* Napomena: Čitate poglavlje iz Izvješća pučke pravobraniteljice za 2022., koje smo predali Hrvatskom saboru u ožujku 2023. Cijelo Izvješće možete otvoriti u PDF formatu i u interaktivnoj verziji. Više o pravu na zdravlje možete doznati i u drugim poglavljima Izvješća, u popisu na dnu ove stranice.

 Ovo poglavlje podijeljeno je na cjeline:

Pravo na zdravlje čine međusobno povezani elementi: dostupnost, pristupačnost, prihvatljivost i kvaliteta. Naime, osiguranje adekvatne zdravstvene zaštite obveza je države koja, između ostalog, proizlazi iz čl. 12. Međunarodnog pakta o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima, kojeg je ratificirala i RH. U skladu s Općim komentarom br. 14.ii UN-ovog Odbora,iii ono je temeljno ljudsko pravo te je neophodno za ostvarivanje drugih ljudskih prava. Da bi ispunila svoju obvezu, država je dužna osigurati da ustanove, dobra i usluge budu: 1) dovoljno dostupne diljem države, uključujući funkcioniranje javnog zdravstva, 2) pristupačne, odnosno jednako dostupne svima, bez diskriminacije; fizički pristupačne, ekonomski pristupačne te i informacije moraju biti pristupačne, 3) prihvatljive, odnosno da se poštuju etičke i kulturne potrebe te 4) kvalitetne, odnosno znanstveno i medicinski odgovarajuće i dobre kvalitete.

Međutim, u RH postoje brojni izazovi u pogledu ostvarivanja prava na zdravlje. Na to nam ukazuju građani kroz pritužbe o zdravstvenoj zaštiti i zdravstvenom osiguranju, koje su najbrojnije upravo u ovom području. 2022. godinu je obilježio početak dugo očekivane reforme zdravstvenog sustava objavom nacrta prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti te nacrta prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju. Iako je reforma sustava itekako potrebna te je dugo najavljivana, predloženi zakoni, kao najvažniji na ovom području i početak reforme izmjena propisa, ponajviše su usmjereni na organizacijske promjene za koje nije pojašnjeno kako će doprinijeti zadanim ciljevima koji se odnose na osiguravanje prava na zdravlje. Propuštena je prilika staviti pacijente u fokus reforme, a istovremeno osigurati bolje uvjete za rad medicinskom osoblju.

U ovom poglavlju donosimo pregled izazova u osiguravanju zdravstvene zaštite, kao i problema s kojima se građani suočavaju u ostvarivanju zdravstvenog osiguranja. Ukazujemo i na izazove s kojima se susreću onkološki pacijenti te na važnost jačanja sustava palijativne skrbi. Na kraju, ukazujemo i na utjecaj epidemije bolesti COVID-19 na ostvarivanje zdravstvene zaštite tijekom godine.

 

Zdravstvena zaštita (Dostupnost, Pristupačnost, Prihvatljivost i Kvaliteta)

Objektivni pokazatelj ostvarivanja prava na zdravlje je očekivani životni vijek. Prema Pregledu stanja zdravlja i zdravstvene zaštite RH za 2021. očekivani životni vijek u RH je 77,8 godina i zaostaje za prosjekom EU-a više od tri godine.

Kao jedan od razloga navodi se činjenica da je smrtnost od raka u RH među najvišima u EU-u. Istovremeno, bolest COVID-19 postala je treći uzrok smrtnosti u 2020. godini. Nadalje, javnozdravstvene intervencije nisu dovoljno razvijene. Broj smrtnih slučajeva koji su se mogli izbjeći pravodobnom i efektivnom zdravstvenom skrbi bili su znatno iznad stope EU. Primarna skrb je fragmentirana i čini se nedovoljno iskorištenom u usporedbi s bolničkom skrbi i skrbi koja se pruža u polikliničko konzilijarnim službama, a prema Pregledu liste čekanja za sekundarnu i tercijarnu skrb dodatno su se produljile zbog epidemije bolesti COVID-19.

Na dostupnost zdravstvene zaštite uz epidemiju bolesti COVID-19 utjecali su i katastrofalni potresi iz 2020. godine, što pokazuju i podaci Koordinacije humanitarca SMŽ. Koordinacija je u ljeto 2022. ponovno prikupila iskustva građana iz socijalno ugroženih skupina, koji pokazuju da 70% ispitanika ima problem s kupovinom potrebnih lijekova zbog niskih primanja i rizika od siromaštva, a 40% ih ima problem s dostupnošću javnog prijevoza, a time i sadržajima koji su im potrebni, uključujući i dostupnost zdravstvenih usluga.

Samoprijavljene nezadovoljene potrebe za zdravstvenom skrbi zbog zemljopisne udaljenosti su veće nego u bilo kojoj članici EU-a, a kada govorimo o starijim osobama one nadilaze prosjek EU-a. Također, one su značajno više kod osoba nižeg ekonomskog statusa, što ukazuje na nejednaku dostupnost zdravstvene zaštite uvjetovanu imovnim stanjem.

Problemi primarne zdravstvene zaštite, naročito obiteljske medicine, iako su bili najvidljiviji tijekom epidemije bolesti COVID-19, prisutni su već niz godina. Prema podacima Hrvatske liječničke komore (HLK), obiteljska medicina je u kadrovskom deficitu, a obim poslova se stalno povećava. U trenutku pisanja ovog Izvješća 732 liječnika u općoj i obiteljskoj medicini starija su od 60 godina, što je svaki treći liječnik, a još gotovo 500 liječnika starije je od 56 godina, što ukazuje da je više od 55% liječnika u obiteljskoj medicini unutar deset godina od odlaska u mirovinu. Istovremeno je i dalje veoma visok prosječan broj pacijenata po liječniku.

Postojeća Mreža javne zdravstvene službe za djelatnost primarne zdravstvene zaštite nije se mijenjala od 2015. godine te, osim što je nepopunjena, više nije niti u skladu sa stvarnim brojem stanovnika pa je nužno hitno izraditi novu Mrežu javne zdravstvene službe za djelatnost primarne zdravstvene zaštite. Također, potrebno je izraditi plan raspisivanja natječaja za specijalizacije obiteljske medicine jer broj raspisanih i planiranih specijalizacija nije u skladu s petogodišnjim planom MZ. S obzirom na manjak interesa, HLK i KOHOM ukazuju da je potrebno stimulirati mlade liječnike na specijalizaciju obiteljske medicine kako se Mreža ne bi urušila.

