* Napomena: Čitate poglavlje iz Izvješća pučke pravobraniteljice za 2021., koje smo predali Hrvatskom saboru u ožujku 2022. Cijelo Izvješće možete otvoriti u PDF formatu i u interaktivnoj verziji.

Već dulji niz godina bilježi se porast broja prisilno raseljenih osoba koje pristižu u EU kao iregularni migranti i tražitelji međunarodne zaštite. Prema podatcima UNHCR-a trend povećanja broja slučajeva prisilnog raseljavanja nastavio se i tijekom 2021. godine, s više od 84 milijuna slučajeva diljem svijeta. Broj izbjeglica također je nastavio rasti te je u prvoj polovici 2021. godine iznosio gotovo 21 milijun.

Istovremeno, zajednički europski sustav azila ne odgovara na izazove migracijskih kretanja, prvenstveno zbog pomanjkanja solidarnosti država članica za ravnomjernim raspoređivanjem osoba koje su unutar granica EU zatražile zaštitu. Kao znak solidarnosti, RH se odazvala pozivu Europske službe za vanjsko djelovanje i odlučila prihvatiti dio osoba čiji su životi i sigurnost bili ugroženi dolaskom talibanskog režima na vlast u Afganistanu, a što se odnosi na one koji su radili za Delegaciju EU ili surađivali s hrvatskom vojskom u Afganistanu te članove njihovih obitelji. Tako je ukupno od kolovoza do prosinca primljen 41 državljanin Afganistana, od kojih je troje napustilo RH radi spajanja obitelji, dok je ostalima priznat status azila. Tijekom godine status azila je priznat za još 30 osoba.

Iako izlazi izvan izvještajnog razdoblja važno je napomenuti da je agresija na Ukrajinu u veljači 2022. pokrenula val raseljenih osoba prema državama članicama EU, koji je u trenutku pisanja Izvješća iznosio više od četiri milijuna osoba. Stoga je EU prvi puta aktivirala mehanizam koji omogućava njihov brzi prihvat i zbrinjavanje, odnosno aktivirana je Direktiva o privremenoj zaštiti 2001/55/EZ od 20. srpnja 2001.

Tijekom 2021. godine zabilježen je 57% veći broj tražitelja međunarodne zaštite u RH u odnosu na 2020. godinu, od čega ih je, kao i proteklih godina, većina iz Afganistana (61%). I nadalje je prisutan velik broj obustava postupaka za priznavanjem međunarodne zaštite (75,35%).

[pullquote]

Preporuka 137.
Ministarstvu unutarnjih poslova, da prevede pojam ‘push-back’ odnosno osmisli njegovu adekvatnu hrvatsku inačicu[/pullquote]

U 2021. godini u fokusu javnosti bili su navodi o tzv. ‘push-backovima’. Pri tome pojam ‘push-back’, koji se često koristi u međunarodnim i nacionalnim raspravama na ovu temu nije jasno definiran. Kako ga pojašnjava Agencija za temeljna prava EU (FRA) on predstavlja prakse odbijanja ulaska, kao i udaljavanja osoba koje su iregularno prešle granicu bez pružanja individualizirane potrebe za zaštitom, odnosno ovaj izraz se koristi kada je osoba nakon nezakonitog prelaska granice vraćena u susjednu zemlju iz koje je došla, bez razmatranja individualnih okolnosti u odnosu na svaku osobu.

Budući da ovaj često korišteni termin nije definiran u nacionalnom ili EU zakonodavstvu, ponekad se u javnosti poistovjećuje s drugim izrazima, poput ‘odvraćanja’ koji, s druge strane, predstavlja zakonitu mjeru zaštite državne granice predviđenu EU zakonodavstvom te se, za razliku od ‘push-backa’, primjenjuje na osobe koje nisu ni ušle na državni teritorij. Kako bi se izbjegle nejasnoće u komuniciranju na ovu temu, preporučujemo prevesti pojam ‘push-back’ odnosno osmisliti njegovu adekvatnu hrvatsku inačicu.

