Tijekom 2019. ukupno smo postupali u 203 predmeta, u kojima smo dali 35 upozorenja, preporuka i prijedloga. Ujedno, u 25 slučajeva, u kojima je za ocjenu osnovanosti pritužbe bilo nužno neposredno utvrđivanje činjenica i okolnosti, proveli smo ispitne postupke na terenu. Kao i prošlih godina, najčešći razlog prituživanja je zdravstvena zaštita, a potom uvjeti smještaja, postupanje službenika i korištenje pogodnosti. Zatvorenici su nam se učestalo obraćali i zbog neučinkovitosti pravnih sredstava te zamolbama za pomoć u vezi premještaja, a brojne su bile i pritužbe koje su se odnosile na više područja.

U 2019. se nastavljaju iznositi isti razlozi prituživanja na zdravstvenu zaštitu, o kojima smo opširnije pisali u prošlim izvješćima. Sve je manje nezadovoljstva zbog nepozivanja ili predugog čekanja na pregled kod zatvorskog liječnika, a raste broj pritužbi zbog neupućivanja na specijalističke preglede ili na nepostupanje po preporukama specijalista.

Isti su i razlozi pritužbi na uvjete smještaja u pojedinim kaznenim tijelima, primjerice zbog nepoštivanja zakonskog standarda od 4m2, npr. u Kaznionici u Lepoglavi i Zatvoru u Sisku, neodgovarajućeg prijevoza zatvorenika u starim specijalnim vozilima s bočnim klupama, koja nisu opremljena sigurnosnim pojasevima, primjerice u Zatvoru u Splitu, te na neodvajanje pušača od nepušača, primjerice u Zatvoru u Bjelovaru i Kaznionici u Lepoglavi.

Nastavlja se trend uočen tijekom 2018. prema kojem se zatvorenici, osim izuzetno, više ne pritužuju zbog nedostupnosti tretmanskih službenika, već na njihovo postupanje nakon obavljenih razgovora, a  najviše  na  nedovoljno  transparentan  način  donošenja  ocjena  o  uspješnosti  prov ođenja pojedinačnih programa izvršavanja kazne zatvora, što je usko vezano uz odobravanje pogodnosti, kako ublažavanja uvjeta unutar kaznenog tijela, tako i onih izvanzatvorskih i izvankaznioničkih. Jedan zatvorenik, kome nekoliko godina nije odobrena pogodnost boravka s bračnim ili izvanbračnim drugom u posebnoj prostoriji bez nadzora, pritužio se da zbog toga nije uspio održati bračnu zajednicu.

Nedostatna komunikacija nadležnih tijela, koja otežava planiranje postupanja s istražnim zatvorenicima, o kojoj smo pisali u ranijim izvješćima, i nadalje je prisutna, što je uočeno i u slučaju osamnaestogodišnjeg istražnog zatvorenika koji je u kolovozu 2019. preminuo u KBC -u Split, gdje je u vrlo teškom stanju sproveden iz Zatvora u Splitu. Postupajući u konkretn om slučaju, između ostalog, zatražili smo od MZ-a da u Zatvorskoj bolnici u Zagrebu te u Odjelu zdravstvene zaštite Zatvora u Splitu provede zdravstveno-inspekcijski nadzor nad njegovim medicinskim zbrinjavanjem, što su i učinili, no kako još ne raspolažemo svim utvrđenim podatcima, ispitni postupak još je u tijeku. No, od službenika Zatvora smo dobili informacije kako nisu znali da se radilo o osobi kojoj  su  dijagnosticirana  mentalna  i  tjelesna oštećenja zbog kojih mu je utvrđen invaliditet i priznato pravo na tuđu pomoć i njegu u punom opsegu, već samo da ima poremećaj piromanije, što se zasigurno odrazilo na daljnja postupanja prema njemu.

