Socijalna skrb: Siromaštvo i ljudska prava

* Napomena: Čitate poglavlje iz Izvješća pučke pravobraniteljice za 2023. godinu, koje smo predali Hrvatskom saboru u ožujku 2024. Cijelo Izvješće možete otvoriti u PDF formatu i u interaktivnoj verziji. Više o utjecaju siromaštva na ljudska prava možete doznati i u brojnim drugim poglavljima Izvješća, u popisu na dnu ove stranice.

Ovo poglavlje podijeljeno je na cjeline:

• Sustav socijalne skrbi

• Podrška najsiromašnijima

• Beskućnici

Za one koji žive u siromaštvu brojna ljudska prava su nedostupna. Često im je otežan pristup stanovanju, zdravstvenim uslugama ili obrazovanju. Nerijetko im je otežan i pristup sustavu zaštite njihovih prava. Stoga u ovome poglavlju donosimo pregled ključnih problema u sustavu socijalne skrbi i primjeni ZSS-a, kao i nedostacima u osiguravanju podrške za najranjivije. Ukazujemo i na ključne izazove pri podnošenju pritužbi u sustavu socijalne skrbi, a osobitu pozornost posvećujemo beskućnicima.

„Sramota je da jos kad neko kaže kako ljudi na socijali lijepo žive, a vjerujte mi da ja 4 godine nisam mesa jeo nego u salami sta mozes kupit sa 132 eura, a svega si željan.“

Sustav socijalne skrbi

Smanjenje rizika od siromaštva i socijalne isključenosti te nejednakosti u društvu prioritet su socijalne politike. Podatci DZS-a ukazuju da je stopa rizika od siromaštva u 2023. godini opet rasla i iznosila je 19.3%, stopa inflacije u 2023. godini bila je 8% pri čemu su na godišnjoj razini najviše rasle cijene u kategorijama Hrana i bezalkoholna pića (6,7%), Odjeća i obuća (5,7%), Zdravlje (5,6%) i Obrazovanje (5,4%).

S obzirom na porast cijena Vlada RH je u 2023. godini donijela dva paketa mjera za zaštitu kućanstava i gospodarstva, u okviru kojih je bila realizirana i novčana pomoć za umirovljenike, korisnike doplatka za djecu, korisnike prava u sustavu socijalne skrbi, stradale u potresu i nezaposlene.

Paket mjera iz travnja 2023. godine predvidio je isplatu jednokratne novčane naknade od 150 eura za ugrožene kupce energenata (NUKE) i primatelje doplatka za pomoć i njegu. Iako su korisnici NUKE ujedno i korisnici zajamčene minimalne naknade (ZMN) te se čini da su ovakvim definiranjem ciljanih skupina obuhvaćeni svi korisnici ZMN-a, dio korisnika ZMN-a ne koristi NUKE i nisu primali ovu naknadu.

S druge strane, ako su bili u evidenciji nezaposlenih, nisu mogli dobiti niti 100 eura naknade za nezaposlene, budući da je za nju uvjet bio da osoba nije korisnik ZMN-a. Stoga smo MRMSOSP-u preporučili da se kod donošenja budućih sličnih mjera kriterijima obuhvati što više korisnika prava iz sustava socijalne skrbi i svi korisnici ZMN-a. Ovaj prijedlog je usvojen te su u paketu mjera iz rujna 2023. godine kao primatelji jednokratne novčane pomoći od 150 eura dodani i korisnici ZMN-a koji ne ostvaruju NUKE.

Porast cijena nije bio praćen povećanjem naknada u sustavu socijalne skrbi  pa su upravo korisnici socijalnih naknada najpogođeniji sveopćim poskupljenjima. U Izvješću za 2022. godinu smo preporučili MRMSOSP-u da poveća osnovicu za izračun ZMN-a, no u 2023. godini do povećanja nije došlo. Krajem godine u javno savjetovanje upućen je prijedlog za povećanje osnovice pa je 1. siječnja 2024. godine ona povećana za svega 17,28 eura.

Pri tome je važno ukazati da ZSS određuje da osnovicu za izračun iznos a ZMN-a određuje Vlada RH jednom godišnje, no da skoro dvije godine nije bilo njene promjene, odnosno da osnovica nije pratila povećanje troškova života, inflaciju i druge ekonomske čimbenike. Također, nije jasno koji parametri su uzeti u obzir kod određivanja povećanja iznosa od 17,28 eura te smo predlagali da se to navede u obrazloženju Prijedloga odluke o povećanju osnovice, no to nije učinjeno.

Nekoliko godina predlažemo izradu analize pada broja korisnika ZMN-a, jer iz objavljenih godišnjih statističkih izvješća o korisnicima i pravima u socijalnoj skrbi proizlazi da broj korisnika sustavno pada. Pokrivenost siromašnih ZMN-om je relativno niska te s tim u vezi ponavljamo višegodišnju preporuku.

