Pucnjava u naselju Parag (Međimurska županija) u kojoj je jedna žena smrtno stradala, dok je više osoba ranjeno, uključujući i dijete, u fokus javnosti vratila je pitanje prevencije nasilja i poboljšanja uvjeta života u romskim naseljima.

Pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter izražava sućut obitelji preminule i nadu u brzi oporavak ozlijeđenih. Obratila se i Ministarstvu unutarnjih poslova, tražeći najnovije informacije o stanju sigurnosti i stopi kriminaliteta na području PU međimurske, kao i o drugim okolnostima koje utječu na stanje sigurnosti, osobito u i oko romskih naselja.

Naime, ovu tragediju nije dobro gledati izolirano, već kao dio šire slike. Ona je nedvojbeno alarm za nositelje vlasti i donositelje odluka na svim razinama i treba biti snažan dodatni poticaj na odgovorno, žurno i koordinirano uključivanje Roma u društvo, a put prema tom cilju ima više smjerova.

Jedan je stvaranje uvjeta za povjerenje stanovnika romskih naselja prema institucijama, kako bi mogli ispuniti svoju odgovornost i prijaviti nezakonito ponašanje, koje se ne prijavljuje uključujući iz straha od onih unutar naselja koji su moćni i imaju oružje. To je iznimno važno jer policijski službenici u postupanju ovise o točnim i pouzdanim podacima, što bi u ovom slučaju bili oni o osobama i lokacijama na kojima se oružje nalazi, kao i o identitetu prijavitelja, bez čega sudovi ne mogu dozvoliti pretragu nečijeg doma ili imovine, što je jedan od Ustavom predviđenih izuzetaka od načela nepovredivosti doma. 

Stvaranju tog povjerenja pomoglo bi rješavanje sustavnih problema s kojima se susreću pripadnici romske nacionalne manjine, uključujući i diskriminaciju. Oni stvaraju lančanu reakciju zbog koje Romi nemaju jednake šanse za ostvarivanje svojih potencijala u našem društvu, čiji su ravnopravni članovi. Čak 75% Roma živi u izdvojenim romskim naseljima, u kojima su uvjeti stanovanja, dostupnost komunalnih i infrastrukturnih usluga i opremljenost kućanstava iznimno slabi, a sadržaji primjereni djeci i mladima u mnogima, uz poneke izuzetke, nažalost nepostojeći. Imaju brojne poteškoće s pristupom obrazovanju i zdravstvenoj zaštiti pa im je i drastično smanjena mogućnost zapošljavanja i osamostaljenja. Ovi iznimno teški i nezanemarivi uvjeti odrastanja i života ograničavaju ih u ostvarivanju osnovnih ljudskih prava i jednakosti.

Osim toga, jedna od teškoća života u romskim naseljima je i nesigurnost.  Pri tome se ne smije se izgubiti iz vida da iza svakog protupravnog ponašanja uvijek stoje pojedinci, osobe s imenom i prezimenom, koji za svoje postupke trebaju biti pravovremeno i primjereno sankcionirani. 

U isto vrijeme, ključno je ozbiljno i dugoročno i raditi na uzrocima takvog ponašanja, za  što je potrebno značajno unaprijediti koordinaciju i suradnju između tijela državne uprave, ali i njihovu suradnju s regionalnim i lokalnim institucijama i predstavnicima romskih zajednica. Samo tako mogu od objekata postati suradnici koji daju svoj konkretan doprinos upozoravanjem na postojeće probleme te predlaganjem rješenja, na što je povodom ove tragedije apelirao i predstavnik romske nacionalne manjine u Hrvatskom saboru, Veljko Kajtazi.

Da bi ta međuresorna suradnja bila učinkovita, nužno je osigurati kapacitete svih uključenih tijela. Lokalno prisutni koordinirani stručni timovi iz resora unutarnjih poslova, pravosuđa, obrazovanja, zdravlja te predstavnici centara socijalne skrbi i zavoda za zapošljavanje, tijela regionalne i lokalne samouprave, škola, udruga i samih stanovnika mogli bi biti presudni za pokrenuti itekako nužne promjene. Aktivnosti ovih timova, osobito preventivne, trebalo bi usmjeriti na djecu i mlade Rome, uz podršku policijskih službenika i socijalnih radnika u romskim zajednicama. Prvi takav ogledni međuresorni tim osnovan je na području Međimurske županije, no zbog izostanka podrške uključenih tijela i neučinkovite koordinacije, nažalost ipak nije trajno zaživio. 

Povjerenstvo za praćenje provedbe strateških dokumenata za uključivanje Roma trebalo bi razmotriti osnivanje takvih interdisciplinarnih timova, koji bi na lokalnoj razini lakše koordinirali i planirali aktivnosti. Tim više, što novousvojeni Nacionalni plan za uključivanje Roma, za razdoblje od 2021. do 2027. godine i Akcijski plan za njegovu provedbu za 2021. i 2022. godinu, u okviru mjera u području poticanja participacije Roma kroz osnaživanje, suradnju i povjerenje u institucije, predviđa poduzimanja aktivnosti kojima se promiče zapošljavanje stručnih djelatnika iz romske zajednice u javnim ustanovama. 

Time bi se osigurala raznolikost i precizna znanja o potrebama u relevantnim javnim politikama, kojima se podiže svijest članova marginaliziranih romskih zajednica o ljudskim pravima te pravima i odgovornostima građana. Ovi timovi olakšali bi koordiniranje resursa, mreže i stručnih znanja među sektorima, kako bi se povećala uključenost mladih Roma u postupke odlučivanja i time ojačala njihova sposobnost vođenja.

Sve navedeno dio je i preporuka iz izvješća pučke pravobraniteljice Hrvatskom saboru, najnovije, one iz Izvješća za 2020., možete pronaći ovdje, uz opise problema s kojima se suočavaju Romi u Hrvatskoj.