I dalje su učestale pritužbe na neučinkovitost pravnih sredstava, u kojima zatvorenici navode da, unatoč zakonskom roku od 15 odnosno 30 dana, nisu dobili odgovor upravitelja ili Središnjeg ureda Uprave za zatvorski sustav i probaciju (SUZSP), ili da odgovor nije obuhvatio sve pritužbene navode te da iz njega nije bilo moguće utvrditi na temelju kojih činjenica i normi je donijeta ocjena o osnovanosti. Takva postupanja su u suprotnosti s međunarodnim standardima na koje je ukazao Europski odbor za sprečavanje mučenja i neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja (CPT) u Godišnjem izvješću iz 2018. te pritužbu čine neučinkovitim pravnim sredstvom. I tijekom 2019. zatvorenici su nam se prituživali na dugotrajnost postupanja sudaca izvršenja po zahtjevima za sudsku zaštitu, čemu doprinosi i činjenica da Zakonom o izvršavanju kazne zatvora (ZIKZ) nije propisan rok za donošenje rješenja.

 

Obavljanje poslova NPM-a u zatvorskom sustavu 

Postupajući sukladno ovlastima iz Zakona o nacionalnom preventivnom mehanizmu za sprečavanje mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja (ZNPM) tijekom 2019. nenajavljeno smo obišli zatvore u Šibeniku, Zagrebu, Sisku i Varaždinu. Obilazak Zatvora u Zagrebu bio je ciljan, usmjeren na poštivanje prava u području uvjeta smještaja u zatvorenim uvjetima, dok su ostali bili usmjereni i na organizaciju rada odjela tretmana, održavanja reda i sigurnosti te postupanja po pritužbama.

Nakon obilazaka smo dali 11 upozorenja (jedno MP-u, šest SUZSP-u i četiri kaznenim tijelima) te 44 preporuke (jednu MP-u, 16 SUZSP-u i 27 kaznenim tijelima), a ocjenu njihove provedbe dat ćemo nakon što zaprimimo sva izvješća i provedemo kontrolne obilaske.

 

Uvjeti smještaja

Prema podatcima SUZSP-a, napučenost zatvorskog sustava posljednje je četiri godine u porastu. Dana 31. prosinca 2019. u samo tri od ukupno 14 zatvora, u zatvorenim je uvjetima popunjenost bila manja od 100%, dok je u šest bila iznad 120%, što se prema standardima Europskog odbora za probleme kriminaliteta (CDPC) smatra kritičnim. Najteža situacija bila je u zatvorima u Karlovcu (175%), Osijeku (174%) i Požegi (167%).

U Zatvoru u Sisku, čija je napučenost tijekom obilaska iznosila 167%, ponekad iz soba moraju iznijeti stolove kako bi na podu bilo mjesta za madrace. Zatvorenici su nam u razgovoru opisali ka ko je jedna osoba spavala na madracu na stolu, a jedna na madracu ispod stola, što je ponižavajuće. Zbog prenapučenosti  su u pojedinim sobama zajedno smješteni zatvorenici i kažnjenici, što je u suprotnosti sa ZIKZ-om. Također, dnevni su boravci prenamijenjeni u sobe za smještaj osoba lišenih slobode, iako u njima gotovo uopće nema danjeg svjetla, a u sobama nema mjesta za dovoljan broj ormarića, pa neki osobne stvari drže u kutijama ispod kreveta. Sanitarni čvorovi i nadalje nisu u svim kaznenim tijelima odvojeni od ostatka prostorije, primjerice u Zatvoru u Zagrebu, što ne omogućava privatnost, a u pojedinim je slučajevima i ponižavajuće. Naime, osobe lišene slobode u svojim sobama i jedu pa se događa da u isto vrijeme netko jede, a netko obavlja veliku nuždu. U pojedinim kaznenim tijelima tuševi nisu odvojeni pregradama pa zatvorenicima nije osigurana privatnost tijekom tuširanja.

