Socijalna sigurnost starijih osoba

Prema Procjenama stanovništva DZS u 2018., udio osoba starijih od 65 godina u ukupnom stanovništvu bio je 20,37%, no u Ličko-senjskoj županiji iznosio je 24,9%, a u Šibensko-kninskoj županiji čak 25,3%. Starije stanovništvo u većem je riziku od siromaštva od prosjeka opće populacije (19,3%), pa je prema Pokazateljima siromaštva i socijalne isključenosti DZS za 2018., ova stopa za njih iznosila 28,1%, a za one u jednočlanim kućanstvima čak 48,1%, o čemu više govorimo u poglavlju o socijalnoj skrbi. Kako je prosječna mirovina ostvarena prema općem propisu u prosincu 2018. bila 80-ak kuna ispod praga rizika od siromaštva te je iznosila 2.405,96 kuna, mnogi umirovljenici prisiljeni su štedjeti na hrani i osnovnim potrepštinama, a zbog strogih cenzusa ne ostvaruju prava u sustavu socijalne skrbi, posebno ZMN, ali i druga prava. Problem pokušavaju ublažiti neki gradovi i općine, pa je tako Pula u 2019. najsiromašnijim umirovljenicima tromjesečno pomagala u iznosima od 300, 400 i 500 kuna, kao i Zagreb, u mjesečnim iznosima od 200, 300 i 400 kuna. Veliki broj općina i gradova najsiromašnijim umirovljenicima prigodno daruje božićnice i uskrsnice, no iznosi i cenzusi jako variraju, a iz pritužbi je vidljiva slaba informiranost umirovljenika o rokovima za podnošenje zahtjeva i o načinu isplate.

Zbog restriktivnih zakonskih uvjeta za ZMN, na dan 31.12.2018. samo ga je 8.093 starijih osoba ostvarivalo, a procjenjuje se da će čak 20.000 onih koji nemaju pravo na starosnu mirovinu od 2021. biti obuhvaćeno tzv. nacionalnom naknadom za starije osobe, u iznosu od 800 kuna mjesečno. Iako je iznos nizak, trebao bi pomoći u ublažavanju siromaštva, pogotovo žena u ruralnim područjima koje su bez prihoda, a imaju manje od 15 godina mirovinskog staža, jer su kraće od muškaraca sudjelovale u plaćenom radu izvan kuće.

Prema podatcima HCK, broj korisnika u potrebi za hranom i higijenskim potrepštinama kontinuirano raste, a onima u izoliranim, ruralnim područjima najveći je problem usamljenost, usprkos posjetama volontera i djelatnika. Zbog udaljenosti i nepostojanja javnog prijevoza teško dolaze do zdravstvenih, socijalnih i drugih ustanova i usluga i svako putovanje u veće mjesto predstavlja im dodatni trošak, pa su tako stariji stanovnici izoliranih ruralnih naselja prisiljeni plaćati i više stotina kuna za prijevoz do najbližeg gradskog središta, kao primjerice iz Kosinja do 30-ak kilometara udaljenog Gospića, o čemu više pišemo u dijelu o nejednakom regionalnom razvoju.

Brojne se starije osobe zbog oslabljenih funkcionalnih sposobnosti više ne mogu samostalno skrbiti o svim svojim potrebama, zbog čega im je potrebna pomoć u dobavljnju namirnica i pripremi obroka, obavljanju kućanskih poslova, održavanju osobne higijene i slično, no prema podatcima MDOMSP-a za 2018. samo ih je 3.468 ostvarilo pravo na pomoć u kući, što nikako ne korespondira sa stvarnim brojem onih kojima je takva pomoć potrebna.