Manjak liječnika prisutan je i u djelatnostima zdravstvene zaštite žena, predškolske djece i dentalne zdravstvene zaštite. Prema podacima HZZO-a u djelatnosti opće/obiteljske medicine nedostaje 125 timova (najviše u Zagrebačkoj županiji), zdravstvene zaštite predškolske djece 52 tima (najviše u Gradu Zagrebu), zdravstvene zaštite žena 61 tim (najviše u Gradu Zagrebu) i dentalne zdravstvene zaštite 211 timova (najviše u Osječko-baranjskoj županiji).

Pri tome, kako Pregled stanja zdravlja i zdravstvene zaštite RH za 2021. navodi, za Hrvatsku nedostaju i ključni pokazatelji kvalitete primarne skrbi koji su dostupni za druge zemlje EU-a, poput hospitalizacije zbog kroničnih bolesti koje se mogu izbjeći, među ostalim zbog kronične opstruktivne bolesti pluća, kongestivnog zatajenja srca, dijabetesa i astme.

Pritužbe koje smo zaprimali tijekom 2022. godine ukazuju i na nedostupnost hitne zdravstvene zaštite, posebno kada je riječ o objedinjenom hitnom bolničkom prijemu.

 „Uđem na šalter gdje se ljudi prijavljuju… Rekla sam im da mi raste vrlo bolan umnjak i da su bolovi postali nepodnošljivi te da sam covid pozitivna osoba, ali da sam zvala prije i da su mi preko telefona obećali bar pogledati i pokušati pomoći, na što su mi rekli mi nemamo stomatologa već dvije godine ne možemo vam pomoći. Lijepo sam ih molila ako me mogu pustiti kod nekog liječnika da mi bar pomogne sa jačim sredstvom protiv bolova no onda su se počeli derati da oni nemaju stomatologa i nemam što ovdje raditi.

Izašla sam van, nazvala ponovno na broj u bolnicu i tražila da me spoje s hitnom Razgovarala sam s doktorom koji mi je obećao da će me pregledati samo se moram upisati u prijem.“

U navedenom predmetu Povjerenstvo HLK je utvrdilo da je došlo do povrede Kodeksa medicinske etike i deontologije te da je pritužiteljici neosnovano uskraćena zdravstvena skrb, što je rezultiralo isprikom ravnatelja bolnice pritužiteljici.

Na probleme i uskratu adekvatne zdravstvene zaštite na hitnim prijemima ukazivano je i u drugim pritužbama koje smo zaprimali u kojima se radilo o pacijentima starije životne dobi kojima se uslijed navedenoga pogoršalo zdravstveno stanje.

Pokrenuli smo ispitni postupak reagirajući i na okolnosti događaja u kojem je žena s otoka izgubila trudnoću dok je pokušavala stići do bolnice na kopnu. Ova situacija ukazuje na problem dostupnosti zdravstvene zaštite na otocima, na koji u nekoliko godišnjih izvješća skrećemo pažnju. Problem medicinskog prijevoza s otoka prepoznat je i u Nacionalnom planu razvoja otoka 2021.-2027. godine. U njemu se navodi kako se, ovisno o situaciji, za prijevoz hitnih pacijenata s otoka na kopno koriste helikopteri, trajekti, brodovi ugovoreni za prijevoz hitnih pacijenata te brodovi obalne straže i lučke kapetanije te policijski patrolni čamci koji nisu prilagođeni za ovu vrstu prijevoza. Iako MZ već niz godina pokušava nabaviti brze brodice i uspostaviti sustav hitne helikopterske službe i telemedicine te razviti sustav mobilnih ljekarni, to se još nije ostvarilo.

Tijekom 2022. postupali smo i u nekoliko medijski praćenih predmeta.
Vodili smo postupak nakon gostovanja ravnatelja KBC-a Zagreb na nacionalnoj televiziji, pri čemu je otkrio povjerljive podatke o pacijentici koji su Zakonom o liječništvu zaštićeni liječničkom tajnom. Tijekom ovog javnog nastupa nagađao je o njenom prezimenu te iznio podatke o njezinom medicinskom stanju i zahvatima. Ujedno je iznio podatak i o broju djece koju je rodila te je umanjivao propust u liječenju odnosno učinak koji je imala medicinska pogreška. Povjerenstvo za medicinsku etiku i deontologiju HLK-a još početkom srpnja je zaključilo da je prekršena liječnička etika, povrijeđeno dostojanstvo pacijentice te da postoji osnova za pokretanje disciplinskog postupka pred Časnim sudom HLK-a. Iako smo mi još krajem svibnja zatražili pokretanje zdravstveno-inspekcijskog nadzora MZ-a, a spomenuto mišljenje HLK-a doneseno je početkom srpnja, MZ nas još nije izvijestio o zaključcima te stoga ovaj ispitni postupak još traje.

Dva medijski eksponirana slučaja u kojima su osobe koje su tražile zdravstvenu zaštitu ili njihovi bližnji izašli u javnost s iskustvima i osobnim podatcima su oni gđe Mirele Čavajde i g. Vladimira Matijanića. Ovi su slučajevi otvorili niz pitanja o dostupnosti, kvaliteti i pravovremenosti zdravstvene zaštite, kao i načinu postupanja zdravstvenog sustava nakon navoda da je došlo do nepravilnosti i/ili povreda prava pacijenata. Istovremeno, osim za ispitivanje pojedinačnih povreda odnosno zaštitu prava konkretnih osoba, ovi su slučajevi prilika i da se na konkretnim primjerima ukaže na sustavne probleme.

U slučaju gđe Mirele Čavajde, povodom kojeg je u svibnju bio organiziran i prosvjedni skup podrške, utvrdili smo nedostupnost zdravstvene zaštite u slučajevima prekida trudnoće nakon isteka 22 tjedna od začeća, kada je prekid zakonom dopušten, budući da je gđa Čavajda zdravstvenu uslugu morala potražiti izvan RH, u Sloveniji. Osim toga, utvrdili smo niz propusta u informiranju, počevši od neinformiranja o proceduri podnošenja zahtjeva za prekid trudnoće po isteku 10 tjedana od začeća (čl. 22. Zakona o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece), preko neinformiranja o ustanovi gdje može dobiti zdravstvenu uslugu, do neinformiranja o pravima i postupcima za ostvarivanje prava iz zdravstvenog osiguranja. Naime, djelatnici javnog zdravstvenog sustava nisu ju uputili na mogućnost podnošenja zahtjeva komisiji prvog stupnja, u nekim prvostupanjskim odlukama nije bila navedena informacija o mogućnosti obraćanja komisiji drugog stupanja, a u jednoj odluci prvostupanjske komisije kojom joj je prekid trudnoće bio odobrena, kao i u odluci drugostupanjske komisije, nije bilo navedeno gdje može ostvariti odobrenu zdravstvenu uslugu.

