Na inicijativu Ujedinjenih naroda, Svjetski dan svjesnosti o zlostavljanju starijih osoba obilježava se svake godine 15. lipnja.

U Republici Hrvatskoj tijekom 2018. godine prekršajima iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji bilo je oštećeno 1.200 osoba starije životne dobi. Prvi su to podatci MUP-a o primjeni novog Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, koji je početkom prošle godine stupio na snagu, a u koji su na prijedlog pučke pravobraniteljice starije osobe uvedene kao posebno ranjiva skupina. Nažalost, nije propisana i obveza nadležnih tijela socijalne skrbi da žurno, po saznanju o počinjenju obiteljskog nasilja prema starijoj osobi, osiguraju mogućnost pružanja socijalnih usluga u vlastitom domu, kako bi se i tako spriječila institucionalizacija ove posebno ranjive skupine. Zakonom je, također, na prijedlog pučke pravobraniteljice predviđen i oblik obiteljskog nasilja nečinjenjem, odnosno zanemarivanje potreba starije osobe od strane članova obitelji koji imaju zakonsku obvezu njihovog uzdržavanja ili žive s njima u zajedničkom kućanstvu.

Međutim, problem neprijavljivanja nasilja, kad su u pitanju starije osobe, i nadalje je izražen,  dijelom i zbog nedovoljne informiranosti starijih osoba što nasilje u obitelji točno podrazumijeva te kako mogu potražiti pomoć i zaštitu. Posebno zabrinjava što su, i kada imaju te informacije, obeshrabreni u prijavljivanju jer nemaju povjerenja u institucije, boje se osvete ili se jednostavno osjećaju bespomoćnima. Također, sram i tabuiziranje, kao i strah da će prijava utjecati na druge članove obitelji te ih izložiti progonu, često su razlozi neprijavljivanja. Stoga je nužno je raditi na prevenciji nasilja nad starijim osobama, u kojemu ključnu ulogu treba imati međuresorna suradnja, ne zanemarujući pritom i pružanje učinkovite pravne zaštite te psihosocijalnu pomoć, kao ni primjere dobrih praksi iz drugih država.

Brojne starije osobe, posebice samci, zbog oslabljenih funkcionalnih sposobnosti više ne mogu samostalno skrbiti o svim svojim potrebama, a usluga pomoći u kući nije im na jednak način dostupna u svim dijelovima zemlje. Stopa rizika od siromaštva u 2017. najviša je, 28,6%, upravo za starije od 65 godina, dva postotna poena više nego u 2016., no posebno su ranjive starije osobe koje žive u samačkom kućanstvu, čiji rizik od siromaštva je čak 47,8%. Upravo nedostatak osnovnih sredstava za život stavlja starije osobe u rizik od svih oblika zlostavljanja, uključujući i ekonomsko, pa su tako starije osobe ponekad su suočene s zlouporabom ugovora o dosmrtnom uzdržavanju. Zbog toga, ostaju i bez imovine i bez adekvatne skrbi u trenucima kada im je ona najpotrebnija. Nažalost, u većini slučajeva se nadležnim tijelima jave tek nakon sklapanja ugovora, pa im preostaje jedino pokretanje sudskih postupaka radi njihova raskida, što je dugotrajan i neizvjestan proces koji ih posebno otegotno pogađa obzirom na dob.

Na probleme s ugovorima o dosmrtnom uzdržavanju posljednjih godina redovito upozoravamo Hrvatski sabor i nadležna tijela u godišnjim izvješćima, kao i na uvođenje dodatnih zaštitnih mehanizama za primatelje uzdržavanja, kako bi se suzbio ovaj način ekonomskog zlostavljanja starijih osoba.

Budući da ova tema nije dovoljno istražena, niti postoje službeni podatci o broju ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, kao niti o broju pokrenutih postupaka za njihovo razvrgavanje, pučka pravobraniteljica je provela istraživanje o informiranosti starijih osoba s rizicima sklapanja ovih ugovora. Njegove rezultate predstavila je na nedavno održanom  okruglom stolu  pod nazivom „Znate li što potpisujete?-Starije osobe i rizici dosmrtnog uzdržavanja“, a oni su potvrdili potrebu jačanja informiranja i edukacije kako bi se spriječila zlouporaba ovakvih ugovora.

S tim u vezi, u Izvješću za 2018. smo dali preporuke Ministarstvu pravosuđa, da normativno regulira uvođenje registra pružatelja uzdržavanja, kako bi se spriječila ekonomsko iskorištavanje starijih osoba potpisivanjem ugovora o dosmrtnom/doživotnom uzdržavanju; kao i Ministarstvu za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, da osigura sustavno informiranje starijih osoba o rizicima sklapanja ugovora o dosmrtnom/doživotnom uzdržavanju.