Osim toga, uz navode o ‘push-backovima’, već su niz godina prisutni i navodi o nasilju i ponižavajućem postupanju. Pravna obveza države jest čuvati granice, no istovremeno je pravna obveza države, suzdržavajući se od nasilja te ponižavajućeg postupanja, što je zabranjeno normama međunarodnog, europskog i nacionalnog prava, omogućiti migrantima zatečenim na području RH pristup međunarodnoj zaštiti te ih informirati o njihovim pravima.

Vraćanje ljudi bez individualizirane procjene može dovesti do povreda ljudskih prava zajamčenih EKLJP, Poveljom EU o temeljnim pravima, UN Konvencijom protiv mučenja, UN Konvencijom o statusu izbjeglica, Zakonom o strancima, Zakonom o međunarodnoj i privremenoj zaštiti i drugim međunarodnim, europskim i nacionalnim propisima.

Država je također dužna navode o nezakonitim postupanjima i povredama prava učinkovito istražiti. Kada takvi navodi uključuju nasilje te kada, kao posljedicu vraćanja, uključuju smrt ili opasnost od mučenja, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja, istraga mora zadovoljiti visoke standarde, odnosno mora biti temeljita, učinkovita, provoditi se na način da može dovesti do otkrivanja i kažnjavanja odgovornih, osobe nadležne za provođenje istrage i one koje ju provode moraju biti neovisne od osoba koje su sudjelovale u spornom događaju, a što ne znači samo nepostojanje hijerarhijske ili institucionalne povezanosti već se traži i stvarna neovisnost i nepristranost istražitelja.

Tijekom 2021. godine odbori Hrvatskog sabora sazvali su dvije sjednice u odnosu na ove teme. Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost i Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina održali su zajedničku sjednicu na kojoj je razmatrana tema “Republika Hrvatska i međunarodne migracije – stanje ljudskih prava i nacionalne sigurnosti”. Na sjednici je istaknuto kako su migracije složena tema kako za RH, tako i EU, te je na državama uspostaviti balans između zaštite nacionalne sigurnosti, s jedne strane, te zaštite ljudskih prava i vladavine prava, s druge strane.

Drugu sjednicu sazvao je Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina na temu „Nezakonitog odvraćanja (pushback) migranata koji ilegalno prelaze granicu RH“. Sjednica je sazvana povodom snimki nasilja prema migrantima te je pučka pravobraniteljica istaknula kako je nužna učinkovita i temeljita istraga snimljenog nasilja. Na sjednici se raspravljalo i o širem kontekstu upravljanja migracijama i izazovima koje donose, poput neravnomjerne raspodjele odgovornosti među državama članicama EU za upravljanje migracijama i prihvat tražitelja međunarodne zaštite, kao i zahtjevnoj poziciji u kojoj se nalazi RH kao država na vanjskoj granici EU, koja štiti najdulju vanjsku kopnenu granicu Unije.

Tijekom 2021. objavljeni su presuda ESLJP te izvješće Europskog odbora za sprečavanje mučenja, nečovječnog i ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja (CPT), koji oba djeluju u okrilju VE, a u odnosu na postupanja iz ranijih razdoblja.

 

Presuda Europskog suda za ljudska prava

ESLJP je, odlukom koja još nije konačna, utvrdio odgovornost RH za brojne povrede prava izbjegličke obitelji iz Afganistana, i to: povredu prava na život, prava na slobodu i sigurnost, zabranu kolektivnog protjerivanja stranaca, prava na pojedinačni zahtjev, te povredu zabrane mučenja u odnosu na djecu. Riječ je o presudi u predmetu o slučaju pogibije šestogodišnje djevojčice i u pogledu detencije njezine obitelji za vrijeme postupanja po zahtjevu za traženjem međunarodne zaštite (M.H. i dr. protiv RH, br. 15670/18 i 43115/18).

