*Napomena: Čitate poglavlje iz Izvješća pučke pravobraniteljice za 2020., koje je predano Hrvatskom saboru u veljači 2021. Više o djelovanju Nacionalnog preventivnog mehanizma i osobama lišenima slobode možete doznati i u poglavljima „Zatvorski sustav“, „Policijski sustav“ i „Osobe s duševnim smetnjama kojima je ograničena sloboda kretanja“.

 

Dok je u 2020. stavljen veliki naglasak na važnost solidarnosti kako bismo zaštitili najranjivije među
nama, kako one koji su u povećanom riziku od bolesti COVID 19, tako i one koji su izgubili dom u
potresima, u odnosu na izbjeglice, koji su također ostali bez doma, ona nažalost ponovno nije
prepoznata u potrebnoj mjeri. Države članice EU nisu uspjele postići zajednički stav o međusobnoj
raspodjeli odgovornosti za postupanje prema tražiteljima međunarodne zaštite, pa neke realno
preuzimaju nerazmjerno veću odgovornost isključivo zbog svog geografskog položaja, dok se druge
odbijaju solidarizirati s njihovim premještajem na svoj teritorij. Politički zastoj u reformi zajedničkog
europskog sustava azila EK pokušava prevladati donošenjem Pakta o migracijama i azilu (Pakt), koji
nizom prijedloga zakonodavnih i drugih mjera predstavlja novi pristup migracijama. Tako se
predlaže donošenje Uredbe o upravljanju azilom i migracijama koja bi uvela mjere solidarnosti među
državama članicama. Pojedinoj članici bi se, naime, dalo na izbor hoće li pružiti podršku državi pod
pritiskom prihvaćanjem tražitelja putem premještanja, sponzoriranjem povratka osoba kojima je
odbijena međunarodna zaštita ili pružanjem tehničke ili financijske podrške na terenu. Međutim,
upitno je može li ovakav mehanizam dovesti do ravnomjernog sudjelovanja svih država članica, bez
čega sustav azila ne može ni pravedan ni funkcionalan.

UNHCR procjenjuje kako se sredinom godine broj prisilno raseljenih osoba u svijetu popeo na preko 80 milijuna. Istovremeno, prihvat osoba kojima je potrebna međunarodna zaštita dodatno je otežala pandemija. Epidemiološke mjere smanjile su opću mobilnost tražitelja tako da je tijekom godine u EU bitno manji broj osoba uspio podnijeti zahtjev za azil, budući da je EU uvela nadzor svojih
unutarnjih granica te privremeno ograničenje neobaveznih putovanja. U RH, doduše, smanjenje
tražitelja u odnosu na 2019. iznosi samo 3% – 2019. ih je bilo 1.986, a 2020. godine 1.932.

Navodi o pushback-ovima diljem granica
EU ne jenjavaju, usprkos zahtjevima VE,
dijela zastupnika Europskog parlamenta
i brojnih međunarodnih i nacionalnih
organizacija, da se zaustave takve prakse.

Kao i većina drugih država članica EU, RH je odgodila transfere tražitelja državi odgovornoj za razmatranje njihovog zahtjeva (Uredba Dublin III), a novopridošlima odredila mjeru samoizolacije, pod kojom ih je tijekom godine bilo čak 1.348. Prihvatilišta za tražitelje azila prilagođena su epidemiološkim mjerama, osigurano je svakodnevno prisustvo liječnika, a pristup za osobe koje nisu neophodne za funkcioniranje tih objekata je ograničen. Istovremeno, navodi o pushback-ovima diljem granica EU ne jenjavaju, usprkos zahtjevima VE, dijela zastupnika Europskog parlamenta i brojnih međunarodnih i nacionalnih organizacija, da se zaustave takve prakse. U okviru tih zahtjeva, velika pažnja posvećena je postupanju hrvatske policije prema iregularnim migrantima i tražiteljima, a mi smo tijekom 2020. otvorili 39 predmeta, koji su se ponekad odnosili i na veće grupe, upravo vezano uz takva postupanja.