Iako u vrijeme obilaska Zatvora u Zagrebu, u srpnju 2019., nisu bili najtopliji dani u mjesecu, najviša izmjerena temperatura u sobi iznosila je 28°C, a vlažnost 70%. Metalna sjenila na prozorima, koja imaju neke sobe, dodatno su otežavala situaciju jer su se na suncu zagrijala, pa su zatvorenici navodili da se „osjećaju kao u pećnici“. Na visoku vrućinu posebno su osjetljive pojedine skupine zatvorenika, poput starijih, onih koji uzimaju psihofarmake, terapiju za visoki krvni tlak, koji imaju astmu, dijabetes

i slično, a kojih je u vrijeme obilaska u Zatvoru bilo više od 40%. Istražni zatvorenik s ugrađenim srčanim elektrostimulatorom pritužio nam se kako izrazito teško podnosi velike vrućine, zbog čega si je pokušao pomoći vlaženjem tijela ručnikom umočenim u hladnu vodu, no ni to mu često nije pomagalo. Boravak osoba lišenih slobode u postojećim uvjetima, posebice za velikih vrućina, može biti ponižavajuć. Takvi se uvjeti mogu i negativno odraziti na ponašanje pojedinih osoba lišenih slobode, time i na sigurnost Zatvora, a treba imati na umu da u jednakim uvjetima rade i službenici.

Uz prenapučenost, na uvjete smještaja uvelike utječe starost i derutnost zgrada, čija sanacija zahtijeva znatna financijska ulaganja. Primjerice, u Zatvoru u Varaždinu instalacije su dotrajale pa vrlo često dolazi do izboja vode, zbog čega su prostorije vlažne, a plijesan i gljivice oštećuju zidove. Zatvorenici navode da su već par dana nakon krečenja sobe, oštećenja od vlage ponovo vidljiva na zidovima. Ovakvi uvjeti smještaja nisu usklađeni s međunarodnim standardima i opasni su za zdravlje osoba koji u njima borave.

 

Tretman zatvorenika

Nedostatci u tretmanskom radu s osobama lišenima slobode, na koje smo ukazivali proteklih godina, zatečeni su i u obilascima 2019. Nakon prijama u istražni zatvor, tretmanski službenici u pravilu samoinicijativno ne razgovaraju s istražnim zatvorenicima, primjerice u Zatvoru u Sisku, a primjer dobre prakse je Zatvor u Varaždinu, gdje u prvom tjednu nakon prijama obave inicijalni razgovor sa svim osobama lišenim slobode. Postupak prijama u zatvor izuzetno je važan i ne smije se u cijelosti prebaciti na pravosudnu policiju. Zadržane osobe vrlo često kod prijama dobivaju ili vrlo šture informacije o svojim pravima i kućnom redu ili ih uopće ne dobivaju („kratke upute od komandira i odmah u ćeliju“). Važno je istaknuti kako CPT u 26. Općem izvješću (§54) naglašava važnost pravilno provedenog postupka prijama, tijekom kojeg osoba lišena slobode treba dobiti sve potrebne informacije o načinu života u zatvoru, jer će se u suprotnom morati osloniti na druge zatvorenike, što vrlo lako može dovesti do postavljanja određenih zatvorenika u superiorniju poziciju „starješine koji određuju pravila u sobi“. Osobe koje su prvi puta u zatvoru su nam navodile da su posebno teško doživjele prvih nekoliko dana, kada su se susretali s različitim problemima, od svakodnevnih, primjerice nedostatka toaletnog pribora, „trojica se brijemo s istom britvicom“, do stalnih tenzija u sobi, koje su, prema njihovom mišljenju, posljedica prenapučenosti. Primjerice, u Zatvoru u Varaždinu u jednoj sobi se nalazi devet zadržanih osoba.

I dalje sva kaznena tijela nemaju posebne prostorije za boravak s bračnim ili izvanbračnim drugom bez nadzora, iako imaju zatvorenike koji ispunjavaju uvjete za njihovo odobravanje. Pozitivan je primjer Zatvor u Šibeniku koji je, unatoč nedostatku prostora, uredio odgovarajuće prostorije i započeo s odobravanjem ove pogodnosti.