Obitelj H. je dana 21. studenog 2017. godine ušla na teritorij RH nakon čega su im policijski službenici naložili da se vrate u Srbiju, prema navodima obitelji, uz tračnice vlaka. Prilikom kretanja uz tračnice, vlak je usmrtio šestogodišnje dijete. Njezina obitelj ponovno je ušla u RH 12. ožujka 2018. godine te su članovi zatražili međunarodnu zaštitu, nakon čega su bili lišeni slobode u Tranzitnom prihvatnom centru za strance Tovarnik.

Prilikom utvrđivanja povrede zabrane kolektivnog protjerivanja Sud je poklonio vjeru iskazima obitelji da su protjerani iz RH u Srbiju istaknuvši kako su njihovi iskazi specifični i konzistentni, dok se RH nije poslužila materijalnim dokazima, poput video snimaka u području koje je pod konstantnim nadzorom, kako bi razjasnila okolnosti slučaja.

ESLJP je citirao izvješća međunarodnih organizacija i NGO-a, pučke pravobraniteljice i pravobraniteljice za djecu. U suglasnom mišljenju sutkinje K. Turković navedena je važna uloga nacionalnih ljudsko-pravaških struktura koje se bave zaštitom ljudskih prava, poput pučke pravobraniteljice, pravobraniteljice za djecu te NGO-a koji se trebaju percipirati kao partneri u nastojanjima državnih tijela da se nose s izazovima migracija. Tijekom postupka su udruge, aktivisti i odvjetnica trpjeli pritiske, a ESLJP je smatrao kako je cilj pritisaka bio obeshrabriti obitelj da podnese zahtjev protiv RH.

ESLJP je utvrdio značajne nedostatke u postupku istraživanja okolnosti smrti djeteta na graničnom području između RH i Srbije, čime je povrijeđeno pravo na život iz čl. 2. EKLJP. U nacionalnoj kaznenoj istrazi koja je prethodila postupku pred ESLJP, utvrđeno je kako obitelj nije prešla granicu i ušla u RH te kako policijski službenici RH nisu povezani sa slučajem, a sa zaključkom istrage se zadovoljio i Ustavni sud RH.

Međutim, troje ustavnih sudaca su u svojim izdvojenim mišljenjima navela kako nadležna tijela istrage nisu zadovoljila niti osnovni prag ustavne odnosno konvencijske obveze provođenja učinkovite istrage, imajući na umu da se radi o gubitku ljudskog života, i to šestogodišnjeg djeteta koje je potpuno ovisno o postupcima drugih.

U svojoj odluci ESLJP navodi kako tijekom istrage nisu uzete u obzir promjene u iskazima policijskih službenika i njihova nepodudarnost s iskazom liječnika. Također nisu razmatrani nalazi srpskih državnih tijela koji ukazuju da je obitelj prisilno vraćena iz RH, mimo predviđenog postupka readmisije, te su odbijeni dokazni prijedlozi odvjetnice, a obitelji je onemogućeno da sudjeluje u postupku na učinkovit način.

U svojim zaključcima Sud se referirao i na ispitni postupak pučke pravobraniteljice povodom ovog slučaja i njegove zaključke, a između ostalog bilo je predloženo da se ispitaju GPS lokacije i zatraže snimke termo-vizijskih kamera, što nije provedeno i što ESLJP smatra propustom u istrazi.

Nadalje, Sud nije bio uvjerenja kako je provjera identiteta koje je RH navela kao razlog smještaja obitelji u centar Tovarnik bila opravdana osnova tijekom cijelog trajanja detencije te je doveo u pitanje je li RH postupala u dobroj vjeri. Obzirom da RH nije žurno postupala te je propustila poduzeti sve potrebne radnje kako bi ograničila trajanje detencije, povrijeđeno je pravo obitelji na slobodu i sigurnost.

Držeći 11-ero djece dobi od jedne do sedamnaest godina u razdoblju od preko dva mjeseca u prihvatnom centru bez mogućnosti izlaska, usprkos zadovoljavajućim materijalnim uvjetima, zbog njegove dugotrajnosti, policijskog nadzora te nedostatka aktivnosti prilagođenih djeci, trebalo je uzeti u obzir posljedice koje takvo okruženje ima na psihički i duševni razvoj djece koja su već bila traumatizirana smrću svoje sestre. U vrijeme pisanja Izvješća, čeka se odluka povodom zahtjeva da ovu presudu preispita Veliko vijeće Suda.