Preporuka 15.
Ministarstvu zdravstva, da osigura informiranost pacijenticama koje zatraže prekid trudnoće te dostupnu i pristupačnu zdravstvenu zaštitu u svim slučajevima kada je prekid trudnoće dopušten Zakonom o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece

Preporuka 16.
Ministarstvu zdravstva, da izradi pisane upute za zdravstvene ustanove o postupanju za slučajeve na koja se primjenjuje članak 22. Zakona o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece te da propiše minimalni sadržaj odluka prvostupanjske i drugostupanjske komisije

Preporuka 17.
Ministarstvu zdravstva, da u roku dostavlja pučkoj pravobraniteljici u predmetima u kojima postupa zatražene informacije i dokumentaciju

Gđu Čavajdu je s mogućnošću podnošenja zahtjeva te ostalim proceduralnim koracima upoznala odvjetnica, što govori o ozbiljnoj manjkavosti sustava i pokazuje kako su u ostvarivanju prava na zdravlje informacije često ključne pa se, kada one nisu dostupne svima, ne može smatrati niti da je to pravo dostupno.

Uz ranije navedenu nedostupnost pobačaja nakon 22 tjedna od začeća ženama generalno, utvrdili smo i druge diskriminatorne aspekte organizacije sustava, budući da je nedostupnija ženama slabijeg imovnog stanja i obrazovanja.

Osim toga, tijekom ovog ispitnog postupka višekratno smo morali tražiti podatke od MZ-a, jer ih nije dostavljalo u cijelosti niti na vrijeme. Stoga smo izdali niz preporuka čija implementacija bi trebala rezultirati većom dostupnošću i boljim standardom zdravstvene zaštite žena u sličnim situacijama.

Sljedeći medijski intenzivno popraćen slučaj bila je smrt novinara Vladimira Matijanića, koji je tražio pomoć od zdravstvenog sustava uslijed zdravstvenih poteškoća vezanih uz COVID 19. Prema stručnom mišljenju HLK, do tragičnog ishoda je dovela kombinacija više okolnosti – izostanak antivirusnog liječenja za COVID-19, neuzimanje terapije za osobne kronične bolesti i necijepljenost protiv COVID-a. Pri tome je jedno od značajnijih pitanja kako bi se stanje Vladimira Matijanića razvijalo da mu je bilo omogućeno uzimanje antivirusnog lijeka, koji je prema očitovanju KBC-a Split bio nedostupan. Suprotno tome, MZ navodi da je na raspolaganju bio lijek, no KBC Split ističe da se taj lijek ne preporučuje za liječenje COVID 19 i to ne samo prema smjernicama MZ-a, već i međunarodnim i smjernicama samog proizvođača. Ovakve suprotne tvrdnje dovode do nepovjerenja u zdravstveni sustav, ali i način na koji reagira kod navoda o mogućim povredama prava pacijenata.

Slučaj je ukazao i na važnost razmjene informacija među različitim liječnicima i njihovog pristupa različitim vrstama zdravstvenih podataka o pacijentima. Naime, postavlja se preotegotno očekivanje od pacijenta da u svakom trenutku može dati potpune informacije o svom zdravstvenom stanju i svim zdravstvenim problemima koje ima, posebno kad se osjeća loše i zdravlje mu je životno ugroženo, umjesto da svi koji postupaju imaju uvid u sve relevantne zdravstvene podatke pacijenta.

Napokon, slučaj je u fokus stavio i pitanje postupanja zdravstvenog sustava prema pritužbama.
U konkretnom slučaju, zdravstvena inspekcija provela je zdravstveno-inspekcijske nadzore o tijeku medicinskog zbrinjavanja te je imenovala stručnjake koji su donijeli mišljenje o medicinskom zbrinjavanu g. Matijanića, a predmet je potom proslijeđen HLK-u na daljnje postupanje te Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu na njihovo prethodno traženje. Nadalje, u konkretnom slučaju otvorilo se pitanje na čemu se baziraju zaključci. Naime, stručno mišljenje stručnjaka o provedenim zdravstveno-inspekcijskim nadzorima sadrži kronološke podatke bazirane isključivo na iskazima liječnika i drugih zdravstvenih radnika, ali nisu uzeli u obzir i druge izvore saznanja, uključujući snimke telefonskih razgovora te iskaz njegove partnerice, što je bila naša preporuka.

Nije jasno prema kojim kriterijima MZ pritužbe građana na stručnost rada liječnika prosljeđuje HLK-u, a kada zdravstvena inspekcija obavlja nadzor i prema čl. 206. ZZZ imenuje stručnjake koji donose stručno mišljenje, a koje može biti podloga za daljnje postupanje. Tako, prema nama dostupnim informacijama, temeljem većine pritužbi građana na stručnost rada liječnika, cjelokupna dokumentacija prosljeđuje se HLK radi donošenja stručnog mišljenja, dok tek u pojedinim slučajevima zdravstvena inspekcija postupa temeljem čl. 206. ZZZ-a. Na naš upit o kriterijima, MZ je pojasnilo da je temelj postupanja čl. 42. ZUP-a koji propisuje kako se postupak pokreće po službenoj dužnosti kada je to propisano zakonom ili je nužno radi zaštite javnog interesa, no smatramo da iz toga nije razvidno prema kojim kriterijima se odlučuje o načinu postupanja temeljem pritužbi.