Nedostatak službenika i nadalje značajno utječe na rad kaznenih tijela. Primjerice, u Odjelu tretmana Zatvora u Sisku sistematizirano je sedam radnih mjesta, no popunjeno je samo mjesto voditelja. Zbog neodgodivosti poslova na radnom mjestu višeg upravnog referenta matice privremeno ih obavlja medicinska sestra, pa od dvije zaposlene, samo jedna medicinska sestra radi na poslovima zdravstvene  zaštite  zatvorenika,  što  zasigurno  nije  dovoljno.  U  radu  voditeljice  Odjela  sa zatvorenicima naglasak je na obavljanju administrativnih poslova, vezanih uz zakonske rokove, dok tek manje vremena stigne raditi na provođenju pojedinačnih programa zatvorenika, a s istražnim zatvorenicima u pravilu ne radi, osim na njihov zahtjev.

U zadnjih nekoliko godišnjih izvješća ukazujemo kako se nedostatak službenika, između ostalog, negativno odražava i na stupanj poštivanja ljudskih prava osoba lišenih slobode. Također, CPT je u izvješću iz 2017. RH preporučio popunjavanje upražnjenih, a sistematiziranih radnih mjesta u kaznenim tijelima. Ujedno, iz brojnih međunarodnih dokumenata, primjerice Mandelinih pravila, Europskih zatvorskih pravila, Preporuka Vijeća Europe broj R (97) 12, proizlazi povezanost stupnja poštivanja ljudskih prava osoba lišenih slobode s poštivanjem prava zaposlenih u kaznenim tijelima. Imajući to na umu, tijekom obilaska službenicima koji izravno rade s osobama lišenim slobode, ponuđeno je ispunjavanje anonimne ankete o uvjetima obavljanja njihovih poslova.

Tretmanskim i službenicima na pravnim poslovima najveći su problemi nedostatak odgovarajuće opreme i sredstava za rad, previše administrativnih poslova te odnos zatvorenika prema službenicima, odnosno nedovoljna zaštita službenika od prijetnji zatvorenika. Kao prednosti svog posla, pored vanjskih izvora motivacije, poput redovne plaće, beneficiranog radnog staža te radnog vremena, navode i unutarnje izvore motivacije, poput rada s ljudima, spoznaje da su im pomogli i slično. Njihovi prijedlozi se uglavnom uvažavaju. Navode i da bi trebalo smanjiti prevelika očekivanja od struke u pogledu resocijalizacije zatvorenika te da su organizacijska poboljšanja na razini cijelog sustava nužna, kako bi se unaprijedio rad cijelog zatvora. Svoju prosječnu izloženost stresu ocjenjuju umjerenom, za razliku od pravosudnih policajaca koji je procjenjuju visokom. Smatraju da nedostatak pravosudnih policajaca izravno utječe na smanjivanje sigurnosti u zatvoru. Većina službenika koja je ispunila anketu može vidjeti i pozitivne strane posla, no trojica pravosudnih policajaca nisu to mogla, a jedan je naveo da je puno više stvari koje ga demotiviraju te da sve intenzivnije razmišlja o odlasku iz službe. Iz odgovora pravosudnih policajaca stječe se dojam da su u obavljanju svog posla na rubu snaga te da bez popunjavanja upražnjenih radnih mjesta neće još dugo moći izdržati. Nekolicina ih je navela kako su očekivanja od njih sve veća („pritisak je sve veći, sve više i više se traži od ljudi…“). Ukazali su i na nelogičnost da umjesto plaće za prekovremene sate dobivaju slobodne dane, zbog čega dodatno nedostaje ljudi. Trojica pravosudnih policajaca su ukazala na privid sigurnosti posla, navodeći kako „letiš za svaku glupost“ te da ne osjećaju da imaju podršku. Problem vide i u „papirologiji“, odnosno prevelikom administriranju, te su naveli da se jedno sprovođenje evidentira na tri mjesta i u računalu, što službenici, posebice u prvoj smjeni, ne stižu učiniti. Najviše ih smeta nepoštivanje odredbi kolektivnog ugovora pa ih, primjerice, većina ne može koristiti pravo na pauzu te su dojma da se više od njihovih prava uvažavaju prava zatvorenika. Smatraju da bi stres mogla smanjiti bolja organizacija rada, žurno popunjavanje upražnjenih radnih mjesta pravosudnih policajaca, odnosno bolji uvjeti rada i bolja plaća. Predlažu da se pravosudni policajci rotiraju po mjestima rada te da se prestane s praksom da se na najrizičnija mjesta uvijek stavljaju isti ljudi, što ih dodatno izlaže stresu , a to doživljavaju i kao kažnjavanje kvalitetnih službenika. Nekolicina ukazuje na nedostanu edukaciju, koja se, po njihovom mišljenju, provodi samo kako bi se udovoljilo formi. No ohrabruje činjenica da većina ipak nije „digla ruke“ od svog posla i zainteresirana je za poboljšanje uvjeta rada.

