Prezaduženost građana i dalje je jedan od glavnih egzistencijalnih problema u Hrvatskoj. Prema podacima FINA-e iz 2015., najveći dio blokiranih građana, njih više od 80 posto, u blokadi je duže od godinu dana, a kod gotovo dvije petine njih dug ne prelazi 10 tisuća kuna. To pokazuje kako se mnogim dužnicima opterećenje svakim danom povećava, a rješenje problema im je sve nedostižnije, zbog čega ovrha ne ostvaruje svrhu za vjerovnike.

Obraćajući se pučkoj pravobraniteljici, blokirani građani često navode kako su u neravnopravnom i beznadnom položaju, posebno kad je riječ o njihovom dugovanju javnim ustanovama i pravnim osobama s javnim ovlastima. Oni, naime, u postupcima ovrhe nerijetko opunomoćuju odvjetnike, iako imaju vlastite pravne službe, što dužnicima izaziva znatne dodatne troškove, koji mogu višestruko premašivati iznos duga.

Primjer je prisilna naplata duga od 192 kune tijekom koje je dužniku naplaćeno dodatnih 971,25 kuna troškova postupka. U isto vrijeme, situaciju dužnicima dodatno otežava i neefikasnost sustava pravne pomoći, a sami si ju ne mogu priuštiti. Na ove probleme pučka pravobraniteljica upozorila je Hrvatski sabor u Izvješću za 2015. godinu, u kojem je dala i konkretne preporuke Ministarstvu pravosuđa za izmjene Ovršnog zakona.

Dodatno, postupajući u predmetu dužnice koja nije u potpunosti podmirila dug jer za dio iznosa nije ni znala, pravobraniteljica je ovršitelju, također pravnoj osobi s javnim ovlastima, uputila niz preporuka kojima je cilj sprječavanje višestrukog uvećanja duga koji građani moraju vratiti.

Tako je preporučila da utvrde s kojim se zaprekama za izbjegavanje dodatnih troškova najčešće susreću te da pronađu načine za njihovo uspješno savladavanje, poput davanja jasne obavijesti o strukturi ukupnog iznosa i zaobilaženje situacije u kojoj dužnici plaćaju troškove pravnog zastupanja ovrhovoditelja.

Dodatni postupci, neugodnosti i uvećani troškovi koji dovode u pitanje i samu naplatu potraživanja, kao i do nemogućnosti građana da podmiruju svoje druge obveze, nisu i ne smiju biti interes ovrhovoditelja, istaknula je pravobraniteljica. A upravo trošak zastupanja često do te mjere uveća dug da ga dužnik više nije u mogućnosti podmiriti, jer se nalazi u začaranom krugu dugotrajnih ovrha u kojem kroz dugo vremensko razdoblje otplaćuje kamate i troškove. Tada naplata osnovnog duga, koja predstavlja obostrani cilj i interes ovrhovoditelja i ovršenika, postaje upitna, ponekad i nemoguća.

Ovi primjeri, tek neki od mnogih, pokazuju kako je ovrsi potrebno vratiti njezin smisao, a to je naplata duga sa što manje troškova jer ovrha ne smije biti izvor bogaćenja bilo koga tko u naplati sudjeluje.