* Napomena: Čitate poglavlje iz Izvješća pučke pravobraniteljice za 2022., koje smo predali Hrvatskom saboru u ožujku 2023. Cijelo Izvješće možete otvoriti u PDF formatu i u interaktivnoj verziji. Više o temama vezanima uz slobodu izražavanja možete doznati i u brojnim drugim poglavljima Izvješća, u popisu na dnu ove stranice.

Ovo poglavlje podijeljeno je na cjeline:

U ovom poglavlju dajemo prikaz slobode izražavanja i govora mržnje, počevši od govora javnih osoba i govora prema njima, kao i pojava različitih oblika neprihvatljivog govora, osobito na Internetu, na društvenim mrežama te u komentarima ispod članaka na elektroničkim publikacijama, ali i u drugim područjima života. Prikazuju se i novine vezane za dezinformacije i provjeravatelje činjenica, kao i za novinarske slobode i medije, osobito SLAPP tužbe.

Sloboda izražavanja i govor mržnje

Sloboda mišljenja i izražavanja misli, ljudsko je pravo zajamčeno Ustavom i nizom međunarodnih ugovora. Međutim, ono nije apsolutno, već pod određenim pretpostavkama podliježe ograničenjima.

Tijekom 2022. godine u pojedinim slučajevima bilo je vrlo izazovno utvrditi granicu između slobode izražavanja i govora mržnje. Svaki slučaj zahtjeva balansiranje odnosa slobode izražavanja i govora mržnje, primjenjujući pravne testove i standarde razvijene u dugogodišnjoj pravnoj praksi. Pritom je potrebno razlikovati govor koji predstavlja neprihvatljivo, ali ne i zakonom zabranjeno postupanje te je obuhvaćen slobodom izražavanja, te govor koji je zakonom zabranjen kao prekršaj ili kazneno djelo.

ECRI je 2015. godine u Općoj preporuci politike br. 15 o borbi protiv govora mržnje naveo da „govor mržnje podrazumijeva zagovaranje, promicanje ili poticanje omalovažavanja, mržnje ili ponižavanja osobe ili skupine osoba, kao i svako uznemiravanje, uvredu, negativno stereotipiziranje, stigmatizaciju ili prijetnju upućenu takvoj osobi ili osobama i svako opravdavanje svih navedenih oblika izražavanja – koje se temelji na neiscrpnom popisu osobnih obilježja ili statusa koji uključuju „rasu“, boju kože, jezik, vjeru ili uvjerenja, nacionalnost ili nacionalnu ili etničku pripadnost, kao i podrijetlo, dob, invaliditet, spol, rod, rodni identitet i spolnu orijentaciju.“

Odbor ministara država članica pri Vijeću Europe je 2022. godine definirao govor mržnje kao „sve vrste izražavanja koje potiču, promiču, šire ili opravdavaju nasilje, mržnju ili diskriminaciju prema osobi ili skupini osoba, ili ih ocrnjuju, zbog njihove stvarne ili pripisane osobne karakteristike ili statusa kao što su „rasa“, boja kože, jezik, vjera, nacionalnost, nacionalno ili etničko podrijetlo, dob, invaliditet, spol, rodni identitet i seksualna orijentacija“.

Govor mržnje je i 2022. godine u javnom prostoru bio prisutan u različitim modalitetima, poput mrzilačkih grafita svastike ili ustaškog „U“, navijačkog skandiranja „Šugava Rijeko, puna si Srba, ne brini Rijeko, ima još vrba“ uoči utakmice finala SuperSport kupa Hrvatske, oglasa za radno mjesto pizza majstora u kojem se navodi da se grad ne želi „nagrditi crncima“, kao i komentiranje uhićenja osoba u Zambiji „Još bolje bi bilo da ih deportiramo u Zambiju da ih tamo strijeljaju.

Osobno bih platio za metke a ako nemaju dragovoljce da pucaju mogu i tu pomoći. Besplatno i sa zadovoljstvom.“ i dr. Istovremeno, pojačani su napori da se problem govora mržnje riješi na EU razini. Ministri pravosuđa država članica EU 2022. godine raspravljali su o inicijativi EK iz prosinca 2021. za uključivanje govora mržnje i zločina iz mržnje na popis kaznenih djela EU-a u čl. 83. UFEU-a. Prema priopćenju Vijeća, takva inicijativa naišla je na odobravanje većine te je nastavljen rad na ovom prijedlogu.

