* Napomena: Čitate poglavlje iz Izvješća pučke pravobraniteljice za 2021., koje smo predali Hrvatskom saboru u ožujku 2022. Cijelo Izvješće možete otvoriti u PDF formatu i u interaktivnoj verziji. Više o pravu na zdravlje možete doznati i u brojnim drugim poglavljima Izvješća – popis tih poglavlja nalazi se na dnu ove stranice.

[pullquote]

Ovo poglavlje podijeljeno je na cjeline:

Epidemija i pravo na zdravlje i jednakost

Zdravstvena zaštita

Zdravstveno osiguranje

Mentalno zdravlje

[/pullquote]

Osiguranje adekvatne zdravstvene zaštite obveza je država koja proizlazi iz članka 12. Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, kojeg je ratificirala i RH. Da bi ispunila svoju obvezu, država je dužna osigurati dostupnost zdravstvenog sustava i njegovu pristupačnost te jednaku kvalitetu za sve, na temelju načela nediskriminacije. Stoga u ovom poglavlju donosimo pregled utjecaja epidemije COVID-19 na ostvarivanje prava na zdravlje, izazove u osiguravanju zdravstvene zaštite u skladu s Ustavom RH kao i probleme s kojima se građani suočavaju u ostvarivanju zdravstvenog osiguranja. Na kraju, ukazujemo na važnost mentalnog zdravlja i preventivne uloge javnog zdravstva. Nažalost, Ministarstvo zdravstva prekasno nam je dostavilo podatke koje smo zatražili za izradu ovog Izvješća pa oni nisu mogli biti uvršteni u tekst koji slijedi.

 

Epidemija i pravo na zdravlje i jednakost

Pojava epidemije bolesti COVID-19 u pogledu prava na zdravlje obilježila je i 2021. godinu. Promjene koje su se događale bile su brze i intenzivne. Godinu su obilježili novi valovi zaraze, pojave novih sojeva virusa, delta soja koji je dominantno imao teže posljedice na zaražene, i omikron soja koji je izazivao blaže simptome, ali je bio višestruko zarazniji. Učestalo su usvajane nove odluke koje su imale znatan utjecaja i na Ustavom zajamčeno pravo na zdravstvenu zaštitu.

Početkom godine pojavilo se i dugo iščekivano cjepivo. Iako ga na samom početku nije bilo dovoljno za sve zainteresirane, kasnije su zbog nepovjerenja u cjepivo i straha od nuspojava mnogi građani odlučivali ne cijepiti se. I ove su godine liječnici i medicinsko osoblje podnijeli veliki teret dodatnog opterećenja koje je donijela epidemija.

Tijekom godine zaprimali smo pritužbe građana zbog otežanog pristupa zdravstvenoj zaštiti, koje su ukazivale na dodatna ograničenja, određivana od strane zdravstvenih ustanova ili pojedinih zdravstvenih radnika s ciljem izbjegavanja osobnog kontakta s pacijentima. Primjerice, daleko prije donošenja Odluke o uvođenju posebne sigurnosne mjere koju su zdravstvene ustanove, trgovačka društva koja obavljaju zdravstvenu djelatnost i privatni zdravstveni djelatnici obvezni provoditi prilikom prijema pacijenata od 28. rujna 2021. u pritužbama se navodilo kako neki liječnici primaju isključivo cijepljene pacijente.

„Za vrijeme bolesti od korona virusa, stvari su se zakomplicirale i stvarno sam morao na hitni prijem, no kako je taj dan bio kaos na hitnom prijemu i nakon čekanja od 2 sata za vrijeme čega nisam uspio niti dobiti sestru na trijaži na telefon, jer je ista zbog preopterećenja stalno bila blokirana u razgovoru, pa sam odlučio vratiti se kući. Nekoliko noći sam inhalacijama i raznim narodnim lijekovima pokušao sniziti temperaturu i održavati dišne puteve prohodnim da se ne ugušim i to sve u strahu i sa znanjem da mi nitko od hrvatskog zdravstvenog sustava kojeg plaćam, NEĆE POMOĆI. Niti moj izabrani liječnik zbog svoje nezainteresiranosti i bahatosti, a niti hitni prijem zbog preopterećenja.“

Građani su nam također javljali da ih obiteljski liječnici ne žele pregledati u ordinaciji bez negativnog PCR testa, vezano za tegobe koje nisu bile povezane s COVID-19, na što smo ukazali MZ-u. Stoga je izuzetno važno da MZ, sada i u budućnim situacijama, daje pravovremene i jasne upute posebice liječnicima primarne zdravstvene zaštite o načinu postupanja s pacijentima, posebice pri njihovu prijemu.

