Međunarodna organizacija rada, specijalizirana organizacija UN-a koja promovira socijalnu pravdu te ljudska, posebice radnička prava, proglasila je 28. travnja Svjetskim danom sigurnosti i zaštite zdravlja na radu, s naglaskom na prevenciji bolesti i ozljeda. S ciljem podizanja svijesti o potrebi provedbe zaštite na radu Hrvatski sabor je 2007. godine 28. travnja proglasio Nacionalnim danom zaštite na radu, a tema ovogodišnjeg obilježavanja je „Stres na radnom mjestu: kolektivni izazov“.

Psihosocijalni rizici i stres povezan s poslom među najvećim su izazovima za sigurnost i zdravlje na radu. Europsko istraživanje ESENER, koje je provela Europska agencija za zaštitu i sigurnost na radu (EU-OSHA), pokazalo je da približno polovica europskih radnika smatra da je stres na njihovom radnom mjestu česta pojava, a 80% rukovoditelja zabrinuto je zbog stresa povezanog s radom.

Prekomjerno radno opterećenje, prekovremeni rad, preveliki pritisak nadređenih, psihološko i seksualno uznemiravanje, rad velikom brzinom, kratki rokovi za izvršenje posla, česta komunikacija s klijentima/strankama ili strah od gubitka radnog mjesta samo su dio uzroka stresa na radnom mjestu. Posljedice mogu uključivati učestalo izostajanje s posla zbog bolovanja, povećanu stopu ozljeđivanja na radu, čestu fluktuaciju radnika, a mogu pridonijeti i povećanim stopama prijevremenog umirovljenja. Procjene govore o značajnim troškovima za poslovanje i društvo u cjelini te se nacionalnoj razini penju do više milijardi eura.

U Hrvatskoj su propisane obveze poslodavaca, ali i radnika i njihovih predstavnika, s ciljem prevencije, uklanjanja ili smanjivanja stresa uzrokovanog na radu ili u vezi s radom. Tako je prema Zakonu o zaštiti na radu poslodavac obvezan voditi računa o sadržaj u i organizaciji rada, radnom okruženju, komunikaciji i međuljudskim odnosima, no primjena Zakona nije dovela do adekvatne zaštite radnika od uznemiravanja i zlostavljanja. Razlog može ležati u nedostatku odgovarajućeg i učinkovitog nadzora ove obveze, kao i izostanka sankcija zbog neprovođenja prevencije.

O tome je pravobraniteljica izvijestila Hrvatski sabor i javnost, u Izvješću pučke pravobraniteljice za 2015. godinu. U njemu je ukazala kako u Hrvatskoj i dalje ne postoji zakonska definicija zlostavljanja na radnom mjestu niti je zaštita adekvatno regulirana. Također je ukazala i na manjkavu i diskontinuiranu psihosocijalnu podrške policijskim službenicima, pravosudnim policajcima i ovlaštenim osobama Ministarstva pravosuđa, unatoč visokoj izloženosti stresu u njihovom radu, koji često uključuje i svakodnevno susretanje s nasilnim kaznenim djelima i njihovim posljedicama. Zato je nadležnim ministarstvima, između ostalog, preporučila da normativno reguliraju zlostavljanje na radu te ulože napore u smanjenje stigmatizacije i straha od gubitka radnih prava, zbog kojih službenici oklijevaju zatražiti psihosocijalnu pomoć.