Pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter sudjelovala je 17.1.2024. godine na sjednici Odbora za pravosuđe Hrvatskog sabora, u dijelu rasprave o prijedlozima zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, Zakona o kaznenom postupku i Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

Uvodno je pozdravila uvođenje definicije rodno utemeljenog nasilja i novog djela „Teško ubojstvo ženske osobe“ u kazneno zakonodavstvo, kao važne korake unaprijed u borbi protiv nasilja nad ženama. Naglasila je pri tome da je, uz ove zakonske izmjene, iznimno važno educirati stručnjake o rodno utemeljenom nasilju, kao i staviti snažan naglasak na prevenciju nasilja, uključujući i kroz obrazovni sustav.

Vezano za prijedlog uvođenja novog kaznenog djela „Neovlašteno otkrivanje sadržaja izvidne ili dokazne radnje“, istaknula je više smjerova o kojima treba razmišljati u daljnjoj zakonodavnoj proceduri odnosno izmjene ugraditi u prijedlog koji će biti upućeni u Sabor na drugo čitanje i usvajanje.

To je potrebno kako bi uvođenje ovog kaznenog djela, ukoliko se pri tome ostane, bilo razmjerno cilju koji se želi postići i kako bi se smanjila mogućnost da dođe do nepovoljnih pravnih učinaka u provedbi.

 

Pitanje javnog interesa – sloboda medija, pravo javnosti na informiranje i zaštita prijavitelja nepravilnosti (zviždača)

Ako se uistinu uvede novo kazneno djelo, prvenstveno bi iz primjene trebalo izuzeti situacije kada je otkrivanje sadržaja izvidne ili dokazne radnje u javnom interesu, kako ne bi bilo negativnih utjecaja na borbu protiv korupcije, slobodu medija i pravo javnosti na informiranje.

Izričito je propisano kako novinari ne mogu odgovarati za ovo kazneno djelo, ali ovako sročena odredba utjecat će na to hoće li osobe koje mogu odgovarati za počinjenje djela novinarima davati relevantne informacije koje jesu od javnog interesa. Zato je potrebno isključiti protupravnost kada je riječ o javnom interesu odnosno propisati da nema kaznenog djela ukoliko je riječ o informacijama od javnog interesa.

Osobito je pri tome važno propisati da su od počinjenja ovog kaznenog djela izuzeti prijavitelji nepravilnost (zviždači). Prema trenutnoj odredbi, osoba koja prijavi ili javno razotkrije nepravilnosti mogla bi za to kazneno odgovarati. No, obveza države je da normativnim okvirom osigura dostupno i pouzdano prijavljivanje uključujući javno razotkrivanje nepravilnosti. Ta obveza proizlazi iz Direktive (EU) 2019/1937 o zaštiti osoba koje prijavljuju povrede prava Unije i iz Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti.

 

Prava okrivljenika i žrtava

Nadalje, važno je doraditi i precizirati ovu odredbu i kako bi se osigurala prava i okrivljenika i žrtava kaznenih djela.

Prema trenutačnoj formulaciji, kao mogući počinitelji navedeni su i svjedoci, pri čemu nije dovoljno jasno bi li i žrtve kaznenog djela, koje se mogu pojaviti u statusu svjedoka, također mogle kazneno odgovarati ako izlaze u javnost s određenim informacijama o svom slučaju.

Istovremeno, okrivljenici, kao i odvjetnici, izričito su navedeni kao mogući počinitelji, čime se može ugroziti pravo na presumpciju nevinosti jer bi okrivljenik i njegov odvjetnik potencijalno mogli biti u situaciji da ne mogu odgovoriti na javno objavljene informacije koje mogu štetiti okrivljeniku.

 

Kontekst u kojem se predlaže novo kazneno djelo

U raspravi o ovom prijedlogu navodi se slično rješenje u nizu država članica Vijeća Europe, no iznimno je važno sagledati kontekst u Hrvatskoj, odnosno okolnosti u kojima bi novo kazneno djelo trebalo zaživjeti.

Prvenstveno su to rezultati istraživanja koji pokazuju negativnu percepciju pravosuđa u javnosti, kao i do sada često nedostatne informacije koje su dolazile do javnosti putem javnih priopćenja. Važna je i činjenica kako u Hrvatskoj nekada prođe i više godina do eventualnog potvrđivanja optužnice, što je razdoblje na koje se odnosi predloženo kazneno djelo „Neovlašteno otkrivanje sadržaja izvidne ili dokazne radnje“.

Napokon, razumijevajući osobito potrebu osiguravanja prava na pošteno suđenje i zaštitu privatnosti okrivljenika u nekim ranijim slučajevima, kada je došlo do tzv. curenja informacija medijima, a u pogledu razmjernosti cilja koji se želi postići, postavlja se i pitanje je li se on mogao postići na manje otegotan način, uključujući primjenu postojećih odredbi Kaznenog zakona i stegovnih postupaka u odnosu na djelatnike institucija.

 

Nasilje nad starijima u obitelji

U dijelu koji se odnosio na Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, pravobraniteljica Šimonović Einwalter istaknula je da su starije osobe 2017. godine upravo na inicijativu naše institucije prepoznate kao posebno ranjiva skupina u ovom Zakonu.

No, trenutno je propisano da će se za nasilje u obitelji teže kazniti onaj tko ga počini u nazočnosti starije osobe (i djeteta i osobe s invaliditetom), pri čemu ovakvo stavljanje svih osoba starijih od 65 godina u istu poziciju s djecom nije opravdano i šalje pogrešnu poruku države.

Naime, nisu sve osobe starije od 65 godina automatski u poziciji nemoći, a svjedočenje nasilju nema iste posljedice na njih kao što može imati na djecu koja su u formativnom razvoju. Stoga je potrebno odredbu drugačije sročiti, primjerice kad je djelo počinjeno pred starijom nemoćnom osobom.

Također, zbog dugogodišnjeg iskustva i širine rada na temi nasilja nad starijima, istaknula je da je potrebno uključiti predstavnike institucije pučke pravobraniteljice u Povjerenstvo za praćenje i unaprjeđenje rada tijela kaznenog i prekršajnog postupka te izvršavanja sankcija vezanih za zaštitu od nasilja u obitelji.

Pravobraniteljica Šimonović Einwalter zaključno je izrazila nadu da će do drugog čitanja ovih prijedloga u Hrvatskom saboru ovi argumenti biti razmatrani, a rješenja implementirana u prijedlog koji će biti upućen u Hrvatski sabor u drugo čitanje.

Sjednicu saborskog Odbora za pravosuđe možete pogledati ovdje.

Pravobraniteljica Šimonović Einwalter o ovim temama govorila je i u emisiji U mreži Prvog (Hrvatski radio) koju možete pogledati ovdje.