* Napomena: Čitate poglavlje iz Izvješća pučke pravobraniteljice za 2022., koje smo predali Hrvatskom saboru u ožujku 2023. Cijelo Izvješće možete otvoriti u PDF formatu i u interaktivnoj verziji.
Povezane teme pronađite na dnu ove stranice.
Ovo poglavlje podijeljeno je na cjeline:
- Zaštita prava osoba lišenih slobode u zatvorskom sustavu
- Zdravstvena zaštita
- Uvjeti smještaja
- Tretman zatvorenika
- Postupanje službenika
- Obavljanje poslova NPM-a u zatvorskom sustavu
- Uvjeti smještaja
- Održavanje reda i sigurnosti
- Supstitucijska terapija
- Aktivnosti na unaprjeđenju zakonodavnog okvira
- Suradnja s Ministarstvom pravosuđa i uprave (Upravom za zatvorski sustav i probaciju)
Zaštita prava osoba lišenih slobode u zatvorskom sustavu
Pučka pravobraniteljica, sukladno ovlastima propisanim Zakonom o pučkom pravobranitelju i Zakonom o Nacionalnom preventivnom mehanizmu za sprečavanje mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja, ima dvojnu ulogu u zaštiti prava osoba lišenih slobode koje se nalaze u zatvorskom sustavu.
U prvom dijelu je prikazan rad po pritužbama i ispitnim postupcima koje smo pokrenuli na vlastitu inicijativu, dok u drugom opisujemo stanje utvrđeno u okviru NPM mandata, tijekom preventivnih obilazaka. Ocjenu stanja o postupanju prema osobama lišenima slobode u zatvorskom sustavu dajemo kroz oba mandata.
Tijekom 2022. godine postupali smo u 176 predmeta otvorenih ove ili ranijih godina, u kojima smo dali 17 upozorenja, preporuka i prijedloga, od kojih je 79% provedeno ili u provedbi. U slučajevima u kojima je za ocjenu osnovanosti pritužbe bilo nužno neposredno utvrđivanje činjenica i okolnosti, proveli smo ispitne postupke u kaznenim tijelima. Iako se najveći broj pritužbi odnosio na više područja, najčešći razlozi prituživanja i nadalje su bili zdravstvena zaštita i uvjeti smještaja. Osim toga, osobe lišene slobode obraćale su nam se i zbog postupanja službenika, korištenja pogodnosti te zamolbama za pomoć u vezi s premještajem.
Zdravstvena zaštita
„…Kao što kažu da sam bio pregledan nisam niti jednom bio pregledan. Kad sam došao zvala me doktorica gdje me u hodniku samo ispitala da li pijem, da li se drogiram i da li uzimam terapiju i koliko imam kila. Kao i sve dečke u sobi. Kad sam napisao na listiću kojih sam napisao nekih 20 listića nisu me uopće zvali. Tek jednom kad sam napisao jadna vam majka …što vas je rodila tad sam dobio doktoricu nakon 20 listića prvi put od kad sam došao u zatvor u ambulantu. Reko sam joj da sam dobio šugu i da mi cijelo tijelo u plikovima od zmazanoće plahti i deka jer mi nisu prali 56 dana plahtu odnosno jednom. I rekla mi da skinem majicu da joj pokažem plikove. Prvo što me pitala je da li sam takav došao ja sam rekao da li me pregledala kad sam došao. Onda je zašutila…“
Nastavlja se porast pritužbi zatvorenika na nedovoljnu dostupnost zdravstvene zaštite. Većina kaznenih tijela nema zaposlene liječnike, već njihove usluge osigurava ugovorima o djelu. Kako nedostaje liječnika u javnom zdravstvu povećano su angažirani na svojim radnim mjestima, pa su manje u mogućnosti raditi dodatni posao u kaznenim tijelima, što utječe na duže čekanje zatvorenika na preglede. No, u žurnim situacijama kaznena tijela za potrebe liječničkog pregleda koriste ustanove javnog zdravstva. U ispitnim postupcima po pritužbama zbog neupućivanja na specijalističke preglede u pravilu smo utvrdili da su osobe lišene slobode naručene na preglede, ali zbog sigurnosnih razloga ne mogu biti obaviještene o zakazanom terminu. Problem je što često nisu dobili povratnu informaciju jesu li naručeni, što kod njih dovodi do nezadovoljstva. Učestale su i pritužbe na nedovoljnu dostupnost stomatološke zaštite, u dijelu koji se odnosi na liječenje zubi. U nekoliko kaznenih tijela navode da im je dostupno uglavnom vađenje zubi.
„Odbijam ići zubaru jer on samo čupa zube.“
Ističemo pritužbe dvojice istražnih zatvorenika kojima je nadležna policijska uprava odjavila prebivalište te su nakon toga onemogućeni koristiti svoje obvezno zdravstveno osiguranje. Kako ne bi bili uskraćeni za zdravstvenu zaštitu, kaznena tijela snose troškove. Povodom njihovih pritužbi pokrenuli smo ispitne postupke koji nisu bili okončani u vrijeme pisanja ovog Izvješća.
Obavljanje zdravstvene zaštite u zatvorskom sustavu sukladno Zakonu o zdravstvenoj zaštiti (ZZZ) još uvijek nije regulirano. Prema stajalištu MZ-a iz ožujka 2022. godine, oni nisu nadležni za utvrđivanje ispunjava li Zatvorska bolnica u Zagrebu normative i standarde za obavljanje zdravstvene djelatnosti i ne mogu odgovoriti ima li ona odobrenje MZ-a za obavljanje zdravstvene djelatnosti, te ako ga nema, smije li ju obavljati, s obrazloženjem da je Zatvorska bolnica u Zagrebu ustrojstvena jedinica MPU i predlažu traženje mišljenja tog Ministarstva. Navedeno stajalište je neprihvatljivo i pokazatelj je nerazumijevanja problematike zdravstvene zaštite osoba lišenih slobode.
Preporuka 155.