Pri tome istupi javnih osoba, osobito ako su učinjeni putem medija ili interneta, imaju značajniji utjecaj na opću populaciju od govora građana. Javne osobe, saborski zastupnici i drugi visoki dužnosnici, premda neki od njih imaju imunitet koji ih štiti od eventualnih tužbi i progona, imaju naročitu društvenu odgovornost jer svojim javnim istupanjima dopiru do većeg broja ljudi. Ukoliko se neprimjereno izražavaju, građanima se šalje poruka o prihvatljivosti takve komunikacije te se ona normalizira. No, upravo bi javne osobe zbog svog utjecaja trebale javno osuđivati pojave govora mržnje i time slati poruku o njegovoj neprihvatljivosti.

Napredak je učinjen donošenjem Kodeksa ponašanja za članove Vlade i određene visoke dužnosnike te Kodeksa o etičkom djelovanju zastupnika u Hrvatskom saboru. Kodeksom Vlade propisuju se opća načela ponašanja vezana uz, primjerice, sukob interesa ili suzbijanje korupcije, dok Kodeks Hrvatskog sabora naglašava i zabranu nasilnog ponašanja u privatnom i javnom djelovanju zastupnika, zabranu širenja mržnje, nesnošljivosti i diskriminacije kao i poticanja i kršenja ljudskih prava. Pozdravljamo donošenje ovih Kodeksa, no nužno je pratiti kako će se primjenjivati u praksi.

Mrzilački sadržaj i dalje je najprisutniji na društvenim mrežama. EK je još 2016. donijela Kodeks ponašanja o suzbijanju nezakonitog govora na internetu, kako bi IT tvrtke regulirale ovu pojavu na svojim platformama uspostavom jasnih i učinkovitih postupaka prijave, razmatranjem sadržaja i njegovim eventualnim uklanjanjem. Rezultati sedme evaluacije primjene Kodeksa ukazuju da se 63% nezakonitog sadržaja uklanja s društvenih mreža, gotovo isto kao i 2021. godine, no manje nego 2020. kada se uklanjalo 71%.

Izmjene ZEM-a uvedene su 2021. kako bi se medijski prostor oslobodio nezakonitog sadržaja, čak i kada ga ne proizvodi sam medij. Unatoč ovim izmjenama, nezakoniti sadržaj i tijekom 2022. bio je prisutan u komentatorskim rubrikama ispod članaka na elektroničkim publikacijama, a dio se prebacio i na društvene mreže. VEM nadzire provođenje ZEM-a, no ono nije cenzor elektroničkih medija niti ima kapacitete za samostalni aktivni nadzor svih elektroničkih medija. VEM je ovlašten razmatrati pritužbe građana, provoditi postupke davanja i oduzimanja koncesija, izricati opomene u slučaju nepoštivanja zakonskih odredbi i podzakonskih akata, podnositi optužne prijedloge, kao i pratiti obveze portala da registrira komentatore utvrđujući njihov identitet, administrira komentatorske rubrike ispod članaka, odnosno pravovremeno uklanja sadržaj kojeg generiraju korisnici. Korisnici povrijeđeni takvim objavama mogu tražiti obeštećenje prvenstveno od komentatora, a od pružatelja usluga tek podredno, ukoliko je isti propustio registrirati komentatora na način da mu nije utvrdio identitet.

U pojedinim slučajevima i mediji proizvode nezakonite sadržaje. Tako je VEM utvrdio povredu u slučaju elektroničkog medija koji je objavio tekst naslova „Iako nemaju niti jednog Roma, mještani Svete Marije svakodnevno viđaju smeće po prirodi“. Povodom navedenog VEM je utvrdio povredu dužnosti portala da poduzme mjere radi onemogućavanja objave sadržaja koji potiče na kaznena djela vezano uz rasizam i ksenofobiju iz čl.125. KZ-a te je mediju izrečena opomena.

