Čak 1.138 starijih osoba u Hrvatskoj prošle je godine bilo žrtva obiteljskog nasilja, a kako to zbog srama, straha ili nepovjerenja često ni ne prijavljuju, brojka bi mogla biti i značajno veća. Istovremeno, potrebno je učiniti puno odlučnije i konkretnije korake koji bi spriječili da do bilo kakvog oblika nasilja uopće i dođe, upozorava pučka pravobraniteljica Lora Vidović povodom Svjetskog dana svjesnosti o zlostavljanju starijih koji se obilježava 15. lipnja.

Stariji su nakon izmjena Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji iz 2018. snažnije zaštićeni, nakon što je na prijedlog pravobraniteljice i njihovo zanemarivanje postalo kažnjivo. No, politika brige o starijima nipošto se ne smije temeljiti na sankcioniranju, već i pružanju sustavne podrške obitelji. Iako je mogućnost ostvarivanja statusa njegovatelja najavljena Strategijom socijalne skrbi za starije osobe od 2017. do 2020., osobe koje skrbe o starim i nemoćnim članovima obitelji i dalje ga ne mogu ostvariti, a nemaju pravo ni koristiti bolovanje, raditi po skraćenom radnom vremenu ili uzeti neplaćeni dopust, zbog čega često ovise o dobroj volji poslodavaca. Prema posljednjim procjenama iz 2015., u takvoj je situaciji oko 17% osoba u dobi od 35 do 49 godina. Zato je potrebno da Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku normativno regulira mehanizme podrške i pomoći članovima obitelji, u okviru sustava neformalne skrbi o starijima.

Također, znajući da se uskoro neće moći brinuti sami o sebi, mnogi stariji odluče se ponuditi svoju nekretninu u zamjenu za skrb, potpisivanjem ugovora o dosmrtnom ili doživotnom uzdržavanju. Razlika između ova dva ugovora nepoznata je za gotovo tri četvrtine starijih, iako je iznimno značajna za njihovu sigurnost. Naime, kod ugovora o doživotnom uzdržavanju vlasništvo nekretnine može biti prepisano sa starije osobe tek nakon njezine smrti, a kod dosmrtnog odmah nakon potpisivanja ugovora. Iako mnogi u tome nađu kvalitetno rješenje svojih problema, dio nažalost ubrzo ostane i bez skrbi i bez nekretnine. Rizik zlouporabe mogao bi se smanjiti uvođenjem registra pružatelja uzdržavanja, a starije koji ostanu bez skrbi snažnije bi se zaštitilo ako se sudske postupke za raskid ovih ugovora učini hitnima. Osmišljavanju rješenja pomoglo bi i prikupljanje podataka o broju i trajanju takvih postupaka, kao i o broju starijih koji su tijekom ovakvih postupaka preminuli.

Nažalost, preporuke koje bi mogle utjecati na ublažavanje ovih problema i dalje nisu provedene, zbog čega su stariji u Hrvatskoj i dalje u iznimno ranjivom položaju, posebno oni koji žive u siromaštvu – prema posljednjim podacima, u toj situaciji je 28,1% starijih, odnosno čak 48,1% samaca među njima.