Ministarstvu pravosuđa i uprave i Ministarstvu zdravstva, da osiguraju preduvjete za obavljanje zdravstvene djelatnosti unutar zatvorskog sustava u skladu sa Zakonom o zdravstvenoj zaštiti
Prema informacijama MPU-a izrađen je nacrt prijedloga pravilnika kojim će se urediti normativi i standardi u pogledu prostora, medicinsko-tehničke opreme i službenika zdravstvenih struka, a koji je sukladno čl. 256. st. 1. ZZZ-a trebalo donijeti u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu zakona (na snagu stupio 1. siječnja 2019. godine). Nadalje, MPU navodi da se do stupanja na snagu navedenog pravilnika, usklađenost s normativima i standardima u pogledu prostora, opreme i djelatnika utvrđuje prema Pravilniku o minimalnim uvjetima u pogledu prostora, radnika i medicinsko-tehničke opreme zdravstvene ustanove koja pruža zdravstvenu zaštitu osobama lišenim slobode iz 2014. godine. Ovaj provedbeni propis donesen je temeljem prethodnog ZZZ-a, a u prijelaznim i završnim odredbama novog ZZZ-a propušteno je propisati da vrijedi do donošenja novog pravilnika. To se pokušalo riješiti novim Zakonom o izvršavanju kazne zatvora (ZIKZ) iz 2021. godine. Njime se u čl. 23. st. 4. određuje da normative i standarde Zatvorske bolnice u Zagrebu pravilnikom propisuje ministar pravosuđa uz prethodnu suglasnost ministra zdravstva, sukladno zakonu kojim se uređuje zdravstvena zaštita, a u završnim odredbama se navodi da do stupanja na snagu novoga ostaje na snazi postojeći pravilnik.
Ovakvo postupanje dovodi do pravne nesigurnosti. Unatoč višekratnom traženju, još nismo dobili na uvid rješenje iz čl. 76. ZZZ-a, kojim se utvrđuje da Zatvorska bolnica u Zagrebu ispunjava propisane uvjete za obavljanje zdravstvene djelatnosti, te zaključujemo da još uvijek nije doneseno, što je neprihvatljivo. Nužno je da MPU žurno podnese zahtjev MZ-u za donošenje ovog rješenja, a potrebno je urediti i status odjela zdravstvene zaštite u kaznenim tijelima (tzv. ambulante), koje obavljaju djelatnost primarne zdravstvene zaštite, na što smo već i prethodno ukazivali. Ovakva situacija dovodi do niza problema u praksi, poput nepovezanosti zatvorskih liječnika s Centralnim zdravstvenim informacijskim sustavom Republike Hrvatske (CEZIH), što uzrokuje teškoće u osiguranju adekvatne zdravstvene zaštite za osobe lišene slobode.
Uvjeti smještaja
„…Dakle soba u kojoj boravim je veličine svega 14m2 a u sobi sam sa još 4 druga zatvorenika. U sobi nema toaleta niti pitke vode u dijelovima dana i po noći kada smo zaključani u sobama, moramo zvoniti te čekati da nam pravosudni policajac otključa vrata te pusti na zajedničku kupaonicu. U sobi nema dovoljno prirodne niti umjetne svjetlosti… Svega 10 metara od Kaznionice se nalazi tor sa janjićima i ovcama, a 50 metara dalje farma svinja te je nesnosan smrad u Kaznionici stalno, pogotovo u večernjim satima“
Prenapučenost kaznenih tijela, koja generira ograničavanje ili povredu brojnih prava osoba lišenih slobode u zatvorskom sustavu, tijekom 2022. dodatno je povećana. Usporede li se podatci iz Izvješća Vlade RH o stanju i radu kaznionica, zatvora, odgojnih zavoda i centara za 2021. godinu, s podatcima o popunjenosti na dan 31. prosinca 2022. godine, koje nam je dostavilo MPU-a, uočava se uzlazni trend ukupne popunjenosti. Isti trend uočen je i usporedbom podataka o popunjenosti zatvorenih uvjeta, koje smo prikupili za potrebe izrade ovog i prethodnih godišnjih izvješća (2016.-2021.).
Na dan 31. prosinca 2022. godine popunjenost zatvorenih uvjeta u svim zatvorima, izuzevši Zatvor u Šibeniku, bila je iznad 100%. Najteže je bilo u Zatvoru u Osijeku, čija je popunjenost bila alarmantnih 205%, a slijede ga Zatvor u Karlovcu (170%) te Zatvor u Zadru (153%). U tom kontekstu treba spomenuti preporuku EK iz prosinca 2022. godine o postupovnim pravima osumnjičenih i optuženih osoba kojima je određen istražni zatvor i o uvjetima smještaja istražnog zatvora u kojoj se, između ostaloga, navodi da države članice svakoj osobi lišenoj slobode trebaju osigurati minimalno 6 m² u sobama za jednu osobu i 4 m² u sobama za više osoba.
S obzirom na iskazane podatke, ne čudi da je boravak u neprimjerenim uvjetima pretrpanih soba jedan od najčešćih razloga prituživanja. Postupajući po pritužbi istražnog zatvorenika utvrdili smo da je u Zatvoru u Osijeku boravio u sobi površine 19,98m2 (17,90m2 bez sanitarnog čvora) sa još sedam osoba, odnosno da je na raspolaganju imao samo 2,23m2 osobnog prostora. S tim u vezi potrebno je napomenuti kako je ESLJP, posebice u predmetu Muršić protiv Hrvatske, zauzeo stav da u situacijama kad osoba lišena slobode ima na raspolaganju manje od 3m² osobnog prostora, postoji snažna pretpostavka da je došlo do povrede čl. 3. EKLJP. Budući da se prema praksi ESLJP nedostatak prostora može kompenzirati dovoljnom slobodom kretanja i odgovarajućim aktivnostima izvan sobe, preporučili smo da se svim kaznenim tijelima ukaže na potrebu poduzimanja mjera i aktivnosti za nadomještanje nedostatka prostora, poput duljeg boravka na otvorenom prostoru, osiguravanja odgovarajućih uvjeta za tjelovježbu, organiziranja različitih slobodnih aktivnosti i slično, što je i učinjeno.
Pozitivnim ocjenjujemo otvaranje novog odjela u Kaznionici u Lipovici-Popovači, u prosincu 2022. godine, čime su smještajni kapaciteti u zatvorenim uvjetima povećani za 140 mjesta, kao i informaciju prema kojoj MPU razmatra mogućnost financiranja izgradnje novog kaznenog tijela u Gospiću, čime bi se povećali kapaciteti za visokorizične zatvorenike. Samo povećanje smještajnih kapaciteta nije jedino rješenje problema prenapučenosti, već je nužno poduzimanje niza različitih mjera i aktivnosti.