Osim toga u 2022. godini VEM je izrekao 39 mjera elektroničkim medijima, od čega se 19 odnosilo na nakladnike televizije, 18 na pružatelje elektroničkih publikacija te dvije na radijske nakladnike. Izrečeno je 35 opomena, jedan prekršajni nalog/optužni prijedlog te jedno trajno oduzimanje koncesije. Iz dostavljenih podataka ne proizlazi da je ijedna od navedenih sankcija bila izrečena nakladnicima zbog neuklanjanja sadržaja kojeg generiraju korisnici, odnosno zbog neuredne registracije korisnika.

Neprihvatljivo i nezakonito izražavanje nalazimo u različitim područjima društvenog života.
U javnosti su bile različite objave vezane uz ukidanje mjere roditelj odgojitelj gdje su se u komentatorskim rubrikama mogli pronaći različiti oblici neprihvatljivog govora, od korištenja izraza „okot“, „okotarina“, „rasplod“, „banda parazitska“ i sl. Navedeno pokazuje kako i dalje ne postoji dovoljna svijest o načinu na koji se o pojedinim temama raspravlja, dakle uz uvažavanje tuđeg mišljenja i izbora, posebice kada su u pitanju djeca.

Na društvenoj mreži je objavljen rasistički oglas kojim se traži „normalne“ radnike, nasuprot onih određenog etničkog, nacionalnog ili rasnog podrijetla. Takvo postupanje predstavlja izravnu diskriminaciju pri zapošljavanju prema ZSD-u, čak i ukoliko nije bilo konkretne žrtve, budući da takav oglas odvraća kandidate „nepoželjnog“ etničkog, nacionalnog ili rasnog podrijetla od apliciranja na oglašeno radno mjesto. Ujedno se ovakvim oglasom u javnom prostoru širi neprihvatljiv govor prema određenim skupinama.

Oglas je naišao i na široku osudu javnosti te u društvu sve češće bilježimo i vaninstitucionalne oblike otpora javnosti neprihvatljivom izričaju i porukama, a koje mogu imati i konkretne posljedice. Navedeni otpor vidljiv je kroz kontra-govor i kontra-akcije, primjerice ostavljanje negativnih ocjena i komentara korisnika na platformama za recenziju restorana, što se dogodilo u gore navedenom slučaju. Građani su negativno reagirali i na album sa stihovima s elementima mržnje, koji je u 2022. izdao glazbeno-vokalni sastav. Negativne reakcije građana utjecale su na diskografsku kuću koja je, uz ispriku, povukla sporni album iz prodaje i sa digitalnih streaming servisa te raskinula ugovor s glazbenicima.

Preporuka 116.
Uredu za ljudska prava i prava nacionalnih manjina, da osmisli i provede medijsku kampanju usmjerenu na podizanje svijesti o nezakonitom govoru u javnom prostoru, osobito na društvenim mrežama

Postupanja poput bojkotiranja proizvoda i usluga, utjecaja na raskidanje poslovne suradnje, odbijanja prodaje određenih proizvoda, akcija ocjenjivanja s ciljem rušenja vrijednosti određene usluge ili proizvoda i slično, način su izražavanja nezadovoljstva javnim diskursom te se mogu podvesti pod termin cancel culture odnosno kulturu otkazivanja. Takvim aktivnostima građani sami djeluju, ne čekajući reakciju državnih institucija. Premda se ovakav otpor neprihvatljivom izričaju može sagledati kao građanska reakcija u prostoru opterećenom neprihvatljivim sadržajem, potrebno je voditi računa i o mogućim štetnim posljedicama takvih postupaka.

O korištenju pozdrava „Za dom spremni“ pisali smo u prethodnim izvješćima, a navedeni pozdrav bio je prisutan u javnom prostoru i u 2022. godini. MUP je pokrenuo pet prekršajnih postupaka temeljem čl. 5. i 6. ZPPJRM te dva postupka temeljem čl. 4. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima.