Jedan od razloga su, kao i kod ZMN-a, restriktivni zakonski uvjeti, a drugi je provedba projekta „Zaželi“, čije se aktivnosti značajno podudaraju sa sadržajem usluge pomoći u kući. Prema podatcima MRMS-a, u 2019. je u njemu sudjelovao 28.331 stariji korisnik, od kojih gotovo trećina u Osječko-baranjskoj i Vukovarsko-srijemskoj županiji. Iako mu je primarna svrha zapošljavanje žena- pripadnica ranjivih skupina, projekt starijima pruža dragocjenu pomoć i mnogi se nadaju njegovom nastavku, no nije sustavan i trajan pa ne može zamijeniti zakonsko pravo. Stoga, s obzirom na mnogo starijih s malim mirovinama koje ipak premašuju cenzus, novim ZSS-om treba ublažiti kriterije za ostvarivanje prava na socijalnu uslugu pomoći u kući te proširiti mrežu pružatelja ove usluge.

Vezano za pomoć i reguliranje statusa osoba koje skrbe o starim i nemoćnim članovima obitelji, Strategijom socijalne skrbi za starije osobe 2017.-2020. predviđeno je uvođenje statusa njegovatelja, no čini se da se od ove mjere za sada odustalo. Naime, MDOMSP navodi da je u tijeku provedba projekta „Formalni i neformalni oblici skrbi za starije osobe – analiza i istraživanje“ te da će o pribavljenim podatcima ovisiti prijedlozi zakonskih rješenja. Tako će se osobe koje skrbe o starim i nemoćnim članovima i nadalje morati snalaziti bez bolovanja, dopusta i stručne podrške, iako uz svoj redovni, obavljaju i dodatni, psihofizički i emocionalno zahtjevni posao, a stariji će, dok se ne uspostave politike pomirenja profesionalnog i obiteljskog života,  uvelike biti prepušteni crnom tržištu, nekvalitetnoj skrbi i mogućem nasilju.

Domovi za starije

U Izvješću EK za RH 2020. navodi se da je formalna dugotrajna skrb nedovoljno razvijena i neučinkovita, a u odnosu na 2018. stanje u domovima za starije osobe nije se značajnije mijenjalo. I dalje je prisutan manjak kvalitetnih kapaciteta, potražnja za smještajem je velika, a za 45 decentraliziranih i dva državna doma čeka se više godina. Prema podatcima MDOMSP-a za 2018., uz državne i decentralizirane domove kapaciteta 11.208 korisnika, u koje ih je smješteno 10.941, djelovala su još 94 privatna s kapacitetom 6.623 korisnika i 5.701 smještenim. Na listama čekanja za državne i decentralizirane domove nalazilo se 5.676 osoba, a za smještaj u privatne čekalo ih je 672. Izgradnja novih kapaciteta prepuštena je privatnim poduzetnicima, no s obzirom na intenzivno starenje stanovništva, trebalo bi dugoročno planirati te ulagati u izgradnju novih kapaciteta u javnopravnom vlasništvu, bez obzira što se radi o velikoj investiciji. U nekim slučajevima postoji i mogućnost prenamjene postojećih objekata, kako je učinjeno u Domu za starije osobe u Glini, koji je u sklopu Regionalnog programa stambenog zbrinjavanja otvoren 2018. u prostoru bivše bolnice.

Decentralizirani domovi financijski su pristupačniji od privatnih jer ih u značajnoj mjeri financiraju županije i Grad Zagreb, a cijena smještaja je niža od tržišne. Iako je Strategijom  socijalne  skrbi  za  starije  osobe 2014.-2016.   bilo   predviđeno   razrađivanje kriterija prijema, od toga se odustalo, pa svi korisnici decentraliziranih i državnih domova koriste subvencioniran smještaj, neovisno o imovnom stanju. Nadalje, domovi sami određuju način na koji će se formirati liste čekanja, no one su netransparentne, nisu javno objavljene i korisnici često ne znaju koliko će čekati.

Rješenje CZSS pravni je temelj smještaja u dom za 15% korisnika, a neovisno o vrsti smještaja 80,4% ih smještaj plaćaju sami, za 3,9% u cijelosti se podmiruje iz državnog proračuna, 7% korisnika svojim primanjima ne može podmiriti punu cijenu pa se ona nadoplaćuje iz proračuna, a u 8,7% slučajeva postoje drugi izvori/obveznici plaćanja.