Iako neizravno, uz obitelj H. veže se i pravomoćna presuda Visokog prekršajnog suda RH iz 2021. godine kojom je aktivist osuđen na visoku novčanu kaznu utvrdivši da im je pomagao u nezakonitom prelasku državne granice. Tada je granicu prelazilo četrnaest osoba, od čega jedanaestero djece, koji su željeli zatražiti međunarodnu zaštitu. Iako je navodio kako im nije mogao pomoći pri ulasku jer se obitelj već nalazila u RH kada je on došao na mjesto događaja, Sud je cijenio kako nije odlučna pozicija obitelji već da su odlučili nezakonito prijeći državnu granicu u blizini koje su se nedvojbeno nalazili, što su uspjeli upravo zbog postupanja okrivljenika koji ih je svjetlima automobila navodio, signalizirajući im daljnji put u RH, gdje su i zatečeni po policijskim službenicima zajedno s okrivljenikom.

Sud nije uzeo u obzir navode aktivista da su njegove radnje predstavljale pružanje pomoći, s obzirom da se radilo o ranjivoj skupini s djecom koja je željela zatražiti međunarodnu zaštitu, te ističe kako eventualno omogućavanje ili olakšavanje obitelji u postupku podnošenja zahtjeva za međunarodnu zaštitu, iako je okrivljenik znao da im je već ranije odbijena, ne znači da se opisanim radnjama pomaganja može smatrati da je zapravo htio omogućiti obitelji podnošenje takvih zahtjeva. Međutim, u presudi ESLJP se navodi kako su članovi obitelji kolektivno protjerani u noći kada je i djevojčica poginula, a što podrazumijeva i onemogućavanje pristupa sustavu međunarodne zaštite.

 

Izvješće CPT-a

U prosincu je CPT objavio izvješće sastavljeno temeljem informacija prikupljenih u okviru petodnevnog ad hoc obilaska tijekom kolovoza 2020. godine, s ciljem ispitivanja uvjeta detencije, ispunjenosti pravnih jamstava tijekom vraćanja stranaca te učinkovitosti istraživanja navoda o zlostavljanju. Tada su obiđene PGP Cetingrad, Donji Lapac i Korenica, Interventna jedinica policije PU karlovačke te Prihvatni centar za strance Ježevo. Delegacija je posjetila i nekoliko privremenih prihvatnih centara te neformalnih smještajnih mjesta u BiH, gdje je razgovarala s migrantima.

U izvješću se navodi kako, kada se radi o postupanju prema migrantima, u RH nije bilo adekvatnih mjera koji bi spriječile policijske službenike od činjenja nasilja. Također, utvrđeno je da u vrijeme obilaska nije bilo mehanizama osiguranja odgovornosti za poštivanje ljudskih prava koji bi omogućili pravovremenu identifikaciju i pregled postupanja policijskih službenika prema migrantima na granici, a niti neovisnog pritužbenog mehanizma policije koji bi učinkovito istražio slučajeve navodnog zlostavljanja od strane policijskih službenika te je preporučio uspostavu snažnih mehanizama nadzora i odgovornosti.

Dodatno, u izvješću se navodi kako nisu postojale specifične smjernice o dokumentiranju operacija odvraćanja migranata te ukazuje na propuste glede temeljitosti i neovisnosti u odnosu na provedene istrage koje su nužne za prevenciju zlostavljanja.

CPT je stoga pozvao na poduzimanje odlučnih aktivnosti kako bi se osiguralo da slučajevi navodnog zlostavljanja budu istraženi na učinkovit način.
Ispitni postupci pučke pravobraniteljice

Pučka pravobraniteljica je 2021. godine vodila više ispitnih postupaka povodom navoda o nezakonitim postupanjima policijskih službenika na granici, kao i jedan postupak radi onemogućavanja pristupa međunarodnoj zaštiti u prihvatnom centru za strance. S obzirom na postupanja u tijeku nismo u mogućnosti izvještavati o svima.

