U 2019. najviše pritužbi zaprimili smo upravo u području zdravstva, njih 282, a odnosile su se na zdravstveno osiguranje, zaštitu prava pacijenata, sam sustav zdravstvene zaštite i drugo. Građani se i dalje pritužuju da termin kod liječnika dugo čekaju, na nezadovoljavajuću zdravstvenu uslugu, neučinkovitu pravnu zaštitu pacijenata, neprofesionalno ponašanje djelatnika HZZO-a, neodgovarajuću skrb palijativnih pacijenata, neučinkovito rješavanje pritužbi o kvaliteti zdravstvene usluge, njenu nedostupnost ili druge probleme.
Često smo zaprimali i različite upite građana o pravima iz zdravstvenog osiguranja, jer im izabrani liječnici nisu davali dovoljno informacija ili su im čak uskratili zakonom zajamčeno pravo. Zaprimljeno je i nekoliko pritužbi o nepoštivanju radnog vremena ordinacije, koje smo prosljeđivali HZZO-u radi provođenja nadzora. Pritužbe smo zaprimali i zbog neprofesionalnog ponašanja medicinskog osoblja, a premda smo u Izvješću za 2018. preporučili MZ-u da poduzme mjere kako bi se u zdravstvenim ustanovama organizirale edukacije o pravima pacijenata te ponašanju i komunikaciji, prema zahtjevima medicinske etike i deontologije, Vlada se u Mišljenju na preporuku nije očitovala.
Novi Zakon o zdravstvenoj zaštiti (ZZZ) stupio je na snagu 1. siječnja 2019., a naglasak mu je na unaprjeđenju primarne zdravstvene zaštite, rasterećenjem hitne medicinske službe i povećanjem njene učinkovitosti za hitne pacijente, uvođenjem dežurstava u obiteljskoj medicini, pedijatriji i dentalnoj medicini vikendima i praznicima, i drugome. Ipak, njegovi učinci još nisu vidljivi jer mu zdravstveni sustav organizacijski nije prilagođen. Tako smo zaprimali pritužbe zdravstvenih radnika na povrede zakonskog roka (30.6.2019.) do kojega su domovi zdravlja i njihova upravna vijeća trebali poduzeti mjere kako bi se ordinacije, ljekarne i laboratoriji prilagodili novom zakonskom uređenju, kao privatne prakse, pa ostaje za vidjeti kada će pozitivni učinci novog ZZZ-a nastupiti za pacijente.
Također, i u Izvješću EK „Pregled stanja zdravlja i zdravstvene zaštite u RH 2019.“ je naglašeno kako su reforme usmjerene na primarnu i bolničku skrb ostvarile tek ograničen uspjeh. Dok je 2017. u EU 70% građana navelo da je dobrog zdravlja, u RH je to navelo 61%, tri od pet osoba starijih od 65 godina boluje od bar jedne kronične bolesti, a smrtnost od izlječivih bolesti (kronična opstruktivna bolest pluća, rak dojke, rak debelog crijeva) se povećala. Nadalje, navodi se da se zdravstveni sustav i dalje oslanja na bolničku skrb pa postoji prostor za pružanje većeg broja usluga na primarnoj razini.
Također, ne postoji strategija za pružanje dugotrajne skrbi za koju su zadužene zdravstvene i ustanove socijalne skrbi, koja je zbog takve fragmentacije često neučinkovita. Liste čekanja su se u odnosu na 2018. povećale. Prema podatcima HZZO-a, prosječno vrijeme čekanja na prvi pregled je 145, dok je 2018. bilo 130 dana. Na kontrolne preglede čekalo se u prosjeku 159, dok je u 2018. to bilo 145 dana, a i na određene dijagnostičko-terapijske postupke čekalo se duže, što prikazujemo u tablici:
Broj pacijenata na listama se također povećao u odnosu na 2018. Tako ih je na prvi pregled naručeno 202.585, 10% više nego 2018., kada ih je bilo 184.197. Na kontrolni pregled u 2019. čekalo je 430.873 pacijenta, 12% više, s obzirom da ih je u 2018. čekalo 384.168. Jesu li ovi podatci odraz većeg pobolijevanja ili svjesnosti redovnih i preventivnih pregleda, nije poznato, ali građanima koji ne mogu platiti privatne zdravstvene usluge i dalje ostaje čekati.Smanjenju lista nije pomoglo ni što je HZZO ugovarao dodatne postupke s bolnicama i privatnim zdravstvenim ustanovama. Istovremeno, MZ je odustalo od donošenja Pravilnika o medicinski prihvatljivom vremenu za ostvarivanje mjera zdravstvene zaštite, što smo u izvješćima preporučivali niz godina. Kao razlozi navode se druge mjere koje bi trebale smanjiti čekanje, poput prioritetnih lista čekanja, brisanja dvostrukog naručivanja pa i ugovaranja dodatnih postupaka s javnim i privatnim ustanovama. Međutim, hitni pacijenti čije zdravstveno stanje zahtijeva žurnu reakciju nisu na redovnim listama čekanja pa se prioritetne liste ipak ne mogu smatrati mjerom koja bi smanjila redovne liste, ili bi to učinila tek neznatno.