Najavljeno uvođenje elektroničkog nadzora uz uvjetni otpust te donošenje Pravilnika o načinu izvršavanja istražnog zatvora u domu uz primjenu elektroničkog nadzora, čija je izrada u tijeku, svakako je korak u pravom smjeru. Godinama ukazujemo na potrebu izrade normativnog okvira za izvršavanje kazne zatvora do jedne godine u domu, u skladu s čl. 44. st. 4. KZ-a. Prema informaciji MPU-a iz siječnja 2022. godine, pretpostavke provedbe izvršavanja kazne zatvora u domu bit će razmatrane u okviru prve sljedeće Radne skupine za izmjenu kaznenog zakonodavstva. Unatoč traženju, do dana pisanja ovog Izvješća nismo zaprimili informaciju je li Radna skupina oformljena.
Dugoročno rješavanje problema prenapučenosti, koji u određenim situacijama dovodi do povrede čl. 23. i 25. Ustava te čl. 3. EKLJP, moguće je postići samo sveobuhvatnim mjerama koje obuhvaćaju i prevenciju kriminaliteta, ali i bolju reintegraciju zatvorenika u društvo. U razmatranju nužnih aktivnosti svakako može pomoći stav koji je u izvješću za 2021. godinu iznio CPT, prema kojem je prenapučenost uglavnom rezultat stroge kaznene politike, češćeg određivanja i duljeg trajanja istražnog zatvora, dužih kazni zatvora te još uvijek ograničenog izricanja alternativnih kaznenopravnih sankcija.
„…Spavam na nekakvom madracu starom možda kao što sam i sam, znači preko 40 godina taj isti madrac je toliko dotrajao pa imam osjećaj da spavam na dasci, a isto tako je pun nekakvih životinjica, mislim da su grinje… Wc je toliko skučen da kada idemo vršiti veliku nuždu vrata moraju biti otvorena kako bi se moglo normalno sjesti na wc-školjku i obaviti nuždu dok jedni druge gledamo, što predstavlja veliku sramotu i neugodu…“
Neusklađenost uvjeta sa standardima odgovarajućeg smještaja i dalje je jedan od učestalih razloga prituživanja. Pritužba zatvorenika na uvjete smještaja u Centru za dijagnostiku u Zagrebu, koji se nalazi u prostoru Zatvora u Zagrebu, posljedica je i primjer upravo takvih, neprimjerenih uvjeta. Jedan zatvorenik između ostalog navodi da je wc odvojen od ostalog dijela sobe samo niskim zidom, što ne omogućava privatnost kod obavljanja nužde, pa su kako bi zaklonili taj dio od pogleda ostalih zatvorenika, morali objesiti deke. Navodi da je njegov krevet bio jako blizu wc školjke, kao i stol za kojim se jelo. Samo jednom tjedno su se mogli tuširati pa su se ostale dane prali sjedeći na wc školjci. Uzalud su molili pravosudne policajce da im omoguće češće tuširanje.
Pri tome naglašava da ih je bilo 17 u sobi koja je bila premala (43,71 m2), a situaciju je dodatno otežavalo što se u sobi pušilo. Higijenske potrepštine, koje su dobivali jednom mjesečno, bile su nedostatne. Plahte, koje bi se trebale prati svakih petnaest dana, za vrijeme njegovog boravka u Centru (56 dana) oprane su samo jednom. Sobe nisu klimatizirane, nisu dobili ni ventilator pa ga je jedan zatvorenik kupio na vlastiti trošak. Prituživao se i da su u isto vrijeme dobivali ručak i večeru, a zbog velike vrućine u sobi, večera bi nakon kratkog vremena bila nejestiva.
Na neodgovarajuće uvjete smještaja u Zatvoru u Zagrebu i drugim kaznenim tijelima, koji mogu biti ponižavajući, kontinuirano upozoravamo, ali nažalost još uvijek nema značajnijih aktivnosti za poboljšanje stanja. Kao i u prethodnim izvješćima, podsjećamo na odluku Ustavnog suda RH U-III-4182/2008 kojom je Vladi RH naloženo da u roku ne duljem od pet godina, prilagodi kapacitete Zatvora u Zagrebu potrebama smještaja osoba lišenih slobode sukladno standardima VE i prakse ESLJP-a koji za istražne zatvorenike i zatvorenike neće biti ponižavajući, koja još nije provedena.
Postupajući po pritužbama pojedinih zatvorenika na uvjete smještaja, uočili smo da u nekim kaznenim tijelima radno raspoređeni zatvorenici, primjerice u stočarstvu ili poljoprivredi, ne dobivaju higijenski pribor u količini koja bi im omogućila održavanje primjerene osobne higijene nakon posla, već ih se upućuje na mogućnost kupovanja dodatnih količina higijenskog pribora u zatvorskoj kantini. Sukladno čl. 83. st. 3. ZIKZ-a od zatvorenika se zahtjeva održavanje osobne higijene, a kazneno tijelo osigurava vodu i pribor za održavanje osobne higijene. Uvidom u Popis osnovnog higijenskog pribora, koji je bio sastavni dio tada važećeg Pravilnika o standardima smještaja i prehrane zatvorenika, proizlazi da se zatvorenicima mjesečno osigurava jedan sapun za ruke težine 125 grama. Kako je u tijeku bila izrada provedbenih propisa iz ZIKZ-a, preporučili smo da se radno angažiranim zatvorenicima propiše osiguravanje dodatnih količina higijenskog pribora dovoljnih za održavanje odgovarajuće higijene tijela, uzimajući u obzir specifičnosti poslova na koje su radno raspoređeni, a preporuka je usvojena.
Tretman zatvorenika
Nedostatak službenika tretmana prisutan je u većini kaznenih tijela. Primjerice, u Zatvoru u Požegi sa 120 osoba lišenih slobode rade samo dva službenika. Kako su propisani rokovi u kojima se moraju obaviti administrativni poslovi, to se najviše odražava na njihovu prisutnost na zatvoreničkim odjelima. Stoga ne čudi da pojedine osobe lišene slobode u anonimnim anketama ističu da nema dovoljno službenika tretmana i da im zato nisu dovoljno dostupni.