Fizička dostupnost obiteljskih liječnika u velikom broju slučajeva zamijenjena je telefonskom ili digitalnom komunikacijom s pacijentima i tijekom 2021. godine. Nova organizacija rada i preporuka za kontaktiranje telefonom umjesto dolaska otežala je pristup svima koji ne posjeduju (mobilni) telefon ili se s njime ne mogu ili ne znaju služiti, što može uključivati starije, osobe s invaliditetom, one lošeg imovnog stanja i druge. I bolnički je sustav bio zahvaćen posljedicama epidemije pa su, prema podatcima Hrvatske liječničke komore (HLK), mnogi pregledi i operativni zahvati odgođeni, drugi su se duže vremena čekali, a članovi obitelji pacijenata nisu ih smjeli posjećivati za vrijeme njihova boravka u bolnici.

Godinu je obilježila i pojava prvih doza cjepiva, tada pozdravljanih kao rješenja za brzi kraj epidemije. Zbog straha od nepoznate bolesti s mogućim kobnim ishodima, na samom početku interes građana za cijepljenje uvelike je premašivao količinu raspoloživog cjepiva. Stoga smo, kao središnje tijelo nadležno za suzbijanje diskriminacije, zaprimali veliki broj pritužbi u kojima su se propitivali kriteriji za dodjelu cjepiva, ukazivalo na propuste u organizaciji cijepljenja i nemogućnost naručivanja na cijepljenje, na cijepljenje izvan prioritetnih skupina „dnevnim viškovima“ te nedostupnost cijepljenja za stare i nepokretne koji nisu osobno mogli doći na za to određene punktove. Građanima je posebno problematično bilo cijepljenje preko reda u kontekstu „dnevnih viškova“ pa su nam u pritužbama ukazivali na zloporabu povlaštenog položaja i korištenje društvenog utjecaja pojedinaca.

S vremenom su se okolnosti promijenile tako da se, nakon što su osigurane dostatne količine cjepiva te je ono postalo široko dostupno, veliki broj građana iz različitih razloga nije želio cijepiti. Do kraja 2021. najmanje jednu dozu primilo je 55,48% ukupnog stanovništva, iako je Plan ciljao na 70% cijepljenih građana. U zemljama EU u tom je trenutku prosječno bilo cijepljeno 72,2% stanovnika. Uvođenje COVID potvrda i širenje njihove upotrebe za pristup brojnim uslugama i javnim servisima, uključujući i one u sustavu zdravstvene zaštite, rezultiralo je dodatnim povećanjem broja pritužbi.

Cijepljenje nije propisano kao obavezno te je uz cijepljenje i preboljenje osnova za dobivanje COVID potvrde bilo i testiranje. Kako osobe koje ne ispunjavaju uvjete za izdavanje COVID potvrde nisu homogena skupina, nije moguće generalizirati prilikom utvrđivanja jesu li bile diskriminirane.

Međutim, pri donošenju Odluka Stožera CZ i izmjena ZZPZB-a upozorili smo kako je zbog mogućih diskriminatornih učinaka u određenim situacijama potrebno osigurati fizički i financijski dostupno testiranje osobama koje iz zdravstvenih razloga ne mogu primiti cjepivo i onima lošijeg imovnog stanja. Uvođenje COVID potvrda je, zbog nedostatnih kapaciteta za PCR testiranje, brojne građane koji su u periodima znatnog povećanja broja zaraženih upućivani na BAT-ove, čiji se pozitivan rezultat nije smatrao adekvatnim utvrđenjem preboljenja za izdavanje COVID potvrde, dovelo u nepovoljniju situaciju.