 

Održavanje reda i sigurnosti

Prema podatcima SUZSP-a, trend porasta primjene posebnih mjera održavanja reda i sigurnosti i sredstava prisile nastavljen je i u 2019.

Kao i prethodnih godina, neujednačeno se postupa prilikom primjene posebnih mjera održavanja reda i sigurnosti, što se negativno odražava na prava zatvorenika. Primjerice, tijekom obilaska Zatvora u Varaždinu utvrđeno je da se, radi sprječavanja samoozljeđivanja, kumulativno određuju mjere odvajanja i vezanja. Iako je činjenica da se vezanu osobu odvaja od ostalih zatvorenika pozitivna, zabrinjava način njihova izvršavanja. Naime, osobu se lisicama veže za krevet, što je apsolutno neprihvatljivo te može predstavljati neljudsko postupanje. Zatvorenici prema kojima su mjere bile primijenjene na ovaj način, u razgovoru bez nazočnosti službenika, izjavljivale su kako su i prije i nakon primjene mjera razgovarali s voditeljem Odjela osiguranja, koji im je objasnio razloge postupanja, da su mjere kratko trajale (par sati) te da im je omogućeno konzumiranje hrane i odlazak na wc. Stoga zaključujemo da ovakvo postupanje nije imalo cilj nanijeti patnju ili otežati izvršavanje mjera, već se radi o pogrešnoj praksi koja je, među ostalim, rezultat nedovoljne komunikacije među službenicima i nedostatne edukacije.

Negativan utjecaj loše međuresorne suradnje na poštivanje prava zatvorenika uočen je tijekom obilaska Zatvora u Šibeniku. Naime, u večernjim je satima zbog zatvorenikovog lošeg psihičkog stanja pozvana hitna medicinska pomoć te je dobio injekciju za smirenje. Unatoč tome, nekoliko sati kasnije zavezao je plahtu za prozorske rešetke i pokušao suicid, u čemu su ga spriječili pravosudni policajci koji su ga pojačano nadzirali. Potom je sproveden na hitan bolnički prijem Opće bolnice Šibenik, s kojega je nakon pregleda otpušten, s preporukom psihijatra o upućivanju u Zatvorsku bolnicu te da ga se do tada, po potrebi, pojačano nadzire i „blago sputa“. Po povratku u Zatvor određena je mjera pojačanog nadzora te je pravosudni policajac stajao ispred zatvorenikove sobe, a kako je ubrzo ponovo počeo prijetiti suicidom, primijenjena je i  posebna mjera održavanja  reda  i sigurnosti  –  vezanje. Dakle, umjesto da je zatvorenik zadržan do jutra u bolnici pod liječničkim nadzorom, i po potrebi bio sputan po pravilima medicinske struke, kako bi se vjerojatno i postupilo da se nije radilo o osobi lišenoj slobode, odgovornost je prebačena na pravosudne policajce, koji o primjeni mjere sputavanja propisane Zakonom o zaštiti osoba s duševnim smetnjama nisu educirani niti ju imaju ovlasti primijeniti.