Primjerice, pokrenuta su dva ispitna postupka vezana uz članke objavljene u časopisu The Guardian.
Prvi, zbog navoda da su policijski službenici osobama zatečenima u nezakonitom boravku u RH ili
prelasku državne granice s BiH uzimali novac, mobitele i obuću te ih, bez zakonom predviđenog
postupka, prisilno vraćali preko zelene granice. Dodatno uznemirujući su navodi kako su im sprejem
na glavi crtali križ, što može upućivati i na vjersku netrpeljivost. Već dan nakon objave, Ravnateljstvo
policije priopćilo je kako izvršenim provjerama nije utvrđeno postupanje policijskih službenika prema
migrantima, naglasivši, kao i obično, da pri postupanju policija poštuje njihova temeljna ljudska prava
i dostojanstvo te im omogućuje pristup sustavu međunarodne zaštite. Kako smo naknadno zaprimili
pritužbe sedam iregularnih migranata iz ove grupe, od MUP-a smo zatražili dopunu odgovora i
dostavu dokumentacije o izvršenim provjerama. Prema dostavljenom, utvrđeno je da su policijski
službenici postupali prema dvojici pritužitelja, konkretno, prema deveteoročlanoj grupi u jednoj PP,
među kojima je bio prvi pritužitelj, te prema grupi od 22 migranata u dvije PP, u kojoj je bio drugi.

Prvi pritužitelj zatečen je u gustom šumskom predjelu, doveden u PP, razgovor s njim i ostalim
članovima grupe obavljen je na engleskom jeziku, a nakon što je utvrđeno da nemaju vidljivih
ozljeda, ne žale se na respiratorne poteškoće te ne traže međunarodnu zaštitu, izdano im je rješenje
o povratku s rokom napuštanja EGP od sedam dana. Drugi pritužitelj je s grupom od 22 migranta
readmisijski vraćen iz Slovenije, doveden u PP koja ga je preuzela i u kojoj je proveden dio postupka,
a potom odveden u PP mjesta prelaska državne granice, koja je postupak okončala. Postupak je
također proveden na engleskom jeziku, tijekom kojeg nije izrazio namjeru za podnošenjem zahtjeva za međunarodnu zaštitu, nije imao vidljivih ozljeda i nije se žalio na zdravstveno stanje. Nakon
izdavanja rješenja o povratku s rokom od sedam dana, napustio je prostor PP. Postupanja prema
ostalim pritužiteljima koji su nam se obratili, MUP nije utvrdio. Nema, međutim, podataka da je
istraga navoda, kako pritužitelja, tako i onih iz članka, obuhvaćala postupanja policijskih službenika
izvan prostorija PP, iako migranti naglašavaju da su vraćeni u BiH bez provođenja zakonom
predviđenih postupaka. Dodatno, većina migranata nema identifikacijske dokumente i/ili putne
isprave (u ove dvije grupe nitko ih nije imao), a kako je očito da su vraćeni u PP/PGP, u čijoj blizini
nema organiziranog javnog prijevoza, upitno je na koji način mogu (legalno) ispuniti obvezu
napuštanja EGP u roku od samo sedam dana. S druge strane, zbog pandemije je smanjena
dostupnost letova i drugih načina transporta, a mjere ograničavanja ulaska koje su uvele treće zemlje
utjecale su i na mogućnost kako dobrovoljnih povrataka, tako i prisilnih udaljenja, pa je nejasno na
koji način MUP osigurava i pomaže osobama u ispunjavanju obveza iz izdanih rješenja. Sve to
upućuje na zaključak kako je svrha prevoženja u udaljene i često prometno izolirane PP, udaljenje
migranata iz RH preko zelene granice.