Obiteljski domovi

Nakon tragičnog požara u Andraševcu u kojem je u ilegalnom dvorišnom objektu Obiteljskog doma „Zelena oaza“ poginulo šest starijih osoba, aktualizirao se problem lošeg zakonskog okvira i nedostatnog nadzora obiteljskih domova. Obiteljski dom može osnovati punoljetna osoba, član obitelji koji je predstavnik obiteljskog doma, koji može, ali ne mora, zaposliti i druge radnike ovisno o broju i vrsti korisnika, a članovi njegove obitelji mogu sudjelovati u pružanju usluge i bez zasnivanja radnog odnosa, pod uvjetima propisanim Pravilnikom o minimalnim uvjetima za pružanje socijalnih usluga. Pružatelj usluge smještaja mora biti hrvatski državljanin koji ima najmanje srednju stručnu spremu i zdravstvenu sposobnost za obavljanje djelatnosti, ali se ne traže posebne stručne kvalifikacije i znanja. Obiteljski domovi prije početka rada od županija dobivaju rješenje o ispunjavanju minimalnih uvjeta za pružanje socijalnih usluga, tzv. licenciju, no nakon toga ih županije više ne nadziru.

Sukladno ZSS-u, inspekcijski nadzor nad radom domova socijalne skrbi, ali i drugih pravnih i fizičkih osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi, u nadležnosti je MDOMSP-a, no trenutno je u Službi za inspekcijski nadzor zaposleno samo devet viših inspektora, što nije u skladu sa sistematizacijom koja ih predviđa deset, što je također posve nedostatno. Oni, uz pružatelje usluga smještaja starijim i nemoćnim osobama, kojih je prema podatcima MDOMSP-a 940, obavljaju nadzor i nad pružateljima usluga smještaja i za druge skupine korisnika – djecu, osobe s invaliditetom, žrtve obiteljskog nasilja i druge, kojih je ukupno 1.192. Zbog toga, inspektori u obiteljske domove dolaze samo po prijavi pa je razvidno kako je ovakav nadzor posve neučinkovit, zbog čega neki pružatelji, u potrazi za profitom i ohrabreni malom vjerojatnošću nadzora, eklatantno krše propise i standarde, a time i prava korisnika.

Tako je u 2019. nadzor proveden u 62 obiteljska doma, iako ih je 31.12.2018. u evidenciji MDOMSP- a bilo čak 378, a u sedam slučajeva izrečena je najoštrija mjera zabrane rada. Utvrđene nepravilnosti svjedoče o lošoj kvaliteti pružene usluge – nedostaje medicinskih sestara i njegovateljica, a neki obiteljski domovi ih uopće nemaju, predstavnici obiteljskog doma ne žive u objektu u kojem pružaju  usluge, prostori su neuredni i neodržavani, u sobama je veći broj kreveta od propisanog, loši su higijenski i sanitarni uvjeti, loša je briga o zdravlju, korisnicima se ograničavaju posjete, a često pružaju i četvrti stupanj usluge.

Podatci o broju obiteljskih domova u 2019. bit će dostupni tek sredinom 2020., no MDOMSP navodi da su u pojedinoj godini popis, broj i raspoloživi kapaciteti podložni promjenama jer se neki ugase, preregistriraju na druge osobe, presele na novu lokaciju, promijene pravni oblik ili tek započnu s radom. Time je njihov broj i rad teže pratiti i nadzirati pa se neki predstavnici obiteljskih domova, vođeni mogućnošću dodatne zarade, odlučuju na proširenje kapaciteta i izgradnju dodatnih objekata bez odgovarajućih dozvola, a korisnici i njihove obitelji, zbog nemogućnosti pomirenja obiteljskog i profesionalnog života, često nemaju izbora pa prihvaćaju mogućnost brzog smještaja po prihvatljivoj cijeni, ne pitajući za dokumentaciju i dozvole. No požar u Andraševcu ipak je potaknuo intenzivnije izvještavanje medija o obiteljskim domovima te utjecao na povećanje broja pritužbi i svjedočanstava, kako o broju korisnika smještenih van svih dozvola, tako i o uvjetima smještaja i skrbi te nedostatnim nadzorima.