Neujednačenost postupanja kaznenih tijela uzrok je kontinuiranog nezadovoljstva zatvorenika. Nekoliko kaznenih tijela, primjerice Kaznionica u Glini, pri odobravanju pogodnosti boravka s bračnim ili izvanbračnim drugom odnosno životnim ili neformalnim životnim partnerom u posebnoj prostoriji bez nadzora, inzistiraju na definiciji izvanbračne zajednice iz Obiteljskog zakona, što ocjenjujemo neprihvatljivim. Iako se u konkretnom slučaju ne radi o pravu, već o pogodnosti, različita postupanja kaznenih tijela mogu samo doprinijeti dojmu da se u postupcima odobravanja pogodnosti radi o netransparentnom postupanju, bez jasno postavljenih pravila. Pri tome valja imati na umu i veliku važnost dublje emocionalne veze u procesu rehabilitacije i socijalne reintegracije zatvorenika. Na naš poticaj, MPU je još 2012. godine donijelo mišljenje o utvrđivanju podataka o statusu osoba koje sa zatvorenikom/com žive u emocionalnoj vezi, koja se ne može definirati kao izvanbračna zajednica prema čl. 11. Obiteljskog zakona, odnosno životna zajednica neudane žene i neoženjenoga muškarca koja traje najmanje tri godine, a kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete ili ako je nastavljena sklapanjem braka.
Prema tom mišljenju, nužno je omogućiti upisivanje takvih osoba u karton posjeta kao člana obitelji, što omogućava zatvoreniku korištenje pogodnosti u skladu s Pravilnikom o tretmanu zatvorenika. Na žalost, ovo mišljenje nije obvezujuće za upravitelje kaznenih tijela.
Nadalje, u pritužbi jednog zatvorenika zbog neodobravanja tzv. bračnih posjeta sa suprugom, koja se također nalazi na izvršavanju kazne zatvora, iskazano je nezadovoljstvo što im, nakon čina sklapanja braka u kaznenom tijelu, nije odobrena ova pogodnost, a pritom im i kod odobrenih posjeta pod nadzorom nisu bili dopušteni fizički kontakti. Pri tome zatvorenik navodi da mu je rečeno da bi mu se odobravale tzv. bračne posjete da je supruga na slobodi. Zatvorenik je samo kraće vrijeme izdržavao kaznu zatvora u kaznenom tijelu u istom gradu gdje mu se nalazi supruga na izdržavanju kazne zatvora, da bi nakon nekoliko mjeseci bio premješten u drugo kazneno tijelo, stotinjak kilometara dalje, što im značajno otežava međusobno neposredno kontaktiranje. Ispitni postupak još je u tijeku.
„…S obzirom da nakon izdržane kazne neću moći raditi u struci radi kažnjavanosti, želio bih se školovati u zatvorskom sustavu za jedno od deficitarnih zanimanja: građevinar (keramičar, zidar). Kaznionica mi uskraćuje moje pravo na školovanje iako zakonski postoji pravo na školovanje za kazne veće od godinu dana… Zatvorska uprava nas drži u mentalnoj stezi, bez adekvatnog programa rehabilitacije, resocijalizacije i osposobljavanja zatvorenika za život na slobodi. Mi smo ovdje zatvoreni cijeli dan u sobama, bez ikakvog sadržaja i prepušteni sami sebi…“
Zaprimali smo i pritužbe zatvorenika na nedostatnu i neodgovarajuću pripremu za otpuštanje na slobodu, što je problem koji su često isticali i pri razgovorima tijekom obilazaka kaznenih tijela. Sukladno ZIKZ-u i Pravilniku o tretmanu zatvorenika, sastavni dio pojedinačnog programa izvršavanja kazne zatvora je plan pripreme za otpust i organizacija postpenalne zaštite, s čime bi trebalo započeti ubrzo nakon dolaska u kaznionicu odnosno zatvor. Priprema bi trebala sadržavati niz mjera i aktivnosti koje osobe lišene slobode često u prvi tren tako i ne percipiraju (primjerice reguliranje prebivališta odnosno boravišta; unaprjeđivanje obiteljskih odnosa; osiguranje novčane potpore za podmirenje najnužnijih potreba nakon otpusta i slično). Završetak odgovarajućeg obrazovanja je za veliki broj zatvorenika od velike važnosti za pronalazak odgovarajućeg posla nakon izdržane kazne zatvora. ZIKZ-om je propisano da kazneno tijelo sukladno mogućnostima organizira osnovno obrazovanje odraslih zatvorenika koji nemaju završeno osnovno obrazovanje.
Također, propisano je i da kazneno tijelo prema mogućnostima organizira srednjoškolsko obrazovanje odraslih, prekvalifikacije, osposobljavanja i usavršavanja zatvorenika. No, uvažavajući važnost obrazovanja za uspješnost resocijalizacije, svim zatvorenicima trebalo bi pružiti tu mogućnost, a ne njihovo obrazovanje vezati uz mogućnosti kaznenog tijela. Naime, u mnogim kaznenim tijelima nedostaju aktivnosti kojima je cilj razvoj vještina koje će zatvorenicima koristiti nakon otpusta i olakšati reintegraciju u društvo. Međutim, objektivne okolnosti često onemogućavaju provođenje obrazovnih programa, no pojedina kaznena tijela ostvarila su jako dobru suradnju s pučkim učilištima u obrazovanju odraslih. Iako veliku ulogu u provođenju obrazovnih programa imaju i nevladine udruge, u Izvješću o stanju i radu kaznionica, zatvora, odgojnih zavoda i centara za 2021. se nažalost ne navodi ukupni broj zatvorenika obuhvaćenih ovim projektima udruga.
Prema čl. 10. st. 3. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima osnovni cilj postupanja sa zatvorenicima trebala bi biti njihova socijalna rehabilitacija. Reintegracija zatvorenika u društvo u velikoj mjeri ovisi o mogućnosti zarade za život. Za dio zatvorenika vrijeme provedeno na izdržavanju kazne može predstavljati njihovu prvu mogućnost za razvoj profesionalnih vještina koje omogućavaju obavljanje nekog posla. Ujedno, Rezolucija 1990/20 Gospodarskog i socijalnog vijeća UN-a o izobrazbi u zatvorima ističe potrebu omogućavanja pristupa izobrazbi svim zatvorenicima, dok Mandelina pravila (104.) ističu njezinu značajnu ulogu u sprječavanju recidivizma te naglašavaju potrebu dostupnosti svim zatvorenicima, kao i da bi obvezno trebalo osigurati pristup obrazovanju nepismenih te mlađih zatvorenika. Prema podacima MPU-a za 2021. godinu, 12% zatvorenika niske je razine obrazovanja (nezavršena OŠ ili bez školske izobrazbe), a dio ih ne posjeduje ni osnovne vještine čitanja i pisanja.
