Pučka pravobraniteljica reagirala je dopisom uredniku Jutarnjeg lista, vezano uz tekst objavljen 5. rujna 2013., u kojem se prozivaju državni i javni službenici, jer ne žele u mirovinu prije stjecanja zakonskih uvjeta za starosnu mirovinu, te ih se označuje navodnom preprekom za zapošljavanje više tisuća mladih do 25. godine života.

Ovo je tek jedan u nizu napisa i istupa koji u posljednje vrijeme posve paušalno govore o državnim i javnim službenicima, isključivo kao o neradnicima koji neopravdano troše javni novac i zaslužuju otkaz ili umirovljenje. Iako od strukturnih problema u našoj javnoj upravi ne treba bježati, ovakav pristup dugoročno je opasan za kvalitetu i status javnih servisa, te posve neprihvatljiv sa stajališta ljudskih prava službenika.

Javna služba, koju obavljaju javni službenici, predstavlja neprofitnu djelatnost bez koje nijedno društvo ne bi moglo funkcionirati, koja osigurava postojanje socijalne države i stoga ima posebnu važnost za ostvarenje općih interesa društvene zajednice.

Korelacijom troškova rada 20.000 ljudi „pred penzijom“ s brojem nezaposlenih mladih građana, te istodobnim propitivanjem stručnih i profesionalnih sposobnosti službenika i to samo zbog njihove starije životne dobi, neargumentirano se potiče prema njima netrpeljivost, prikazujući ih kao neučinkovitu skupinu koja mladima priječi ulazak na tržište rada, što ne odgovara istini. Kako je članak objavljen u trenutku dugotrajnog i kontinuiranog rasta nezaposlenosti u Republici Hrvatskoj te produbljivanja ekonomske krize, identifikacija službenika starije životne dobi kao krivaca za nezaposlenost, utječe na stvaranje jaza između mladih i starih te raspiruje iracionalnu mržnju među društvenim skupinama.

Pučka pravobraniteljica dodaje kako je, unatoč činjenici da se u konkretnom slučaju radi o promišljanju novinarke koja nema mandat donošenja odluka, kao opunomoćenica Hrvatskog sabora za zaštitu i promicanje ljudskih prava, ali i kao središnje tijelo nadležno za suzbijanje diskriminacije, dužna upozoriti da se u konkretnoj izjavi radi o prijedlogu uskraćivanja jednog od temeljnih ljudskih prava, na osnovu dobi kao jedne od diskriminacijskih osnova, čime se dovode u pitanje osnovne postavke jednakosti kao izvorišta sustava ljudskih prava. Promišljanja o „slanju“ u mirovinu i „oslobađanju“ radnih mjesta za mlade posve je neprihvatljivo, a kada su takva promišljanja objavljena na naslovnici jednih od najtiražnijih dnevnih novina u Republici Hrvatskoj, ovaj problem dobiva još snažniju dimenziju.

Suvišno je argumentirati činjenicu da će većina nas, uz malo sreće, dostići stariju životnu dob. Međutim, postavlja se pitanje hoće li se nakon prava na rad otvoriti uznemirujuća medijska rasprava i o drugim područjima života, kao što su na primjer zdravstvena zaštita ili socijalna skrb, čije će se korištenje, slijedeći istu logiku, propitivati kroz perspektivu nesrazmjernog financijskog opterećenja od strane osoba starije životne dobi.