Donošenjem ZSS-a uspostavljen je Hrvatski zavod za socijalni rad (HZSR), koji je s radom započeo 1. siječnja 2023. godine. Tijekom godine obraćali su nam se djelatnici u sustavu socijalne skrbi ukazujući na probleme s kojima su se susreli osnivanjem HZSR-a. Godinu su započeli bez Pravilnika o sistematizaciji radnih mjesta, bez informacija o hijerarhiji unutar HZSR, što im je otežavalo svakodnevno funkcioniranje i izvršavanje obaveza. Naglasili su da ih je u nekim situacijama HZSR upućivao na MRMSOSP, a MRMSOSP na HZSR, a nedobivanje jasnih uputa je otežalo rad stručnih radnika, a što se odrazilo i na korisnike.

Pučka pravobraniteljica godinama ukazuje da je upravo dobro organizirani sustav socijalne skrbi, usmjeren na korisnike i s odgovarajućim kapacitetima, ključan za građane. Pri tome usluge moraju biti dostupne svim građanima, posebice onima koji žive u ruralnim i izoliranim područjima i na otocima, a naknade bi trebale osigurati značajnije smanjenje siromaštva.

Godinama ističemo potrebu administrativnog rasterećenja zaposlenih, bez kojeg nije moguće posvetiti potrebnu pažnju korisnicima. Ukazivali smo kako djelatnici zaposleni u tadašnjim Centrima imaju preko 145 javnih ovlasti što ukazuje na složenost poslova koje obavljaju, ali i mnogostrukost uloga stručnih radnika, što dugoročno dovodi do nedovoljne usmjerenosti na potrebe korisnika te smanjenje učinkovitosti rada.

Na nezadovoljstvo djelatnika u sustavu socijalne skrbi i posljedični utjecaj na korisnike godinama upozoravaju Hrvatska komora socijalnih radnika i Hrvatska udruga socijalnih radnika. Tijekom 2023. godine formirana je Inicijativa od šutnje do promjene, koja je ukazala i na nedostatak smještajnih kapaciteta za djecu i za odrasle, iskazujući želju i potrebu da rade na terenu s korisnicima, da budu uključeni u zajednicu i da poznaju svoje korisnike.

Preopterećenost administracijom i brojem korisnika po jednom socijalnom radniku, kao i nedostatak odgovarajuće infrastrukture, onemogućava socijalnim radnicima da odlaze na teren koliko bi trebali.

Iako je ZSS-om određeno da stručni radnici u socijalnoj skrbi imaju pravo na superviziju najmanje jednom godišnje, one se ne održavaju. Supervizija je proces učenja, razvoja i metoda podrške stručnim radnicima koji im omogućava usvajanje novih znanja, razvijanje vještina, usvajanje profesionalnih i osobnih spoznaja kroz osobno iskustvo stručnog rada, radi poboljšanja kvalitete rada s korisnicima.

Potrebe za supervizijom javljaju se zbog različitih poteškoća s kojima se socijalni radnici susreću, poput broja korisnika, osjetljivosti tema i područja koja pokrivaju, ali i pritisaka kojima su izloženi u radu, zbog čega smatramo da je važno da im ista bude osigurana, sukladno zakonu, najmanje jednom godišnje.

Zabrinjava strah socijalnih radnika da pod imenom i prezimenom ukazuju na sustavne probleme. Istovremeno ukazuju da ne dobivaju odgovore na upite postavljene MRMSOSP-u, već ih se upućuje da se obrate voditeljima područnih ureda. Istovremeno, MRMSOP nije uspostavilo prostor za komunikaciju o izazovima u provedbi reforme u kojemu bi mišljenja i prijedloge, osim voditelja područnih ureda, mogli dati i djelatnici sustava socijalne skrbi te predstavnici akademske zajednice i organizacija civilnog društva. To utječe na stvaranje negativne  atmosfere u sustavu, što se odražava i na korisnike.

Da promjene u sustavu nisu bile dovoljno pažljivo  planirane i/ili dovoljno brzo provedene ukazuje okolnost da od uspostave HZSR-a u siječnju 2023. do travnja, na internetu nije bilo moguće naći ažurne informacije o njegovom radu niti kontakte područnih zavoda i službi, a u funkciji su i dalje bile pojedinačne mrežne stranice rasformiranih centara za socijalnu skrb, što je zbunjivalo korisnike.

Pučka pravobraniteljica je još krajem 2022. godine provela istraživanje dostupnosti informacija o naknadama i uslugama iz sustava socijalne skrbi putem interneta, kao i o administrativnim pretpostavkama za ostvarivanje ZMN-a i jednokratne naknade. Prikupljeni podaci pokazivali su da su se na internetu često nalazile zastarjele, nepotpune i teško razumljive informacije u obliku isključivo citiranih odredbi zakona, zbog čega smo MRMSOSP-u preporučili da na novim mrežnim stranicama HZSR-a unaprijedi dostupnost informacija za građane. Do kraja 2023. godine su gotovo sve naše preporuke usvojene, dok smo neke ponovili i pratimo njihovu implementaciju.

