni pa ih u nekim četvrtima nedostaje, dok ih u drugima ima previše. S ozbiljnošću situacije u kojoj građanima nema tko pružiti zdravstvenu skrb zbog odlaska liječnika na specijalizaciju suočio se DZ Petrinja, gdje se do zaposlenja liječnika, u općini Gvozd zdravstvena zaštita pružala preraspodjelom i organizacijom radnog vremena svih liječnika zaposlenih u DZ Petrinja.

Kao preventivnu mjeru zaštite javnog zdravlja, dolaskom jeseni građani su pozivani na cijepljenje protiv gripe. Međutim, ubrzo je uočen nedostatak cjepiva, i kod obiteljskih liječnika i u ljekarnama. Tako su nam se obraćali građani koji se nemaju pravo cijepiti na teret HZZOa, nezadovoljni što ga je u ljekarnama brzo ponestalo. Međutim, MZ je pojasnio da je HZJZ u 2020. nabavio 45% više doza nego prethodne godine te da se nabavlja prema unaprijed izrađenom planu temeljenom na iskazanom interesu građana obiteljskim liječnicima.

Postupali smo i po pritužbi o uskrati informacija o zdravstvenom stanju i smrti člana obitelji pacijentice koja je pred kraj svog oporavka, u bolnici zaražena s COVID 19, nakon čega je umrla, a članovi obitelji su za njenu smrt saznali iz medija, tek dva dana kasnije. Kako ZZZ ne predviđa obvezu zdravstvene ustanove da o smrti u određenom roku obavijesti članove obitelji, radi se o očitoj pravnoj praznini. Prema nama dostupnim podatcima, neke zdravstvene ustanove obavještavanje obitelji uređuju internim aktima, poput OB Sisak i OB Koprivnica, u kojima je ovaj postupak vrlo detaljno razrađen. Stoga smo MZ-u preporučili kako bi obavještavanje člana obitelji o smrti pacijenta u zdravstvenoj ustanovi trebalo biti ne samo etičko načelo već i zakonska obveza, da se to regulira izmjenama zakona kako bi se da se obitelj umrloga bez odgode obavijestilo o smrti i daljnjim koracima. Bolnica se ispričala obitelji i odmah izradila Postupak s umrlima na bolničkom odjelu, koji do tada nije imala. MZ je zatražilo od HLK da ispita poštivanja etičkih načela liječnika, ali se na preporuku popunjavanja pravne praznine nije osvrnulo.

Od početka epidemije građani su izloženi sve većem stresu uslijed socijalnog distanciranja, straha
od zaraze, liječenja, prilagođenih uvjeta rada, neizvjesnosti oko budućnosti, brige za članove obitelji
i, u konačnici, za egzistenciju, što predstavlja golem izazov za mentalno zdravlje, a situacija je
posebno teška na potresom pogođenim područjima. Kako bi se građanima pružila podrška i
psihološka pomoć, uvedene su mnoge telefonske linije. Takav oblik podrške organizirali su HZJZ i
županijski zavodi za javno zdravstvo, Hrvatsko psihološko društvo, HCK i mnogi drugi, no upitno je
koliko su građani o tome informirani. Osim toga, u Centar za krizna stanja i prevenciju suicida KBCa Zagreb može se doći bez najave i uputnice, a na službenoj stranici HZJZ dostupni su alati koji se
mogu koristiti u prevenciji negativnih posljedica stresa.

Ipak, Koalicija udruga u zdravstvu navodi kako je konkretna psihološka pomoć bila dostupna građanima s pristupom internetu, dok drugi oblici ove podrške nisu prepoznati. Stoga je nužno stručnu pomoć radi osnaživanja mentalnog zdravlja učiniti dostupnom u raznim oblicima i prilagoditi građanima, što je osobito važno na područjima pogođenima potresima. Također, mnogi zbog utjecaja epidemije i potresa imaju mentalne poteškoće, ali zbog straha od stigme ne traže pomoć pa je nužno raditi na prevenciji, ranom prepoznavanju i liječenju mentalnih poremećaja. Slijedom toga, izuzetno je važno mentalno zdravlje u zajednici uvrstiti u prioritete javnih politika, posebice jer RH nema Nacionalnu strategiju razvoja mentalnog zdravlja još od 2016.