Manjkavosti Zakona o kaznenom postupku (ZKP) u dijelu koji se odnosi na stegovne postupke protiv istražnih zatvorenika, o kojima smo pisali i u prethodnim izvješćima, i nadalje dovode do apsurdnih situacija. U dosadašnjim obilascima kaznenih tijela uočavali samo da je zabrana posjeta i dopisivanja, jedina stegovna kazna koju je istražnim zatvorenicima moguće izreći i čije maksimalno trajanje nije propisano, najduže izricana na rok od dva mjeseca. Međutim, Županijski sud u Sisku jedno m je istražnom zatvoreniku, zbog dva pozitivna testa na psihoaktivna sredstva, izrekao ograničenje posjeta u trajanju od tri mjeseca te dopisivanja u trajanju od šest mjeseci. Usporedbe radi, zatvoreniku koji je bio pozitivan na THC izrečena je mjera ograničenja ili privremene uskrate raspolaganja novcem u trajanju od 30 dana. Pri tome je potrebno naglasiti da uzimanje opojnih ili psihoaktivnih sredstava ZKP-om, za razliku od ZIKZ-a, nije propisano kao prijestup. Naime, sukladno čl. 140. st. 2. t. 3. ZKP-a stegovni prijestup je unošenje u zatvor ili pripremanje u zatvoru opojnih sredstava ili alkohola, o čemu se u konkretnom slučaju nije radilo. Dakle, zbog prijestupa koji nije propisan izrečena je stegovna kazna čija visina nije propisana. Na nužnost izmjene čl. 140. ukazali smo i u ranijim izvješćima, ali tijekom izmjena i dopuna ZKP-a u 2019. to nije učinjeno.

 

Ocjena stanja u zatvorskom sustavu 

Određena unaprjeđenja uvjeta smještaja, poput 50 novih mjesta u Kaznionici u Požegi, svakako su pozitivna, no u brojnim kaznenim tijelima osobe lišene slobode borave u uvjetima koji nisu usklađeni sa zakonskim i međunarodnim standardima, a u nekim su slučajevima opasni za zdravlje i ponižavajući. Stoga je i nadalje nužno poduzimati mjere koje će osigurati boravak zatvorenika u odgovarajućim uvjetima.

Kontinuirano ukazujemo na nedostatak organiziranih aktivnosti provođenja slobodnog vremena u zatvorima. Značajni ograničavajući faktor je nedostatak prostora i službenika pa su, kad se i organiziraju, namijenjene prvenstveno osobama na izdržavanju kazne zatvora. Aktivnosti namijenjene istražnim zatvorenicima vrlo su ograničene te oni najčešće 22 sata dnevno borave u spavaonici, u pravilu ležeći ili gledajući televiziju. Iako je ZIKZ-om i međunarodnim dokumentima propisano odvajanje osoba koje se nalaze na izdržavanju kazne zatvora od onih kojima je određen istražni zatvor, ponekad se mogu učiniti izuzetci. Primjerice, čl. 18.9 i 101. Europskih zatvorskih pravila istražnim zatvorenicima omogućava se da zajednički, sa zatvorenicima, sudjeluju u organiziranim aktivnostima, no opće je pravilo da su ove dvije kategorije noću odvojene. Stoga im je, u situacijama kad za njih nije moguće organizirati odvojene aktivnosti, potrebno omogućiti da u njima sudjeluju sa zatvorenicima.

Boravak s bračnim ili izvanbračnim drugom u posebnoj prostoriji bez nadzora, tzv. bračne posjete , trebale bi biti pravo, a ne pogodnost. Zatvorenici i njihovi bračni drugovi, posebice oni mlađe životne dobi, ukazuju da su neodobravanjem tih pogodnosti onemogućeni u dobivanju djeteta, što je u nekim slučajevima jedan od glavnih razloga razvoda braka, a i moguće ograničenje prava na poštivanje privatnog i obiteljskog života. Razna istraživanja ukazala su na značajan pozitivan utjecaj stabilnih obiteljskih odnosa i društvenih veza na smanjivanje rizika od ponovnog počinjenja kaznenog djela te rizika od pokušaja samoubojstva i samoozljeđivanja za vrijeme boravka u zatvoru, pa bi kaznena tijela trebala poticati održavanje veza s obitelji.