Stoga zabrinjava podatak o broju zatvorenika upisanih u različite obrazovne programe. Prema podatcima iz Izvješća Vlade RH o stanju i radu kaznionica, zatvora i odgojnih zavoda za 2021. godinu, uočava se kontinuirano smanjenje njihovog broja. Zatvorenici često navode da su zainteresirani za pohađanje odgovarajućih stručnih programa namijenjenih obrazovanju odraslih, ali da se oni organiziraju u drugim kaznenim tijelima te im nisu dostupni. Potrebno je uključiti što više zainteresiranih zatvorenika u programe obrazovanja odraslih, a u slučaju da kazneno tijelo nije u mogućnosti to osigurati, trebao bi im se omogućiti premještaj u kaznena tijela koja to mogu organizirati. Pri tome napominjemo da se premještaji izuzetno rijetko odobravaju radi obrazovanja.
Također, zabrinjava podatak da je prosječno mjesečno radno angažirano samo 29% osoba lišenih slobode. Kako je u zatvorskom sustavu broj zainteresiranih za radno angažiranje veći od broja radnih mjesta, potrebno je povećati broj odgovarajućih radnih mjesta, posebice u zatvorenim uvjetima izdržavanja kazne zatvora.
Postupanje službenika
I tijekom 2022. godine zatvorenici, posebice Romi, prituživali su nam se na neprofesionalno ili nezakonito postupanje službenika, navodeći da ih pravosudni policajci vrijeđaju i omalovažavaju. Iako ponekad nismo u mogućnosti nedvojbeno utvrditi osnovanost tih navoda, jer se takva postupanja, prema tvrdnjama zatvorenika, često događaju bez nazočnosti drugih osoba koje bi mogle svjedočiti ovakvom ponašanju, redovito ukazujemo na nužnost profesionalnog postupanja i poštivanja dostojanstva svih osoba lišenih slobode. Naime, takva postupanja ne samo da su u suprotnosti s čl. 11. i 12. ZIKZ-a, kojima se zabranjuje nezakonito postupanje i diskriminacija, već mogu predstavljati i povredu čl. 3. i 14. EKLJP-a, odnosno čl. 14., 23. i 25. Ustava RH.
Osim toga, neki zatvorenici obraćali su nam se zbog straha za vlastitu sigurnost, navodeći da im drugi zatvorenici prijete. Iako se u tijelima zatvorskog sustava poduzimaju određene mjere u cilju sprječavanja međuzatvoreničkog nasilja, one su još uvijek uglavnom reaktivnog, a manje preventivnog karaktera, kako to nalažu pozitivne obveze iz 3. EKLJP-a. Također podsjećamo da je CPT, u Izvješću nakon posjete RH 2017. godine, preporučio uspostavu učinkovite nacionalne strategije za rješavanje nasilja među zatvorenicima, što još nije učinjeno. S tim u vezi treba naglasiti da propuštanje poduzimanja preventivnih mjera za zaštitu fizičkog i psihičkog integriteta te dobrobiti osoba lišenih slobode može predstavljati povredu jamstava sadržanih u čl. 23. i 25. Ustava.
Nekoliko zatvorenika prituživalo se na postupanja službenika tretmana, koji su za potrebe postupaka za priznavanje naknada u sustavu socijalne skrbi davali mišljenja da su sve osnovne životne potrebe zatvorenika podmirene bez razmatranja pojedinačnih situacija. To je kod tih zatvorenika izazvalo nezadovoljstvo i osjećaj nepravde, jer zbog nedovoljno radnih mjesta u pravilu nisu mogli biti radno angažirani, rijetko su primali novčane uplate od članova obitelji ili prijatelja, a primjerice, morali su plaćati participaciju za pojedine lijekove, uplaćivati sredstva na telefonsku karticu kako bi mogli nazvati članove obitelji i slično. Stoga je u takvim situacijama potrebno individualizirano pristupiti te osigurati preduvjete da se dobivene naknade koriste za svrhe za koje su odobrene.
Na postupanja službenika u velikom dijelu utječe i njihov nedovoljan broj. Kontinuirano ukazujemo da je potrebno u što većoj mjeri popuniti sistematizirana radna mjesta, jer je popunjenost od 72% potrebno promatrati i kroz prizmu prenapučenosti, posebice zatvorenih uvjeta.
Preporuka 156.
Ministarstvu pravosuđa i uprave , da u većoj mjeri osigura stručne kapacitete u kaznenim tijelima, posebice u odjelima osiguranja, tretmana i zdravstvene zaštite, kako bi se povećao stupanj zaštite ljudskih prava osoba lišenih slobode
Obavljanje poslova NPM-a u zatvorskom sustavu
Postupajući sukladno ovlastima iz Zakona o nacionalnom preventivnom mehanizmu za sprečavanje mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja (ZNPM) tijekom 2022. godine nenajavljeno smo obišli kaznionice u Glini i Požegi te Zatvor u Zagrebu. Obilasci su bili usmjereni na poštivanje prava osoba lišenih slobode u pogledu uvjeta smještaja, održavanja reda i sigurnosti te aktivnostima pripreme za otpust odnosno izlazak na slobodu. Osim toga, tijekom obilaska Zatvora u Zagrebu posebna pozornost posvećena je načinu organizacije raspodjele supstitucijske terapije te postupanju službenika s ciljem prevencije njene zlouporabe.
Uvjeti smještaja
Brojne osobe lišene slobode nalaze se u uvjetima koji su neusklađeni sa zakonskim i međunarodnim standardima odgovarajućeg smještaja. Najčešće se radi o prenapučenosti i/ili starosti i neadekvatnosti zgrada. Primjerice, zatvorenice koje su u Kaznionici u Požegi izdržavale kaznu u zatvorenim uvjetima bile su smještene u derutnoj zgradi staroj više od 100 godina. Napučenost Zatvora u Zagrebu, usporede li se podaci koje smo prikupili u zadnjih pet obilazaka, bila je najviša od 2015. godine.
Brojne sobe u Zatvoru u Zagrebu neuredne su i zapuštene, a u mnogima su uočena oštećenja namještaja, zidova i podova. U većini nema dovoljno ormarića pa osobe lišene slobode svoje stvari i obuću nerijetko drže u vrećama ispod ili pored kreveta, a jakne i ručnici obješeni su na zidovima sanitarnog čvora i krevetima. Brojni madraci i jastuci su stari, a na mnogima su vidljiva oštećenja i mrlje. U većini soba kreveti nisu međusobno razmaknuti 80 cm, što je u suprotnosti sa čl. 5. st. 2. Pravilnika o standardima smještaja i prehrane zatvorenika.