Tako smo zaprimili veliki broj pritužbi građana koji su u sustavu evidentirani da su preboljeli COVID-19, ali kako im je bolest utvrđena BAT-om ili čak bez testiranja – simptomatski, ili su evidentirani kao vjerojatni simptomatski slučajevi zbog izravnog kontakta s oboljelima, nisu mogli ostvariti pravo na COVID potvrdu. Obzirom da se navedeni problem nije pojavio samo u RH, priznavanjem preboljenja utvrđenog BAT-om bavila se i institucija EU Ombudsmana. U konačnici, temeljem Delegirane uredbe EK 2022/256 od 22. veljače 2022. godine ipak je omogućeno izdavanje EU digitalnih COVID potvrda o preboljenju i temeljem brzog antigenskog testa.

Zbog nedostatnih kapaciteta za PCR testiranje u jesen/zimu 2021. godine testna su mjesta proširena na laboratorije i zdravstvene ustanove te je donesen Popis laboratorija koja provode testiranja na COVID-19 i Popis ustanova primarne zdravstvene zaštite koje provode testiranje na COVID-19.

Uvođenje testiranja u ustanove primarne zdravstvene zaštite dovelo je i do situacija u kojima ponekad nije bilo moguće provoditi epidemiološke zaštitne mjere. U javnosti se propitkivalo na koji način će liječnici primarne zdravstvene zaštite, koji primaju i redovne pacijente, osigurati siguran prostor za testiranje i provedbu epidemioloških mjera.

Istovremeno, građani su u pritužbama propitkivali opravdanost pokrivanja troškova cijepljenja iz sredstava HZZO-A za strane državljane koji dolaze u RH isključivo radi cijepljenja cjepivima koja se priznaju za izdavanje COVID potvrde. Propitivalo se i besplatno ili znatno povoljnije testiranje BAT-om turista tijekom sezone, dok se ista usluga našim građanima, osim u medicinski indiciranim situacijama ili za zaposlenike u javnopravnim tijelima, naplaćivala u punom iznosu.

„Dostavljam prepiske Vama ,da vidite kako zdravstveni sustav funkcionira. Siguran sam i čisto sumnjam da ću i ovdje dobiti odgovor na svoje pitanje jer je očito Republika Hrvatska i sve njezine institucije na godišnjem odmoru. Da mi je netko do sada konkretno odgovorio na moje pozive i pitanje nebi pisao ove glupe dopise jer uistinu nemam vremena .Radim u privatnom poduzeću i koristim svoje vrijeme za pauzu za pisanje ovih mailova i biram brojeve svih mogućih institucija na čije telefone se nitko ne javlja. Dakle, ono što trebam je „EU digitalna Covid putovnica“ koja mi pripada kao osobi koja je obavila cijepljenje ,sljedi upute stožera i poštiva zakone u RH. Preko mjesec i pol dana traje ova agonija.“

Osim navedenog, pritužbe koje smo zaprimali pokazuju da dio građana nije mogao dobiti COVID potvrdu premda su uredno cijepljeni ili preboljeli COVID-19. Naime, bilo je situacija da laboratoriji nisu uveli podatke o testiranoj zaraženoj osobi u sustav, da su obiteljski liječnici katkad propustili to učiniti, dolazilo je do tehničkih poteškoća unutar sustava, a odgovori nadležnih tijela na upite građana o ovim problemima nisu bili ažurni.

 

Zdravstvena zaštita

Epidemija je dovela i do brojnih drugih teškoća vezano uz ostvarivanje prava na zdravstvenu zaštitu te dodatno produbili postojeće probleme. Pritužbe koje smo zaprimili pokazuju da sustav nije bio dovoljno pripremljen za funkcioniranje u izvanrednim okolnostima zbog čega nije mogao udovoljiti potrebama pacijenata čiji zdravstveni problemi nisu bilu povezani s epidemijom COVID-19.