U 2022. godini donesena je presuda VPS-a u odnosu na korištenje pozdrava „Za dom spremni“. VPS je potvrdio prvostupanjsku presudu kojom je okrivljenik proglašen krivim zbog počinjenja prekršaja iz čl. 5. st. 1. ZPPJRM te mu je izrečena novčana kazna i trajno oduzeta šilterica s natpisom „HOS – ZA DOM SPREMNI“. U obrazloženju presude VPS ističe da sloboda izražavanja nije bezuvjetna te da njezino ostvarivanje obuhvaća dužnosti i odgovornosti poput onih nužnih radi očuvanja javnog reda i mira ili sprječavanja nereda i zločina. Apostrofira da je ovaj pozdrav utemeljen na rasizmu te „simbolizira mržnju prema ljudima drugačije vjerske i etničke pripadnosti, manifestaciju rasističke ideologije kao i podcjenjivanje žrtava zločina protiv čovječnosti“. Sud ukazuje i kako je čl. 18. st. 2. Zakona o javnom okupljanju propisano da je sudionicima skupa zabranjeno nositi odore, dijelove odore ili druga obilježja kojima se poziva na rat ili uporabu nasilja te potiče na nesnošljivost.

Navedena presuda slijedila je niz ranijih odluka, uključujući odluke Ustavnog suda te odluku VPS iz 2019. godine o nezakonitosti ovog pozdrava, od čega odudara odluka VPS-a iz 2020. godine. Presuda VPS-a iz 2022. potvrđuje da je postojeći zakonski okvir dostatan za procesuiranje različitih pojavnosti ovog pozdrava (u okviru pjesama, grafita, objava, skandiranja i sl.). Međutim, potrebno je da sva nadležna tijela ujednačeno postupaju te da se sudski postupci sustavno pokreću, a pozdrav sankcionira.

Istovremeno, ZPPJRM-om su propisane preniske sankcije za javno iskazivanje i isticanje obilježja mržnje. Trenutno su za ovu vrstu prekršaja propisane kazne u rasponu od 20-150 eura, što ne predstavlja značajniju prijetnju prekršiteljima te ih je za ostvarenje svrhe kažnjavanje potrebno postrožiti. Više sankcije potrebne su radi ostvarenje specijalne i generalne prevencije, odnosno kako bi se i počiniteljima i javnosti poslala jasna poruka o kažnjivosti određenog postupanja.

Dodatno, u svrhu veće pravne sigurnosti, pored raspona kazni izmjenama bi trebalo detaljnije propisati zabranu javnog iskazivanja i isticanja obilježja mržnje iz čl. 5. ZPPJRM-a te u odredbi precizirati da ista obuhvaća i govor mržnje na internetu, uključujući na društvenim mrežama. Time bi se poslala jasna i nedvosmislena poruka o zabrani javnog iskazivanja mržnje.

Preporuka 117.
Ministarstvu unutarnjih poslova i Ravnateljstvu policije, da policija ujednačeno postupa u vezi javne upotrebe pozdrava „Za dom spremni“ temeljem Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira
Preporuka 118.
Ministarstvu unutarnjih poslova, da izradi prijedlog izmjena Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira kojima će se jasnije propisati zabrana javnog iskazivanja i isticanja obilježja mržnje iz čl. 5. Zakona te će se za ovaj prekršaj propisati više sankcije

 

Dezinformacije i provjeravatelji činjenica

Prema istraživanju Eurobarometra te studije AEM-a o jačanju otpornosti društva na dezinformacije, povjerenje građana RH u medije među najnižim je u EU. Početkom rata u Ukrajini u javnom prostoru pojavljivao se niz neprovjerenih i lažnih informacija koje su mogle dodatno uznemiriti građane te uzrokovati osjećaje straha i panike. Prepoznajući štetnost takvih objava, jedan je portal naknadno objavio ispravak vlastitih vijesti o ratu, s naznakom da će takve auto-demantije objavljivati periodički, a što je u konačnici, nažalost, izostalo. Redovna praksa ovakvih autokorekcija, bez intervencije portala za provjeru činjenica (fact-checkera) ili građanskog zahtjeva za ispravkom objavljenih informacija, predstavljala bi pozitivan iskorak u jačanju povjerenja u medije.