No, sada se na mrežnim stranicama HZSR-a mogu pronaći informacije o svim naknadama i uslugama, opisane su jednostavnije te su navedene bitne informacije poput iznosa i izračuna pojedinih naknada, postupaka za njihovo priznavanje, rokova postupanja HZSR-a i pravnih lijekova. Osim toga, objavljeni su obrasci za gotovo sve naknade i usluge, čime se pri podnošenju zahtjeva od korisnika traže iste informacije i dokumentacija na razini cijele RH, a koja je prema preporuci pučke pravobraniteljice svedena samo na dokumente koje HZSR ne može pribaviti po službenoj dužnosti.

I tijekom 2023. godine nastavili smo zaprimati upite građana i korisnika sustava socijalne skrbi o načinu podnošenja pritužbi. Često nam se građani prituže na rad djelatnika u sustavu socijalne skrbi, skrbnika, udomitelja bez prethodnog podnošenja pritužbe nadležnim osobama ili tijelu u skladu sa ZSS-om. Ponekad isključivo traže informaciju kome se obratiti i podnijeti pritužbu.

Naime, informacije o načinu podnošenja pritužbe u sustavu socijalne skrbi na stranicama HZSR-a dostupne su tek po ulasku u rubriku najčešća pitanja i odgovori, gdje su teško uočljive i nedostupne jer se nalaze u samom donjem desnom uglu. Sličan pristup informacijama je i na stranicama MRMSOSP-a, gdje se po ulasku  u rubriku najčešća pitanja i odgovori odabire kategorija socijalna politika,  a tek potom se pojavljuju kategorija podnošenje predstavki i pritužbi u sustavu socijalne skrbi i kategorija Povjerenstvo za rad po pritužbama u sustavu socijalne skrbi, koje je započelo s radom 1. veljače 2023. godine.

Povjerenstvo je u 2023. godini zaprimilo četiri pritužbe, koje su riješene u zakonskom roku od 30 dana. Povjerenstvo ističe da je  jedan od razloga malog broja pritužbi nedostupnost informacija te da bi posebna web stranica Povjerenstva te informacije o njegovom postojanju, u područnim uredima HZSR-a, zasigurno dovelo do veće informiranosti građana. Stoga MRMOSP-u preporučujemo da osigura lako dostupne i uočljive informacije o načinu podnošenja pritužbi u sustavu socijalne skrbi, s naglaskom na postojanje Povjerenstva za rad po pritužbama.

Također, za stranke je otežavajuća odredba čl. 7. st. 2. Pravilnika o načinu rada i postupanja po pritužbama u sustavu socijalne skrbi,  kojom je propisano da pritužba dostavljena elektroničkim putem mora sadržavati kvalificirani elektronički potpis sukladno posebnim propisima. Tako smo utvrdili da Područni ured HZSR-a u Zadru nije postupio po pritužbi na rad socijalne radnice, jer pritužba zaprimljena elektroničkom poštom nije imala kvalificirani elektronički potpis. Područni ured je pozvao pritužiteljicu na dopunu sukladno Pravilniku te da će se u protivnom smatrati da je odustala od pritužbe, ne navodeći da je potreban kvalificirani elektronički potpis.

Iako je pritužiteljica potom uputila dva emaila, kako nisu bili potpisani kvalificiranim elektroničkim potpisom, Područni ured je smatrao da je odustala od pritužbe, što je zapravo u konačnici dovelo do njezinog stvarnog odustanka. Razvidno je da odredba odvraća od podnošenja pritužbi, s obzirom da dio građana, osobito korisnici sustava socijalne skrbi, često nemaju potrebna informatička znanja i vještine, niti posjeduje certifikate za podnošenje pritužbe prema Pravilniku.

U tom kontekstu ukazujemo da u sustavu građanskog nadzora nad radom policije, sukladno Zakonu o policiji, također postoji Povjerenstvo za rad po pritužbama. Pravilnikom o načinu rada i postupanja po pritužbama predviđeno je i podnošenje potpisane pritužbe elektroničkom poštom, pri čemu se ne traži kvalificirani elektronički potpis. Građanima bi trebalo omogućiti jednako podnošenje pritužbi u svim sustavima, a propisani načini podnošenja pritužbi ne bi smjeli onemogućavati ili odvraćati građane od prituživanja.

U dijelu pritužbi se ukazuje na nepovjerenje korisnika u socijalne radnike, nemogućnost kontakta sa stručnim djelatnicima kada su im potrebni, neinformiranje o tijeku postupaka i radnji koji se provode. Udruga Pragma je provela fokus grupu s korisnicima ZMN-a, drugih naknada koje dodjeljuje Grad Zagreb i drugih usluga u OCD-ima.

