Hrvatski sabor ovog tjedna raspravlja o nacrtima prijedloga izmjena i dopuna Zakona o obveznim odnosima i Zakona o parničnom postupku. Njima se usvajaju prijedlozi pučke pravobraniteljice vezani za ugovore o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju koji će doprinijeti boljoj zaštiti korisnika uzdržavanja, većinom starijih osoba.

Uvode se novi zaštitni mehanizmi koji bi trebali omogućiti bolju zaštitu primatelja uzdržavanja: osnivanje registra ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju, ograničavanje broja ugovora koji jedna osoba kao uzdržavatelj može sklopiti, izmjene naziva samih ugovora iz kojih će biti jasniji trenutak prijenosa imovine s primatelja na davatelja uzdržavanja i prepoznavanje sudskih postupaka za raskid ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju kao žurnih.

Radi se o značajnoj promjeni zakonskih propisa i vrlo važnom koraku u zaštiti prava prvenstveno starijih osoba. Na probleme koji proizlaze iz zlouporaba ovih ugovora institucija pučke pravobraniteljice upozoravala je u izvješćima Hrvatskom saboru još od 2014. godine. Pri tom smo zagovarali uvođenje dodatnih mehanizama zaštite primatelja uzdržavanja, odnosno nadležnim institucijama davali preporuke za moguća rješenja, kao i proveli istraživanje te organizirali javna događanja upravo na ovu temu.

Upravo konkretne predložene izmjene Zakona o obveznim odnosima do kojih bi uskoro trebalo doći – uvođenje dodatnih instrumenata zaštite primatelja uzdržavanja, a naročito osnivanje registra ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju, ograničavanje broja sklopljenih ugovora te izmjena naziva ugovora iz kojih će biti jasniji trenutak prijenosa imovine na davatelja uzdržavanja, bile su preporuke pučke pravobraniteljice u Izvješću za 2022. godinu.

Tijekom ove godine sudjelovali smo i u Radnoj skupini pri Ministarstvu pravosuđa i uprave koja je izradila ovaj Nacrt Prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima. Upravo je u okviru rada te Radne skupine velik dio preporuka pravobraniteljice i uvažen.

Napokon, pučka pravobraniteljica uputila je i dodatno mišljenje tijekom javnog savjetovanja o oba ova zakona, koje je predlagatelj također djelomično prihvatio.

Svakako da će ovim zakonskim novinama mogućnosti zlouporabe ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju biti manje i to je korak u pravom smjeru.

Međutim, nije prihvaćen prijedlog da se jasno propiše da je prije ovjere ili sastavljanja ugovora ovlaštena osoba (javni bilježnik ili sudac) u dostupnim evidencijama dužna provjeriti je li ugovarateljima sklapanje ugovora o uzdržavanju možda zabranjeno prema odredbama Zakona o socijalnoj skrbi (ZSS). Naime, ZSS propisuje da pravne ili fizičke osobe koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi ili osobe zaposlene u djelatnosti socijalne skrbi ne mogu s korisnikom sklapati ugovore kojim se otuđuju ili opterećuju nekretnine korisnika, niti ugovore o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju.  S obzirom da se ugovori o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju sklapaju u strogoj formi pred sudovima i javnim bilježnicima, od iznimne je važnosti da ta tijela poduzmu odgovarajuće provjere kako bi se spriječilo sklapanje ništetnih ugovora. Uz to, javnim bilježnicima i sudovima treba što prije omogućiti i informatičko povezivanje sa sustavom socijalne skrbi zbog uvida u podatke o mogućem postojanju zakonskih zapreka za sklapanje ugovora.

Isto tako, pučka pravobraniteljica predlagala je i da se postupci raskida ovih ugovora urede kao žurni, i to još pri prošlim izmjenama Zakona o parničnom postupku. Naime, iako je dugotrajnost izazov i u odnosu na ostale sudske postupke, dugo trajanje sudskih postupaka za raskid ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju ima osobito otegotan učinak na primatelje uzdržavanja, jer ovu vrstu ugovora karakterizira upravo to da je vrlo često jedna strana ugovora visoke životne dobi i nemoćna te treba skrb, zbog čega je ugovor i sklopila. Postupke za njihov raskid je stoga potrebno voditi žurno, jer osobe starije životne dobi ne mogu čekati pravomoćno okončanje dugotrajnog sudskog postupka, osobito ako za to vrijeme ne dobivaju potrebnu skrb.

Stoga je itekako pozitivno da je i ovaj prijedlog pučke pravobraniteljice prihvaćen. Istovremeno, uz propisivanje same žurnosti sudskih postupaka smatramo da bi bilo dobro da se propišu i konkretni, kraći rokovi u kojima bi sud bio dužan postupati, i to rok za odgovor na tužbu, rok za održavanje ročišta za glavnu raspravu, rok u kojem se mora okončati postupak pred prvostupanjskim sudom te rok za donošenje drugostupanjske odluke o žalbi, što, nažalost, nije prihvaćeno.

Usvajanjem i ovih prijedloga svakako bi se dodatno doprinijelo još boljoj zaštiti primatelja skrbi na što će pučka pravobraniteljica nastaviti ukazivati i zagovarati i dalje.

Podsjetimo, starije osobe na sklapanje ovih ugovora odlučuju se kada se više ne mogu same skrbiti o sebi ili kada znaju da to neće moći činiti još dugo kako bi u zamjenu za imovinu osigurale potrebnu skrb. Nažalost, kada dođe do zloupotreba ovih ugovora, mogu ostati  i bez skrbi i bez krova nad glavom te se naći  u bezizlaznoj situaciji, stoga je jačanje zaštite ove iznimno ranjive skupine građana uvođenjem ovih mehanizama važan korak u poštivanju njihovih ljudskih prava i osiguravanju njihovog dostojanstvenog života.

Napokon, uz ove dobrodošle izmjene još boljoj zaštiti prava starijih osoba u kontekstu sklapanja ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju doprinijela bi i njihova informiranost o ovim ugovorima i različitim mogućnostima koje imaju prije potpisivanja ugovora. Stoga je važno i poticati i omogućavati informiranje unaprijed onih koji razmišljaju o sklapanju ovih ugovora dok još o tome samo promišljaju, ali i sankcioniranje svih onih koji grubo krše prava starijih s ciljem ostvarivanja imovinske koristi. Napokon, ključno je kontinuirano raditi na osiguravanju drugih mogućnosti za smještaj i skrb starijih osoba kada se više ne mogu same skrbiti o sebi, uključujući smanjivanje lista čekanja za domove, boljih uvjeta u domovima, kao i osiguravanje ostanka u vlastitom domu uz osiguravanje tuđe njege i skrbi.