ZIKZ propisuje da kazneno tijelo organizira osnovno školovanje do 21 godine života zatvorenika koji nemaju završenu osnovnu školu, a opismenjavanje nepismenih organizira se neovisno o dobi. Prema podatcima MP-a iz 2018., deset zatvorenika, od kojih su osam žene, nema osnovne vještine čitanja i pisanja i/ili ne poznaje osnovne računske operacije, a njih 237 (11%) nema završenu osnovnu školu. Mandelina pravila (104.) ističu značajnu ulogu izobrazbe u sprječavanju recidivizma, naglašavaju potrebu da programi izobrazbe budu dostupni svim zatvorenicima, dok obrazovanje nepismenih te mlađih zatvorenika treba biti obvezno. Stoga bi svim zatvorenicima, bez obzira na dob, trebalo ponuditi mogućnost besplatne izobrazbe, odnosno završetka osnovnog školovanja.

Izostanak rada tretmanskih službenika s istražnim zatvorenicima u velikoj je mjeri posljedica stajališta zatvorskog sustava da su tamo samo „na čuvanju“ pa se tretmanski službenici s njima niti ne trebaju sustavno baviti, no takvo stajalište nema zakonskog uporišta. Također, izostanak rada opravdavaju i presumpcijom  nevinosti istražnih zatvorenika, što  nije odgovarajuće,  jer tretmanski  rad  obuhvaća  i  razgovore  o obiteljskim problemima te sudjelovanje u općim i preventivnim programima pa ga je potrebno intenzivirati.

U nekoliko godišnjih izvješća ukazujemo i na neodgovarajući prijevoz zatvorenika u stražnjem dijelu specijalnog vozila, u kojem nema sigurnosnih pojaseva, a zatvorenici zavezanih ruku, a često i nogu, sjede za vrijeme prijevoza na bočnim klupama, bez mogućnosti pridržavanja. Od SUZSP-a smo zatražili da se takva vozila više ne koriste, no unatoč tome neka kaznena tijela to i nadalje čine, primjerice Zatvor u Splitu. S tim je potrebno prestati te za prijevoz zatvorenika upotrebljavati isključivo vozila opremljena sigurnosnim pojasevima, koja su u skladu sa Zakonom o sigurnosti prometa na cestama te standardima CPT -a (CPT/Inf(2018)24).

U zatvorskom sustavu se i dalje neujednačeno postupa, o čemu smo više pisali u prethodnim izvješćima, a službenici kaznenih tijela vrlo često navode kako je nedostatna komunikacija sa SUZSP- om i drugim kaznenim tijelima, posebice u odnosu na ranije godine, što nije dobro. Stoga bi radi ujednačavanja i unaprjeđenja postupanja trebalo intenzivirati razmjenu informacija i komunikaciju među službenicima zatvorskog sustava i SUZSP-a. Na stupanj poštivanja prava zatvorenika negativno se odražava i nedostatak službenika te je potrebno upotpuniti sistematizirana radna mjesta u kaznenim tijelima.

Tijekom 2019. Ustavni je sud donio četiri odluke u kojima je utvrdio povredu čl. 25. stavka 1. Ustava, navodeći kako sudovi nisu na djelotvoran način zaštitili ustavno pravo podnositelja da zatvorsku kaznu izdržava u uvjetima propisanima ustavnim standardima. Da učinkovitost pravnih sredstava još nije dostatna, proizlazi i iz odluke u kojoj je Ustavni sud zauzeo stajalište da je sudac izvršenja svojim postupanjem učinio nedjelotvornim inače djelotvorno pravno sredstvo, čime je došlo do povrede prava zajamčenih člancima 23. i 25. Ustava odnosno člankom 3. EKLJP u njihovom procesnom aspektu (U-IIIBi-3201/2018). Jednaka je situacija i u dijelu postupanja po pritužbama, no ohrabruju određeni pozitivni pomaci u provođenju ispitnih postupaka u pojedinim kaznenim tijelima, poput Kaznionice u Lepoglavi. Unatoč tome, još je puno prostora za napredak i usklađivanje s međunarodnim standardima.