Drugi ispitni postupak u vezi članka objavljenog u časopisu The Guardian, odnosio se na izvješće
Danskog vijeća za izbjeglice koje je dokumentiralo niz nasilnih postupanja prema iregularnim
migrantima i tražiteljima na granici RH i BiH. Prema navodima iz članka, više od 75 migranata prijavilo
je neljudsko postupanje, čak i seksualno zlostavljanje. Uz to smo zaprimili i tri pritužbe u kojima
pritužitelji opisuju postupanje policije pri zatjecanju, boravku u PP te vraćanju na granici. Navode
kako su tijekom dvodnevnog zadržavanja samo dva puta dnevno odvođeni na toalet, što su im
ujedno bili i jedini kontakti s policijskim službenicima. Voda im je bila osigurana, a imali su svoju
hranu. Po prestanku zadržavanja odvedeni su na sud kao svjedoci, nakon čega su ih policijski
službenici predali desetorici naoružanih muškaraca obučenih u crno s maskama na licu, da bi potom
kombijem bili prevezeni na nepoznato mjesto. Po dolasku im je naređeno da se skinu do donjeg
rublja, legnu licem prema podu te ispruže ruke dlanovima prema zemlji. Potom su im muškarci stali
na ruke i počeli ih tući nogama, granjem i nečim poput biča, što je trajalo 15-ak minuta. Jedan od
pritužitelja naveo je i kako mu je nakon 7-8 minuta muškarac granom snažno ušao u anus, a prodor
je izvršen preko donjeg rublja, dok su se drugi muškarci odjeveni u crno smijali. Nekako je uspio
izvući ruku ispod čizme, zaokrenuti tijelo i time spriječiti daljnju penetraciju. Nakon toga su svi
ponovno ušli u kombi te su prevezeni na graničnu liniju u blizini Šiljkovače, uz poruku da se ne
vraćaju u Hrvatsku. Po dolasku u kamp u BiH pregledani su i upućeni u bolnicu u Bihaću. U ispitnom
postupku utvrđeno je kako je MUP zatražio očitovanje Granične policije BiH, koja je odgovorila da
nema saznanja o tim migrantima, da njihovi službenici nisu prema njima postupali te da se druge
podatke zatraži putem međunarodne pravne pomoći. Ti podatci nisu im, međutim, dostavljeni, a
nemamo saznanja jesu li pokrenute odgovarajuće provjere unutar MUP-a niti je li MUP, s obzirom
na ozbiljnost navoda, o tome obavijestio DORH.

Pokrenuli smo i ispitni postupak po pritužbama pet osoba koje opisuju postupanje policijskog
službenika prema njima, kao i prema ostalih 11 članova grupe zatečene u pokušaju prelaza državnog
teritorija prema zapadnoj Europi. Prema njihovim navodima, osmorica policijskih službenika u crnim
uniformama i crnim maskama najprije su ispaljivali metke u zrak, pet sati ih tukli palicama i
rukohvatima pištolja, vezali za stabla, a potom razmazali kečap, majonezu i šećer na njihove
raskrvavljene glave. Nakon toga su ih predali policijskim službenicima granične policije, koji su ih
kombijima odvezli do blizine granice s BiH te im naredili da hodaju. Pritužitelji su naveli vrijeme i
mjesto postupanja, a sve je objavljeno i na stranicama Amnesty International-a. MUP je potpuno
negirao postupanje prema njima, navodeći kako “nakon ozljeđivanja nesretnim slučajem ili u
međusobnim fizičkim obračunima, migranti uvijek izjavljuju da su pretučeni od strane policije zemlje
u koju žele ući”, a „aktivisti nevladinih udruga, koji nisu neovisni i objektivni novinari, uredno bilježe
njihove izjave i prenose ih medijima kao gotovu činjenicu, a mediji ih objavljuju uz senzacionalističke
naslove”.

Pakt o migracijama i azilu od svake države članicev zahtijeva uspostavu tzv. neovisnog mehanizma praćenja poštovanja temeljnih prava, u svakom trenutku tijekom provođenja postupaka na granici, koji bi se primjenjivali prema osobama zatečenim u iregularnom prelasku te nacionalnih pravila u slučaju zadržavanja.

Prema nama dostupnim informacijama, DORH nije proveo istragu niti u jednom od ovih slučajeva. Prema tome, i ove godine ističemo kako je istraga o postupanjima koja mogu predstavljati povrede čl. 3. EKLJP (zabrana mučenja, neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja) imperativ, a kako bi se otklonila sumnja, ili pak potvrdili navodi, nužno je da ju provodi tijelo neovisno od osumnjičenih državnih službenika (ESLJP, Bolcenko protiv Moldavije (2010.)). U protivnom bi predstavnicima države bilo omogućeno da nekažnjeno zloupotrebljavaju prava onih koji se nalaze pod njihovom kontrolom (Labita protiv Italije (2010.) i Muradova protiv Azerbadžana (2009.)). Istraživanje ovakvih postupaka ključno je za održavanje vladavine prava u kojoj nitko, a naročito policija, ne može biti iznad zakona.