Zakon o zaštiti prava pacijenata (ZZPP) još uvijek ne predviđa učinkoviti pravni lijek pa su nužne njegove izmjene, sukladno Odluci i Rješenju Ustavnog suda U-I-4892/2004 i U-I-3490/2006 iz 2008. O ovom problemu pisali smo i u Izvješću za 2018. te smo MZ-u uputili preporuku, no o njoj se Vlada nije očitovala. Osim toga, županijska povjerenstva za zaštitu prava pacijenata i dalje nemaju odgovarajuću ulogu, posebno jer različito tumače odredbe ZZPP-a pa pojedina ni ne postupaju kada im se pacijent obrati pritužbom, već ju samo proslijede drugim tijelima, dok druga ustraju u nastojanju da pacijent dobije kvalitetnu i potpunu zdravstvenu uslugu. Ovakav način rada i različito shvaćanje uloge povjerenstava još je jedan razlog za izmjene ZZPP-a.
Nedostupnost zdravstvenih usluga kontinuirano je prisutna pa tako nedostaje 118 timova obiteljske medicine, 53 pedijatrije, 59 ginekologije i 220 dentalne zdravstvene zaštite, gdje je nedostatak manji u odnosu na 2018., kada ih je nedostajalo 259. Neki domovi zdravlja navode i nedostatak magistara medicinske biokemije pa su natječaji za nepopunjena radna mjesta trajno otvoreni, kao u Domu zdravlja Splitsko-dalmatinske županije za Makarsku. Oni koji imaju dovoljno financijskih sredstava da probleme nedostatka liječnika sami rješavaju to i čine, pa je Dom zdravlja Petrinja, uz stimulaciju plaće, u Topuskom i Vrginmostu zaposlio dva liječnika obiteljske medicine iz Zagreba, a nedostupnosti zdravstvenih usluga pišemo i u poglavlju o nejednakom regionalnom razvoju.
Hitnu medicinsku službu, prema novom ZZZ-u, trebalo je reorganizirati, a ministar je do 30. lipnja trebao donijeti novu Mrežu hitne medicine. Ipak, prema podatcima MZ-a i Hrvatskog zavoda za hitnu medicinu (HZHM) to još nije učinjeno, već se prikupljaju i analiziraju podatci s terena o potrebama za timovima i njihovoj raspoređenosti, pa nije poznato kakve se promjene očekuju po županijama. Nadalje, podaci HZHM-a pokazuju da je većina intervencija u 2019. bila za nehitne pacijente, kojima je potrebna skrb drugih djelatnosti u zdravstvenom sustavu, što opterećuje i usporava rad te ukazuje na probleme u funkcioniranju djelatnosti na primarnoj razini. Pitanje raspoređenosti timova hitne medicine, prema stavu MZ-a, nije u njihovoj, već u nadležnosti JLS-a koje mogu osigurati nadstandardnu zdravstvenu zaštitu financiranjem dodatnih izvanboln ičkih jedinica hitne medicinske službe, no neprihvatljivo je da se odgovornost za osiguravanje pravovremeno dostupne hitne medicinske pomoći prebacuje na JLS-e, budući da konačnu odluku o Mreži hitne medicine donosi ministar zdravstva. MZ smo upozorili na nužnost sustavnog rješavanja problema učinkovitosti rada hitne medicinske službe, promjenom organizacije rada svih dionika primarne zdravstvene zaštite, no odgovor nismo dobili.