Tijekom prethodnih obilazaka Zatvora u Zagrebu upozoravali smo na neodgovarajući smještaj osoba lišenih slobode u bivšim radionicama koje su prenamijenjene u spavaonice. I premda smo 2019. godine pozitivnim ocijenili da se te prostorije više ne koriste za smještaj osoba lišenih slobode već se u njima organiziraju radne i radno-okupacijske aktivnosti, tijekom ovog obilaska utvrdili smo da se te prostorije ponovno koriste za smještaj. Naime, u sobi površine 43,7m2 (41,8m2 bez sanitarnog čvora), nalazilo se 14 osoba. U sobi su dva stola, pa zbog nedostatka mjesta, neki moraju jesti u krevetu. Dodatno, sanitarni je čvor samo djelomično odvojen od ostatka prostorije. Osim što boravak u takvim uvjetima može biti ponižavajući, spavaonice velikog kapaciteta neizbježno podrazumijevaju nedostatak privatnosti, a u njima je i visok rizik od zastrašivanja i nasilja, na što je u više navrata ukazao i CPT.
Tijekom obilaska Kaznionice u Požegi razgovarali smo sa zatvorenikom koji je u rujnu 2021. godine, pri radu u Kaznionici, pao sa skele i slomio bedrenu kost. Budući da, prema preporuci liječnika, nije smio hodati po stepenicama, pet i pol mjeseci nije mogao ići na šetnju, jer se zatvoreni odjel nalazi na prvom katu zgrade, a do šetališta vode stepenice. Budući da su takvi uvjeti smještaja nečovječni, preporučili smo da ubuduće, u eventualnim sličnim situacijama, osobu lišenu slobode nužno smjeste u odgovarajuću sobu u prizemlju, iz koje će imati pristup otvorenom prostoru.
Zgrada Kaznionice u Glini, u kojoj se nalazi najveći broj zatvorenika, izgrađena je 2011. godine pa su i uvjeti u njoj bolji u odnosu na brojna druga kaznena tijela. Međutim, zbog postojećih ograničenja koja nameću oblikovni elementi zgrade, u prostoriji u kojoj se izvršava stegovna mjera upućivanja u samicu nema dovoljno danjeg svjetla, što nije u skladu sa čl. 155. st. 4. ZIKZ-a.
Nakon obilaska Kaznionice u Požegi 2018. godine, upozorili smo da smještajni uvjeti, posebice u zatvorenom dijelu za zatvorenice, u velikoj mjeri nisu usklađeni sa zakonskim i međunarodnim standardima odgovarajućeg smještaja te da mogu biti ponižavajući. Dodatno, štetu na ionako derutnoj zgradi uzrokovalo je i jako nevrijeme u lipnju 2021. godine. Pozitivna je informacija dobivena tijekom obilaska da će zatvorenice privremeno smjestiti u novi izdvojeni objekt, nakon čega će započeti energetska obnova tijekom koje će se adaptirati i sanirati zgradu i unaprijediti uvjete smještaja.
Održavanje reda i sigurnosti
ZIKZ propisuje niz mjera i postupaka čiji je cilj održavanje reda i sigurnosti, a nekima od njih prava i slobode zatvorenika dodatno se ograničavaju (primjerice stegovne mjere, posebne mjere održavanja reda i sigurnosti, sredstva prisile, pretrage i pregledi tijela i dr.). Stoga su tijekom obilaska razmatrana postupanja te prikupljeni podatci o primjeni pojedinih mjera, kako bi se utvrdilo jesu li ograničenja u skladu sa zakonom, razmjerna razlozima zbog kojih se primjenjuju i nužna za ostvarenje svrhe propisane zakonom.
Zabrinjavajuća je činjenica da smo na mnoga postupanja koja nisu usklađena s međunarodnim i zakonskim standardima, a koja smo uočili tijekom 2022. godine, ukazivali i prethodnih godina.
Primjerice, tijekom obilaska Kaznionice u Glini neki zatvorenici ukazali su na problem primjene sredstava vezivanja, navodeći da ih se, neovisno o činjenici da su smješteni na poluotvoreni odjel i/ili koriste izvankaznioničke pogodnosti, veže tijekom sprovođenja. Jedan od njih naveo je da zbog takvog postupanja odbija ići na preglede u vanjske zdravstvene ustanove jer ga je sram.
Takva praksa obrazlaže se postupanjem u skladu s nalogom SUZS-a iz rujna 2021. godine, prema kojem se odluka o vezanju pri sprovođenju, između ostaloga, temelji na visini izrečene kazne i uvjetima u kojima zatvorenik izdržava kaznu zatvora. Međutim, takvo je postupanje suprotno međunarodnim standardima, jer se pri vezanju osoba lišenih slobode mora voditi računa o nužnosti i razmjernosti, uzimajući u obzir specifične okolnosti pojedinog slučaja. Stoga smo, imajući na umu da bi ovakvo postupanje moglo biti ponižavajuće, pa čak i nečovječno, upozorili SUZS da je spomenuti nalog potrebno izmijeniti ili staviti izvan snage, što je i učinjeno.
U više navrata upozoravali smo na i neodgovarajuće uvjete u prostorijama namijenjenim izvršavanju stegovne mjere upućivanja u samicu izrečene zatvorenicama u Kaznionici u Požegi. Naime, 2013. godine preporučili smo da se od postojeće četiri prostorije naprave dvije, usklađene s međunarodnim standardima, a o neusklađenosti uvjeta sa zakonskim i međunarodnim standardima pisali smo i u Izvješću o obilasku Kaznionice 2018. godine. Dodatni problem uočen je u situacijama kada se dvije zatvorenice istodobno nalaze na izvršavanju stegovne mjere samice ili posebne mjere odvajanja. Naime, tada jedna zatvorenica boravi u prostoriji za odvajanje, a druga u samici, iako su u njoj uvjeti znatno lošiji. Ovakvo nejednako izvršavanje pojedinih stegovnih i posebnih mjera, odnosno izvršavanje iste mjere u različitim uvjetima, pri čemu su jedni znatno lošiji od drugih, kod zatvorenica može izazvati osjećaj nepravde, što nije dobro. Stoga vjerujemo da će, nakon sanacije i adaptacije zgrade, uvjeti za izvršavanje posebnih i stegovnih mjera biti ujednačeni.