Jedan od postupaka je pokrenut temeljem u medijima objavljene snimke na kojoj maskirane osobe palicama udaraju druge osobe. Snimka je izazvala zabrinutost brojnih dionika jer je upućivala na mogućnost da prikazuje policijske službenike koji na hrvatskoj granici provode nasilje. MUP je povodom snimke priopćio kako je oformljen Stručni tim Ravnateljstva policije i Službe za unutarnju kontrolu MUP-a, koji je uskoro potvrdio da je zaista riječ o policijskim službenicima.

Ispitujući okolnosti slučaja, MUP je utvrdio da se događaj zbio na području tzv. zelene granice, a radilo se o postupanju trojice pripadnika interventne jedinice policije koji su obavljali redovite zadaće zaštite državne granice. Uočivši grupu od 15-ak migranata koji su dolazili iz pravca granične crte s BiH te je i prešli na mjestu koje je minski sumnjivo, odlučili su ih prepratiti i odvratiti na najbližem sigurnom mjestu. Prema Zakoniku o schengenskim granicama, pojam odvraćanja opisuje zakonite mjere i odnosi se na situacije kada osobe odustanu od prelaska državne granice, primjerice zbog prisustva službenih osoba na graničnom području.

Međutim, u slučaju zatjecanja prilikom ili neposredno nakon nezakonitog prelaska državne granice odvraćanje više ne bi trebalo biti moguće sukladno EU4 i nacionalnom pravu5 već bi se morao provesti individualizirani postupak.

Također se navodi kako su prilikom postupanja trojice pripadnika interventne jedinice policije korištena sredstva prisile, iako za to nisu bili ispunjeni zakonom propisani uvjeti, te kako su oni pritom na neispravan način nosili odoru. Zbog svega navedenog trojica policijskih službenika privremeno su udaljeni iz službe te su protiv njih pokrenuti disciplinski postupci, a nadležno ŽDO naložilo je Ravnateljstvu policije provođenje izvida zbog osnove sumnje na počinjenje kaznenog djela mučenja i drugog okrutnog, neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja, počinjenog od strane navedenih policijskih službenika.

Disciplinski sud izrekao je uvjetne kazne prestanka državne službe s rokom kušnje od sedam mjeseci za dvojicu policijskih službenika te šest za jednog, a u siječnju 2022. godine vraćeni su na posao, dok u vrijeme pripreme ovog Izvješća još nismo zaprimili informacije o konačnoj državnoodvjetničkoj odluci.

[pullquote]

Preporuka 138.
Ministarstvu unutarnjih poslova, da prema iregularnim migrantima zatečenim na području RH provede postupke predviđene pravom EU i međunarodnim pravom[/pullquote]

Ispitni postupak koji je također izazvao interes javnosti, vođen je u pogledu ženske osobe koja je sa dvoje djece, kako navodi, u 22 navrata s područja BiH ušla u RH s namjerom da zatraže azil te su ona i djeca svaki puta tijekom noći u šumskom predjelu vraćeni u BiH.

Iako tijekom policijskog postupanja nisu doživjeli fizičko nasilje, navela je da su bili izloženi zastrašivanju i prekomjernoj grubosti kako bi postupili po naredbama policijskih službenika, primjerice dovođenjem policijskog psa kako bi ih se natjeralo da izađu iz kombija. Ipak je zajedno s djecom u srpnju 2021. godine uspjela doći u policijsku postaju gdje je iskazala namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu.

U ispitnom postupku je utvrđeno kako je ispitivanje ovog slučaja preuzeo Nezavisni mehanizam nadzora postupanja policijskih službenika u području nezakonitih migracija i međunarodne zaštite. Dodatno, navodi pritužiteljice upućuju kako ne postoji službena evidencija o opisanim događajima. Postupanje pučke pravobraniteljice u ovom predmetu još je u tijeku.