U razgovorima i anonimnim anketama, koje smo proveli tijekom obilazaka, osobe lišene slobode ukazuju na prisutnost međuzatvoreničkog nasilja, o kojem smo više pisali u prethodnim izvješćima. Dodatno zabrinjavaju podatci iz Izvješća o stanju i radu kaznionica, zatvora i odgojnih zavoda, prema kojima je tijekom 2018. evidentirano 166 tjelesnih sukoba između zatvorenika, za 31 više nego 2017. Unatoč tome, nije provedena preporuka iz Izvješća za 2018. da se izradi nacionalni plan borbe protiv međuzatvoreničkog nasilja, koju smo dali imajući na umu i CPT-evo izvješće za RH iz 2018. (§31.).

Budući da niz godina ukazujemo na potrebu donošenja novog ZIKZ-a, izradu Nacrta prijedloga dočekali smo s velikim interesom. Međutim, provedba javnog savjetovanja, ali i tekst Nacrta ne daju previše razloga za optimizam. Naime, krajem studenoga otvoreno je e-Savjetovanje o Nacrtu prijedloga u trajanju od 15 dana, što je svakako prekratak rok, s obzirom da se radi o novome zakonu. Dva tjedna nakon zatvaranja savjetovanja ono je bez ikakvih pojašnjenja opet otvoreno, ponovo u trajanju od 15 dana. Stoga je teško ne biti dojma kako svrha savjetovanja nije prikupljanje relevantnih podataka, ideja i mišljenja, odnosno promicanje, osiguravanje i jačanje transparentnosti i uključenosti svih dionika, već ispunjavanje forme. Dodatno zabrinjava što su neki postojeći standardi izostavljeni te što se njegovo donošenje koristi za usklađivanje s postojećim problemima u praksi. Primjerice, nakon četverogodišnjeg trenda porasta napučenosti zatvorskog sustava, predlaže se brisanje prostornog standarda od 4m2. Pri tome treba podsjetiti i na Europska zatvorska pravila (18.3.), kojima je propisano da će se nacionalnim pravom odrediti specifični minimalni standardi. Jednako tako, umjesto liječničkog nadzora najmanje jednom u 24 sata tijekom izvršavanja stegovne mjere upućivanja u samicu, kako je propisano važećim ZIKZ-om, predlaže se nadzor dva puta tjedno. Osim toga, predlaže se da se pojedine posebne mjere održavanja reda i sigurnosti izvršavaju pod nadzorom medicinske sestre ili tehničara, a ne isključivo liječnika kao do sada, što je korak unazad. Iako nakon prvog savjetovanja nije prihvaćeno 88% komentara na Nacrt prijedloga, a nakon drugog čak 91%, nadamo se da će se u daljnjem postupku, kojeg ćemo s interesom pratiti, u većoj mjeri uzeti u obzir prijedlozi zainteresirane stručne i druge javnosti, kako bi novi ZIKZ bio što kvalitetniji.

Tijekom 2019. suradnja s kaznenim tijelima bila je dobra, no postoji prostor za unaprjeđenje suradnje sa SUZSP-om, posebice u pogledu dostavljanja izvješća i podataka u roku. Budući da smo u listopadu 2019. SUZSP upozorili na ovaj problem, nadamo se pozitivnim promjenama.

 

PREPORUKE:

1. Ministarstvu pravosuđa, da uvjete smještaja u svim kaznenim tijelima prilagodi zakonskim i međunarodnim standardima;

2. Ministarstvu pravosuđa, da organizira kontinuirane edukacije službenika zatvorskog sustava o ljudskim pravima osoba lišenih slobode;

3. Vladi RH i Ministarstvu pravosuđa, da popuni upražnjena radna mjesta u kaznenim tijelima, kako bi se poštovala prava zaposlenih te povećao stupanj zaštite ljudskih prava osoba lišenih slobode;

4. Ministarstvu pravosuđa, da vozila koja nisu opremljena sigurnosnim pojasevima ne koristi za prijevoz zatvorenika.

 

Cijelo Izvješće pučke pravobraniteljice za 2019. pronađite ovdje, a više informacija o povezanim temama o kojima u njemu pišemo pronađite klikom na neku od poveznica niže.

Policijski sustav

Pravosuđe