Pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter predala je 29. lipnja 2023. Ustavnom sudu zahtjev za ocjenu ustavnosti pojedinih odredbi izmjena i dopuna Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju. Prema njima, dio građana mora jednom u tri mjeseca osobno doći u Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje kako ne bi izgubili zdravstveno osiguranje.

Također je 4. rujna 2023. ovaj zahtjev dopunila informacijama iz pritužbi građana koji su joj se obratili u razdoblju nakon što je ova obveza stupila na snagu. Oni navode kako su doznali da su odjavljeni iz obveznog zdravstvenog osiguranja tek kad su pokušali ostvariti zdravstvenu zaštitu. Među njima su kronični bolesnici, starije osobe i majke na rodiljnom/roditeljskom dopustu.

 

Pitanje pravne sigurnosti i vladavine prava

Pravobraniteljica zato podsjeća kako sva zakonska rješenja, radi pravne sigurnosti odnosno prema načelu vladavine prava, trebaju biti unaprijed detaljno osmišljena i jasno propisana te obrazložena, a nedostatak toga ne može biti nadomješten tako da se naknadno omoguće pojedinačne iznimke. Pri tome je kod osmišljavanja novih zakonskih rješenja uvijek potrebno imati na umu učinke na pojedine skupine građana, ne zaboravljajući na najranjivije.

Ministarstvo zdravstva je, umjesto obveze periodičnog osobnog dolaska, rješenje moglo tražiti u umrežavanju podataka između različitih tijela i jačanju njihove suradnje. Tako je, primjerice, bilo moguće jačati suradnju HZZO-a s inspekcijskim tijelima i povezati se s evidencijama Ministarstva financija – Porezne uprave (u vezi porezne rezidentnosti) i Ministarstva unutarnjih poslova (radi kontrole statusa hrvatskih državljana koji borave i rade u inozemstvu, a da pritom nisu regulirali promjenu/odjavu prebivališta u Hrvatskoj).

Ovakvo rješenje „prelama se preko leđa“ onih osoba koje se ne mogu kretati ili se mogu kretati samo uz tuđu pomoć ili se nalaze na liječenju u nekoj zdravstvenoj ustanovi i zato ne mogu osobno doći. Dodatni problem je ako žive u mjestima koja nemaju javni prijevoz ili on nije dobro organiziran do mjesta u kojem se nalazi najbliži ured HZZO-a. Građani u ovim situacijama bit će u riziku da budu diskriminirani temeljem invaliditeta i zdravstvenog stanja ali i imovinskog stanja te stavljeni u nejednak položaj pred zakonom.

Građani su se inače zbog ove obveze obraćali i pravobraniteljici za osobe s invaliditetom. Među njima je i osobna asistentica čija štićenica ima amputiranu potkoljenicu, transplantirani bubreg i slijepa je te ne može osobno pristupati HZZO-u. Obratila joj se i žena u kolicima za osobe s invaliditetom, koju je nadležni područni ured HZZO-a tražio da dođe baš osobno, iako im je bila poslala dokumentaciju, no kako ured HZZO-a nije prilagođen za osobe s invaliditetom, naveli su joj da „da ju službenica vidi“ – mora doći ispred ureda.

Trenutno je nejasno i pitanje obveznog zdravstvenog osiguranja studenata koji redovito studiraju izvan Hrvatske i EU, iako RH ima ustavnu obvezu zaštite mladeži, a i za očekivati bi bilo da podržava mlade koji se obrazuju te da ima interes održavati vezu sa njima tijekom studija te poticati njihov povratak nakon studija u Hrvatsku.

 

Građanima će HZZO izdati rješenje samo ako ga zatraže

Poseban problem je što HZZO neće izdavati rješenja građanima da su odjavljeni iz zdravstvenog osiguranja, osim ga sami ne zatraže. No, upitno je koliko će ih imati informaciju o toj mogućnosti, a kako bez rješenja nije moguće niti podnijeti žalbu, to znači da će im u praksi biti onemogućeno pravo na žalbu.

Stoga koristimo i ovu priliku informirati sve građane koji su izgubili obvezno zdravstveno osiguranje jer se nisu na vrijeme javili HZZO-u, da mogu zatražiti donošenje rješenja, što će im otvoriti mogućnost zaštite prava u pojedinačnim upravnim postupcima.

U zahtjevu za ocjenu ustavnosti, pravobraniteljica je Ustavnom sudu predložila da do donošenja konačne odluke donese rješenje kojim će privremeno obustaviti provedbu ovih odredbi. Također je, s obzirom na niz različitih informacija dostupnih u javnosti, predložila da Ustavni sud o biti stvari odluči na temelju javne rasprave na koju će pozvati predstavnike Ministarstva zdravstva kao stručnog nositelja Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranja te Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranja, kao provedbenog tijela. Ovo osobito jer kod izmjena i dopuna Zakona nije bio jasno definiran cilj koji se nastoji postići, niti je navedeno jesu li razmatrane i, ako jesu, zašto nisu odabrane manje otegotne mjere, kao što je umrežavanje podataka između tijela.

Podsjetimo, pravobraniteljica je na ove probleme upozoravala još i prije nego je navedeni Zakon poslan u saborsku proceduru, odnosno tijekom javnog savjetovanja, kao i u raspravama na saborskim odborima. Upozoravati je nastavila nadležne i nakon što je Zakon stupio na snagu, radeći na pritužbama građana, kao i javno putem medija. Kako nije bilo naznaka da će se ovakvo rješenje uvažiti, a niti razmotriti, obratila se Ustavnom sudu i dostavila mu sve informacije i argumente s kojima raspolaže.

 

Pritužbe brzo pokazale negativne učinke ovako propisane obveze

Ubrzo nakon stupanja na snagu ove obveze, a nakon inicijalnog podnošenja zahtjeva za ocjenu ustavnosti, pravobraniteljici su se pritužbama počeli obraćati kronični i teški bolesnici koji su doista i saznali da nemaju obvezno zdravstveno osiguranje tek kada su htjeli podići potrebnu redovnu terapiju. Mogli su je tada podići samo ako su je platili, što je izravno ugrozilo zdravlje osoba lošijeg imovnog stanja koje nisu mogle platiti potrebnu terapiju.

Pritužbe podnose i starije osobe koje navode kako nisu znale da su i dalje zdravstveno osigurane kao „nezaposlene“ i da se na njih odnosi obveza osobnog pristupanja Zavodu. Također, neki pritužitelji/ce koji su radno nesposobni i imaju medicinsku dokumentaciju koja to dokazuje, nisu bili upućeni da su također obvezno zdravstveno osigurani u kategoriji „nezaposlenih“ osoba pa nisu bili svjesni ni da se i na njih odnosi obveza osobnog pristupanja Zavodu.

Također, pravobraniteljici se pritužbama obratilo i nekoliko majki na rodiljnom i roditeljskom dopustu koje su, ne znajući da moraju osobno pristupiti Zavodu, izgubile obvezno zdravstveno osiguranje, a s time i novčanu naknadu iz sustava rodiljnih i roditeljskih potpora. Stoga je ova obveza i u suprotnosti s ustavnom obvezom države da štiti materinstvo, ali i Općom deklaracijom o ljudskim pravima i Konvencijom o ukidanju svih oblika diskriminacije prema ženama.

Zato je pravobraniteljica u rujnu dopunila zahtjev Ustavnom sudu, navodeći informacije iz pritužbi koje sada u praksi doista i pokazuju negativne učinke ove obveze, a koje su, nažalost, bile i očekivane.