Da bi bilo moguće upravljati sustavom zdravstva u izvanrednim okolnostima, potrebno je razmišljati o kadrovskom osnaživanju sustava koji će, uz epidemiologe nužne za protuepidemijske djelatnosti, poticajnim uvjetima rada i njegovim adekvatnim vrednovanjem, javnozdravstvenom sustavu jamčiti održivost i u krizama poput epidemija, što smo i preporučili u mišljenju na Nacionalni plan razvoja zdravstva za razdoblje 2021. do 2027. Dodatno, i FRA u svom Izvješću o temeljnim pravima za 2021. godinu naglašava potrebu osnaživanja zdravstvenih sustava u državama članicama EU koji bi i u krizi morali svim osobama osigurati pravedan pristup zdravstvenoj zaštiti.

Prisutan je manjak liječnika i medicinskih sestara u bolničkom sustavu i nepopunjenih ambulanti na primarnoj razini zdravstvene zaštite, posebice u četiri osnovne djelatnosti: obiteljskoj medicini, zdravstvenoj zaštiti žena, zdravstvenoj zaštiti predškolske djece i dentalnoj zdravstvenoj zaštiti. Ovo je posebno izraženo u ruralnim područjima i na otocima. Dostupnost zdravstvene skrbi dodatno otežava visok prosječan broj osiguranika u skrbi (oko 1.700).

Tako primjerice, prema podatcima HZZO-a, i dalje nedostaje 116 timova obiteljske medicine, najviše u Brodsko-posavskoj županiji; 51 tim zdravstvene zaštite predškolske djece, najviše u Gradu Zagrebu; 60 timova zdravstvene zaštite žena, najviše u Gradu Zagrebu; te 200 timova dentalne zdravstvene zaštite, najviše u Osječko-baranjskoj županiji. Kako bi se manjak premostio, županijska povjerenstva za zaštitu prava pacijenata navode kako jedan liječnik istovremeno radi u dva tima, na pola radnog vremena u svakom, što svakako utječe na dostupnost i kvalitetu zdravstvene zaštite.

I podatci domova zdravlja dodatno ukazuju na širinu ovog problema, jer prazna mjesta obiteljskih liječnika popunjavaju zapošljavanjem umirovljenih liječnika, preraspodjelom radnog vremena i preraspodjelom zaposlenika, prekovremenim radom, poslovnom suradnjom s drugim zdravstvenim ustanovama i na druge načine. Također naglašavaju da je prisutan i sve veći manjak medicinskih sestara/tehničara.

Poseban problem imaju pacijenti čiji su obiteljski liječnici umirovljeni, no nije zaposlen drugi liječnik koji bi ih preuzeo. Tako su primjerice u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji pacijenti umirovljenog liječnika bili upućeni prijaviti se kod drugih obiteljskih liječnika, no većina ih je bila popunjena te nisu mogli primiti nove pacijente. Krajnje je zabrinjavajuće predviđanje KoHOM-a da se, s obzirom na prosječnu životnu dob obiteljskih liječnika, očekuje odlazak u mirovinu 200 liječnika obiteljske medicine godišnje.

Takav razvoj situacije dodatno će ugroziti dostupnost zdravstvene zaštite, posebice građanima slabijeg imovnog stanja među kojima su umirovljenici, teško bolesni i oni izvan većih gradskih središta, kojima će liječničke usluge postati nedostupne. Prema navodima povjerenstava za zaštitu prava pacijenata, u nekim se zdravstvenim ustanovama zbog manjka stručnog kadra nalazi nakon obavljenog pregleda čekaju i preko dva mjeseca, što svakako utječe na uspješnost liječenja.

Udio samoprijavljenih nezadovoljenih potreba za zdravstvenom skrbi u RH je manji od prosjeka EU-a. Ipak, samoprijavljene nezadovoljene potrebe koje su posljedica zemljopisne udaljenosti u RH veće su nego u bilo kojoj drugoj državi članici. Ovaj podatak treba promatrati u kontekstu nedostupnog javnog prijevoza, posebice u ruralnim područjima. Istovremeno, samoprijavljene nezadovoljene potrebe među starijim osobama u RH su među najvišima u EU-u. Dodatno, i Nacionalni plan razvoja zdravstva prepoznaje da su samoprijavljene nezadovoljene potrebe za zdravstvenom skrbi značajno više u osoba nižeg ekonomskog statusa, što ukazuje na nejednakost u dostupnosti prava na zdravlje. Sve to pokazuje da je dostupnost zdravstvene zaštite u RH uvjetovana imovnim stanjem i mjestom stanovanja, što posebno snažno utječe na starije građane s manjim prihodima.