Stoga ne čude sve brojnija traženja neovisnog nadzora postupanja policijskih službenika na granici.
U okviru sredstava Fonda za unutarnju sigurnost, Instrumenta za financijsku potporu u području
vanjskih granica i viza, hitne pomoći, projekta „Jačanje aktivnosti granične kontrole na hrvatskom
dijelu granice zbog povećanog migracijskog pritiska” (projekt EMAS) dodijeljenih RH od strane EK,
dio je namijenjen za provođenje monitoringa postupanja policijskih službenika. Međutim, Europski
ombudsman odlučio je ispitati način na koji EK osigurava poštivanje temeljnih prava migranata od
strane RH u kontekstu aktivnosti upravljanja granicom financiranih sredstvima EU, a temeljem
pritužbe Amnesty International-a. Naime, u njoj se navodi kako EK nije odgovorila na kontinuirane
navode o ozbiljnim kršenjima ljudskih prava od strane hrvatskih vlasti u kontekstu operacija
upravljanja granicama te nije provjerila jesu li hrvatske vlasti uspostavile učinkovit mehanizam
monitoringa kako bi se osiguralo da su aktivnosti upravljanja granicama u potpunosti usklađene s
temeljnim pravima i pravom EU. Od MUP-a smo zatražili podatke kako o iznosu namijenjenom tom
mehanizmu praćenja, tako i o provedenim aktivnostima, međutim nismo ih dobili uz obrazloženje
da djelatnici Ureda “nisu sudjelovali u provođenju projekta“.

Također, uspostavu tzv. neovisnog mehanizma praćenja Pakt zahtijeva od svake države članice.Taj
bi mehanizam trebao pratiti poštivanje temeljnih prava u svakom trenutku tijekom provođenja
Pakt o migracijama i azilu od svake države članice zahtijeva uspostavu tzv. neovisnog mehanizma
praćenja poštovanja temeljnih prava, u svakom trenutku tijekom provođenja postupaka na granici, koji bi se primjenjivali prema osobama zatečenim u iregularnom prelasku te nacionalnih pravila u slučaju zadržavanja.

Nadalje, proveli smo ispitni postupak vezan uz pristup BPP-u stranaca u Prihvatnom centru za
strance Ježevo. Utvrđeno je kako oni nisu adekvatno upoznati niti da imaju to pravo niti kome se
mogu obratiti za pravni savjet i/ili pravno zastupanje. S obzirom da su prava osoba lišenih slobode
od malog značaja ukoliko one nisu svjesne njihovog postojanja, preporučili smo da se obavijesti o
BPP-u tiskaju na svim učestalim jezicima stranaca u postupcima povratka, da se primjerci obrasca
izvjese na oglasne ploče Centra te uruče svakom strancu pri donošenju odluke u vezi s povratkom.

