Pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter predložila je krajem srpnja Ministarstvu pravosuđa i uprave izmjenu članka 140. Zakona o kaznenom postupku (ZKP) koji se odnosi na stegovne prijestupe istražnih zatvorenika.

Istaknula je kako je potrebno propisati više vrsta stegovnih mjera, njihovo minimalno i maksimalno trajanje, kao i propisati postupak njihova izricanja. To je potrebno radi pravne sigurnosti i predvidljivosti pravne norme.

Osim ovih konkretnih izmjena, potrebno je pristupiti sustavnim izmjenama odredbi o izvršenju istražnog zatvora i postupanja s istražnim zatvorenicima (čl.135.-143. ZKP-a), a s obzirom da ove odredbe nisu sustavno mijenjane.

U međuvremenu je odlučeno ići u još jedne izmjene ZKP-a, no nažalost, ni sveobuhvatne izmjene ovih odredbi, niti već spomenuti članak 140. nisu obuhvaćeni Nacrtom prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku, koji je trenutno u javnom savjetovanju. Savjetovanje je otvoreno do 22. listopada 2023. godine, a u njega će se komentarima i prijedlozima uključiti i pravobraniteljica.

 

Istražni zatvorenici u nepovoljnijem položaju od zatvorenika na izdržavanju kazne

Naime, kako pravobraniteljica ukazuje, trenutnim zakonskim okvirom različito su uređeni stegovni postupci za istražne zatvorenike od onih koji su predviđeni za osobe koje se nalaze na izdržavanju kazne zatvora. Tako je istražnim zatvorenicima moguće odrediti tek jednu stegovnu mjeru (ograničenje posjeta i dopisivanja), bez obzira o prijestupu koji počine. To je predviđeno upravo člankom 140. Zakona o kaznenom postupku.

S druge strane, zatvorenicima (osobama na izdržavanju kazne) je moguće izreći četiri stegovne mjere – prema Zakonu o izvršavanju kazne zatvora, to su: ukor, ograničenje ili privremena uskrata raspolaganja novcem u kaznionici odnosno zatvoru do tri mjeseca, uskrata pojedinih ili svih pogodnosti do tri mjeseca, upućivanje u samicu do 14 dana u slobodno vrijeme ili tijekom cijeloga dana i noći.

Zato su istražni zatvorenici, u pogledu ograničavanja kontakta s obitelji koji proizlazi iz njihove stegovne odgovornosti, u nepovoljnijem položaju u odnosu na osobe koje se nalaze na izdržavanju kazne zatvora, kojima kontakti s članovima obitelji nisu ograničeni čak ni tijekom najteže stegovne mjere – upućivanja u samicu.

Ovakvo zakonsko rješenje u suprotnosti je s Europskim zatvorskim pravilima, koja kažu da će zatvorenicima, što je češće moguće, biti dozvoljeno komunicirati putem pisama, telefona ili na drugi način s njihovim obiteljima, drugim osobama te primati posjete (pravilo 24.1.).

Na komunikaciju i posjete mogu se primjenjivati ograničenja nužna radi potreba postojeće kaznene istrage, za održavanje dobrog reda, sigurnosti zatvorenika i osiguranja zatvora, sprječavanja kaznenih djela i zaštite žrtava kaznenih djela, no ta ograničenja, uključujući specifična ograničenja određena od sudbene vlasti, u svakom slučaju moraju omogućiti prihvatljivu najmanju razinu kontakta (pravilo 24.2.).

Također je potrebno propisati donju i gornju granicu stegovne mjere za istražne zatvorenike, kao i definirati postupak njezina izricanja. Oni sada nisu zakonom određeni što je nedopustivo jer poštivanje vladavine prava nalaže da pravne norme moraju biti određene i precizne.

 

Primjeri iz obilazaka Nacionalnog preventivnog mehanizma

U nastavku donosimo nekoliko primjera koji ilustriraju probleme koje uzrokuje ovakvo zakonsko uređenje u praksi. Primjeri su iz obilazaka Nacionalnog preventivnog mehanizma za sprečavanje mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja (NPM).

  • Istražnom zatvoreniku koji je vrijeđao suca izrečena je stegovna mjera ograničenja posjeta i dopisivanja u trajanju od mjesec dana. Ista mjera izrečena je i istražnom zatvoreniku koji je fizički napao i ozlijedio drugog istražnog zatvorenika.
  • U nekim slučajevima je uz stegovnu kaznu ograničenja dopisivanja izrečeno i ograničenje telefonskih razgovora, iako tu vrstu kazne Zakon o kaznenom postupku ne propisuje.
  • Uzimanje opojnih ili psihoaktivnih sredstava predviđeno je kao stegovni prijestup za zatvorenike koji izdržavaju kaznu zatvora (Zakon o izvršavanju kazne zatvora), ali ne i za istražne zatvorenike (Zakon o kaznenom postupku). Unatoč tome, jednom istražnom zatvoreniku je, zbog dva pozitivna testa na psihoaktivna sredstva, sud izrekao ograničenje posjeta u trajanju od tri mjeseca i dopisivanja u trajanju od šest mjeseci. Dakle, istražnom zatvoreniku je, zbog prijestupa koji nije propisan, izrečena stegovna kazna čija visina nije propisana.

Potrebne sustavne zakonske izmjene

Ovakva pravna neodređenost i neujednačenost postupanja posljedica je toga da odredbe o izvršenju istražnog zatvora i postupanju sa zatvorenicima do sada nisu bile predmet sustavnih izmjena – unatoč čestim izmjenama Zakona o kaznenom postupku, one izgleda nikako da dođu na red. Zato im je potrebno pristupiti čim prije, s ciljem zaštite vladavine prava i ljudskih prava osoba lišenih slobode.

Više o ovoj temi možete doznati i u Izvješću pučke pravobraniteljice za 2022. godinu, u poglavlju „Zatvorski sustav“.