Kako su pacijenti zbog epidemije COVID-19 odgađali redovito liječenje ili im ga sustav nije mogao osigurati zbog preopterećenosti zbrinjavanjem pacijenata oboljelih od COVID-a, to će se bez sumnje odraziti na njihovo zdravstveno stanje i potrebe, jer duljina čekanja na liječenje negativno djeluje na uspjeh liječenja. To posebno otegotno utječe na teško oboljele od onkoloških, kardiovaskularnih i drugih teških, kroničnih bolesti.

EU plan za borbu protiv raka obvezuje da svatko mora imati jednako pravo na visokokvalitetnu skrb, dijagnosticiranje i liječenje, jednak pristup lijekovima i jednake izglede za izlječenje bez obzira na to gdje živi. Međutim, provedba nacionalnog strateškog okvira protiv raka usvojenog prije godinu dana u Hrvatskom saboru još nije započela, iako je rak vodeći javnozdravstveni problem u RH, odgovoran za 27% smrti, a vodeći je uzrok smrtnosti osoba mlađih od 65 godina.

[pullquote]

Preporuka 14. Ministarstvu zdravstva, da uspostavi neovisni Centar za istraživanje ishoda u zdravstvu [/pullquote]

RH je zemlja srednje incidencije pojave zloćudnih bolesti, no istovremeno visokog mortaliteta. Po smrtnosti od raka, u usporedbi s drugim zemljama EU, smo na 5. mjestu ukupno, odnosno na 2. mjestu kada je riječ o smrtnosti muškaraca od malignih bolesti te na 7. mjestu kada je riječ o ženama. Kao moguće uzroke Nacionalni plan razvoja zdravstva prepoznaje nedostatak ili zastarjelost kliničkih smjernica i fragmentiranost skrbi koji ne dopuštaju razvoj adekvatnog modela liječenja. Tome svakako treba pridodati i kasno otkrivanje raka, odnosno nedostatan rad na prevenciji.

Stoga je važno osigurati neovisno praćenje i mjerenje ishoda liječenja. Kako bi odgovorili na sve razloge koji dovode do ovakvih loših rezultat, potrebno je bolje identificirati izazove i probleme u sustavu, ali i osigurati neovisno praćenje i mjerenje ishoda liječenja pacijenata.

„molim pomoć zbog traženja termina pregleda za operativni zahvat onkološkog bolesnika sa zloćudnim tumorom od skoro 10 cm, kojem je operacija dva puta odgođena“

„Vidite odgovor koji sam primila za naručeni pregled?!? Do 2023g.-ko živ ko mrtav-po ovome ovo drugo je izglednije. Živjelo HR zdrastvo-(glavno do smo ga obvezni plačati-a ja ukoliko želim živjeti-neka se snađem).!!! FUUUJJJ!!!“

Gomilanje problema povezanih s upravljanjem u sustavu zdravstva dovelo je do dodatnih kriza, na što ukazuje primjer Kliničkog bolničkog centra „Sestre milosrdnice“ u Zagrebu, u kojem su u jednom trenutku svi radiolozi Klinike za tumore, koji skrbe o najtežim pacijentima, bili na bolovanju, zbog čega su odgađane radiološke terapije. Kako je navedeno i u otvorenom pismu onkoloških udruga „takva situacija nije nastala odjednom nego je posljedica, dugogodišnje nebrige cijelog društva, okretanja glave i šutnje svih aktera: zaposlenih, odgovornih, donositelja odluka i samih pacijenata“.

Nadalje, prema očitovanjima županijskih povjerenstava za zaštitu prava pacijenata, na dostupnost zdravstvene zaštite, ali i uspješnost samog liječenja, izravno utječu i česti kvarovi medicinske opreme poput aparata za zračenje onkoloških pacijenata zbog čega se odgađaju terapije. Stoga bi svi dionici u sustavu, u skladu sa svojim ovlastima i odgovornostima, trebali voditi računa o redovitom održavanju i obnavljanju medicinske opreme čija dostupnost i funkcionalnost izravno utječe na uspješnost samog liječenja.