Sudjelujući u Radnoj skupini za izradu ZIKZ-a, ali i u okviru e-savjetovanja, zalagali smo se da se posebne mjere održavanja reda i sigurnosti detaljnije urede pravilnikom, no prijedlog nije usvojen. Odsustvo jasnih pravila, posebice o mjerama kojima se prava zatvorenika dodatno ograničavaju, nije u skladu s načelom vladavine prava. Primjerice, tijekom obilaska Kaznionice u Glini utvrdili smo da je posebna mjera održavanja reda i sigurnosti – pojačan nadzor, određena za 54 zatvorenika, u pravilu zbog „neprilagođenog ponašanja“, a u manjem broju zbog opasnosti od bijega te mogućnosti zlostavljanja od strane drugih zatvorenika. Istovremeno, čak prema 97 zatvorenika procijenjenim visokorizičnim od počinjenja suicida, mjera pojačanog nadzora se ne primjenjuje, što je pogrešno te može dovesti do tragičnih posljedica. Tijekom dosadašnjih obilazaka u nekim kaznenim tijelima uočili da se prema zatvorenicima koji su procijenjeni rizičnim od počinjenja suicida ne primjenjuje posebna mjera pojačanog nadzora već se provode tzv. pojačane mjere opreza, iako one nisu zakonom propisane niti se zna što obuhvaćaju. Jednako tako, u nekim smo kaznenim tijelima utvrdili da ni u jednom slučaju nije bila naređena mjera pojačanog nadzora, već se neki zatvorenici pojačano prate, iako pojačano praćenje nije predviđeno zakonom. Postupajući po našoj preporuci, SUZS je kaznenim tijelima poslao uputu o načinu provedbe pojačanog nadzora, no naše upozorenje da prema svim zatvorenicima procijenjenima kao visokorizičnim od počinjenja suicida treba primjenjivati posebnu mjeru pojačanog nadzora, nije prihvaćeno.
Iako se konkretan primjer odnosi na posebnu mjeru kojom se u najmanjoj mogućoj mjeri zadire u ljudska prava (pojačani nadzor), isti jasno ukazuje na nedostatak jasnih pravila za primjenu i način izvršavanja posebnih mjera, na koji godinama ukazujemo. Stoga, uvažavajući činjenicu da odredbe ZIKZ-a koje se odnose na posebne mjere održavanja reda i sigurnosti ne ispunjavaju zahtjeve predvidljivosti i određenosti, preporučujemo MPU da razmotri izmjenu Glave XIX ZIKZ-a.
Preporuka 157.
Ministarstvu pravosuđa i uprave, da pripremi prijedlog izmjena Zakona o izvršavanju kazne zatvora u dijelu koji se odnosi na posebne mjere održavanja reda i sigurnosti
Preporuka 158.
Ministarstvu pravosuđa i uprave, da pripremi prijedlog izmjena Zakona o kaznenom postupku kojim bi se stegovni prijestupi i stegovne mjere propisane ovim Zakonom uskladile s onima propisanim Zakonom o izvršavanju kazne zatvora
Tijekom obilaska Zatvora u Zagrebu razmatrano je postupanje pravosudne policije u sprječavanju zlouporabe supstitucijske terapije. Prema dobivenim podatcima od 1. siječnja do 20. prosinca 2022. godine prema osobama lišenim slobode su pokrenuta 33 stegovna postupka zbog sumnje u počinjenje stegovnog djela posjedovanja ili uzimanja alkohola ili bilo kojega opojnog ili psihoaktivnog sredstva, uključujući lijekove bez posebnoga odobrenja. Međutim, veliki problem u sprječavanju zlouporabe supstitucijske i druge terapije je zastarjelost i manjkavost odredbi Zakona o kaznenom postupku, posebice čl. 140. kojim su propisani stegovni prijestupi. Naime, spomenuti članak kao stegovni prijestup predviđa unošenje u zatvor ili pripremanje u zatvoru opojnih sredstava ili alkohola, no ne i posjedovanje odnosno uzimanje alkohola ili bilo kojega opojnog ili psihoaktivnog sredstva, uključujući lijekove bez posebnoga odobrenja. Samim time, ne postoji mogućnost sankcioniranja istražnih zatvorenika kod kojih su oni pronađeni. Na potrebu izmjene čl. 140. ZKP-a ukazivali smo više puta (primjerice u Izvješću za 2017. te u dopisu ministru pravosuđa u rujnu 2019. godine), no još uvijek nije izmijenjen, što se može negativno odraziti na red i sigurnosti u zatvorima. Stoga preporučujemo MPU da čl. 140. ZKP-a uskladi s odredbama ZIKZ-a kojima su propisani stegovni prijestupi i stegovne mjere.
Supstitucijska terapija
Uvažavajući činjenicu da je, prema podacima kojima raspolažemo, od 1. siječnja 2021. do 30. travnja 2022. godine od ukupno šest osoba umrlih od predoziranja u zatvorskom sustavu pet umrlo u Zatvoru u Zagrebu (uključujući i Centar za dijagnostiku u Zagrebu), posebna pozornost posvećena je organizaciji raspodjele supstitucijske terapije osobama lišenima slobode te postupanju službenika s ciljem prevencije zlouporabe supstitucijske i druge terapije u tom kaznenom tijelu.
Neriješeno pitanje organizacije rada tzv. ambulanti po kaznenim tijelima u pogledu obavljanja djelatnosti primarne zdravstvene zaštite zatvorenika nužno dovodi do niza problema u praksi. Zatvor u Zagrebu, gdje su nalazi i Centar za dijagnostiku u Zagrebu, u koji dolaze na dijagnostičku obradu zatvorenici iz cijele Hrvatske, osobama lišenim slobode, koje su na supstitucijskoj terapiji, u pravilu kupuje terapiju, jer službenici nisu u mogućnosti obilaziti ambulante liječnika obiteljske medicine radi preuzimanja papirnatih recepata, na koje se izdaju lijekovi koji sadrže opojne droge i psihotropne tvari.
To je veliki dodatni trošak zatvorskom sustavu, jer plaćaju lijekove koji se mogu osigurati preko obveznog zdravstvenog osiguranja. Uz organizacijske nedostatke, situaciju otežava i nedostatak službenika zdravstvene struke, zbog kojeg, između ostalog, dolazi do propusta u vođenju evidencija. Tako kod osoba lišenih slobode premještenih u Zatvor iz drugog kaznenog tijela, nema evidencije ulaska supstitucijske terapije, koju je obavezno voditi. Nigdje se ne evidentira ni terapija koja ostane kada osoba samoinicijativno smanji dozu, a ne vodi se ni evidencija utrošene terapije pa nije jasno na koje osobe lišene slobode i u kojim dozama je terapija utrošena. Ovakvi propusti su nedopustivi. Nužno je osigurati dovoljno zdravstvenih radnika te vođenje svih evidencija, odnosno praćenje tzv. puta terapije od ljekarne do pacijenta, čime bi se, u skladu s pozitivnim obvezama države iz čl. 2. EKLJP-a, u znatnoj mjeri prevenirala mogućnost predoziranja, uključujući i onih sa smrtnom posljedicom.