EK je u 2022. ojačala Kodeks dobre prakse o suzbijanju dezinformacija iz 2018. godine, koji je bitan alat suzbijanja širenja dezinformacija. Njime se utvrđuju opsežne i precizne obveze platformi u cilju sigurnijeg online okruženja te se osnažuju samoregulacijski standardi poput uspostave Centra za transparentnost, mogućnosti ocjenjivanja izvješća provjeravatelja činjenica i slično. Kodeksu su dosad pristupila 34 potpisnika, među ostalima i Meta, Google, Twitter, TikTok, Microsoft, kao i provjeravatelji činjenica, predstavnici civilnog društva i drugi. Namjera je da u nadolazećem razdoblju ovaj Kodeks, zajedno s Aktom o digitalnim uslugama, doprinese rješavanju sustavnih ugroza demokracije koje proizvode manipulacije informacijama i dezinformacije.

U svom obraćanju na GONG-ovoj međunarodnoj konferenciji „Europske perspektive: Utjecaj dezinformacija na zdravlje demokracije i digitalno okruženje“, Věra Jourová, potpredsjednica EK i povjerenica za Vrijednosti i transparentnost, ukazala je kako u borbi protiv dezinformacija treba paziti da se ne naruši sloboda govora. Istodobno, naglasila je da su dezinformacije značajna prijetnja demokraciji i da mogu poslužiti za podjelu javnosti, manipulaciju i napad na legitimnost demokratskih institucija, a tome u prilog je istaknula primjere manipulacijom informacija u vezi rata u Ukrajini i tijekom COVID-19 pandemije.

Prema podacima MKiM, RH planira graditi mrežu fact-checkera za uspostavu provjere činjenične točnosti tvrdnji u medijskom prostoru za što je predviđeno 45 milijuna kuna iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti 2021.-2026. Do navedene inicijative došlo je suradnjom tog ministarstva s medijskim sektorom, a cilj mreže je poticanje istraživačkog novinarstva i objave provjerenih i točnih informacija te smanjenje dezinformacija.

Novinarske slobode i mediji

U okviru izrade Nacionalnog plana razvoja kulture i medija za razdoblje 2022.-2027., čije se donošenje planira u prvom kvartalu 2023., MKiM je objavilo Analizu medijskog sektora u RH. Jedan od posebnih ciljeva Plana jest unapređenje statusa novinarske profesije, medijskog sustava i poticanje pluralizma. Istovremeno, HND ukazuje da Analizom nije obuhvaćeno cijelo medijsko polje, zapostavljena je potpora neprofitnim medijima, ne prepoznaju se svi oblici pritisaka na novinare niti izazovi dvostruke odgovornosti novinara (kaznene i građanske), posebice kada se radi o SLAPP tužbama u kojima su tužitelji suci.

EK je 2022. usvojila Europski akt o slobodi medija kojim se predviđaju nova pravila za zaštitu medijskog pluralizma, uredničke neovisnosti, potiče neovisnost medija i transparentnost vlasništva nad istima, utvrđuju mjere za zaštitu neovisnosti urednika i otkrivanje sukoba interesa te uključuje mjere zaštite protiv političkog uplitanja. Dodatno, donesen je i tzv. paket uredbi o digitalnim uslugama, koji obuhvaća Akt o digitalnim uslugama i Akt o digitalnim tržištima, čiji je cilj osposobiti EU za digitalno doba tako da se reguliraju digitalne usluge, uključujući društvene mreže, internetska tržišta i druge platforme koje djeluju u EU.

EK je inicirala i donošenje tzv. Anti-SLAPP Direktive kojom su obuhvaćene tužbe u građanskim stvarima s prekograničnim implikacijama uz razradu mehanizama borbe protiv ovih tužbi, primjerice brzim odbacivanjem očito neutemeljenih tužbi te odvraćajućim kaznama za pokretanje malicioznih tužbi. U izvještaju o vladavini prava za 2022. godinu, EK je izdala pet preporuka za RH od kojih se jednom traži rješavanje pitanja SLAPP tužbi protiv novinara, među ostalim rješavanjem pitanja zlouporabe pravnih odredbi o kleveti i poboljšanjem informiranosti, uzimajući u obzir europske standarde o zaštiti novinara. Preporukom iz travnja se traži i izmjena norme kako bi se osigurala procesna jamstva za prijevremeno odbacivanje očito neutemeljenih tužbi.