Preporuka 18.
Ministarstvu zdravstva, da definira kriterije prema kojima po pritužbama postupa zdravstvena inspekcija, a u kojima ih ustupa Hrvatskoj liječničkoj komori radi donošenja stručnog mišljenja

Preporuka 19.
Ministarstvu zdravstva, da definira opseg i način rada stručnjaka potrebnih za obavljanje pojedinih stručnih radnji u vezi s zdravstveno-inspekcijskim poslovima

Sustav mora osigurati da o pritužbama pacijenata odlučuju stručnjaci koji raspolažu adekvatnim znanjem po jasno propisanim procedurama kojima se jamči objektivno i neovisno postupanje i sankcioniranje mogućih propusta. Prilika za to bile su nedavne izmjene i dopune ZZZ-a, kada smo istaknuli kako je potrebno definirati kriterije prema kojima zdravstvena inspekcija traži stručno mišljenje od stručnjaka koje sama imenuje, kao i kriterije prema kojima s istim razlogom pritužbe građana ustupa HLK-u. Nažalost, ovaj prijedlog nije usvojen.

Dodatno, zaštita prava pacijenata, odnosno pravo na zdravstvenu zaštitu odvojeno je u dva zakona. ZZZ štiti pravo na kvalitetu, dostupnost, pravovremenost i kontinuiranost zdravstvenih usluga, sveobuhvatnost zdravstvene zaštite te osigurava etično postupanje zdravstvenih djelatnika. Tijela kojima se građani mogu obratiti su ravnatelj zdravstvene ustanove, MZ (zdravstvena inspekcija) i nadležna zdravstvena komora.

Preporuka 20.
Ministarstvu zdravstva, da poduzme odgovarajuće mjere kako bi se u zdravstvenim ustanovama redovito organizirale edukacije za zdravstvene djelatnike o pravima pacijenata te ponašanju i komunikaciji prema pacijentima, sukladno zahtjevima medicinske etike

S druge strane, Zakon o zaštiti prava pacijenata (ZZPP) jamči svakom pacijentu pravo na obaviještenost o zdravstvenom stanju, liječenju, mogućim rizicima i prednostima preporučenih pregleda i zahvata, pravo na pristup medicinskoj dokumentaciji, povjerljivost podataka o zdravstvenom stanju, privatnost prilikom pregleda i drugo. Tijela koja bi, temeljem ZZPP-a, trebala osiguravati zaštitu tih prava su županijska povjerenstva za zaštitu prava pacijenata.

Na ovaj način zaštita prava na zdravlje odvojena je u dva zakona pa su i procedure, mehanizmi zaštite i nadležna tijela različiti, što dodatno unosi nesigurnost oko postupaka zaštite prava u zdravstvenom sustavu.

Tijekom 2022. zaprimali smo i druge pritužbe na neodgovarajuću komunikaciju između zdravstvenog osoblja i pacijenata. I zdravstvene komore i županijska povjerenstva za zaštitu prava pacijenata zaprimali su pritužbe ovog sadržaja. Stoga smo MZ-u ukazivali na važnost kvalitetne komunikacije između liječnika i pacijenata i preporučili poduzimanje odgovarajućih mjera kako bi se redovito organizirale edukacije za zdravstvene djelatnike o pravima pacijenata te o ponašanju i međusobnoj komunikaciji, u skladu sa zahtjevima medicinske etike. Pri tome, o komunikaciji s pacijentima potrebno je voditi računa već od obrazovanja na medicinskim fakultetima.

„Prije 3 godine, mom ocu puca kapilara u oku, a uslijed značajne razrijeđenosti krvi (…), oko se potpuno ispunjava krvlju i žurimo na hitnu, naravno vrijeme radnje je oko ponoći. Na hitnom prijemu, uz svu volju, djelatnici nemaju ni instrumente za prvi pregled – osvjetljavaju bjeloočnicu MOBITELOM, a kako Zadar nema oftalmologa, kontaktiraju Split i vozimo ga u Split (Zadar je turistički grad). Prije 2 tjedna, čovjek iz Njemačke, na odmoru u Zadru, prilikom cijepanja drveta udara se (i posječe) SJEKIROM po gornjoj strani dlana, pruža mu se prva pomoć i vozim ga na hitni prijem u OB Zadar. – Pričekajte! Čekamo, čovjeku dolazi loše jer gubi krv, podsjećam djelatnike da je riječ o posjekotini od sjekire i da je čovjeku loše. Odvoze ga. Šivanje 50 kn, iskustvo toga da vas šiva (na stranu korona) osoba bez maske, dok u isto vrijeme priča i smije s drugim djelatnikom – neprocjenjivo. Moj sram – također neprocjenjiv. Ako niste znali, OB Zadar vas oko termina pregleda obavještava putem telefona, ako se niste stigli javiti – termin vam više ne treba. Nemoguće ih je dobiti na telefon, a poziv ne ponavljaju. Čekajte idući mjesec, odite na hitni prijem (jer zašto se ne bi pretrpao odjel koji ionako jedva funkcionira) ili idite privatno – jer nije da plaćate zdravstveno. Za ostale priče nemam snage.“

Na organizaciju i opremljenost OB Zadar pritužila nam se stanovnica Zadra navodeći da djelatnici na hitnom prijemu nemaju potrebne instrumente, da je šivanje posjekotine obavljao djelatnik bez zaštitne maske istovremeno pričajući s drugim djelatnikom te da se termini za preglede dodjeljuju telefonskim putem – ukoliko se građani na taj poziv jave. Postupak povodom ove pritužbe je u tijeku.

Na istu Bolnicu pritužila nam se onkološka pacijentica koja je strana državljanka, no tumor joj je bio dijagnosticiran tijekom boravka u RH. Pritužila se na izostanak pravovremenog i adekvatnog liječenja, jer više od tri mjeseca nakon operacije nije bila upućena na ikakvo liječenje. Postupak povodom ove pritužbe je još u tijeku, no već sada je moguće potvrditi propuste u postupanju Bolnice iz koje je uzorak tkiva upućen na analizu drugoj zdravstvenoj ustanovi puna 44 dana nakon uzimanja, iako se radilo o životno ugrožavajućoj dijagnozi te je pacijentici rečeno kako ima još dva mjeseca života, a ovaj nalaz bio je preduvjet za definiranje daljnjeg liječenja.

Onkološki pacijenti

Problemi u segmentu zdravstvene zaštite uočeni su i u liječenju onkoloških bolesnika. Iako je po incidenciji karcinoma RH u prosjeku EU, prema podacima OECD-a druga je po smrtnosti od karcinoma u EU. I samo MZ navodi da su prognoze oboljelih u RH, za većinu vrsta raka, na začelju Europe.