Učinkovito upravljanje podrazumijeva i osiguravanje potrebnih kapaciteta u zdravstvenom sustavu kroz obrazovanje i profesionalizaciju administracije u zdravstvu, što prepoznaje i Nacionalni plan razvoj zdravstva. O nedostacima u upravljanju zdravstvenim sustavom govore i pritužbe koje zaprimamo iz bolnica diljem RH, u kojima zaposlenici ukazuju na brojne teškoće u organizaciji svakodnevnog rada koje uključuju nedovoljno kadra, financijske restrikcije, nedostatak opreme i njenu neispravnost, nedovoljne količine lijekova i drugo.

I dalje zabrinjavaju podatci prema kojima očekivano trajanje života u Hrvatskoj znatno zaostaje za mnogim EU zemljama. Prema podatcima Eurostata, očekivani životni vijek pri rođenju u Hrvatskoj smanjio se tijekom 2020. i sada iznosi 77,8 godina, što je ispod prosjeka EU. Kako se više od polovice svih smrtnih slučajeva može pripisati čimbenicima rizika povezanima s ponašanjem, važno je podcrtati važnost jačanja kapaciteta javnog zdravstva za kontinuirani rad na prevenciji od razvijanja kroničnih i/ili smrtnih bolesti.

[pullquote]

Preporuka 15.
Ministarstvu zdravstva, da prijedlogom izmjena i dopuna Zakona o zdravstvenoj zaštiti propiše obvezu zdravstvenih ustanova da o smrti u određenom roku obavijeste članove obitelji umrloga[/pullquote]

U Izvješću za 2020. godinu pisali smo o postupanju temeljem pritužbe o uskrati informacija o
zdravstvenom stanju i smrti člana obitelji pacijentice koja je u bolnici, pred kraj svog oporavka, zaražena s COVID 19 te potom umrla, a članovi obitelji su za njenu smrt saznali iz medija, tek dva dana kasnije. Obzirom da ZZZ ne predviđa obvezu zdravstvene ustanove da o smrti u određenom roku obavijesti članove obitelji umrloga, dali smo preporuku MZ-u da izradi prijedlog izmjena i dopuna ZZZ-a kojim bi se definirala obveza zdravstvenih ustanova da o smrti u određenom roku obavijeste članove obitelji umrloga. Povjerenstvo za medicinsku etiku i deontologiju HLK donijelo je stručno mišljenje prema kojemu su liječnici zdravstvene ustanove povrijedili Kodeks medicinske etike i deontologije pa se protiv njih može pokrenuti disciplinski postupak pred Časnim sudom HLK.

 

Zdravstveno osiguranje

Nastavili smo zaprimati brojne pritužbe nezadovoljnih građana o otežanom ostvarivanju prava iz zdravstvenog osiguranja, o pristupu pregledima i lijekovima, o (ne)informiranju o pravima iz
zdravstvenog osiguranja od strane službenika HZZO-a, kao i na njihovo neprofesionalno ponašanje. Često smo zaprimali i različite upite građana o načinima i postupku ostvarivanja prava iz zdravstvenog osiguranja poput postupka promjene izabranog obiteljskog liječnika, načinu obračuna naknade za bolovanje, dugovanju po polici dopunskog zdravstvenog osiguranja, načinu obračuna troškova prijevoza i sl., što sve pokazuje kako građani ne znaju kako ostvariti svoja prava iz zdravstvenog osiguranja, a kako ih HZZO u nedovoljnoj mjeri informira o načinima i postupcima ostvarivanja prava, o čemu više pišemo u poglavlju Dobro upravljanje. Epidemija je ukazala na brojne slabosti zdravstvenog sustava – od nedovoljnog smještajnog kapaciteta u bolnicama, nedostataka opreme, do nedostatka zdravstvenog kadra, a jedan od dugogodišnjih problema su i liste čekanja. Tako je tijekom 2021. jedna od najdužih bila lista za UZV dojke, iako je to jedan od najrasprostranjenijih karcinoma među ženama.

