Predrasuda je sve manje, građani češće prijavljuju diskriminaciju i bolje je znaju prepoznati, ali ih i najviše do sad kažu da su bili diskriminirani.

Pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter predstavila je 6. veljače 2023. „Istraživanje o stavovima i razini svijesti o diskriminaciji i pojavnim oblicima diskriminacije“ koje je za instituciju proveo Ipsos.

U njemu je 28 posto građana reklo da je bilo diskriminirano u posljednjih pet godina, što je više nego što je bio slučaj u istraživanju iz 2016., kad je to reklo 20% građana. Porast može značiti da je diskriminacija raširenija nego ranije, ali i da se češće prepoznaje. U prilog pozitivnog smjera govori porast broja onih koji točno opisuju diskriminaciju i kažu da je to različito postupanje prema nekome na osnovu neke osobine, što je blisko opisu iz Zakona o suzbijanju diskriminacije.

Među onima koji su bili diskriminirani tek je 40 posto nešto i poduzelo. To je više nego 2016. kad ih je reagiralo 32 posto, ali i dalje znači da najveći broj građana, njih 60 posto, diskriminaciju nije prijavilo. Među onima koji su nešto poduzeli, najviše ih je dalo otkaz ili otišlo u mirovinu (18 posto), podnijelo privatnu tužbu (17 posto) ili su se obratili nadređenima (14 posto) ili nekom drugom iz organizacije (13 posto).

Oni koji nisu reagirali na diskriminaciju kažu da se time ništa ne bi promijenilo (52 posto), da bi postupak bio prekompliciran, dugotrajan i skup (21 posto) ili da bi im se situacija još i pogoršala (20 posto). Nadalje, 69 posto građana reklo je kako bi sigurno ili vjerojatno prijavilo diskriminaciju drugih. No, kako je riječ o društveno poželjnom ponašanju, ovaj je rezultat potrebno uzeti s rezervom.

Pozitivne, ali polagane promjene vidljive su i kod predrasuda, koje su manje prisutne nego ranije, posebno prema azilantima, osobama s duševnim smetnjama, LGBTIQ osobama i starijima. S druge strane, prisutni su i negativni trendovi pa se tako 55 posto ispitanika slaže s tvrdnjom da većina Roma živi od socijalne pomoći i ne želi raditi, dok je 2016. to smatralo 48% ispitanika. Porastao je i broj onih koji podržavaju stereotipni stav o nejednakosti žena i muškaraca u društvu zbog toga što nisu jednaki „po prirodi“ – sada to smatra četvrtina, dok je ranije to smatrala petina ispitanih.

Pri tome, građani upravo Rome smatraju najdiskriminiranijima (18 posto), a zatim LGBTIQ osobe (16 posto), osobe s invaliditetom (10 posto), žene (9 posto) i siromašne osobe (9 posto). Također, i dalje smatraju da je diskriminacija najzastupljenija u radu i kod zapošljavanja, kao i u dosadašnjim istraživanjima, a isto svake godine pokazuju i pritužbe koje građani šalju pučkoj pravobraniteljici.

Profesorica s Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu Snježana Vasiljević, koja je na predstavljanju sudjelovala kao posebna savjetnica potpredsjednice Vlade za društvene djelatnosti i ljudska prava, rekla je da se rezultati ovog istraživanja preklapaju s Nacionalnim planom zaštite ljudskih prava i suzbijanja diskriminacije koje je nedavno prošlo javno savjetovanje. Najvažnije je, kaže, značajno unaprijediti međusektorsku suradnju na području suzbijanja diskriminacije, kao i obrazovanje o ljudskim pravima i jednakosti.

Boris Jokić s Instituta za društvena istraživanja podsjetio je kako prema istraživanjima Instituta, mladi postaju sve tolerantniji, naročito prema LGBTIQ osobama, ali i prema drugim skupinama. No, izrazito zabrinjava istraživanje prema kojem mladi imaju veliku želju odseliti ih Hrvatske, upravo zbog percepcije o raširenoj diskriminacija, ponajviše u obrazovanju i kod zapošljavanja.

Govoreći iz iskustva poslovne zajednice, Mirjana Matešić iz Hrvatskog poslovnog savjeta za održivi razvoj (HRPSOR) istaknula je da je diskriminacija na radnom mjestu ili kod zapošljavanja vrlo često posljedica neznanja, a ne namjere. Istaknula je i kako sve više korporacija organizira edukacije na temu nesvjesne pristranosti i podsjetila kako HRPSOR provodi Povelju o raznolikosti i tako educira zaposlene u ljudskim resursima o različitim aspektima ove teme.

Pravobraniteljica Šimonović Einwalter zaključila je kako ovi rezultati pokazuju da je, između ostalog, potrebno snažnije osvještavati, informirati i obrazovati građane o diskriminaciji, uključujući i kroz sustav obrazovanja, ali i provoditi preporuke iz izvješća pučke pravobraniteljice Hrvatskom saboru, kao i posebnih pravobraniteljica.

 

Dodatne informacije:

  • Ovo istraživanje jedno je od rijetkih koje se bavi diskriminacijom u Hrvatskoj, a značajno je i jer je četvrto u nizu pa omogućava praćenje trendova (2009., 2012., 2016., 2020.).
  • Istraživanje je proveo IPSOS u studenom 2022., telefonskim putem (CATI) na reprezentativnom uzorku, veličina uzorka: 1000 ispitanika i ispitanica
  • gledajući po demografskim karakteristikama, manje predrasuda prisutno je među mladima, više obrazovanima i onima koji žive u urbanim sredinama
  • Iako stereotipi i predrasude nisu diskriminacija, do nje mogu dovesti jer utječu na naše ponašanje prema drugima, a za njihovo smanjenje važno je podizati svijest o potrebama različitih skupina i okolnostima u kojima žive; Cijelo istraživanje preuzmite ovdje
  • Prezentaciju istraživanja preuzmite ovdje
  • Grafičke prikaze rezultata preuzmite ovdje: osobno iskustvo s diskriminacijom, jesu li reagirali na diskriminaciju i zašto, znanje što je diskriminacija, predrasude, koga se najviše diskriminira

Dodatni rezultati:

  • Građani i dalje diskriminaciju ističu kao važan problem – 44 posto kaže da je podjednako važan kao i drugi, 22 posto da je jedan od najvažnijih, dok je za 18 posto njih diskriminacija najveći problem u našem društvu
  • Na pitanje tko najviše diskriminira, građani u prvom redu ističu različita javnopravna tijela pa je tako to najčešće država – zbroj odgovora iznosi 32 posto (državne institucije, Vlada, institucije regionalne i lokalne samouprave, sudovi, školski sustav, policija)