Bazna stanica više nije prvi susjed stanovniku sinjskog naselja Radošić, koji nam se pritužio kada je stanica bespravno postavljena. Ova priča pitanje je zaštite prava na zdrav život i zdrav okoliš.

Četiri godine nakon pravomoćnog rješenja i sveukupno šest plaćenih kazni u ukupnom iznosu od preko milijun i pol kuna, teleoperater je u kolovozu uklonio baznu stanicu s nedovršene kuće u Radošiću kod Sinja.

U ovaj slučaj smo uključeni nakon što nam se pritužbom zbog ugroze zdravlja obratio stanovnik naselja koji živi u susjednoj kući. Na problem smo, osim u predmetu, upozoravali i u izvješćima Hrvatskom saboru, kao dio analize stanja prava na zdrav život.

Preporuke vezane za bazne stanice

Dugotrajnost situacije iz Radošića pokazuje da zakonski okvir usporava izvršenje pravomoćnih rješenja, ali i da pitanje njihova postavljanja nije adekvatno regulirano.

Zato smo Ministarstvu graditeljstva, prostornog uređenja i državne imovine dali preporuku da:

  • normativno unaprijedi uvjete za postavljanje baznih stanica mobilnih operatera, i to u suradnji s jedinicama lokalne, područne (regionalne) samouprave i zainteresiranom javnosti, posebno jer trenutno nije propisana obveza sudjelovanja građana prije donošenja odluke o njenom postavljanju;
  • omogući uklanjanje baznih stanica temeljem izvršnih rješenja.

Ovu preporuku dali smo i u posebnom izvješću „Pravo na zdrav život i klimatske promjene u Hrvatskoj“.

Radošić kao primjer šireg problema

U brojnim pritužbama koje nam šalju, građani iskazuju strah od utjecaja neionizirajućeg zračenja na njihovo zdravlje. Navode razne zdravstvene tegobe poput nesanice, umora ili gubitka pamćenja, a pritužuju nam se i zbog pozicija baznih stanica – u neposrednoj blizini kuća, škola i vrtića, u razini prozora, na krovovima stambenih zgrada, a ponekad čak i na ruševinama ili skrivenim u dimnjacima, i to postavljenih bez njihovog znanja i unatoč njihovom protivljenju.

Prema podacima za 2021., građevinska inspekcija zaprimila je 37 prijava zbog bespravne gradnje baznih stanica mobilnih operatera. Protiv 12 osoba je pokrenut inspekcijski postupak, no nemamo  podatke jesu li ove stanice i uklonjene.

U stručnoj i široj zajednici prisutni su prijepori o razini štetnosti neionizirajućeg zračenja za zdravlje, a Svjetska zdravstvena organizacija ga svrstava u kategoriju 2B, što znači da nema dovoljno istraživanja kojima bi se u potpunosti otklonila sumnja o njegovoj štetnosti. Zato je potrebno primjenjivati:

  • načelo predostrožnosti – podrazumijeva poduzimanje mjera s obzirom na potencijalno ozbiljan rizik, ne čekajući konačne rezultate istraživanja;
  • načelo dovoljnosti – nalaže da se koristi minimalno dovoljna emisija zračenja, a pritom istodobno ne smanjuje funkcionalnost usluge;
  • načelo sudjelovanja javnosti – nalaže sudjelovanje javnosti u okolišnim pitanjima

Ova načela ključna su za zaštitu zdravlja i okoliša, a proizlaze iz Aaarhuške konvencije i iz Rezolucije 1815/2011 Parlamentarne skupštine Vijeća Europe.

Prioritet mora biti zaštita prava građana na zdrav život, ali i okoliša

Kod postavljanja baznih stanica svih teleoperatera svakako se mora voditi računa o pravu građana na zdrav život i zdrav okoliš, a temeljni preduvjet mora biti da je ono u skladu s propisima i da oni uistinu pružaju učinkovitu zaštitu od neionizirajućeg zračenja.

Potrebno je smanjiti referentne vrijednosti dopuštenog zračenja na najmanju moguću razinu koja može utjecati na zdravlje i okoliš, kao (potencijalnu) opasnost odrediti sve vrste učinaka ovog zračenja  i pravilno vrednovati i prevenirati kumulativno zračenje. Zbog zaštite zdravlja, koje je svrha Zakona o zaštiti od neionizirajućeg zračenja, ključno je učinkovito regulirati pitanje potrebnih dozvola koje ne smiju biti povoljnije za operatere, a na štetu ljudskih prava građana.

To treba biti prioritet svim uključenim dionicima, od teleoperatera koji ih postavljaju, preko lokalnih i ostalih nositelja vlasti koji izdaju potrebne dozvole, kao i svih nadležnih institucija zaduženih za nadzor, prije svega sanitarne inspekcije zadužene za nadzor jakosti zračenja, kao i građevinske, zadužene za nadzor uporabne dozvole iz područja gradnje.

I dok je razumljiva potreba stanovnika za stabilnim pristupom internetu i mobilnoj mreži, na državi i teleoperaterima je da to omoguće na adekvatan način. Također, u konkretnom je slučaju važno i da je teleoperater imao više godina za pripremu kako bi mogao neometano nastaviti pružati uslugu stanovnicima tog područja, odnosno pronaći način za postavljanje bazne stanice u skladu sa zakonom.

Više o problemima vezanima uz bazne stanice možete saznati u našem posebnom izvješću „Pravo na zdrav život i klimatske promjene u Hrvatskoj“, i u poglavlju o pravu na zdrav život i zdrav okoliš u Izvješću pučke pravobraniteljice za 2021.