Sudionici su se osvrnuli na ponašanje službenika te su istaknuli kako osjećaju nelagodu kada se moraju obratiti institucijama, vrlo često strah i sram. Smatraju da pristup kvalitetnim informacijama često ovisi o raspoloženju djelatnika, kao i da zbog čestih promjena te preopterećenosti obujmom i količinom posla zaposlenici često nedovoljno poznaju propise. U očitovanjima koje zaprimamo od područnih ureda HZSR-a to ponekad i sami primjećujemo.

Tako se očitovanju jednog područnog ureda HZSR-a navodi: „Imenovanoj je u više navrata objašnjen pojam instituta zabilježbe na način da zabilježba nije hipoteka, da je to vid, odnosno instrument osiguranja od moguće štete, odnosno da dok korisnik prima ZMN za to vrijeme ne može otuđiti svoju imovinu.“

Prema tada važećim odredba ZSS-a (NN 18/2022, 46/2022, 119/2022) zabilježbom tražbine osigurano je namirenje RH iz vrijednosti nekretnine bez obzira tko je u međuvremenu postao vlasnik, iz čega proizlazi mogućnost prijenosa prava vlasništva, odnosno korisnici je institut zabilježbe pogrešno protumačen. Iz toga se može zaključiti da je potrebno kontinuirano usavršavati djelatnike u sustavu, slijedom čega smo zatražili informacije MRMSOSP-a o Akademiji socijalne skrbi, koja je trebala započeti s radom  1. siječnja 2023. godine i provoditi programe stručnog usavršavanja s čim se kasni te su prve edukacije najavljene za ljeto 2024. godine.

Problemi na koje su upozorili i zaposlenici sustava dovode do i nezadovoljstva korisnika. Zahtjevi se ne rješavaju u zakonskim rokovima, što Područni uredi opravdavaju velikim brojem zahtjeva, a sve češće i manjkom djelatnika. Tako nam se obratila korisnica koja više od dva mjeseca nije dobila informacije o svome zahtjevu za jednokratnu naknadu, osim da zbog bolovanja nema socijalnog radnika koji bi zahtjev uzeo u rad. Tek nakon što smo zatražili očitovanje Područnog ureda priznata joj je naknada. Od podnošenja zahtjeva do donošenja rješenja protekla su četiri mjeseca. Dugotrajnošću postupka gubi se smisao jednokratne naknade koja služi za podmirenje izvanrednih troškova nastalih zbog trenutačnih životnih okolnosti. ZSS-om  je propisan žuran postupak u kojemu bi rješenje trebalo donijeti u roku osam dana. Radi toga ponavljamo preporuku iz Izvješća za 2022. godinu.

Podrška najsiromašnijima

Iako je tijekom 2023. godine ZSS dva puta mijenjan, nije usvojena preporuka pučke pravobraniteljice iz 2022. godine da se svim korisnicima ZMN-a koji su ovo pravo ostvarivali prije stupanja novog ZSS-a na snagu, ukoliko su i dalje zadovoljavali uvjete za njegovo priznavanje, novim ZSS-om uvećani ZMN prizna od dana stupanja novoga ZSS-a na snagu. Naime, još je 2022. godine pučka pravobraniteljica utvrdila da su tadašnji centri za socijalnu skrb postupali neujednačeno, jer nije bilo propisano s kojim danom se pokreće postupak preispitivanja zadovoljavaju li tadašnji korisnici i dalje uvjete za ZMN. Tako su korisnici kojima su centri s postupkom preipitivanja započeli kasnije, nastavili primati niže iznose ZMN-a prema starom ZSS-u, iako na vrijeme započinjanja postupka preispitivanja nisu mogli utjecati. Odgovor MRMSOSP-a u vezi implementacije preporuke nismo zaprimili, iako se radi o najsiromašnijim građanima zakinutima za dio naknade za koju su zadovoljavali kriterije. Stoga ponavljamo preporuku.

Sustav socijalne skrbi u 2023. godini pozitivno su obilježile Izmjene i dopune ZSS-a (NN 71/23) koje su stupile na snagu 1. srpnja 2023. godine i dovele do potpunog uklanjanja instituta zabilježbe tražbine. Pučka pravobraniteljica je mnogo puta javno ukazivala na nedostatke instituta zabilježbe tražbine na prvu nekretninu korisnika, a u Izvješću za 2022. godinu i na 530 korisnika koji su odustali od prava na ZMN zbog ovoga opterećenja. S obzirom na znatan broj pritužbi zbog gubitka prava postojećih korisnika na ZMN jer nisu pristali na zabilježbu tražbine u korist RH na jedinoj nekretnini, po stupanju na snagu Izmjena i dopuna  ZSS-a uputili smo pritužitelje da se jave u područne urede HRSZ-a i detaljno informirali o mogućnostima ponovnog podnošenja zahtjeva za ZMN i druga prava koja su im prestala zbog ukidanja ZMN-a.

