Svi koji žele nastaviti pratiti televizijski program i nakon polovice studenog, kada njegovo odašiljanje prelazi na novi DVB-T2 sustav, morat će osigurati odgovarajući TV prijemnik ili STB uređaj (set-top-box). Za razliku od prelaska s analognog na digitalni signal 2010., kada je pretplatnicima RTV pristojbe sufinancirana nabavka potrebne opreme, ovoga puta troškove u cijelosti snose sami građani. Prema podacima Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti (HAKOM), to se odnosi na 700 tisuća kućanstava.

Dio njih, na što je upozorio pritužitelj koji nam se obratio, u teškoj je socioekonomskoj situaciji i nema financijskih sredstava za nabavu potrebne opreme zbog čega im neće biti moguće nastaviti pratiti televizijski program. Posljedično, mnogi najranjiviji građani mogu biti izloženi diskriminaciji temeljem imovnog stanja kao jedne od zakonom zabranjenih diskriminacijskih osnova.

Velikom broju socijalno ugroženih građana TV program je najvažniji izvor informativnih i kulturnih sadržaja, što je iznimno važno upravo tijekom epidemije koronavirusa kada je dostupnost pravovremenih i točnih informacija, posebno o protuepidemijskim mjerama, nužna za zaštitu zdravlja. Ujedno, jedan od temeljnih načina provođenja nastave na daljinu upravo je onaj putem televizijskog programa, pa je njegova dostupnost u trenutnim okolnostima važna i za nastavak školskih aktivnosti velikog broja djece i mladih i osiguravanje njihovog prava na obrazovanje. Nemogućnost praćenja televizijskog programa stoga dovodi do nepovoljnijeg postupanja prema onim građanima koji si odgovarajući prijemnik ili uređaj ne mogu priuštiti u različitim područjima društvenog života, što posebno otegotno djeluje na najsiromašnije građane tijekom pandemije.

Zato bi Ministarstvo kulture i medija trebalo razmotriti mogućnost (su)financiranja troškova prilagodbe novom standardu, u skladu s ustavnim određenjem Republike Hrvatske kao socijalne države. Prema posljednjim podacima Državnog zavoda za statistiku o pokazateljima siromaštva i socijalne isključenosti, više od polovice građana živi u kućanstvima koja ne mogu podmiriti neočekivani financijski izdatak iz vlastitih sredstava.