Preporuka 159.
Ministarstvu pravosuđa i uprave, da Zatvoru u Zagrebu žurno osigura dovoljno zdravstvenih radnika
Preporuka 160.
Ministarstvu pravosuđa i uprave, da se u svim kaznenim tijelima vode evidencije koje omogućavaju praćenje tzv. puta terapije od ljekarne do pacijenta
Aktivnosti na unaprjeđenju zakonodavnog okvira
Postupajući u skladu s čl. 19. Fakultativnog protokola uz UN Konvenciju protiv mučenja, tijekom 2022. godine uključili smo se u javnu raspravu o prijedlozima više pravilnika: Pravilnika o radu i raspolaganju novcem zatvorenika; Pravilnika o rublju, odjeći, obući i posteljini za zatvorenike; Pravilnika o standardima smještaja i prehrane zatvorenika; Pravilnika o mjerilima, postupku utvrđivanja te o izboru članova i načinu rada Povjerenstva za utvrđivanje posebne zdravstvene sposobnosti službenika pravosudne policije; te Pravilnika o maticama, osobniku, očevidniku, osobnom listu i evidencijama koje se vode u zatvorskom sustavu.
Budući da je radno angažiranje osoba lišenih slobode važan dio njihovog pojedinačnog programa izvršavanja kazne zatvora, a organizacija i način rada moraju biti što sličniji organizaciji i načinu rada na slobodi, jedan od naših prijedloga tijekom e-savjetovanja o Prijedlogu Pravilnika o radu i raspolaganju novcem zatvorenika bio je brisanje odredbe kojom zatvorenik gubi mogućnost korištenja godišnjeg odmora, ukoliko mu upravitelj odlukom prekida rad. Naime, ako je zatvorenik stekao pravo na godišnji odmor, odluka upravitelja o prekidu rada ne može derogirati stečeno pravo. No, naš prijedlog nije prihvaćen, uz obrazloženje da je godišnji odmor pogodnost propisana ZIKZ-om, a jedna od stegovnih mjera je uskrata pogodnosti te stoga zatvoreniku može biti izrečena mjera gubitka mogućnosti korištenja godišnjeg odmora. No, godišnji odmor je pravo, a kao pogodnost je propisana samo mogućnost korištenja dijela ili cijelog godišnjeg odmora na poluotvorenom ili otvorenom dijelu kaznenog tijela (detaljnije propisano čl. 27. toč. 10. Pravilnika o tretmanu zatvorenika).
Zatvorenici su ukazivali na situacije koje su doživljavali ponižavajućima: da su dobivali premalu odjeću, odnosno preveliku pa su koristili uže za vezivanje hlača, kao i neadekvatnu obuću, koju su neki odbijali uzeti jer je jako zaudarala pa su se bojali gljivičnih oboljenja. Smatramo i da je nužno da kod dolaska u kazneno tijelo zatvorenik dobiva deku s kojom se nitko nije pokrivao od njezinog zadnjeg pranja. Naime, u pravilu zatvorenici dobivaju korištene deke koje se već nalaze u sobi.
Umjesto navlaka za prekrivače u pravilu dobivaju dvije plahte pa se neki pritužuju da su od prljavih deka dobili kožne bolesti. Jedan od naših prijedloga tijekom e-savjetovanja o Prijedlogu Pravilnika o rublju, odjeći, obući i posteljini za zatvorenike bio je propisivanje obveze da oprema koju dobiva zatvorenik mora biti čista i u odgovarajućoj veličini i naš prijedlog je prihvaćen.
Tijekom e-savjetovanja o Nacrtu Pravilnika o standardima smještaja i prehrane zatvorenika između ostaloga smo predložili propisivanje da se radno angažiranim zatvorenicima omogućava svakodnevno tuširanje. Primjerice, zatvorenicima koji rade u stočarstvu za odgovarajuće održavanje higijene potrebno je svakodnevno tuširanje, a ne samo omogućavanje pranja tijela nad umivaonikom. Pri tome se po ZIKZ-u od zatvorenika zahtijeva održavanje osobne higijene, što zasigurno u ovakvim situacijama nije omogućeno. Pojedina kaznena tijela radno angažiranim zatvorenicima omogućavaju svakodnevno tuširanje, dok neka dopuštaju tuširanje dva puta tjedno, što je minimum osiguran svim zatvorenicima, bez obzira rade li te ako rade, na kojim poslovima. Naš prijedlog je prihvaćen.
Suradnja s MPU (Upravom za zatvorski sustav i probaciju)
2022. godine predavali smo na 40. i 41. temeljnom tečaju za službenike pravosudne policije. Osim područja temeljnih ljudskih prava, na predavanjima smo dali prikaz presuda Ustavnog suda te ESLJP-a u predmetima protiv RH, koje se odnose na zabranu mučenja. Osim toga, kroz pojedine predmete iz prakse institucije pučke pravobraniteljice, pojašnjena je naša uloga u zaštiti prava osoba lišenih slobode. S polaznicima je provedena i fokus grupa s ciljem dobivanja uvida u njihovo poimanje uloge pravosudnog policajca u kaznenom tijelu te stavove o ljudskim pravima osoba lišenih slobode.
Više o djelovanju Nacionalnog preventivnog mehanizma za sprečavanje mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja (NPM) i osobama lišenima slobode možete pronaći u poglavljima: Policijski sustav, Tražitelji međunarodne zaštite i iregularni migranti i Osobe s duševnim smetnjama kojima je ograničena sloboda kretanja.
Cijelo Izvješće pučke pravobraniteljice za 2022. možete otvoriti u interaktivnoj verziji i u PDF formatu.
Novosti
- Povodom Međunarodnog dana ljudskih prava – kako podršku „s papira“ pretvoriti u stvarnu promjenu za građane
- Tko su branitelji ljudskih prava i zašto su važni
- 40 godina UN Konvencije protiv mučenja i drugih okrutnih, neljudskih i ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja
- Koju pomoć mogu ostvariti najsiromašniji građani
- Koliko zaposlenih u školama neće ove godine dobiti božićnicu?
- Javno razotkrivanje – što je, kada se koristi i kako pomaže u borbi protiv korupcije