„Živim potpuno sama sa mirovinom od muža 123 eura. Tražila sam socijalnu pomoć. I evo mog pitanja. Da bi dobila 47 eura morala sam dati kuću koja je uvedena u katastar hrvatske države.“

Preporučili smo MRMSOSP-u da izda uputu HZSR-u da područni uredi što skorije kontaktiraju bivše korisnike ZMN-a koji su bez tog prava ostali isključivo jer nisu pristali na zabilježbu tražbine na jedinoj nekretnini te ih obavijeste o izmjenama ZSS-a i mogućnostima podnošenja novog zahtjeva za ostvarivanje prava.

No, izmjena ZSS-a je otvorila nove probleme u vezi brisanja zabilježbe. Tako su nam se javili građani koji nisu dovoljno informirani o postupcima brisanja zabilježbi tražbina niti ove informacije mogu dobiti u područnim uredima. Ne znaju trebaju li nešto sami inicirati ili se sve odrađuje po službenoj dužnosti, koji je redoslijed rješavanja i što u slučaju smrti korisnika prije nego je zabilježba izbrisana.

„Htjela bi pitati u vezi zajamčene minimalne naknade za nezaposlene tj uvedene mjere obavezne zabilježbe na vlastitu nekretninu od strane ministarstva pravosuđa. Ja osobno iz razloga odbijanja takve zabilježbe ne primam spomenutu naknadu od početka ove godine, kao ni pripadajuću pomoć za podmirenje troškova stanovanja. S obzirom da je ministar rada i socijalne skrbi prije nekoliko mjeseci izjavio kako će tu odredbu zakona brisati jer je očito nepravedna, zanima me da li o tome imate neka saznanja( …) Ovo pitanje upućujem vama jer koliko sam shvatila vi ste s time upoznati, a nekako mislim da od dotičnog ministarstva ne bih nikad odgovor dobila.

(….)Hvala na odgovoru. Nisam uopće znala da je zakon već izmijenjen i nitko me iz ureda nije obavijestio. Radi se o područnom uredu Novi Zagreb. Otići ću tamo prvom prilikom, pretpostavljam da neću retrogradno moći ostvariti iznos naknade od datuma izmjene zakona.“

Postupali smo i po pritužbama pojedinaca i OCD-a u vezi instituta rada za opće dobro bez naknade. Sukladno ZSS-u rad za opće dobro bez naknade u organizaciji JLP(R)S obveza je radno sposobnih i djelomično radno sposobnih samaca ili članova kućanstava korisnika ZMN-a. U slučaju neodazivanja ZMN se ukida samcima, odnosno umanjuje kućanstvima, a od obveze se korisnici mogu izuzeti samo u situacijama propisanima čl. 26. ZSS-a.

Na nedovoljnu uređenost ove obveze i posljedične negativne učinke na građane, ukazala nam je pritužiteljica kojoj je krajem 2022. godine ZMN bio ukinut nakon neodazivanja na poziv na rad za opće dobro JLS-a zbog bolesti. Nažalost, privremena nesposobnost za rad zbog bolesti nije razlog za izuzeće prema ZSS-u pa za razliku od osoba u radnom odnosu koje u slučaju bolesti mogu koristiti bolovanje, osobe koje rade za opće dobro ne mogu izostanak opravdati bolešću. Na rješenje o ukidanju ZMN-a se žalila te joj je u 2023. godini ova naknada ponovno priznata i to od dana s kojim je ranije bila ukinuta. No razlog za ponovno priznavanje ZMN-a nije bilo uvažavanje zdravstvenog stanja već životna dob koja je prema čl. 26. ZSS-a prepoznata kao osnova za izuzeće.

S tim u vezi pučka pravobraniteljica je utvrdila da ZSS dovodi do diskriminacije na temelju zdravstvenog stanja, jer privremena nesposobnost za rad nije propisana kao okolnost za izuzimanje od obveze rada za opće dobro. Stoga smo preporučili MRMSOSP-u da izmijeni ZSS-a i među okolnosti za izuzimanje od obveze rada za opće dobro navede zdravstveno stanje korisnika ZMN-a koje ga/ju čini nesposobnim za rad, a isto smo istaknuli i u javnom savjetovanju kod izmjena ZSS-a. No, umjesto da usvoji ovu preporuku, MRMSOSP nas je izvijestilo da će ju uzeti u obzir kod donošenja izmjena i dopuna ZSS-a, a koje se prema dostupnim informacijama planiraju u zadnjem kvartalu 2024. godine.

Na probleme rada za opće dobro ukazali su nam i Centar za mirovne studije iz Zagreba i Centar za mir, nenasilje i ljudska prava iz Osijeka, navodeći da su im se obratili korisnici ZMN-a koji uopće nisu bili upoznati s ovom obvezom od strane HZSR-a i nisu znali što se od njih očekuje te da se osjećaju eksploatiranima budući da obavljaju rad za koji nisu plaćeni, a nemaju niti druge povlastice ili prava povezana s radnim odnosom poput naknade prijevoza i prehrane.