Pri tome, stope sudjelovanja stanovništva u programima ranog otkrivanja raka dojke, vrata maternice i debelog crijeva niže su od prosjeka EU, pri čemu su u posebnom riziku stanovnici ruralnih područja i oni nižeg stupnja obrazovanja i dohotka.

Dodatno, brzi pristup liječenju raka otežan je zbog ispodprosječnog broja zdravstvenih djelatnika i centara za radioterapiju te kapaciteta za liječenje. Također, kako OECD navodi, nastojanja da se skrati vrijeme čekanja između dijagnosticiranja i liječenja raka nisu posve uspješna. Ti su problemi pojačani nedostatkom djelotvorne koordinacije u sustavu pružanja skrbi, što dovodi do niske stope petogodišnjeg preživljenja oboljelih od raka.

Nacionalni strateški okvir protiv raka do 2030. usvojen je prije dvije godine u Hrvatskom saboru, no njegova provedba još nije započela, iako je rak vodeći javnozdravstveni problem u RH, odgovoran za 27% ukupnog broja smrti. Stoga bi reformom sustava zdravstvene zaštite trebalo osigurati jednako pravo svih na visokokvalitetnu skrb, dijagnosticiranje i liječenje, jednak pristup lijekovima i jednake izglede za izlječenje bez obzira gdje žive.

Preporuka 21.
Ministarstvu zdravstva, da žurno počne implementirati Nacionalni strateški okvir protiv raka do 2030.

Udruga žena oboljelih i liječenih od raka SVE za NJU navodi da onkološki pacijenti najčešće ukazuju na teškoće s listama čekanja za preglede i terminima za operativne zahvate, kao i komunikaciju sa zdravstvenim djelatnicima. Ukazuju i na strah od moguće nestašice lijekova ili nedostupnosti ortopedskih pomagala radi poremećaja u opskrbi tržišta. Udruga ukazuje kako članovi obitelji koji njeguju teško oboljele imaju teškoće oko dobivanja bolovanja za njegu, na što smo ukazali pri donošenju novog Zakona o radu, a nedostaje i palijativnih postelja za smještaj najtežih bolesnika.

 

Palijativna skrb

Skrb na kraju života ne odnosi se samo na medicinsku skrb za pacijente u posljednjim danima života, nego i na medicinsku skrb za sve sa terminalnom bolešću ili terminalnim stanjem koje je napredovalo, dalje je u progresiji i neizlječivo je. Djelatnost palijativne skrbi definirana je ZZZ-om na primarnoj i sekundarnoj razini zdravstvene zaštite, a u planu je proširivanje i na tercijarnu razinu kroz novi ZZZ.

Demografska slika, starenje stanovništva i zdravstveni faktori ukazuju na povećanje potrebe za ovom skrbi pa je Odbor za zdravstvo i socijalnu politiku u listopadu 2022. organizirao tematsku sjednicu na ovu temu. Pri tome, važno je prepoznati kako palijativna skrb predstavlja integrirani model skrbi, koji se oslanja na sustav zdravstvene zaštite te na sustav socijalne skrbi.

Trenutno godišnje više od 38.000 osoba u RH treba palijativnu skrb te se potreba za njom progresivno povećava, a prema procjenama do 2040. doći će do povećanja potreba za 20-47%. Trenutno su oko 30% bolesnika u bolnicama palijativni pacijenti. Zbog planiranja skrbi i što veće kvalitete života s palijativnom skrbi treba započeti bar zadnju godinu života, a ne zadnja dva-tri mjeseca, kako se to često događa.

Podatci HZZO-a pokazuju da je ukupan broj dana bolničkog liječenja u palijativnim posteljama od 2019. do zaključno 11. mjeseca 2022. u padu, dok su potrebe u porastu. S druge strane, nekim bolnicama nedostaje palijativnih postelja, primjerice Specijalnoj bolnici za produženo liječenje Duga Resa koja ima 10 ugovorenih palijativnih kreveta, a za pokrivanje realnih potreba, prema njihovoj procjeni, potrebno im je 35. Također tijekom rasprave na Odboru je predloženo osnivanje dnevnih bolnica za palijativne pacijente što bi rasteretilo odjele, na što je ukazao pilot projekt dnevne bolnice u Općoj bolnici Dr. Tomislav Bardek u Koprivnici, koji je u godinu dana pokazao odlične rezultate.

Na primarnoj razini zdravstvene zaštite i dalje nije ugovoren predviđen broj koordinatora ni mobilnih palijativnih timova. Prema podacima HZZO-a, u Mreži javne zdravstvene službe predviđeno je 52 koordinatora, a ugovoreno ih je 44, predviđena su 52 mobilna palijativna tima, a ugovoreno ih je 40. U Bjelovarsko-bilogorskoj županiji nije ugovoren ni koordinator ni mobilni palijativni tim.

Mobilni palijativni timovi i dalje su nepotpuni pa se nerijetko sastoje samo od liječnika i medicinske sestre, a naročito nedostaje socijalnih radnika, psihologa i duhovnika. Naknada za njihov rad je neodgovarajuća jer koeficijenti složenosti poslova, pripravnost i specifični uvjeti rada i dalje nisu pravno regulirani. Dodatno, pacijentima se pri otpustu iz bolnice ne uručuje sestrinsko otpusno pismo koje je važno za daljnje postupanje mobilnog palijativnog tima, pa je i to razlog zašto pacijenti nerijetko ne dobiju odgovarajuću palijativnu skrb.

Prema podacima udruge La Verna pacijenti su zakinuti za palijativnu skrb na primarnoj razini jer im mobilni palijativni timovi ne dolaze jer ih nema dovoljno, ili dolaze sa zakašnjenjem, ili nisu uključeni na vrijeme od strane obiteljskog liječnika, a neki obiteljski liječnici čak ih odbijaju uključiti u skrb. Naglašava se da članovi mobilnih timova nemaju superviziju niti kontinuiranu edukaciju, što vrijedi i za djelatnike sustava u bolnicama. Navode da se nerijetko palijativnom pacijentu odbija hospitalizacija bez cjelovitog pregleda ili uzimanja u obzir njegove dobrobiti. Otpuštanje iz bolnice petkom bez prethodno isplanirane i dogovorene skrbi na primarnoj razini zdravstvene zaštite, dovodi do toga da pacijenti preko vikenda trpe bolove, a nemaju zdravstvenu njegu u kući i jedina pomoć na raspolaganju je pozivanje hitne medicinske pomoći.

