Svaki put kad otvaramo neku aplikaciju na pametnim telefonima, pristajemo na cijeli niz uvjeta poput prikupljanja podataka i praćenja lokacije, koje uređaji samostalno obavljaju

Sustavi umjetne inteligencije uvelike su postali dio naše svakodnevnice, no, u javnosti još uvijek postoji mnogo nepoznanica i nejasnoća oko korištenja te tehnologije, primjerice, putem aplikacija za nadzor lokacije i/ili praćenje kontakata, pogotovo u kontekstu zaštite ljudskih prava i sloboda građana. Davanje odgovora na neka od tih pitanja bio je i cilj tribine o korištenju tehnoloških rješenja utemeljenih na umjetnoj inteligenciji, koju su 25. studenog organizirali Pravni fakultet Sveučilišta u Rijeci i studentska udruga ELSA Rijeka. Uz zamjenicu pučke pravobraniteljice i predsjedavajuću Europske mreže tijela za jednakost (Equinet) Tenu Šimonović Einwalter, na njoj su sudjelovali i predsjednik Hrvatske udruge za umjetnu inteligenciju (CroAI) Mislav Malenica, predstojnica Katedre za ustavno pravo Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci i članica Savjeta za ljudska prava pučke pravobraniteljice Sanja Barić, izvanredni profesor na Katedri za ustavno pravo Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu Đorđe Gardašević te Marijana Šarolić Robić.

Praksa na području EU

Zamjenica Šimonović Einwalter na tribini se osvrnula na utjecaj umjetne inteligencije na temeljna ljudska prava i diskriminaciju, kao i na aktivnosti koje se u cilju zaštite od potencijalnih negativnih učinaka trenutno provode i planiraju na razini Europske unije i Vijeća Europe. Istaknula je kako diskriminacija temeljem zdravstvenog stanja nije u većoj mjeri uzeta u obzir na razini EU te da rijetko koja država, među kojima je i Hrvatska, propisuje zdravstveno stanje kao diskriminacijsku osnovu. Dodala je i kako sustavi umjetne inteligencije mogu pružiti značajnu potporu epidemiološkim službama u praćenju i zaustavljanju pandemije koronavirusa, a jedna od mjera sprječavanja njezina širenja je praćenje kontakata zaraženih osoba. Međutim, uvjet za to je da ih koristi dovoljan broj ljudi, a što je zahtjevno postići s obzirom na stupanj (ne)povjerenja koji građani trenutno imaju, kako u institucije, tako i u privatne tvrtke vezano za raspolaganje njihovim osobnim podacima.

Smjernice za korištenje aplikacija

U cilju ujednačene primjene, Europska komisija je donijela smjernice za zaštitu podataka u aplikacijama kojima se podupire suzbijanje pandemije, a iako nisu pravno obvezujući dokument, sve članice bi ih trebale slijediti kako bi se osigurala usklađenost sa zakonodavstvom EU o zaštiti privatnosti i osobnih podataka.

Prema njima, upotreba digitalnih alata u cilju sprječavanja širenja pandemije mora biti isključivo u svrhu zdravstvene zaštite, dobrovoljna i temeljena na informiranom pristanku, ograničenog vremenskog trajanja i podložna nadzoru neovisnih tijela. Također, prije stavljanja u upotrebu aplikacija, potrebno je provesti procjenu učinka na zaštitu podataka (Data Protection Impact Assessment – DPIA) kojom bi se detektirale potencijalne opasnosti na pravo na privatnost i predložile zaštitne mjere. Međutim, bilo bi korisno provesti i procjenu učinaka na jednakost (Equality Impact Assessment) kako bi se obuhvatili i potencijalni diskriminatorni učinci takvih aplikacija.

Problem je i nepovjerenje građana u institucije, ali i privatne tvrtke, o čemu svjedoči istraživanje Agencije za temeljna prava EU (FRA) o utjecaju pandemije na ljudska prava. Prema njemu, 72% građana EU zna za postavke privatnosti u većini aplikacija na svojim pametnim telefonima, ali na svima zna manje od polovice (41%). U Hrvatskoj 54% građana zna provjeriti postavke privatnosti na svim aplikacijama, 22% samo na nekim, dok ih 19% ne zna. Nadalje, većina građana EU (77%) zna kako isključiti lokaciju na svom telefonu, a u RH to zna 82% njih, dok 15% ne zna. Međutim, zabrinjavajuće je da čak 33% ispitanika nikad ne čita uvjete korištenja online usluga, dok među onima koji to čine, njih 27% te uvjete ne razumije.

Potrebno educirati građane

Kako se ova tehnologija izuzetno brzo razvija, na različitim razinama u taj je proces svakako potrebno uključivati i javnost, uz promicanje pismenost o umjetnoj inteligenciji. Isto tako, građani moraju biti informirani o načinu korištenja ovih sustava jer će o njima u budućnosti donositi odluke pa je potrebna i edukacija i suradnja različitih institucija, uključujući akademsku zajednicu i civilno društvo.

Više o mogućem utjecaju umjetne inteligencije na jednakost možete doznati u publikaciji Equinet-a (na engleskom) „Regulating for an Equal AI: a New Role for Equality Bodies“.