Ne nazire se kraj utvrđivanju odgovornosti za postupke koji su u liječenju devetogodišnjeg dječaka u Metkoviću u prosincu 2018. doveli do smrtnog ishoda. Da bi DORH mogao odlučiti o kaznenoj prijavi, bilo je potrebno provesti medicinsko vještačenje, no tijekom cijele godine postojale su teškoće u pronalaženju institucije koja će ga provesti. Konačno, prema nama dostupnim podatcima, u medicinskom vještačenju Medicinskog fakulteta u Zagrebu donesenom krajem 2019., zaključeno je kako je liječnica, koja nam se pritužila da joj je Hrvatska liječnička komora (HLK), obavljajući svoje javne ovlasti, teško povrijedila ljudska prava i u svojem ju mišljenju teretila za stručne propuste, ispravno postupila u zbrinjavanju dječaka, dok su propusti uočeni kod drugih liječnica i medicinske sestre, koje HLK i Hrvatska komora medicinskih sestara uopće nisu konstatirali ili su umanjili njihov značaj. Temeljem medicinskog vještačenja i policijskog izvješća PU dubrovačko-neretvanske, postavljene su osnove sumnje na počinjenje kaznenog djela nesavjesnog liječenja za tri liječnice i medicinsku sestru kojima se otac dječaka obratio za pomoć. Osim utvrđivanja osobne odgovornosti, ovaj slučaj nedvojbeno govori i o nedovoljnoj dostupnosti odgovarajućih zdravstvenih usluga u svim dijelovima zemlje, što je nužno mijenjati.
Palijativna skrb se ne pruža samo starijim bolesnicima, već svim oboljelima od neizlječivih bolesti, neovisno o dobi. U današnje vrijeme Poljska je vodeća europska zemlja u organizaciji sustava palijativne skrbi, s nekoliko stotina specijaliziranih ustanova, a u RH za sada postoji samo jedna. U 2019. je ugovoreno, uz 363 palijativne postelje u bolnicama iz 2018., još sedam koordinatora (36 od ukupno 52) i sedam mobilnih palijativnih timova (29 od ukupno 52). Mreža javne zdravstvene službe predviđa ukupno 83 palijativne postelje u stacionarima domova zdravlja. Dom zdravlja Splitsko-dalmatinske županije jedini je ugovorio palijativne postelje (njih 28 u Imotskom, Makarskoj, Sinju i Supetru) od ukupno 25 domova zdravlja koja su od MZ-a u 2018. zatražili odobrenje za njihovo ugovaranje.
Osim usporenog razvoja palijativne skrbi, posebno zabrinjavaju svakodnevne teškoće, kako umirućih i članova njihovih obitelji, tako i pružatelja ovih usluga, naročito na primarnoj razini zdravstvene zaštite. Prema podatcima domova zdravlja, o bolesnicima u njihovom domu brinu mobilni palijativni timovi u okviru svojeg radnog vremena, dok su nakon toga prepušteni obiteljskim liječnicima, ukoliko tada rade u smjeni, ili hitnoj medicinskoj pomoći. Obitelji palijativnih pacijenata prilikom otpusta iz bolnice također dobiju naputak da, u slučaju potrebe, po završetku radnog vremena i vikendom zovu hitnu pomoć, što se kosi s načelom dostupnosti palijativne skrbi koja prema Nacionalnom programu razvoja palijativne skrbi 2017.-2020. mora biti dostupna 24 sata svih sedam dana u tjednu. Dom zdravlja Vukovar pozitivan je izuzetak, koji iz vlastitih sredstava financira pripravnost medicinskih sestara tijekom druge smjene te vikendima i blagdanima. Time se neizbježno post avlja pitanje što je s domovima zdravlja koji nemaju takve financijske ili kadrovske mogućnosti.
Nadalje, veliki problem u radu mobilnih timova prekasno je prepoznati palijativni pacijent, jer nedostaje vrijeme da se predvide zdravstvene poteškoće te planira daljnja skrb i u nju uključe potrebni stručnjaci. Mobilni timovi se, zbog nedostatka zdravstvenih i drugih suradnika na tržištu rada, nerijetko sastoje samo od liječnika i medicinske sestre, nedostaje naročito socijalnih radnika i psihologa, a naknada za njihov rad je neodgovarajuća, jer koeficijenti složenosti poslova, pripravnost i specifični uvjeti rada nisu pravno regulirani.
Poseban problem je pružanje palijativnih usluga korisnicima u stacionarima domova za starije koji nisu zdravstvene ustanove, pa ne mogu ni biti pružatelji palijativne skrbi. No, kada je pojedinim korisnicima ona nužna, HZZO tvrdi da im je tada dostupna pod istim uvjetima kao i osobama koje su smještene u svojoj obitelji. Da to ipak nije tako, pokazuju podatci nekih domova za starije, primjerice Centar i Sveti Josip u Zagrebu, koji im, iako nisu zdravstvene nego ustanove socijalne skrbi, ipak pružaju palijativnu skrb, jer korisnici nemaju gdje biti smješteni, osim u stacionarima ovih domova.