Volonteri su bitan dio palijativne skrbi na primarnoj razini i mogu znatno doprinijeti pacijentima kao npr. pratnja u bolnici prije i nakon bolničke obrade ili zakazanog pregleda, ali sustavno volontiranje nije razvijeno. Udruga La Verna navodi i nedostatak timske suradnje i komunikacije između različitih stručnjaka u istoj ustanovi, među ustanovama i među različitim sustavima (zdravstvo i socijalna skrb).

Prisutan je i nedostatak informiranosti o postojanju službi palijativne skrbi pa znatan broj pacijenata i obitelji kaže da im nitko nije preporučio uključivanje mobilnog tima u daljnju skrb.
Dodatno je problematična komunikacija liječnika prema pacijentima i članovima obitelji pa i volonterima koji su nekad pratnja pacijentu. Radi se o npr. cjelovitoj i nepravovremenoj komunikaciji o bolesti, dijagnozi i prognozi, ponekad uz nepoštivanje autonomije bolesnika i obitelji, obraćanju liječnika prema članu obitelji pacijenta u smislu: „…jeste Vi liječnik ili ja…“, „tko Vam je rekao da smijete staviti antidekubitalni madrac…“.

Prema dosadašnjim iskustvima udruge La Verna palijativni pacijenti koji često imaju teškoća u dobivanju odgovarajuće skrbi su djeca, mlađi punoljetnici te starije osobe samci ili sa starijim i bolesnim bračnim drugom te sa slabijom socijalnom mrežom.

Pritužbe koje je zaprimila HLK odnosile su se na pacijente koji su bili smješteni u domovima za starije i nemoćne, specijalnim bolnicama za produženo liječenje i bolničkim odjelima za palijativnu skrb, a odnosile su se na ostvarivanje prava na kućnu posjetu, neodgovarajuću skrb u pogledu sestrinske njege i na nesavjesno liječenje kod, u pravilu, onkoloških bolesnika visoke životne dobi.

RH je donedavno imala samo jednu ustanovu za palijativnu skrb (Ustanova za palijativnu skrb hospicij „Marija Krucifiksa Kozulić“ u Rijeci) pa je pozitivno što je krajem 2022. osnovan i Hospicij Matošić u sklopu Doma zdravlja Splitsko-dalmatinske županije, s 22 palijativne postelje. Pozitivno je i proširenje ove djelatnosti na tercijarnu razinu novim ZZZ-om i uvođenje pružanja palijativnih usluga korisnicima u stacionarima domova za starije i nemoćne kroz povezivanje sustava zdravstva i socijalne skrbi na području dugotrajne skrbi, što smo preporučili u Izvješću za 2019. godinu. Međutim, predloženim povezivanjem zdravstva i socijalne skrbi kroz usluge mobilnih palijativnih timova ne rješava se pitanje njihove dostupnosti nakon radnog vremena i vikendom.

Stoga podsjećamo da prema načelima palijativne skrbi ona mora biti dostupna 24 sata dnevno sve dane u tjednu, što za sada nije osigurano. Ističemo i da navedenu prazninu ne mogu niti smiju kompenzirati timovi hitne pomoći koji nisu niti educirani niti opremljeni za pružanje palijativne skrbi.

 

E-zdravstvo

U Nacionalnom planu razvoja zdravstva 2021.-2027. godine navodi se da su u RH projekti i aktivnosti e-zdravstva prioriteti za zdravstveni sustav više od 15 godina. Unatoč tome, informacijski sustavi još nisu u potpunosti cjeloviti i povezani kako bi omogućili integrirano pružanje zdravstvene zaštite koja pacijente stavlja u središte, što se vidjelo i u slučaju Vladimira Matijanića, koji je ukazao na važnost pristupa različitim zdravstvenim podatcima za sve koji sudjeluju u liječenju odnosno komuniciraju s pacijentom.

Udruga žena oboljelih i liječenih od raka SVE za NJU navodi da zdravstveni sustav nije dobro povezan ni digitaliziran jer još uvijek pacijenti moraju podizati nalaze, nositi ih drugim liječnicima specijalistima i obiteljskim liječnicima, što je mnogim bolesnicima, osobito onkološkim i teško pokretnim, jako opterećujuće.

 

Zdravstveno osiguranje

U okviru izmjena i dopuna ZOZO-a predloženim tijekom 2022., a usvojenim početkom 2023. godine, predviđeno je da se osiguranim osobama kojima je status u obveznom zdravstvenom osiguranju utvrđen temeljem jednokratne prijave HZZO-u nakon što su, primjerice, završili školovanje, napunili 18 godina ili im je prestao radni odnos, a nisu osigurani po drugoj osnovi, ako se kao nezaposlene osobe ne vode u evidenciji HZZ-a, nameće obveza osobnog pristupanja HZZO-u jednom u tri mjeseca radi provjere okolnosti na temelju kojih im je taj status utvrđen. U protivnom će ih HZZO po službenoj dužnosti odjaviti iz obveznog zdravstvenog osiguranja, prvog dana nakon isteka tri mjeseca od zadnjeg osobnog pristupanja, bez donošenja rješenja.

Obvezu isključivo osobnog pristupa smatramo neprimjerenom, jer će osobni pristup HZZO-u jednom u tri mjeseca dijelu osiguranika stvarati značajnije poteškoće. Ova obveza koja predstavlja promjenu dosadašnje prakse može dovesti i do neizravne diskriminacije osoba temeljem njihovog imovnog i zdravstvenog stanja. Naime, radi se obvezi osoba koje nisu zaposlene pri čemu im, ako žive udaljenije od podružnice HZZO-a u koju bi se (pretpostavljamo) morale prijavljivati, dolazak može predstavljati financijski trošak koji si neki ne mogu priuštiti. Ovo će biti i dodatno otežano i skupo onima koji stanuju u područjima bez javnog prijevoza. Osim toga, obveza osobnog dolaska na HZZO svaka tri mjeseca bit će teže izvediva onima koji zbog svog zdravlja nisu pokretni ili su slabije pokretni, a kojima bi osim zbog otežanog kretanja, osobni dolazak mogao biti i dodatni financijski trošak, ako za kretanje trebaju poseban oblik prijevoza i/ili pratnju.