[pullquote]

Preporuka 16.
Ministarstvu zdravstva, da smanji liste čekanja
Preporuka 17.
Ministarstvu zdravstva, da prijedlogom izmjena i dopuna propisa o obveznom zdravstvenom osiguranju i zdravstvenoj zaštiti propiše pravo beskućnika na besplatnu zdravstvenu zaštitu, neovisno o reguliranom prebivalištu[/pullquote]

Najnoviji podatci HZZO-a pokazuju da je u 2021. godini skraćen prosjek dana čekanja na prve preglede, dijagnostičke i terapijske postupke. Tako se za prvi specijalistički pregled prosječno čekalo 188,8 dana u predpandemijskoj 2019. godini, u 2020. godini 193,6 dana, a u 2021. godini 140,1 dana, što pokazuje da se lista čekanja smanjila u odnosu na predpandemijsku godinu. Ipak, treba imati na umu da su i sami pacijenti zbog epidemije odgađali redovito liječenje, tako da tek treba vidjeti da li je smanjenje lista čekanja posljedica boljeg rada sustava.

Također, iako HZZO u svojem očitovanju ukazuje na skraćivanje lista čekanja kroz ugovaranje dodatnih dijagnostičko-terapijskih postupaka s privatnim poliklinikama, kako ih se većina nalazi u većim gradskim središtima ponekad su nedostupni starijoj, teško pokretnoj populaciji iz prometno nepovezanih krajeva. Pri analizi stanja na listama čekanja treba uzeti u obzir i podatke o broju pregleda obavljenih kod privatnika na trošak pacijenta, kao i podatke o smanjenju broja ukupnog stanovništva

„… i rekli da nemam nikakva ja prava i da sto god da se dogodi da ja se odmah vama tuzim ja sam na ulici bez zdravstvenog osiguranja bez icega ja neznam sto cu molim vas za pomoc…“

U kontekstu ostvarivanja prava na zdravstvenu zaštitu posebno su pogođeni beskućnici jer ih veliki broj nema osnovno zdravstveno osiguranje zbog nereguliranog prebivališta, o čemu smo pisali i u ranijim Izvješćima. Zbog toga što nemaju status osiguranika zanemaruju zdravstvene tegobe. Stoga je najčešća situacija da se zdravstveni problemi ne rješavaju, a bolesti ne liječe do nekog hitnog stanja, kad i neovisno što nemaju zdravstveno osiguranje, moraju biti adekvatno zbrinuti i liječeni. S obzirom da su beskućnici uglavnom hrvatski državljani najranjivijeg statusa, trebalo bi propisati da im se jamči besplatna zdravstvena zaštita neovisno o reguliranom prebivalištu. Novi Nacionalni plan razvoja zdravstva 2021.-2027. među prioritete stavlja i unaprjeđenje zdravstvene zaštite ranjivih skupina, što beskućnici svakako jesu.

U prvoj polovici 2021. godine mnogi teško oboljeli pacijenti pitali su (se) hoće li dobiti svoj nužno potrebni lijek, nakon problema s isporukom lijekova bolnicama. Razlog je bila neisplata dugova veledrogerijama, što je dio šireg i dugogodišnjeg problema načina vođenja javnih politika koje ne osiguravaju odgovarajuću opskrbu lijekovima. Otežana opskrba lijekovima može se posebno negativno odraziti na kronične i onkološke bolesnike, kojima bi prekid terapije mogao ugroziti život. Pri tome je važno imati na umu da su rashodi za zdravstvo u RH iznosili 6,88% BDP, što je ispod prosjeka EU, koji iznosi 8,25% BDP-a. Kada govorimo o rashodu po stanovniku, RH je s 1.361 eura po stanovniku također ispod EU prosjeka, koji iznosi 2.572 eura. Ipak, ove podatke treba uzeti s rezervom, budući da službena statistika ne uključuje troškove pokrivanja zdravstvenih dugova.

