Problemi iz Izvješća pučke pravobraniteljice za 2022. godinu

Ovo su riječi građana iz pritužbi kojima su nam se obraćali u 2022. godini. Klikni na problem koji opisuju i doznaj više

„zgrada u kojoj je bio moj stan je srušena i što će dalje biti što se tiče obnove, zaista ne znam. Uglavnom se nadam da mi gospodin… koji se nije udostojio ni da mi se javi kad će zgrada biti srušena, sada više neće slati račune za pričuvu, jer tamo više ničega nema…“

„Molim Vas da iskoristite Vašu poziciju, utjecaj, sve HR društveno-politički relevantne kontakte, elektroničke i tiskane medije da iznova, iznova i opet (trilijunti put) iznova, između svih ostalih, daleko ozbiljnijih, problema koji tište hrvatsko društvo, ponovno istaknete baš ovaj, iritantan poput peruti: nedostupnost hrvatskih institucija hrvatskim građanima, pa čak i za obični telefonski, odnosno e-mail kontakt“

„Stoga se obraćamo Uredu Pučke pravobraniteljice kao zadnjoj instanci zaštite ljudskih prava građana i građanki te se pitamo, zar je moguće da će osobe koje su u potrebi doista zbog jedne birokratske činidbe ostati bez potrebne pomoći odnosno svog zakonom zajamčenog prava? Kažnjava li država nepismene i vrlo stare umirovljenike bez dovoljno prihoda za život zbog njihove neinformiranosti i neupućenosti“

„Ljubazno Vas molim za informaciju o pravu na sto hitniji termin kod specijaliste nakon obavljanja svih potrebnih pretraga. Naime, neurolog me uputio na 3 različite pretrage koje su nakon posla godine napokon obavljene, ali termin za očitanje istih, dobila sam tek iduce godine u 6. mjesecu. Dakle, nalazi ce tada biti stari minimalno 8 mjeseci, a u tih 8 mjeseci puno toga moze poci po zlu, ukoliko nalazi nisu u redu.“

„Kako sam naveo, on je star čovjek, ne koristi se telefonom, a pošto su posjete pacijentima zabranjene, ni ja kao ni drugi članovi obitelji, ne možemo uspostaviti kontakt s njim, pitati ga kako se osjeća, dali mu je nešto potrebno te se moramo uzdati u dobrotu i vrijeme medicinskih sestara i doktora, koji su prezauzeti na Odjelu onkologije, da nam oni ukratko nešto više kažu o njegovom općem stanju te da mu prenesu naše pozdrave. Ja Vas molim za razumijevanje, jer iskreno ću Vam reći da moj stric poput jako puno onkoloških pacijenata, pripada u onu skupinu ljudi, kojima topla riječ od nekog njemu bliskog, vjerojatno jednako koristi kao i sama kemoterapija!“

„Poštovani, poslušao sam vaš savjet u vezi plaće i inspekcijski nadzor su obavili. Hvala vam. Zaostaci su mi nakon intervencije isplaćeni. Prijetnje su bile realne ali se vjerojatno uplašio daljnjih kontrola jer treba da krade i vara i sljedeće godine. Ispričavam vam se na sirovom rječniku. Problem je u tome što iskorištava i ostale radnike i nije ugostitelj pa je sramota za turizam. Grozan tip ali ima takvih dosta kod nas. Ljudi rade po 12, 13 sati a kad su slobodni taj dan rade od pet popodne. Tek toliko da imate sliku. Nema sindikata i to je tako. Hvala vam opet i želim puno uspjeha u radu. Iskreni pozdrav.“

„…hrvatski sam branitelj, rođ.1964. Radio zadnjih 8 g u javna ustanova…, umjesto stalnog radnog odnosa dobio sam otkaz iako su obećanja bila drukčija. Nažalost supruga mi boluje od karcinoma, dijabetesa, krvnog tlaka i ne može raditi. Ne tražim ništa nego samo da se vratim na svoje radno mjesto, tako da mogu živjeti kao svaki drugi čovjek. Nemamo nikakva primanja, no to nikoga nije briga. Molim Vas pomozite da počnem raditi i da budem vrijedan svog života. Lijep pozdrav!“