Nadalje, vodili smo ispitni postupak u odnosu na muškarca koji je u prihvatnom centru za strance (PCS) pred savjetnicama pučke pravobraniteljice i voditelja PCS, zatražio azil zbog straha od protjerivanja u državu podrijetla u kojoj bi zbog političkog aktivizma mogao biti ubijen. O svojoj namjeri za podnošenje međunarodne zaštite komunicirao je i s izabranim odvjetnikom i opunomoćio ga da ga zastupa u postupku podnošenja zahtjeva.

Međutim, pristup sustavu međunarodne zaštite nije mu osiguran, a daljnji kontakt s odvjetnikom onemogućen mu je zbog izolacije uslijed pozitivnog PCR testa na COVID-19, te odvjetnika nije mogao kontaktirati ni telefonskim pozivom. Nakon završetka izolacije osobi je izdano rješenje o povratku, pribavljena putna isprava za povratak i putna karta te osigurani putni troškovi kroz tranzitne zemlje.

S tim u vezi, izdali smo upozorenje da onemogućavanje pristupa međunarodnoj zaštiti i vraćanje u zemlju u kojoj bi mu život ili sloboda bili ugroženi, u kojoj bi mogao biti podvrgnut mučenju, nečovječnom ili ponižavajućem postupanju, ili koja bi ga mogla izručiti takvoj zemlji, može predstavljati povrede odredaba međunarodnog, europskog i nacionalnog prava, prvenstveno onih koje jamče pravo na azil i zaštitu od udaljenja ili vraćanja (čl. 18. i 19. Povelje EU o temeljnim pravima, čl. 3. EKLJP, čl. 33. UN Konvencije o statusu izbjeglica te čl. 6. i čl. 33. ZMPZ).

Također smo upozorili da je u skladu s međunarodnim standardima, uključujući i čl. 6. EKLJP, bez ograničenja potrebno osigurati državljanima trećih zemalja neometani pristup odvjetniku od samog početka lišavanja slobode. Pri tome, ukoliko osobni kontakt nije moguć zbog epidemioloških mjera, potrebno je osigurati alternativne metode komunikacije, poput video poziva kako bi se pravo na odvjetnika u praksi zaista moglo koristiti. Nakon napuštanja teritorija RH, ova je osoba podnijela zahtjev protiv RH te je ESLJP obavijestio Vladu RH o pokrenutom postupku (Y.K. protiv RH, br. 38776/21).

 

NPM obilasci

Tijekom 2021. godine, sukladno ZNPM-u, nenajavljeno je obiđena PGP Stara Gradiška, a obavljeni su i kontrolni obilasci Tranzitno-prihvatnog centra Trilj i PGP Imotski.

Kontinuirano ističemo kako je instituciji otežan pristup podatcima koji se odnose na iregularne migrante i tražitelje azila. Pristup ovim podatcima nam je važan, ne samo kako bi se rasvijetlili navodi o nepravilnostima, već i kako bi u suradnji s državnim tijelima mogli sudjelovati i pružiti pomoć u izgradnji zaštitnih mehanizama od nasilja.

[pullquote]

Preporuka 139.
Ministarstvu unutarnjih poslova, da predstavnicima NPM-a omogući pristup svim podatcima o postupanjima prema iregularnim migrantima, uključujući podatke koji se nalaze u informacijskom sustavu[/pullquote]

Tijekom obilaska PGP Stara Gradiška predstavnicima institucije nije bio omogućen uvid u podatke koji se nalaze u informacijskom sustavu MUP-a, uz obrazloženje da za to nisu ovlašteni, odnosno da su za uvid ovlašteni samo policijski službenici. Naime, MUP zbirke podataka o državljanima trećih zemalja prema kojima je primijenjena mjera osiguranja povratka može voditi u informacijskom sustavu MUP-a ili u registru, odnosno u kartoteci. U PGP Stara Gradiška navedeni podatci vode se u informacijskom sustavu, a umjesto cjelovitog uvida omogućen nam je uvid u statističke podatke o broju mjera osiguranja povratka temeljem Zakona o strancima, u

Upisnik upravnih predmeta i u predmete koji su zatraženi iz navedenog upisnika. Stoga smo nakon obilaska uputili upozorenje MUP-u da je sukladno čl. 5. ZNPM-a te čl. 20. OPCAT-a osobama koje obavljaju poslove NPM-a nužno omogućiti uvid u sve tražene podatke, neovisno o načinu njihove pohrane.