Postupci koji su u liječenju dječaka iz Metkovića u prosincu 2018. doveli do smrtnog ishoda, rezultirali su, prema podatcima DORH-a, provođenjem istrage protiv četiri osobe zbog osnovane sumnje da su počinile kazneno djelo protiv zdravlja ljudi nesavjesnim liječenjem. Značajno je da u postupanjima ovih osoba HLK i Hrvatska komora medicinskih sestara u nadzorima nisu utvrdili propuste. I u izvješćima za 2018. i 2019. pisali smo kako i ovaj slučaj ukazuje na nedovoljnu dostupnost odgovarajućih zdravstvenih usluga, što je dodatan razlog za ažuriranje Mreže javne zdravstvene službe. Postupali smo i po pritužbi vezanoj uz refundaciju troškova smještaja pokojnika u rashladnu komoru za infektivne leševe, odnosno računa Zavoda za sudsku medicinu i kriminalistiku Medicinskog fakulteta Rijeka u visini od 10.000 kuna, bez čijeg plaćanja pritužiteljica nije mogla preuzeti tijelo i pokopati supruga. Usluga smještaja u rashladne komore korištena je nekoliko mjeseci, jer se utvrđivao identitet pokojnika. Cijena je formirana po Odluci dekana, koju je donio temeljem Statuta, no nije jasno po kojem zakonu, kao što nije jasno na koji se način i pred kojim tijelom račun može osporavati.

Naime, MZ ističe kako ZZZ kojim se propisuje utvrđivanje smrti i obdukcija, Pravilnik o načinu pregleda umrlih te utvrđivanje vremena smrti, kao ni Odluka o visini troškova provođenja obdukcije, ne uređuju ovo pitanje, a ni MZO se ne smatra nadležnim. To nije regulirano niti Zakonom o pogrebničkoj djelatnosti, pa se radi o očitoj pravnoj praznini. Nesporno je da se posmrtni ostaci čuvaju u posebnim komorama kako bi se spriječila opasnost od infekcija, o čemu skrbe zdravstveni djelatnici, pa je ipak riječ o zdravstvenoj usluzi od javnog značaja koja bi morala biti zakonski regulirana, kao što bi moralo biti propisano i tijelo nadzora nad njenim obavljanjem.

 

Preporuke:

7. Ministarstvu zdravstva, da izradi prijedlog izmjena i dopuna Zakona o zdravstvenoj zaštiti kojim bi se definirala obveza zdravstvenih ustanova da o smrti u određenom roku obavijeste obitelj;

8. Ministarstvu zdravstva, da poduzima konkretne i učinkovite mjere radi smanjenja listi čekanja;

9. Ministarstvu zdravstva, da u razumnom roku osigura pružanje svih zdravstvenih usluga građanima, čiji termini su otkazani ili privremeno odgođeni zbog epidemije;

10. Ministarstvu zdravstva, da ažurira Mrežu javne zdravstvene službe;

11. Ministarstvu zdravstva, da donese novu Mrežu hitne medicine;

12. Ministarstvu zdravstva i Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, da sustavno informiraju građane o mogućnostima ostvarivanja psihološke pomoći i zaštite mentalnog zdravlja na svima pristupačne načine, a ne samo putem interneta;

13. Ministarstvu zdravstva, da donese novu Nacionalnu strategiju razvoja mentalnog zdravlja;

14. Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, da postupke priznanja prava iz zdravstvenog
osiguranja, uključujući i žalbene, provodi u zakonom propisanim rokovima;

15. Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, da osiguranicima pruža pravodobne i cjelovite informacije o pravima iz zdravstvenog osiguranja;

16. Ministarstvu zdravstva i Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, da izrade Prijedlog izmjena i dopuna Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju i Zakona o zdravstvenoj zaštiti temeljem kojih će beskućnici imati pravo na besplatnu zdravstvenu zaštitu neovisno o reguliranom prebivalištu;

17. Vladi RH, da razmotri mogućnost uspostavljanja ambulanti za beskućnike i ostale socijalno
ugrožene bez osnovnog zdravstvenog osiguranja;

18. Vladi RH, da predloži donošenje propisa kojim će se regulirati način, uvjeti, financiranje, ovlaštene osobe te tijela nadzora za obavljanje zdravstvene usluge smještaja pokojnika u rashladne komore;

 

Vezane teme iz Izvješća pučke pravobraniteljice za 2020.:

Diskriminacija u području zdravlja

Diskriminacija u području rada i zapošljavanja

 

Cijelo Izvješće pučke pravobraniteljice za 2020. pronađite ovdje.