S tim u vezi treba istaći da se rad za opće dobro izvršava u trajanju od 60 do 90 sati mjesečno te, ako bi se smatralo da je sam ZMN dovoljna kompenzacija za ovaj rad, satnica za samca za najkraće trajanje rada od 60 sati iznosi 2,2 eura, što je daleko ispod satnice kod minimalne plaće. Osim toga, ove organizacije su nas obavijestile da se obveza rada za opće dobro izvršava neujednačeno te da se u pojedinim JLS-ovima neki korisnici uopće ne pozivaju, a neki pozivaju češće, što može biti i temeljem diskriminatornih kriterija. S tim u  vezi u postupku smo upozorili JLS na arbitrarno postupanje koje narušava ustavno jamstvo jednakosti i preporučili da sve korisnike obveze poziva jednako, dokle god je obveza na snazi.

No zbog problema u vezi instituta rada za opće dobro i njegove primjene u praksi, a koji se može promatrati i kao prisilni rad, u prosincu 2023. godine ove su organizacije Ustavnom sudu predložile ocjenu suglasnosti ZSS-a s Ustavom RH.

„Molio bih vas da preispitate moj predmet u kojem mi se ukida riješenje Centra za socijalnu skrb kojim mi je priznato pravo na zajamčenu minimalnu naknadu (…) Razlog za taj postupak su naveli što se nisam odazvao pozivu jedinice lokalne samouprave (…) za sudjelovanje u radovima za opće dobro bez naknade. Naime razlog zašto se nisam javio: bio sam bolestan. (…) Htio sam im javiti da zbog bolesti ne mogu se javiti na poziv, a nisam imao po kome svoju med. dokumenatvciju poslati. Vjerujte mi, kad padnete na ovakav nivo (da živite od soc. pomoći) svi bježe od vas kao da kugu imate.“ 

Beskućnici

U RH su beskućnici i dalje najnezaštićeniji članovi društva te su često suočeni s nizom problema u svakodnevnom životu – ugrožena su im brojna prava, često su nevidljivi i zapostavljeni, stigmatizirani i izloženi predrasudama i diskriminaciji.

Stambena situacija je sve teža, cijenom su stanovi sve nedostupniji i za prodaju i za najam, a i cijene drugih osnovnih životnih potreba značajno su porasle, što posljedično veći broj osoba dovodi u rizik od beskućništva. Istovremeno, klimatske promjene koje dovode do jakih oluja ili ekstremnih vrućina dodatno ugrožavaju beskućnike i pojačavaju potrebu za sigurnim mjestom.

Iz pritužbi i informacija od pružatelja usluga razvidno je da i dalje nije poznat točan broj beskućnika niti je potpuno riješena problem prijave prebivališta, što utječe na ostvarivanje niza prava, uključujući i zdravstvenu zaštitu. Beskućnici i dalje borave u privremenom smještaju duže od godinu dana, unatoč zakonskoj obvezi neki veliki gradovi i gradovi sjedišta županija nemaju prihvatilišta. Istovremeno se skitnja i prosjačenje kažnjavaju pa možemo govoriti i o problemu kriminalizacije siromaštva.

I dalje nema strateškog dokumenta koji bi prepoznao ovu skupinu i njezine potrebe. Niz godina zajedno s pružateljima usluga zagovaramo donošenje Nacionalne strategije o suzbijanju beskućništva u RH, koja bi odgovorio na ove probleme.

Za stvarnu sliku o razmjerima beskućništva potrebno je imati jedinstvenu evidenciju stvarnog broja beskućnika u RH. I  Lisabonska deklaracija o Europskoj Platformi za borbu protiv beskućništva, čija je RH potpisnica, prepoznaje „važnost prikupljanja pouzdanih podataka o beskućništvu“, koje je važno radi planiranja mjera pomoći i podrške.

S obzirom na nesrazmjer statističkih podataka MRMSOSP-a i Hrvatske mreže beskućnika (HMB), u Izvješću za 2022. godinu preporučili smo MRMSOSP-u i HZSR-u da vode evidencije o broju beskućnika sukladno definiciji beskućnika iz novog ZSS-a, no o provedbi preporuke nismo dobili očitovanje.

Zbog problema u vezi s prijavljivanjem i utvrđivanjem prebivališta beskućnici i dalje otežano ostvaruju prava iz sustava socijalne skrbi, ali i zdravstva. Veliki broj beskućnika i dalje nema osnovno zdravstveno osiguranje, na što upozoravamo godinama. Isto upozoravaju i pružatelji usluga, pa tako Dom Nade navodi kako korisnici bez zdravstvenog osiguranja ne posjećuju liječnika, ne uzimaju terapiju, a mnogi od njih su ionaku narušenog zdravstvenog stanja.

Ukoliko zadobiju nekakve ozljede, odlaze na hitni prijem gdje ih neće odbiti, ali poslije na različite, često upitne načine pokušavaju doći do lijekova koje onda ponekad i zloupotrebljavaju. Stoga smo MZ-u i tadašnjem MDOMSP-u preporučili da propišu da beskućnici imaju pravo na besplatnu zdravstvenu zaštitu neovisno o reguliranom prebivalištu, što nije usvojeno.