OPCAT, naime, predviđa kako su države stranke dužne omogućiti NPM-u pristup svim informacijama koje se odnose na postupanja prema osobama lišenim slobode u mjestima koja su pod nadležnošću i kontrolom države, a u kojima se nalaze osobe lišene slobode ili osobe koje mogu biti lišene slobode (čl. 4. i 20.).

Dodatno, MUP je propitivao mandat NPM-a u odnosu na osobe lišene slobode u kontekstu migracija. Naime, MUP smatra da osobama koje su prevezene policijskim vozilom ili zbog drugog postupanja policije nije nužno ograničena sloboda kretanja. S druge strane, CPT smatra da bez obzira na to jesu li osobe pritvorene, zadržane ili uhićene ili jednostavno fizički uhvaćene od strane policije i držane protiv njihove volje, realnost njihove situacije je da su lišene slobode i moraju im se osigurati jamstva protiv zlostavljanja razmjerna tom statusu.

Naime, pojam lišenja slobode u smislu članka 5. stavka 1. EKLJP sadrži objektivni element (zadržavanja osobe u određenom ograničenom prostoru tijekom znatnog vremenskog razdoblja) i dodatni subjektivni element (kada osoba nije dala valjan pristanak za takvo zadržavanje, ESLJP Storck protiv Njemačke, 2005., Stanev protiv Bugarske, 2012.). Činjenica da osoba nije vezana sredstvima prisile, smještena u prostoriju za zadržavanje niti joj je na drugi način fizički ograničeno kretanje, ne predstavlja odlučujući čimbenik u utvrđivanju postojanja lišenja slobode (ESLJP M.A. protiv Cipra, 2013.).

Također, u PGP Stara Gradiška i PGP Imotski utvrđeno je da se iregularni migranti i tražitelji dovedeni u njihove prostorije u pravilu ne testiraju, odnosno testiraju se samo oni koji imaju simptome bolesti COVID-19 ili oni koje se smještava u prihvatni centar za strance. Svi drugi se, nakon provedenog postupka, otpuštaju iz postaja, ili ih se, u slučaju traženja međunarodne zaštite, policijskim vozilima odvozi u prihvatilišta.

Tako, iregularni migranti kojima je izdano rješenje o dragovoljnom povratku ne moraju imati potvrdu o testiranju, preboljenju bolesti COVID-19 ili cijepljenju za razliku od ostalih državljana trećih zemalja, ali i onih EGP-a. Obzirom na veliki broj izdanih rješenja o dragovoljnom odlasku (u PGP Stara Gradiška do 20. prosinca 2021. godine izdano ih je 1.554) potrebno je postupanja s iregularnim migrantima uskladiti s postupanjem prema ostalim osobama koje ulaze na teritorij RH.

Tijekom kontrolnog obilaska Tranzitno-prihvatnog centra Trilj i PGP Imotski utvrđeno je kako je provedeno osam od ukupno 21 preporuka izrečenih u redovnom obilasku u svibnju 2018. godine. Pritom, osobito zabrinjava neispunjenost onih preporuka koje ne iziskuju dodatna materijalna sredstva. Primjerice, i nadalje je zamjetna zapostavljenost prava stranih državljana na informiranost o pravima i obvezama u odnosu na mogućnost kontaktiranja konzularnih ili diplomatskih predstavništava države čiji su državljani kao i na informiranost o njihovim pravima na jezicima koje razumiju, a potrebno je osigurati smještenim osobama i pravo na podnošenje pritužbi.