S obzirom na sve ove probleme, novim ZSS-om trebalo bi propisati da predstavnik obiteljskog doma mora zaposliti stručne i druge djelatnike te domove ograničiti na objekt u kojem žive predstavnik i članovi njegove obitelji, kako bi korisnicima bila zajamčena 24-satna skrb. Nadzor nad obiteljskim domovima trebao bi biti kontinuiran i redovit, što zahtijeva veći broj inspektora i bolje poznavanje situacije na terenu, radi čega bi ga što prije trebalo ojačati, a potom novim ZSS-om i decentralizirati. Konačno, trebalo bi značajno povisiti i zapriječene prekršajne kazne, jer preblage destimuliraju provođenje mjera naloženih od inspektora i ne ostvaruju svrhu kažnjavanja.

Zaštita starijih osoba od nasilja

O nasilju nad starijima sve se više govori, a Hrvatska udruga socijalnih radnika upozorava d a ono uzrokuje narušavanje tjelesnog i mentalnog zdravlja, pogoršavanje već narušenog zdravstvenog stanja, slabljenje funkcionalnih sposobnosti, brži razvoj simptoma demencije te veći stupanj mortaliteta. Starije osobe zbog osjećaja nemoći, srama, razočaranja i nevjerice u postupke vlastite djece i unuka nevoljko prijavljuju nasilje, često nakon što ono traje već dulje vrijeme, pritom ne znaju kome se obratiti i što u postupku mogu očekivati.

Mnogi stariji ne žele da njihovi nasilni ukućani završe na ulici ili u zatvoru pa izlaz vide u odlasku u dom za starije, no to je dostupno samo onima koji si takav smještaj financijski mogu priuštiti i na vrijeme ga realizirati. HUSR napominje da ne postoje posebni kapaciteti niti resursi za žurno institucijsko zbrinjavanje starijih, jer skloništa za žrtve nasilja ne prihvaćaju inkontinentne, teško i kronično bolesne starije osobe kojima je potrebna zdravstvena njega, pa za ovaj problem treba hitno iznaći konkretna rješenja.

Zakonom o zaštiti od nasilja u obitelji (ZZNO) predviđena je intenzivna međusektorska suradnja, pa su tako zdravstveni radnici, djelatnici u ustanovama socijalne skrbi i druge stručne osobe koje u svom radu dolaze u kontakt sa žrtvama nasilja u obitelji, dužni policiji ili državnom odvjetništvu prijaviti nasilje u obitelji za koje su saznali u obavljanju svojih poslova, a nadležna tijela dužna su bez odgode obavijestiti CZSS o okolnostima koje su nasilju pridonijele ili pogodovale.

Pravilnikom o načinu prikupljanja, obrade i dostave statističkih podataka i izvješća iz područja primjene ZZNO (Pravilnik) propisano je da policija, državno odvjetništvo, sud, CZSS i zdravstvene ustanove, MP-u dostavljaju objedinjena godišnja izvješća na obrascu za prikupljanje statističkih podataka iz područja primjene ZZNO. Povjerenstvo za praćenje i unaprjeđenje rada tijela kaznenog i prekršajnog postupka i izvršavanja sankcija vezano za zaštitu od nasilja u obitelji (Povjerenstvo), koje djeluje unutar MP-a, na temelju njih prati stanje i izrađuje godišnje izvješće o primjeni ZZNO- a, no podatci iz Izvješća o  radu  Povjerenstva  za 2018. o nasilju  nad  starijima  manjkavi su  i fragmentirani. Tako se navodi da je u evidenciji sudova zabilježeno 150 žrtava starije životne dobi, 100 žena i 50 muškaraca, i da je u evidenciji MDOMSP-a zabilježeno 223 zanemarivanja potreba osobe starije životne dobi, no ne navode se podatci zdravstvenih ustanova. Prema podatcima MUP – a, u 2019. evidentirano je čak 1.138 žrtava obiteljskog nasilja starijih od 65, no tablice propisane Pravilnikom ne predviđaju unošenje podataka o počiniteljima i vrstama nasilja niti o poduzetim mjerama. Stoga bi Pravilnik trebalo dopuniti kako bi i Povjerenstvo moglo prikupiti i analizirati podatke o nasilju te predložiti konkretne načine za unaprjeđenje zaštite starijih.