Budući da Nacionalni program razvoja palijativne skrbi 2017.-2020. prepoznaje gerijatrijske bolesnike kao ranjivu skupinu kojoj se pruža posebna pažnja i palijativna skrb, koja se kroz stacionare može provoditi i u ustanovama socijalne skrbi, u tom su kontekstu nužne odgovarajuće izmjene ZZZ-a, ZSS-a i podzakonskih propisa, kako bi se djelatnost palijativne skrbi mogla provoditi i u socijalnim ustanovama. Osim toga, potrebno je regulirati minimalne uvjete za pružanje zdravstvenih usluga u socijalnim ustanovama kroz zdravstveno-socijalni pristup, kako bi palijativna skrb u njima bila jednake kvalitete kao i u stacionarima zdravstvenih ustanova.
Uz nedovoljno smještajnih kapaciteta, zdravstvenog kadra, liječničkih timova i nedostupnih zdravstvenih usluga, pitanje je tko će nas liječiti i u kakvim uvjetima u godinama koje dolaze. 2019. potvrde za rad u inozemstvu zatražilo je 27 magistara farmacije te 289 medicinskih sestara i primalja. Prema podatcima HLK, tijekom 2019. 127 liječnika napustilo je RH u potrazi za poslom u struci, a od 2013. do kraja 2019. otišlo ih je 861. Njihov nedostatak vidljiv je na cijelom području RH, a najviše u malim i udaljenim sredinama koje nisu privlačne za rad te obiteljski i društveni život, unatoč mjerama MZ-a i pojedinih domova zdravlja koji ih raznim stimulacijama nastoje privući.
Konačno, pripremu ovog Izvješća obilježila je pandemija COVID19 virusa, o kojoj ćemo svakako pisati u Izvješću za 2020., no već sada je vidljiva važnost ulaganja u javno zdravstvo, kako bi u ovakvim situacijama svim građanima mogla biti pružena najbolja moguća zdravstvena skrb.
PREPORUKE:
1. Ministarstvu zdravstva, da poduzima konkretne i učinkovite mjere radi smanjenja listi čekanja;
2. Ministarstvu zdravstva, da izradi prijedlog izmjena i dopuna Zakona o zaštiti prava pacijenata, kojim bi se pacijentima osiguralo učinkovito sredstvo pravne zaštite, sukladno Odluci i Rješenju Ustavnog suda U-I-4892/2004 i U-I-3490/2006 iz 2008.;
3. Ministarstvu zdravstva, da poduzme odgovarajuće mjere kako bi se u zdravstvenim ustanovama redovito organizirale edukacije za medicinsko osoblje o pravu pacijenata i ponašanju u skladu s medicinskom etikom i deontologijom;
4. Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, da kontinuirano i učinkovito informira građane o pravima iz zdravstvenog osiguranja;
5. Ministarstvu zdravstva, da donese novu Mrežu hitne medicine;
6. Ministarstvu zdravstva, da ubrza uspostavljanje svih oblika palijativne skrbi na svim razinama zdravstvene zaštite te provede analizu rada mobilnih palijativnih timova i sukladno tome poduzme odgovarajuće mjere;
7. Ministarstvu zdravstva i Ministarstvu za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, da predlože izmjene i dopune Zakona o zdravstvenoj zaštiti, Zakona o socijalnoj skrbi i podzakonskih akata kojima bi se osiguralo provođenje palijativne skrbi u stacionarima ustanova socijalne skrbi.
Cijelo Izvješće pučke pravobraniteljice za 2019. pronađite ovdje, a više informacija o povezanim temama o kojima u njemu pišemo pronađite klikom na neku od poveznica niže.
Diskriminacija u području zdravlja
Osobe s duševnim smetnjama kojima je ograničena sloboda kretanja
Nejednak regionalni razvoj s posebnim osvrtom na ruralna područja
Povodom Međunarodnog dana ljudskih prava – kako podršku „s papira“ pretvoriti u stvarnu promjenu za građane
Tko su branitelji ljudskih prava i zašto su važni
40 godina UN Konvencije protiv mučenja i drugih okrutnih, neljudskih i ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja
Koju pomoć mogu ostvariti najsiromašniji građani
Koliko zaposlenih u školama neće ove godine dobiti božićnicu?
Javno razotkrivanje – što je, kada se koristi i kako pomaže u borbi protiv korupcije