Uvođenje ove obveze dodatni je problem i jer se radi o potpuno novoj obvezi za osobe koje su do sada bile zdravstveno osigurane jednokratnom prijavom HZZO-u, a kako nije jasno na koji način bi ih HZZO informirao o novoj obvezi periodičkog javljanja, postoji mogućnost da će biti odjavljene iz obveznoga zdravstvenog osiguranja zbog nedostatka informacija. Stoga preporučujemo da HZZO informira osobe na koje se ova odredba odnosi o novoj obvezi, uzimajući u obzir da dio građana teže dolazi do informacija zbog prostorne ili društvene izoliranosti, poput primjerice onih koji žive u ruralnim krajevima ili pripadnika romske nacionalne manjine.

Preporuka 24.
Ministarstvu zdravstva i Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, da ubrzaju dinamiku aktivnosti e-zdravstva s ciljem osiguranja cjelovitih i integriranih informacijskih sustava u zdravstvu

Preporuka 25.
Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, da sve osigurane osobe na koje se odnosi obveza periodičkog javljanja HZZO-u, informira o ovoj obvezi, vodeći računa da se svi građani ne služe sredstvima elektroničke komunikacije

Građani nam se i dalje pritužuju na nemogućnost dobivanja pravodobnih informacija o mogućnostima i načinima ostvarivanja prava, zbog nedovoljne informiranosti, neprijavljivanja u roku promjene statusa zaposlenja/obrazovanja zbog čega ostaju bez obveznog zdravstvenog osiguranja, kao i na dugotrajnost postupanja HZZO-a.

 „poslao sam žalbu na rješenje odjela za zdravstveno osiguranje Sisak, u svezi čega još nisam dobio odgovor iako je proteklo više od 60 dana. Molim odgovor. HVALA!”

Tako nam se obratio i pritužitelj zbog dugotrajnosti postupanja Direkcije HZZO-a u rješavanju žalbe na prvostupanjsko rješenje u postupku priznavanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja zbog ozljede na radu. Pritužitelj je pravovremeno izjavio žalbu na prvostupanjsko rješenje, no drugostupanjsko je doneseno nakon proteka roka 60 dana, tek nakon našeg obraćanja. Kako je prekoračen rok propisan ZUP-om, izdali smo upozorenje i preporuku da se sve djelatnike koji rješavaju u prvostupanjskim i drugostupanjskim postupcima podsjeti na obvezu postupanja sukladno propisanim rokovima, što je HZZO i učinio.

HZZO pri tome navodi kako se u svakodnevno rješava znatan broj žalbi iz cijele RH, kao i da se rješavaju po prioritetu, odnosno zdravstvenom stanju podnositelja žalbe. Od ukupnog broja žalbi (2.815) podnijetih 2022. godine o pravima iz obveznog zdravstvenog osiguranja, 513 predmeta još je u rješavanju.

Iako su na internetskoj stranici HZZO-a dostupni kontakti, često građani ne znaju kome se obratiti pa zaprimamo i različite upite koji su u neposrednoj nadležnosti HZZO-a, a ponekad nam čak podnose i žalbe na upravne akte HZZO-a, što dodatno produljuje razdoblje u kojemu bi mogli dobiti odgovor.

Velik broj pritužbi i dalje primamo zbog dugog vremena čekanja na preglede ili terapijske postupke, na što upozoravaju i udruge, pa tako Hrvatska udruga za promicanje prava pacijenata navodi da ne možemo govoriti o listi čekanja nego o onemogućenoj zdravstvenoj zaštiti.

„Nisam sigurna da li sam na pravoj adresi ako nismo molim prosljedite dalje do ministra Berosa. Svaki građanin ima pravo na lječenje… Uče to djeca u školi. Na koje ljecenje kad sustav ne funkcionira…osim ako platite privat pretragu ili se nedo Bog ne razbolite do datog termina.“

U nekim slučajevima nam građani javljaju kako su termin za zdravstvenu uslugu dobili tek za godinu i pol dana pa se pitaju zašto plaćaju obvezno zdravstveno osiguranje, jer zdravstvenu zaštitu ne mogu dobiti kada im je potrebna. Ovako duge liste čekanja primoravaju ih da zdravstvenu zaštitu potraže kod privatnih pružatelja usluga te stoga s pravom izražavaju nezadovoljstvo, a neki si to ne mogu priuštiti pa im je zdravstvena zaštita uistinu i nedostupna.

„P.S. Poruka ministru zdravstva:

Kad prestanete liječnicima dopuštati da rade po privatnim poliklinikama u radno vrijeme za koje ih narod plaća da rade u bolničkim ambulantama onda će se smanjiti i liste čekanja. Ili npr. pregled kod otorinolaringologa  na uputnicu se čeka mjesecima ali ako želite možete nazvati sestru na privatan mobitel i dogovoriti pregled kod doktora u istoj ordinaciji u zagrebačkoj bolnici za 2 dana – i za 400kn!“

Rezultati Europske zdravstvene ankete u dijelu korištenja zdravstvene zaštite za 2019. godinu, objavljeni 2022. godine, pokazuju kako je četvrtina građana potrebnu zdravstvenu uslugu čekala predugo.iv Podaci HZZO-a ukazuju na skraćivanje lista čekanja na prve preglede, terapijske i dijagnostičke postupke kroz ugovaranje dodatnih dijagnostičko-terapijskih postupaka s privatnim poliklinikama (ukupno pet), pa je tako u odnosu na predpandemijsku 2019. godinu, u 2022. prosjek čekanja bio 39,9 dana manji i iznosio je 162,5 dana, iako je u sustavu zabilježeno 96.348 narudžbi više nego 2019. godine.

No, ovdje je riječ samo o prosječnom smanjenju, što ne odražava stanje vremena čekanja na pojedine preglede, terapijske i dijagnostičke postupke. Osim toga, ovo smanjenje je i dalje nedovoljno kako bi pacijenti dobili potrebnu zdravstvenu uslugu u razumnom roku, posebice najteži pacijenti te socijalno ugroženi pacijenti koji si ne mogu priuštiti odlazak privatnom liječniku.

Najviše se čekalo na UZV color dopler arterija i vena (325,4 dana), UZV dojke (270,9 dana), MR srca (236,8 dana) te UZV srca (232,9 dana).