„Ovo je jasna diskriminacija. Kako je moguće da mi unatoč tome, nečiji osobni stavovi zabranjuju posao, rad te dostojanstven život? Gdje bih ja i kako trebala raditi te osigurati sredstva za život svojoj obitelji ako se cijeli moj život svodi na odluku i stav pojedinca. Nebrojeno puta sam dobila otkaz čim se za dijagnozu saznalo iako sam do tada potpuno uredno obavljala posao bez ikakvih problema ili žalbi.“

„Ivana i njezin brat su odlucili oca nagovoriti i smjestiti u staracki dom. Ja sam bila zadovoljna jer covjek voli drustvo. Dobila sam njegov broj mobitela pa sam ga nazvala da cujem kako je. Prilikom razgovora sam cula da netko jauce a on je rekao da ima dva cimera u sobi koji leze zavezani i u bolovima. Za!io se na hranu da nema tusa te da nesmije iz sobe. Napominjem da covjek nije lisen ljudskih sloboda i prava. Drugi dan sam zvala nij se javio pa sam nazvala broj sa intrneta tkzv. upraviteljicu. Rekla je da nemoze razgovarati osim ako kcer odobri. Zvali su i moji susjedi neku vecer i on je rekao da je dom mrtvacnica i molio je susjeda a i mene prije da dodjem po njega.“

„Prije godinu dana su doselili u maminu kucu i od tada je svaki dan maltretiraju i psihički zlostavljaju. Sve zbog nasljedstva moje majke. Brat od mame trazi da svu imovinu prepise njemu. Ja nesmin doci jer mi prijete. Nedavno su izbacili njenu kuhinju i njena suđa iz kuce, pa joj sad nedaju kuhat i jest u kuhinji, kuha u pušnici a jede u sobi. Njen frizider su odnijeli u podrum kuce. Moja mama u svojoj kuci moze boravit samo u svojoj sobi.“

„…zbog toga jer nisam želio potpisati suglasnost za upis zabilježbe za jedinu nekretninu koju posjedujem osporeno mi je zajamčeno pravo na ostvarivanje osnovnih životnih potreba.“

Moram prijaviti oglas za zapošljavanje jer traže od mene kao studenta na studentskom poslu i satnici da imam svoju računalnu opremu koja podržava neke njihove programe na kojima bih trebao raditi! Pišem vam ovo s prastarog laptopa, jedva da si priuštim mjesečni račun za mobitel s kojeg šeram internet konekciju, zvao sam i HZZ da mi kažu vezano uz ovo šta da radim pa nisam dobio odgovor.

„…Zalosno da mi koji nemamo nista u ovom slucaju ja i nisam u mogucnosti ostvarit kredit jer sam mali obrt i nemam na to prava bez dodatnih jamaca, nemam stalno mjesto da osnujem obitelj zbog straha jer cu sutra morat trazit novi stan. Molim Vas da ne ignorirate ovaj mail jer i ja doprinosim zajednici, doprinosim svome mjestu, doprinosim drzavi… placam sve uredno dva najma, doprinose…“

„…U očekivanju priključenja, bez električne energije, u Š. smo proveli početak školske godine, Božić, a evo stigla nam je i korizma. Prošli su mjeseci čekanja, a u našem domu još nije proradila struja. Zima uz svjetlost baterijskih lampi i punjenja mobitela u automobilu dolazi svome kraju, a ja i moja obitelj i dalje nemamo odgovor na pitanja: „Imamo li pravo na priključenje na elektroenergetsku mrežu?“ „Kada možemo očekivati priključenje na elektroenergetsku mrežu?“

„…Svi mi pijemo ne ispitanu vodu iz poljski bunara udaljenih nekoliko kilometara od naše kuće, ti bunari su ne zaštićeni zbog čega se u njima može naći svašta od prašine do uginule životinje a zaštititi ih ne smijemo jer nisu naše vlasništvo već ljudi koji se bave poljoprivredom…“