Osim toga, u ispitnom postupku nakon zatjecanja 30 osoba u izbjegavanju granične kontrole,
utvrđeno je da su se ukrcali u vlak u Srbiji sakrivši se u posebno izgrađena skloništa u teretnim
vagonima, na koje je kasnije utovarena glinica. Migranti su pronađeni na graničnom prijelazu
Dobova, na granici sa Slovenijom, a među njima bilo je 15 djece i četiri žene, od kojih je jedna bila
trudna. Osim po spolnoj i dobnoj strukturi, grupa se razlikovala i prema državama podrijetla, a time
i jezicima na kojima su se mogli sporazumijevati. Iako se radilo o, po više kriterija, heterogenoj grupi
u kojoj su se nalazile ranjive skupine, tijekom postupka nisu imali prevoditelje pa je vrlo upitno na
koji način je, osim iskazima samih članova grupe na „lošem engleskom“, utvrđivano njihovo srodstvo
te kako se vodilo računa o najboljem interesu djece. Također, tijekom boravka u postaji, odnosno
tijekom večeri, noći i jutra, zadržani su u prostorijama koje ne ispunjavaju standarde CPT. Nakon
završenog dijela postupka, prevezeni su u postaju na granici sa Srbijom i tek potom im je uručeno
rješenje o povratku sa sedmodnevnim rokom napuštanja EGP-a, iako su imali neznatne količine
novca, nisu imali putne isprave, a izlaz iz RH je bio otežan ograničenjima ulaza u treće države uslijed
pandemije, odnosno posjedovanjem negativnog testa na COVID 19. Stoga bi MUP prilikom
provođenja postupka osiguranja povratka, između ostalog, trebao voditi računa da su javnopravna
tijela koja vode upravni postupak i rješavaju u upravnim stvarima, dužna postupati u skladu s
načelima ZUP-a, kako bi se osigurala zakonitost, učinkovitost i ekonomičnost tog postupka. Pravna
ili stvarna nemogućnost izvršenja rješenja jedan je od uvjeta da se rješenje oglasi ništavnim. Stoga
bi trebali sklapati sporazume s tijelima država članica EPG-a i trećih država radi poticanja
dragovoljnog odlaska, a u slučajevima ranjivih skupina i pribavljati putne isprave i karte.
Ispitivali smo i postupanje prema dvojici nigerijskih državljana koji su krajem 2019. došli u RH na
međusveučilišno natjecanje u stolnom tenisu da bi ih, prema njihovim navodima, policija zaustavila
u Zagrebu te, budući da kod sebe nisu imali putovnice, prisilno natjerala da uđu na područje BiH na
mjestu koje nije predviđeno za zakoniti prelazak granice i bez prethodne provjere njihovog
boravišnog statusa. Nedugo nakon toga vraćeni su u Nigeriju. U svom odgovoru, MUP je naveo
kako je provedeno kriminalističko istraživanje, međutim, istinitost navoda pritužitelja nije utvrđena te
je posebno izvješće o provedenim izvidnim radnjama poslano USKOK-u, koji je pak ocijenio da nema
osnova daljnjem postupanju. S obzirom da je nejasno zašto i kako su dospjeli baš u državu u koju
ih, prema brojnim navodima migranata, policija RH prisilno vraća, očekujemo da ćemo kroz daljnju
suradnju s DORH-om izvršiti dodatni uvid u okolnosti ovog slučaja.

Obavljajući poslove NPM-a, temeljem članaka 4., 19., i 20. OPCAT-a te 3. i 5. ZNPM ovlašteni smo nenajavljeno obići mjesta u kojima se nalaze ili bi se mogle nalaziti osobe lišene slobode te
slobodno pristupiti podatcima o postupanju s osobama lišenim slobode, odnosno onima kojima je određeno bilo kakvo zadržavanje, zatvaranje ili smještaj u mjesto pod javnim nadzorom i koje ga ne mogu napustiti po svojoj volji, što posve nedvosmisleno uključuje obilaske PP/PGP te pristup podatcima o iregularnim migrantima koji su u njima zadržavani.

Međutim, i ove, kao i prijašnje dvije godine, MUP to uskraćuje. Naime, tijekom 2020. smo, sukladno ovlastima iz ZNPM-a, nenajavljeno obišli VI. PP Zagreb, PGP Cetingrad i PGP Hrvatska Kostajnica te niti u jednoj od njih nismo imali pristup evidencijama o postupanju s iregularnim migrantima koje se vode u informacijskom sustavu MUP-a, uz obrazloženje da za to nemamo ovlast, odnosno lozinku, a nije nam bilo omogućeno niti dobivanje ispisa traženih podataka. U PGP Hrvatska Kostajnica ipak je omogućen pristup svim predmetima i pomoćnim neslužbenim evidencijama, dok primjerice u PGP Cetingrad nije omogućen uvid u evidencije niti u predmete o postupanju prema iregularnim migrantima, uz obrazloženje kako mandat pučkog pravobranitelja za obavljanje poslova NPM-a obuhvaća samo postupanja s uhićenim osobama, ali ne i prema iregularnim migrantima. Time obavljanje mandata pučkog pravobranitelja ovisi o tumačenju međunarodnih ugovora i zakona pojedinih službenika MUP-a, koje se razlikuje po mjestu obilaska, budući da su nam svi ti podatci dostupni prilikom obilazaka onih PP/PU koje nisu povezane s migracijama.