Na tom tragu djeluje i Radna skupina za oblikovanje politike suzbijanja SLAPP tužbi pri MKiM-u, u čijem radu i mi sudjelujemo. Provodeći jedan od ciljeva Radne skupine, a to je edukacija sudaca, odvjetnika i novinara te nakladnika radi sprječavanja SLAPP-a, tijekom 2022. provedene su radionice u Splitu, Osijeku i Varaždinu. Drugi ciljevi se odnose na analizu stanja, prikupljanje podataka, podizanje svijesti o ovoj tematici kao i formiranje prijedloga za buduće anti-SLAPP zakonodavne mjere. Prema podacima MKiM-a, novim Zakonom o medijima planira se implementirati mehanizam za rano prepoznavanje i odbacivanje SLAPP tužbi.

Prema navodima HND-a, novinari u sudskim postupcima u kojima ih tuže suci nisu u ravnopravnom stranačkom položaju, jer okolnost da se radi o sucima najviših sudova može utjecati na nepristranost odlučujućeg suca. Takvi prigovori izneseni su i u slučaju urednice i novinarke nezavisnog portala koja je tužena zbog komentatorske kolumne u kojoj je pisala o sutkinji najvišeg suda. Tužbom je potraživano 150.000 kn na ime naknade štete, a nakon pet godina parničenja tužitelju je dosuđen iznos od 50.000 kn na ime pretrpljenih duševnih bolova. Navedeni iznos se prema praksi Ustavnog suda RH i ESLJP-a smatra dostatnim, međutim i u ovoj visini može predstavljati poslovnu prijetnju malim, neprofitnim medijima i imati odvraćajući učinak na buduće novinarske aktivnosti (chilling effect). Iako je navedeni iznos prikupljen donacijama građana, komentatorska rubrika je ukinuta.

Prema podacima koje HND vodi u okviru mreže Safe Journalists, u RH je u 2022. evidentirano 14 napada na novinare, od kojih pet prijetnji smrću ili teškim tjelesnim ozljedama, sedam drugih prijetnji te jedan fizički i jedan hakerski napad na medij. Pritom navode da veliki broj kaznenih djela prema medijskim djelatnicima, poput prijetnji, ostaje neprijavljen.

Stoga je pozitivno potpisivanje Protokola o postupanju policije prilikom saznanja o kaznenom djelu počinjenom na štetu medijskih djelatnika u vezi s obavljanjem medijske djelatnosti te Protokola o postupanju policije i medijskih djelatnika na javnim okupljanjima od većeg interesa javnosti, kao i Sporazuma o suradnji između MUP-a, HND-a te SNH.

U kontekstu unaprjeđenja statusa novinarske profesije treba imati na umu da se kod novinarskog zanimanja često javljaju atipični oblici rada. Prema Međunarodnoj federaciji novinara, atipični rad u medijskoj industriji podrazumijeva “oblike zaposlenja koji nisu stalni i/ili su na nepuno radno vrijeme“, a obuhvaćaju rad temeljem kratkoročnih ugovora, podugovaranja posla, povremeni, honorarni i tzv. freelance rad. Istraživanje SNH pokazuje da 53,3% tzv. medijskih freelancera ima diplomu sa sveučilišnog studija, da ih najviše ima prosječnu mjesečnu neto plaću od 4.000,00 do 8.000,00 kuna (34,1%), dok ih čak 31,1% prima plaću od 0 do 4.000,00 kuna. 38,5% ispitanika radi temeljem autorskog ugovora, ugovora o djelu ili drugog oblika honorarnog ugovora i to dulje od godinu dana, a za 29,6% takav je ugovor ujedno bio i jedini način zaposlenja jer im poslodavci nisu ponudili sklapanje drugačijeg ugovora.

Povezane teme u Izvješću pučke pravobraniteljice za 2022.: Pravosuđe, Javno okupljanje, Zaštita prijavitelja nepravilnosti, Branitelji ljudskih prava, Pravo na privatnost i utjecaj umjetne inteligencije na ljudska prava, Mladi, Prava nacionalnih manjina, Diskriminacija temeljem rasnog ili etničkog podrijetla, Diskriminacija pri zapošljavanju i na radu i Diskriminacija temeljem vjere i sloboda vjeroispovijedi.

Cijelo Izvješće pučke pravobraniteljice za 2022. možete otvoriti u interaktivnoj verziji i u PDF formatu.