"Baš mi je grdo iskreno. Ne mogu vam opisati osjećaj kako se samo osjećam, dok drugi moji prijatelji Hrvati mogu izlaziti de hoću, a mene samo tako iz čistog mira ne puštaju"

„…Tijekom ispitivanja sutkinja nije poštivala moja prava, koje imam kao žrtva kaznenog djela. Odmah na početku davanja iskaza zamolila sam sutkinju da ne unosi moju kućnu adresu već da stavi adresu… gdje radim i gdje mogu zaprimati sudska pismena. Ona je moj zahtjev odbila navodeći kako u zapisniku mora biti navedena kućna adresa. Pojasnila sam joj da se bojim da bi optuženik mogao doći do mjesta stanovanja i ugroziti mene i moju obitelj jer ima pravo na uvid u spis gdje može vidjeti moju adresu. Optuženik je, naime, već otprije osuđen za nasilno kazneno djelo…“

„…Ovim putem Vam se obraćam u ime zabrinutih mještana T. a vezano za postavljanje nove bazne stanice mobilnog operatera (treće po redu) u našem malom selu… Radovi su ubrzanim tempom počeli početkom veljače na zemljištu koje je u vlasništvu fizičkog lica… i nalazi se svega 100m od naših kuća… Smatramo da bi za ovakve projekte koji direktno utiču na zdravlje građana trebalo da postoje stroži zakoni kojih bi se mobilni operateri morali pridržavati i da bi svakako prije bilo kakvih početaka radova trebalo da se obrate i lokalnoj samoupravi i skupa s njima donesu odluku i kompromise koji bi bili na obostranu korist a da se pri tom ne ugrozi zdravlje i životi građana.“

„...Pregledala me policijska službenica i zaključana sam u ćeliju, na moja pitanja "Čemu ovo?" odgovoreno mi je da je tako odlučeno. Tog koji je tako odlučio prijavljujem za protupravno oduzimanje slobode, zbog kršenja mojih ljudskih prava na obranu, zbog zabrane da ikome javim da sam u pritvoru. 2. policijski službenik kojeg do tog dana nisam vidjela je čitavo vrijeme bio sa mnom, pitala sam zašto sam zatvorena, zašto mi nisu rekli da ću biti pritvorena - da uzmem lijekove, da psu ostavim vodu, kada ću biti ispitana, koliko me misle zadržati i zbog čega sam uopće optužena?! Kako su me držali zaključanu u ćeliji, moram reći da sam bila zatvorena 1. put u životu, za nekih sat i pol osjetila sam slabost, strah, shvatila da mi mogu raditi što hoće jer nitko ne zna gdje sam i počeo mi je panični napad, vrlo sličan predinfarktnom stanju, jer sam užasno glasno i teško disala, pa sam tražila da pozovu hitnu jer mi je loše. Sjela sam na pod, zbog toga da ohladim tijelo, žile na rukama koje su pulsirale, dlanove sam položila na pod, hitna nije došla minimalno pola sata... pa sam imala najužasniji napad panike ikada u životu. Tad se pojavio policijski službenik, kriminalist koji mi je zaprijetio ako se ne prestanem derati da će me ispitati preksutra, što je moje stanje dodatno pogoršalo...“

„…Spavam na nekakvom madracu starom možda kao što sam i sam, znači preko 40 godina taj isti madrac je toliko dotrajao pa imam osjećaj da spavam na dasci, a isto tako je pun nekakvih životinjica, mislim da su grinje… Wc je toliko skučen da kada idemo vršiti veliku nuždu vrata moraju biti otvorena kako bi se moglo normalno sjesti na wc-školjku i obaviti nuždu dok jedni druge gledamo, što predstavlja veliku sramotu i neugodu…“

Imate problem?

Izvješće pučke pravobraniteljice za 2022.

Ranija godišnja izvješća možete pronaći ovdje.

Društvene mreže:

Adresa: Savska cesta 41/3 (zgrada Zagrepčanke), Zagreb 10000