Preporuka 26. (ponovljena)
Ministarstvu zdravstva, da poduzima daljnje konkretne mjere s ciljem smanjenja liste čekanja

Novousvojenim ZOZO-om je učinjen pomak, jer se liste čekanja trebaju ažurno pratiti, što bi trebalo rezultirati detektiranjem značajnih produženja i adekvatnom reakcijom sustava. Pri tome HZZO može u slučajevima značajnijeg produženog čekanja na određene zdravstvene usluge raspisivati natječaj za sklapanje ugovora sa zdravstvenim ustanovama. Međutim, potrebno je preciznije odrediti što se podrazumijeva pod značajnijim produženjem čekanja, kao i rok do kojeg se lista čekanja smatra medicinski prihvatljivom za izvršenje pojedine zdravstvene usluge. S druge strane, osiguranike je potrebno osvijestiti o osobnoj odgovornosti i potrebi pravovremenog otkazivanja termina za naručene preglede i medicinske postupke na koje se neće odazvati.

„Ljubazno Vas molim za informaciju o pravu na sto hitniji termin kod specijaliste nakon obavljanja svih potrebnih pretraga. Naime, neurolog me uputio na 3 različite pretrage koje su nakon posla godine napokon obavljene, ali termin za očitanje istih, dobila sam tek iduce godine u 6. mjesecu. Dakle, nalazi ce tada biti stari minimalno 8 mjeseci, a u tih 8 mjeseci puno toga moze poci po zlu, ukoliko nalazi nisu u redu.“

Osim na pretrage i zahvate, građani su nam se prituživali na dugo čekanje očitanja nalaza, pri čemu se postavlja pitanje valjanosti nalaza koji su u trenutku očitanja stari i po pola godine, ali iz čega proizlazi i pitanje nepravovremenog pružanja zdravstvene zaštite kada se daljnje liječenje treba odrediti na temelju očitanja nalaza.

Preporuka 27.
Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, da u suradnji s Ministarstvom zdravstva osigura dostupnost točnih podataka na svojim internetskim stranicama o broju dana čekanja u pojedinim zdravstvenim ustanovama za pojedine zdravstvene usluge

Dodatno, u pritužbama se ukazuje kako na mrežnim stranicama HZZO-a ne stoje vjerodostojni podaci o duljini čekanja za pojedinu pretragu ili zahvat. HZZO navodi da su za točnost podataka odgovorne zdravstvene ustanove koje im ih dostavljaju, pri čemu HZZO potiče zdravstvene ustanove da dostavljaju ažurirane podatke. Kako su mrežne stranice HZZO jedino mjesto na kojem, prije nego što se naruče, pacijenti mogu provjeriti koliko će čekati na pretragu/zahvat, pri čemu je istaknuta molba da se prijavljuju u samo jednu ustanovu, iznimno je važno da podatak o broju dana čekanja zaista bude i točan, a ne da nakon naručivanja pacijenti od zdravstvene ustanove dobiju termin puno kasniji od informacija navedenih na stranicama HZZO-a.

„Nije nikako korektno da takve informacije navodite HZZO-u niti da plasirate takve informacije pacijentima. Molim provjeru za termin koji oglašavate na stranicama HZZO-a, ako ga nemate onda ispravite informacije koje plasirate.“

Epidemija bolesti COVID-19 i zdravlje

Statistike broja oboljelih i umrlih od bolesti COVID-19 u 2022. godini bile su mnogo manje u fokusu javnosti. U travnju 2022. ukinuta je većina epidemioloških mjera, no epidemija je i dalje bila na snazi. Iako je RH bila u sredini te povremeno i pri dnu ljestvice zemalja EU-a po broju zaraženih osoba na milijun stanovnika, tijekom gotovo cijele godine nalazila se pri samom vrhu po broju smrtnih slučajeva.

Od početka epidemije do 25. prosinca 2022. u RH je umrlo 17.521 osoba, a posebno je velika smrtnost bila u ljetnim mjesecima kada su brojke značajno premašivale one iz 2020. i 2021. godine. Prema podacima DZS-a, ukupan broj umrlih u 2022. bio je 8,8% veći u odnosu na prosječan broj umrlih u razdoblju 2015.-2019. godine, odnosno epidemija koronavirusa je i dalje bila prijetnja ljudskom zdravlju i životima.

„Kako sam naveo, on je star čovjek, ne koristi se telefonom, a pošto su posjete pacijentima zabranjene, ni ja kao ni drugi članovi obitelji, ne možemo uspostaviti kontakt s njim, pitati ga kako se osjeća, dali mu je nešto potrebno te se moramo uzdati u dobrotu i vrijeme medicinskih sestara i doktora, koji su prezauzeti na Odjelu onkologije, da nam oni ukratko nešto više kažu o njegovom općem stanju te da mu prenesu naše pozdrave. Ja Vas molim za razumijevanje, jer iskreno ću Vam reći da moj stric poput jako puno onkoloških pacijenata, pripada u onu skupinu ljudi, kojima topla riječ od nekog njemu bliskog, vjerojatno jednako koristi kao i sama kemoterapija!“

Broj pritužbi vezanih uz epidemiju našoj instituciji se smanjio, no početkom godine građani su nam se još javljali zbog poteškoća s COVID potvrdama. Da je administrativna pogreška kod upisa datuma početka samoizolacije mogla dovesti do ozbiljnih poteškoća, vidjeli smo u pritužbi građanina kojemu je kod prelaska granice, zbog navodnog kršenja samoizolacije, izdan obvezni prekršajni nalog. Pritužitelj je naveo kako zbog skorog rođenja djeteta mora redovito napuštati RH te smo tražili žurno postupanje HZZO-a koji je utvrdio nepravilnost, osigurao upis ispravnih podataka i opomenuo pritužiteljevu liječnicu.

Povezane teme u Izvješću pučke pravobraniteljice za 2021.:

Utjecaj potresa na ostvarivanje ljudskih prava, Pravo na rad, Diskriminacija pri zapošljavanju i na radu, Prava starijih osoba, Diskriminacija temeljem dobi, Mladi, Pravo na obrazovanje i diskriminacija temeljem obrazovanja, Socijalna skrb: Siromaštvo i ljudska prava, Pravo na adekvatno stanovanje, Pravo na privatnost i utjecaj umjetne inteligencije na ljudska prava, Pravo na zdrav život i zdrav okoliš, Zatvorski sustav i Osobe s duševnim smetnjama kojima je ograničena sloboda kretanja.

Cijelo Izvješće pučke pravobraniteljice za 2022. možete otvoriti u interaktivnoj verziji i u PDF formatu.