Obavljanje mandata pučkog pravobranitelja ne bi smjelo ovisiti o tumačenju međunarodnih ugovora i zakona pojedinih službenika MUP-a. Tim više što ih oni različito tumače pa nam uskraćuju podatke
u onim PP/PU koje su povezane s migracijama, a u ostalima su nam svi podatci dostupni.

S tim u vezi, EK je inicirala četiri sastanka s pučkom pravobraniteljicom kako bi se razmotrila
mogućnost poboljšanja sustava monitoringa policijskog postupanja i osigurao pristup relevantnim
podatcima, a nekima su nazočili i predstavnici MUP-a. Osim toga, održana su i dva sastanka s MUPom bez prisustva EK, upravo zbog uskrate podataka. MUP, međutim, ustraje na svom tumačenju
tvrdeći da ZNPM zbog nedorečenosti treba mijenjati, pri tome ne uzimajući u obzir odredbe
OPCAT-a i zanemarujući da su međunarodni ugovori koji su sklopljeni i potvrđeni po pravnoj snazi
iznad zakona. Nažalost, unatoč izraženoj spremnosti ministra da tu praksu MUP-a promijeni, uvid u
informacijski sustav nam nije omogućen niti tijekom nenajavljenog obilaska PGP Hrvatska Kostajnica
u prosincu. Osim toga, i CPT je u kolovozu proveo petodnevni ad hoc obilazak RH kako bi ispitao postupanje  prema osobama koje su zadržane od strane policije pri pokušaju ulaska. Obiđene su PGP Cetingrad, Donji Lapac i Korenica, Interventna jedinica policije PU karlovačke te Prihvatni centar za strance Ježevo. Delegacija je također posjetila nekoliko privremenih prihvatnih centara i neformalnih
smještajnih mjesta u BiH gdje je razgovarala s brojnim migrantima. Izvješće o obilasku usvojeno je u
studenom te je Povjerenica za ljudska prava VE apelirala na RH da ga objavi, budući da je ustaljena
praksa da se izvješća CPT-a javno objavljuju, a iznimke su vrlo rijetke.

Zaključno, granice koje su ionako slabo propusne za tražitelje međunarodne zaštite dodatno su se
zatvorile mjerama ograničavanja ulaska i transfera radi sprečavanja širenja zaraze, dok antimigrantski diskurs unutar EU ne jenjava. Ipak, Komisija Paktom o azilu i migracijama poziva na poštivanje temeljnih prava migranata i važnost pristupa sustavu azila. Međutim, rješenja ponuđena tim dokumentom se i dalje u velikoj mjeri naslanjaju na eksternalizaciju sustava azila, a mogućnosti zakonitih puteva za osobe kojima je potrebna međunarodna zaštita nisu dovoljno razrađene. Pakt predviđa uspostavljanje provjera na granici, uključujući i sigurnosne, te proširenje primjene ubrzanih postupaka azila. No upitno je mogu li doprinijeti smanjenju kršenja prava iregularnih migranata ili bi, upravo suprotno, dovele do ugrožavanja ljudskih prava i načela non refolement zbog, između ostalog, brzine provođenja postupaka, načina provođenja sigurnosnih provjera i identificiranja ranjivosti.

 

Preporuke:

133. Ministarstvu unutarnjih poslova, da prema iregularnim migrantima zatečenima na teritoriju RH provede postupke predviđene međunarodnim i EU pravom;

134. Ministarstvu unutarnjih poslova, da djelatnicima Ureda pučke pravobraniteljice i Nacionalnog preventivnog mehanizma omogući slobodan pristup podatcima o postupanjima prema iregularnim migrantima, sukladno OPCAT-u, ZNPM-u i Zakonu o pučkom pravobranitelju;

135. Ministarstvu unutarnjih poslova, da uspostavi neovisan nadzor nad postupanjem policijskih službenika na granici;

136. Ministarstvu unutarnjih poslova, da pri provođenju mjera osiguranja povratka osigura adekvatno prevođenje.

 

Vezane teme iz Izvješća pučke pravobraniteljice za 2020:

 Zatvorski sustav

Policijski sustav“

Osobe s duševnim smetnjama kojima je ograničena sloboda kretanja

 

Cijelo Izvješće pučke pravobraniteljice za 2020. pronađite ovdje.