 

Mehanizmi nadzora

Kako su navodi o neodgovarajućem adresiranju nezakonitog postupanja prema iregularnim migrantima prisutni već više godina, EK je u listopadu 2019. godine komunicirala kako bi neovisni mehanizam praćenja aktivnosti nadzora državne granice pridonio da aktivnosti nadzora budu usklađene s pravom EU i međunarodnim obvezama te je i institucija pučke pravobraniteljice u Izvješću za 2020. godinu MUP-u preporučila uspostavljanje neovisnog nadzora nad postupanjem policijskih službenika na granici.

Brojne rasprave su se vodile na europskoj i nacionalnoj razini o tome koje institucije i/ili organizacije bi bile najprikladnije za obavljanje te zadaće, kao i koje pretpostavke bi trebalo ispuniti za osiguranje neovisnosti i učinkovitosti takvog mehanizma.

MUP je tijekom 2021. godine uspostavio tzv. Nezavisni mehanizam nadzora postupanja policijskih službenika u području nezakonitih migracija i međunarodne zaštite (NMN). U NMN su uključene i provode ga udruge Akademija medicinskih znanosti, Akademija pravnih znanosti, Hrvatski crveni križ te nezavisna pravna stručnjakinja prof. dr. sc. Iris Goldner Lang, s kojima je u lipnju 2021. godine potpisan sporazum o suradnji na vrijeme od jedne godine.

Predstavnici institucije pučke pravobraniteljice sudjeluju u radu Savjetodavnog odbora NMN (SO NMN), koji nije dio samog NMN-a, već neformalno tijelo sa zadaćom davanja smjernica za njegovo unaprjeđenje, u čijem radu sudjeluju i tijela EU, međunarodne organizacije te institucije iz RH. Pri tome smo pojasnili da sudjelovanje institucije u SO NMN ne smije niti na koji način ugroziti primarnu ulogu institucije, a to je izvještavanje Hrvatskog sabora i javnosti o uočenim pojavama povreda ljudskih prava i sloboda.

Nadalje smo ukazali, kao i na ranije spomenutoj tematskoj sjednici HS, da i bez obzira na uspostavljanje NMN-a pučka pravobraniteljica kao institucija sukladno svojim mandatima utvrđenim Ustavom RH, međunarodnim pravom i zakonima, nastavlja razmatrati zakonitost postupanja policijskih službenika. Tijekom 2021. godine održane su dvije sjednice SO NMN te je između ostalog, prezentirano i raspravljano prvo polugodišnje izvješće o radu NMN.

Pri tome uspostava NMN-a može biti korisna, no još je potrebno ocijeniti do koje mjere postojeći NMN može odgovoriti na sve potrebe učinkovitog i neovisnog mehanizma nadzora. Naime, sukladno ranije spomenutim raspravama, kako bi ovi mehanizmi mogli ispunjavati namjeravanu funkciju potrebno je osigurati njihovu institucionalnu i funkcionalnu neovisnost, kao i pravni temelj koji definira unutarnje procese, ovlasti i dužnosti, kao i zaštitu podataka.

Mehanizam nadzora idealno bi trebao imati ovlasti analizirati sva postupanja prema iregularnim migrantima, moći provoditi nenajavljene posjete, imati pristup svim relevantnim podacima i moći obavljati razgovore sa službenicima i svim osobama koje navode da su njihova prava povrijeđena i sa svjedocima. Trebao bi nadalje biti osiguran uvid u sve podatke o provedenim kontrolama i istragama, pri čemu mora biti jasno da nadzor postupanja ne može zamijeniti učinkovitu istragu.

Povezane teme u Izvješću pučke pravobraniteljice za 2021.: „Diskriminacija temeljem rasnog ili etničkog podrijetla“, „Policijski sustav“, „Branitelji ljudskih prava“ i „Pravosuđe“.

Više o djelovanju Nacionalnog preventivnog mehanizma (za sprečavanje mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja ) i osobama lišenima slobode možete pronaći u poglavljima: „Policijski sustav“, „Zatvorski sustav“ i „Osobe s duševnim smetnjama kojima je ograničena sloboda kretanja“.

Cijelo Izvješće pučke pravobraniteljice za 2021. možete otvoriti u interaktivnoj verziji i u PDF formatu.