Ovaj slučaj je značajan za širu javnost jer uz brojna otvorena pitanja vezana uz konkretni slučaj, ukazuje na šire probleme u sustavu zdravstvene zaštite i potrebu poboljšanja

Slučaj smrti Vladimira Matijanića u kolovozu 2022. otvorio je više pitanja – pitanje propusta pojedinaca u postupanju prema njemu kao pacijentu, ali i pitanje manjkavosti zdravstvenog sustava koje su dovele do takvog ishoda ili ga nisu uspjele spriječiti.

Ovo posljednje se posebno odnosi na otežani pristup zdravstvenoj zaštiti i informacijama koje su pacijentu potrebne, način komunikacije liječnika s pacijentima, kao i funkcionalnost i učinkovitost organizacije sustava hitne medicinske pomoći. Sve to je obuhvaćeno našim ispitnim postupkom, a detalje o zaključcima ćemo objaviti kad bude okončan.

Pri tome, u ovom konkretnom slučaju državno odvjetništvo provodi izvide, vezano za moguće počinjenje kaznenog djela.

 

Potrebno je proširiti nadzor koji se provodi unutar zdravstvenog sustava

Kad je u pitanju naš postupak, u međuvremenu smo Ministarstvu zdravstva dali preporuku vezanu za stručno mišljenje stručnog povjerenstva Ministarstva, koje je javno predstavljeno krajem kolovoza. Povjerenstvo je navelo da nisu našli značajnije propuste u radu zdravstvenih djelatnika koji su sudjelovali u medicinskom zbrinjavanju g. Matijanića, no to mišljenje temeljeno je isključivo na iskazima liječnika i drugih zdravstvenih radnika koji su bili uključeni u zdravstveno zbrinjavanje g. Matijanića. Problem je što ti navodi nisu dodatno provjeravani i poklonjena im je puna vjera, bez detaljne analize, stručne ocjene ili utvrđenja mogućih propusta. Zato smo dali preporuku Ministarstvu, da se nadzor proširi tako da povjerenstvo u obzir uzme i druge izvore i da detaljno istraži sve okolnosti koje su bile  čimbenici tragičnog ishoda.

Naime, Zakon o zdravstvenoj zaštiti (čl. 206.) ne regulira način rada stručnog povjerenstva, već samo otvara mogućnost imenovanja stručnjaka potrebnih za obavljanje pojedinih stručnih radnji u vezi s inspekcijskim poslovima. Zato smo Ministarstvo pitali koji su kriteriji korišteni pri izboru članova i članica ovog stručnog povjerenstva te smo istaknuli kako ne postoji zakonska prepreka da se za potrebe pripreme njihovog mišljenja uzmu izjave osoba izvan kruga zdravstvenih djelatnika, kao npr. članova obitelji pacijenta.

I zdravstveno-inspekcijski nadzor bi, uz mišljenje stručnog povjerenstva, trebao uključiti dostupne izvore informacija, što svakako treba biti više od izjava zdravstvenih djelatnika koji su bili neposredno uključeni u pružanje medicinske skrbi.

Ovo je opravdano i jer su zaključci samog stručnog povjerenstva izašli iz okvira isključivo medicinskih činjenica pa je konačna ocjena utemeljena na procjeni pacijentove pretpostavljene razine odgovornosti prema vlastitom zdravstvenom stanju. Budući da se stručno povjerenstvo u zaključku bavilo i ranijim postupanjima g. Matijanića, odnosno njegovim ponašanjem kao pacijenta, povezujući njegovo neuzimanje terapije i necijepljenje s tragičnim ishodom, onda je trebalo i detaljnije istražiti razloge neuzimanja terapije i necijepljena.

Također, g. Matijanić se, očekivano, kao pacijent u potpunosti oslonio na postojeći zdravstveni sustav i stručnu procjenu djelatnika koji ovaj sustav čine, tražeći od njih savjete i upute. Zato je važno da povjerenstvo utvrdi i je li mu, kao medicinski nestručnoj osobi, sustav omogućio da bude prepoznat kao rizičan i da mu, u skladu s njegovom specifičnom situacijom i dijagnozama, osigura adekvatnu pomoć i medicinsku skrb koju je tražio. Ovo se odnosi, primjerice, na mogućnost ranije hospitalizacije tijekom koje bi se napravilo više pretraga. Dodatno, s obzirom na postojeće dijagnoze i činjenicu da nije bio cijepljen, potrebno je utvrditi i je li g. Matijanić, dobio jasnu uputu koju bi slijedio.

 

Dodatna pitanja važna za utvrđivanje svih okolnosti

Za utvrđivanje svih okolnosti važno je i je li temeljem nalaza obdukcije procijenjeno kada su se kod g. Matijanića razvila medicinska stanja koja su dovela do smrti, kao i koji je protokol postupanja s pacijentima zaraženima virusom SARS-CoV-2, a koji imaju povećani rizik od lošijeg ishoda, s obzirom na prijašnje zdravstveno stanje i cjepni status.

Konačno, a uzimajući u obzir da epidemija još uvijek traje, važno je ispitati navode o nedostupnosti lijeka za sprječavanje teških posljedica bolesti COVID-19.

Dio je to pitanja koja su važna za utvrđivanje svih okolnosti ovog slučaja, dok je – s druge strane – za utvrđivanje moguće kaznene odgovornosti relevantno postupanje državnog odvjetništva.

 

Zdravstvena zaštita treba biti jednako i pravovremeno dostupna svima

Hrvatska se obvezala svakome jamčiti pravo na zdravstvenu zaštitu – Ustavom, međunarodnim dokumentima koje je prenijela u svoj pravni sustav i nizom nacionalnih zakona.

Ustav svakome jamči pravo na zdravstvenu zaštitu u skladu sa zakonom (čl. 59.); Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima (čl. 12.) jamči pravo na zdravlje; Europska socijalna povelja obuhvaća i pravo na zdravstvenu zaštitu (čl. 11.); Zakon o zdravstvenoj zaštiti, između ostalog, propisuje da svaka osoba ima pravo na zdravstvenu zaštitu i na mogućnost ostvarenja najviše moguće razine zdravlja (čl. 5.), zatim pravo na jednakost u cjelokupnom postupku ostvarivanja zdravstvene zaštite, zdravstvenu uslugu standardizirane kvalitete i jednakog sadržaja, kao i pravo na prvu pomoć i hitnu medicinsku pomoć kada joj je ona potrebna (čl. 26.); također, Zakon o zaštiti prava pacijenata svakom pacijentu, između ostalog, jamči opće i jednako pravo na kvalitetnu i kontinuiranu zdravstvenu zaštitu primjerenu njegovom zdravstvenom stanju (čl. 2.).

Više o pravu na zdravlje i problemima u sustavu zdravstva možete pronaći u Izvješću pučke pravobraniteljice za 2021.