[pullquote]

Preporuka 18.
Ministarstvu zdravstva, da prijedlogom izmjena i dopuna propisa o zdravstvenoj zaštiti i obveznom zdravstvenom osiguranju unaprijedi funkcioniranje sustava na svim razinama zdravstvene skrbi, od prevencije, primarne, sekundarne do tercijarne razine
Preporuka 19.
Ministarstvu zdravstva, da stručnu psihološku pomoć učini dostupnom u svim oblicima, a ne samo putem interneta, kao i da osigura široku dostupnost informacija o njoj[/pullquote]

Mentalno zdravlje

Okolnosti življenja u epidemiji ostavljaju trag i na mentalnom zdravlju građana. Podatci Europske zaklade za poboljšanje životnih i radnih uvjeta pokazuju kako je mentalno zdravlje bitno narušeno kod svih dobnih skupina, a naročito mladih i onih koji su ostali bez posla. Ograničenja kretanja i mjere socijalne distance utjecale su na mentalno i fizičko zdravlje svih. Ipak, psihološke posljedice pandemije mogu biti posebno ozbiljne za: (1) ljude koji su bili izravno ili neizravno u kontaktu s virusom; (2) ljude koji su biološki osjetljiviji na stresore, uključujući ljude sa psihičkim problemima; (3) zdravstvene djelatnike (zbog veće razine izloženosti zarazi) i (4) ljude koji neprekidno slijede vijesti o pandemiji na raznim medijskim kanalima.

Mentalno zdravlje u zajednici važno je uvrstiti u prioritete javnih politika zdravstvenog sustava. RH nema Nacionalnu strategiju razvoja mentalnog zdravlja još od 2016. godine pa ohrabruje da je MZ u trenutku pisanja ovog Izvješća istu uputilo u javno savjetovanje. Ogroman teret epidemije podnijeli su i zdravstveni radnici koji rade pod povećanim fizičkim i psihičkim naporima, što je neizbježno dovelo do povećane potrebe za psihološkom pomoći.

Istraživanje provedeno među zdravstvenim radnicima u respiracijskim centrima u Zagrebu i Splitu pokazalo je da su oni u najvećem riziku od porasta stresa što se očituje u većim razinama anksioznosti i depresije, pa i psihičkim poremećajima. U prvoj fazi istraživanja krajem veljače 2021. godine, na psihijatrijski pregled zbog psihičkih poteškoća javilo se samo 0,6% ispitanika, dok ih je sada, u trećoj fazi, 11,3%. Porastao je i broj zdravstvenih djelatnika koji uzimaju lijekove za smirenje, s 4,5% u prvoj fazi istraživanja na 22,4% u završnoj fazi.

Navodi se da „burnout“ ili sindrom sagorijevanja kod zdravstvenih radnika utječe na osobne osjećaje i odnose, kao i brigu za pacijente. Stoga je važno pravovremeno razviti strategije prevencije, liječenja i rehabilitacije osoba sa sindromom sagorijevanja, čime bi se održalo mentalno zdravlje medicinskog osoblja, ali i kvaliteta skrbi koja se pruža pacijentima unutar zdravstvenog sustava.


Povezane teme u Izvješću pučke pravobraniteljice za 2021.: „Epidemija bolesti COVID 19: Utjecaj na zaštitu ljudskih prava i jednakost“, „Utjecaj potresa na ostvarivanje ljudskih prava“, „Pravo na rad“, „Diskriminacija pri zapošljavanju i na radu“, „Diskriminacija temeljem dobi“, „Pravo na obrazovanje i diskriminacija temeljem obrazovanja“, „Socijalna skrb: Siromaštvo i ljudska prava“, „Pravo na adekvatno stanovanje“, „Diskriminacija temeljem rasnog ili etničkog podrijetla“, „Sloboda izražavanja“, „Pravo na privatnost i utjecaj umjetne inteligencije na ljudska prava“, „Javno okupljanje“, „Pravo na zdrav život i zdrav okoliš“, „Zatvorski sustav“ i „Osobe s duševnim smetnjama kojima je ograničena sloboda kretanja“.

Cijelo Izvješće pučke pravobraniteljice za 2021. možete otvoriti u interaktivnoj verziji i u PDF formatu.