Pružatelji usluga i dalje navode da za one koji nemaju obvezno zdravstveno osiguranje plaćaju troškove liječenja iz vlastitih sredstava, donacija ili preko jednokratnih naknada HZSR-a. Rijetki pružatelji osiguravaju zdravstvenu zaštitu unutar prihvatilišta, poput Caritasa Zagrebačke nadbiskupije koji je sklopio ugovor s Domom zdravlja Zagreb-Istok čija medicinska sestra dolazi dva puta mjesečno korisnicima mjeriti krvni tlak i šećer te ih savjetovati u vezi zdravstvenih poteškoća.

Jedna od odrednica Lisabonske deklaracije je „da nitko ne smije živjeti u hitnom ili privremenom smještaju dulje nego što je potrebno da prijeđe u trajni smještaj“.  Stoga smo u Izvješću za 2021. godinu preporučili pružateljima usluga za beskućnike, JLS-ima i tadašnjim centrima za socijalnu skrb da beskućnike na privremenom smještaju preko godinu pa i više godina, uključe u lokalnu zajednicu, kronično bolesne i nemoćne adekvatno smjeste kod odgovarajućeg pružatelja socijalnih usluga, a mladim beskućnicima osiguraju organizirano stanovanje. No, prema nama dostupnim podacima veliki broj beskućnika još uvijek je na privremenom smještaju preko godinu dana, a nedostaje usluga i aktivnosti usmjerenih na njihovo uključivanje u lokalnu zajednicu.

Iako je ZSS-om propisana obveza velikih gradova i gradova u sjedištu županija da u proračunima osiguraju sredstva za rad prihvatilišta i prenoćišta, velika većina to ne čini.

Bitan razlog beskućništva je nedostatak sredstava za podmirivanje troškova stanovanja, zbog čega bi trebalo povećati naknade i subvencije za stanovanje, kao i razmotriti uvođenje i razvijanje modela „Stanovanje prvo“, koji se provodi u nekim europskim zemljama.

Ovaj model prvi je pokrenuo Lisabon 2012. godine, a radi se trajnom stambenom zbrinjavanju uz pružanje podrške beskućnicima i ljudima koji imaju složene potrebe (problemi s mentalnim zdravljem i/ili fizičkim zdravljem, problemi s ovisnosti i slično). Projekt se pokazao iznimno uspješnim i danas je u Lisabonu 340 stambenih jedinica, a 90% korisnika nije se vratilo u beskućništvo.

Takav model je prvi u RH prepoznao i razvio Grad Pula. U partnerstvu Grada i Prihvatilišta za beskućnike Pula provodi se trogodišnji program koji omogućuju unajmljivanje stana za smještaj dvije osobe po modelu Stanovanje Prvo. Radi se o ljudima koji su preko deset godina bili u nesigurnom stanovanju, a neko vrijeme i na cesti, a programom im je omogućena sigurnost i stabilnost doma. Oformljeni su i mobilni timovi koji na terenu pomažu beskućnicima. Tijekom 2024. godine Grad Pula planira smjestiti sve korisnike iz Prihvatilišta u stanove po principu organiziranog stanovanja, dok se za dio stanara planira unajmiti dva stana za provođenje programa Stanovanje Prvo.

Pružatelji usluga i dalje ističu poteškoće u financiranju aktivnosti za beskućnike, koje se ne financiraju kontinuirano i pravovremeno, zbog čega se dovodi u pitanje njihov kontinuitet, zadržavanje postojećeg stručnog kadra i zapošljavanje novih osoba. Unatoč tome, OCD-i beskućnicima pružaju usluga smještaja i prehrane, individualno im pristupaju te organiziraju grupne radionice. Stoga je važno osigurati dugoročno financiranje ovakvih projekta.

Beskućnici često moraju prositi na ulici kako bi zadovoljili najosnovnije životne potrebe. Čl. 11. Zakona o prekršajima protiv javnog rada i mira skitnja i prosjačenje se kažnjava novčanom kaznom u iznosu od 20 do 100 eura ili kaznom zatvora do 30 dana. Na nepotrebno kažnjavanje skitnje i prosjačenja ukazano je u istraživanju prof.dr.sc. Družić Ljubotina provedenom u sklopu projekta „Nova perspektiva za beskućništvo“. Njime je dobiven uvid u iskustva, probleme i mogućnosti unapređenja rada s beskućnicima iz perspektive djelatnika iz različitih sustava koji neposredno rade s beskućnicima, poput područnih ureda HZSR-a, pružatelja usluga, HZZ-a, zdravstva i policija. Tako policijski djelatnici ističu:

„Nema nekakvih uputa ili protokola o postupanju u slučaju sa beskućnicima, manje više se sve to veže uz nekakve prekršaje iz Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira kao što su skitnja i prosjačenje, jel. I nekako s mog stajališta gledano ako idemo ljudski da čovjeku pomognemo ovoga, onda ne bi trebali upotrebljavati takve zakonske odredbe prema njima, jer što na kraju dobivamo, kažnjavamo ih i ispisujemo novčane kazne za nešto što neće platit jer ljudi nemaju za stalan život.“

Pučka pravobraniteljica se sudjelujući u radu Radne skupine za izmjene ovog Zakona zalaže za ukidanje ovog članka, koje za posljedicu ima tzv. kriminalizaciju siromaštva. To je važno u svjetlu dosadašnje sudske prakse, pri čemu izdvajamo presudu Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Novoj Gradiški kojom je 2022. godine okrivljenik star 62 godine zbog prošnje 37 kuna osuđen na novlanu kaznu od 300 kuna i oduzet mu je isprošeni novac.

Beskućnici su se najviše prituživali na dugotrajnost rješavanja zahtjeva za ostvarivanje prava na novčane naknade pa su tako neki čekali isplatu ZMN-a i tri mjeseca, a jednokratnu naknadu i mjesec dana. Prema ZSS-u ako nije potrebno provoditi ispitni postupak rok za donošenje rješenja o ZNM-u je 15 dana, a ako ga je potrebno provoditi rok je 30 dana. Kod priznavanja prava na jednokratnu naknadu rok za donošenje rješenja je 8 dana.

Žalili su se i da socijalne usluge poput informiranja ili savjetovanja rijetko ostvaruju. Iako je HZSR u očitovanju iz prosinca 2023. godine naveo da je uvažena preporuka iz Izvješća za 2022. godinu da na mrežnim stranicama osigura ujednačene lako razumljive informacije o svim pravima i uslugama, postupcima za njihovo priznavanje, rokovima i pravnim lijekovima, kao i da one budu dostupne u tiskanom obliku, beskućnici i dalje navode da često nisu upućeni u prava iz sustava socijalne skrbi, ali i drugih sustava, što je razvidno pri njihovim dolascima na smještaj u prihvatilište/prenoćište.

Prihvatilišta/prenoćišta nemaju stručne kapacitete pružiti beskućnicima s težim mentalnim i/ili tjelesnim oštećenjima odgovarajuću, prvenstveno medicinsku skrb. Tako primjerice Caritas Đakovačko-osječke nadbiskupije navodi da sve teže uspijevaju odgovoriti na zamolbe za smještaj osoba s težim psihičkim oboljenima, liječenim ovisnicima te osobama izašlima iz zatvora te smatra da prihvatilište ne može biti zadnja stanica u rješavanju težih oblika socijalne isključenosti pojedinca. Naime, nedostaje izvaninstitucionalnih oblika podrške pa osobe završavaju u prihvatilištima.

Kao i u mnogim drugim, i u području zaštita prava beskućnika nedostatna je međuresorna suradnja, ključna za rješavanje problema. Stoga je važno donijeti protokol kojim bi se jasno definirale obveze svih dionika i oblici njihove suradnje, što dugo zagovaramo.

Oslikava to i pritužba KB Dubrava o poteškoćama u pronalasku žurnog odgovarajućeg smještaja za beskućnike koji završe bolničko liječenje na području Grada Zagreba. Bolnica ukazuje da se obraća područnim uredima HZSR-a i prihvatilištima, koji često nisu u mogućnosti osigurati odgovarajući smještaj iz niza razloga poput nedostatka kapaciteta, prostorne neopremljenosti, nedostatka medicinskih djelatnika koji bi im pružili daljnju skrb te neposjedovanja osobne i zdravstvene iskaznice.

S tim u svezi Grad Zagreb navodi da je upoznat s problemom, da je problem beskućništva višedimenzionalan i da je nužan angažman svih dionika, da prihvatilišta unatoč nemogućnosti osiguravanja adekvatne medicinske usluge ipak prime osobe do pronalaska adekvatnije skrbi. Nadalje, navodi i da je u tijeku izrada Socijalnog plana Grada Zagreba u okviru kojeg se radi i procjena dostupnosti i kapaciteta pružatelja socijalnih usluga, što će biti podloga širenja socijalnih usluga ranjivim skupinama, što uključuje i beskućnike.

Povezane teme u Izvješću pučke pravobraniteljice za 2023. godinu:

Utjecaj potresa na ostvarivanje ljudskih prava, Prava starijih osoba, Pravo na zdravlje, Pravosuđe, Diskriminacija temeljem dobi, Pravo na obrazovanje i diskriminacija temeljem obrazovanja, Pravo na adekvatno stanovanje, Prava hrvatskih branitelja i civilnih stradalnika iz Domovinskog rata i Diskriminacija temeljem rasnog ili etničkog podrijetla.

Cijelo Izvješće pučke pravobraniteljice za 2023. možete otvoriti u interaktivnoj verziji i u PDF formatu.