Ugovori o dosmrtnom uzdržavanju

Kako bismo stekli uvid u razinu informiranosti starijih osoba o ugovorima o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju, u 2019. smo proveli istraživanje na uzorku od 500 osoba u dobi od 65 i više godina, koje je pokazalo da je više od dvije trećine ispitanika čulo za njih, ali da manje od četvrtine zna razliku između ova dva ugovora. Dok 7% ispitanih ozbiljno razmišlja o sklapanju ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, 2% ih ga je već sklopilo, a samo trećina ih se dodatno informirala o svojim pravima.

Iako su ugovore o dosmrtnom uzdržavanju većinom sklapali s članovima uže obitelji, ispitanici smatraju da bi pomoglo osnivanje registra pružatelja kao mehanizma zaštite, a za veću transparentnost i uvođenje registra izričito se zalaže i Hrvatska javnobilježnička komora, navodeći da javni bilježnik nema zakonsku mogućnost reagirati, iako zna da je davatelj uzdržavanja ove ugovore sklopio s više osoba, jer bi time povrijedio javnobilježničku tajnu.

O zloporabama ugovora o dosmrtnom uzdržavanju pisali smo i u ranijim izvješćima, u kojima smo MP-u dali niz preporuka radi bolje pravne zaštite starijih osoba – među ostalim, da se uvede registar pružatelja uzdržavanja, da sudski postupci za raskid budu žurni, da se prikupe podatci o broju i trajanju postupaka za raskid, kao i broju tužitelja koji su tijekom ovakvih postupaka preminuli. No MP se poziva na slobodu ugovaranja i ne smatra da bi ugovore o dosmrtnom uzdržavanju trebalo tretirati drugačije od ostalih ugovora propisanih ZOO-om, pa niti jedna od ovih preporuka nije prihvaćena. Iako raspolaže podatcima o izvanparničnim postupcima ovjere ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, MP i dalje ne prikuplja podatke o trajanju i broju sudskih postupaka za raskid koje pokreću starije osobe, iako ih je moguće pribaviti od sudova. Veći senzibilitet pokazalo je MDOMSP, koje provodi kampanje informiranja starijih osoba i koje je još 2017. zabranilo sklapanje ovakvih ugovora pružateljima socijalnih usluga, njihovim zaposlenicima i članovima obitelji.

Iako HJK tvrdi da su javni bilježnici dobro educirani te da bi prepoznali potencijalno problematične situacije, poput sklapanja ugovora u žurbi ili stanju rastresenosti, pritužitelji navode da neki javni bilježnici ugovore o dosmrtnom uzdržavanju ovjeravaju na terenu i pod sumnjivim okolnostima. S tim u vezi, HJK navodi kako oni nisu dužni evidenciju izlazaka na teren dostavljati Komori, a isto tako, HJK nema uvid u njihove upisnike i ne raspolaže podatkom  o broju ugovora o dosmrtnom uzdržavanju sklopljenih pred javnim bilježnicima.

Konačno, starije osobe u RH, ali i diljem svijeta, suočavaju se s nizom problema – od siromaštva i pronalaska odgovarajuće, dostupne skrbi, do nasilja i ekonomskog iskorištavanja. S obzirom da ne postoji međunarodni instrument koji bi pružao sveobuhvatan i sistematičan pravni okvir za promicanje i zaštitu njihovih prava, i nadalje snažno podupiremo rad UN-ove radne grupe za prava starijih osoba (OEWG) te se zalažemo za donošenje Konvencije o pravima starijih osoba, ko ja je osnovni preduvjet za unaprjeđenje njihova položaja.

 

PREPORUKE:

1. Ministarstvu za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, da prilikom izrade novog Zakona o socijalnoj skrbi:

–   ublaži prihodovni cenzus kako bi veći broj starijih osoba mogao ostvariti pravo na pomoć u kući;

–   razradi kriterije za prijem korisnika u domove koji se sufinanciraju iz Državnog proračuna;

–   obiteljske domove ograniči na objekt u kojem živi predstavnik obiteljskog doma i članovi njegove obitelji te propiše obvezno zapošljavanje stručnih djelatnika;

–   ugradi odredbe kojima će se uvesti kontinuiran i učinkovit decentralizirani nadzor nad radom obiteljskih domova;

–   povisi zapriječene prekršajne kazne za sve pravne i fizičke osobe koje pružaju uslugu smještaja starijih osoba;

2. Ministarstvu za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, da do donošenja novog Zakona o socijalnoj skrbi u Službi za inspekcijski nadzor poveća broj inspektora te pojača nadzor ob iteljskih domova;

3. Ministarstvu za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, da osigura kapacitete za žurno institucijsko zbrinjavanje starijih žrtava nasilja u obitelji;

4. Ministarstvu zdravstva  i  Ministarstvu  za  demografiju,  obitelj,  mlade  i  socijalnu  politiku,  da normativno reguliraju mehanizme podrške i pomoći članovima obitelji, u okviru sustava neformalne skrbi o starijima;

5. Ministarstvu pravosuđa, da dopuni Pravilnik o načinu prikupljanja, obrade i dostave statističkih podataka i izvješća iz područja primjene ZZNO, posebno o počiniteljima i vrstama nasilja nad starijima te o poduzetim mjerama;

6. Hrvatskoj javnobilježničkoj komori, da uvede registar ugovora o dosmrtnom uzdržavanju.

 

Mirovinsko osiguranje

Početkom 2019. stupile su na snagu izmjene Zakona o mirovinskom osiguranju kojima je postrožen uvjet dobi za mirovinu, povećana penalizacija prijevremenog umirovljenja te ubrzano izjednačavanje uvjeta za mirovinu za žene i muškarce. Ujedno je povećana najniža mirovina za 3,13%, proširen je krug umirovljenika koji uz mirovinu mogu raditi pola radnog vremena, a korisnicima drugog stupa omogućen je izbor hoće li primati mirovinu samo iz prvog stupa uz dodatak od 27% ili iz prvog i drugog mirovinskog stupa. Postroženi uvjeti za odlazak u mirovinu po općem propisu naišli su na ogorčenje građana, ali i na otpor sindikata koji su zajednički pokrenuli Inicijativu „67 je previše!“, tražeći da se o uvjetima odlaska u mirovinu i penalizaciji prijevremenih mirovina raspiše referendum.

Inicijativa je uspjela prikupiti dovoljan broj potpisa, na što je Vlada reagirala zakonskim izmjenama kojima su uvjeti za mirovinu vraćeni na staro. EK u Izvješću za RH 2020. navodi da su time ključni elementi mirovinske reforme ukinuti prije početka njihove provedbe, pri čemu nisu zamijenjeni vjerodostojnim protumjerama, a usprkos ranijoj preporuci EK, nije došlo niti do usklađivanja mirovina ostvarenih po općem i posebnim propisima, iako MRMS navodi da će jedan od prioriteta u narednom razdoblju biti analiza kompleksnog sustava mirovina ostvarenih po posebnim propisima, no bez konkretnih rokova.

Prema podatcima HZMO-a, u 2019. prosječna mirovina ostvarena prema općem propisu iznosila je 2.766,67 kuna, a čak 274.829 umirovljenika primalo je mirovinu manju od 2.000,00 kuna, što potvrđuje podatak DSZ-a o stopi rizika od siromaštva za osobe starije od 65, koja je 28,1%. Proširenje kruga umirovljenika koji mogu raditi do četiri sata dnevno uz zadržavanje mirovine nekima će poboljšati materijalnu situaciju i osjećat će se društveno korisnima, a prema podatcima MRMS-a tu mogućnost iskoristilo ih je oko 14.000, što je nešto više od 1% ukupnog broja umirovljenika. Najviše ih je u Gradu Zagrebu, Primorsko-goranskoj, Splitsko-dalmatinskoj i Istarskoj županiji, 60% su muškarci, a najzastupljenije djelatnosti su trgovina te stručne, znanstvene i tehničke djelatnosti. Podatak da se na HZZ-u 2019. prijavilo samo 249 umirovljenika govori kako je većina posao našla putem specijaliziranih web stranica, kod bivših poslodavaca i na druge načine.

Ipak, rad u mirovini nije svim skupinama umirovljenika jednako dostupan ni isplativ, pa se korisnicima najniže mirovine koji se zaposle na pola radnog vremena ne isplaćuje najniža, nego mirov ina određena prema njihovom stažu i plaćama, koja je još niža. S druge strane, umirovljene djelatne vojne osobe i policijski službenici mogu raditi čak puno radno vrijeme i pritom primati 50% svoje mirovine, dok korisnici obiteljske mirovine, od kojih je veliki broj žena starije životne dobi, uopće nemaju tu mogućnost. Za umirovljenike koji se žele zaposliti veliki je problem i neinformiranost, primjerice o preraspodjeli osobnog odbitka, jer ne postoji jedinstveno mjesto na kojem bi mogli saznati što će se dogoditi s njihovim mirovinama kad se zaposle i koliko će točno poreza morati platiti. Stoga im je važno pravovremeno, kontinuirano i na dostupan način pružiti sveobuhvatne informacije o pravima i obvezama iz mirovinskog i poreznog sustava.

Pritužbe na rad HZMO-a uglavnom su se odnosile na dugotrajnost postupka utvrđivanja mirovina, pri čemu se posebno ističu postupci s inozemnim elementom, koji u prosjeku traju 273,8 dana. Pohvalno je što je HZMO intenzivirao suradnju s inozemnim nositeljima osiguranja i očekujemo da će njihovi sastanci, kako bilateralni tako i u okviru EU, dati pozitivne učinke u 2020., no svakako je u njih potrebno uložiti i dodatne napore.

 

PREPORUKE:

1. Ministarstvu rada i mirovinskog sustava, da izradi prijedlog izmjena Zakona o mirovinskom osiguranju koji će korisnicima obiteljske mirovine omogućiti rad uz primanje mirovine, a zaposlenim korisnicima najniže mirovine da ju nastave primati;

2. Hrvatskom zavodu  za  mirovinsko  osiguranje  i  Poreznoj  upravi  Ministarstva  financija, da umirovljenicima zainteresiranima za rad, pravovremeno i na dostupan način pruže sveobuhvatne informacije o pravima i obvezama koje za njih proizlaze iz propisa mirovinskog i poreznog sustava.

 

Cijelo Izvješće pučke pravobraniteljice za 2019. pronađite ovdje, a više informacija o povezanim temama o kojima u njemu pišemo pronađite klikom na neku od poveznica niže.

Diskriminacija temeljem dobi

Socijalna skrb

Diskriminacija temeljem imovnog stanja

Domovi za starije i nemoćne

Stanovanje, energetsko siromaštvo i pristup vodi

Nejednak regionalni razvoj s posebnim osvrtom na ruralna područja