* Napomena: Čitate poglavlje iz Izvješća pučke pravobraniteljice za 2023. godinu, koje smo predali Hrvatskom saboru u ožujku 2024. Cijelo Izvješće možete otvoriti u PDF formatu i u interaktivnoj verziji. Više o temama vezanima uz stanovanje možete doznati i u brojnim drugim poglavljima Izvješća, u popisu na dnu ove stranice.

Ovo poglavlje podijeljeno je na cjeline:

Stanovanje

I ove godine  ukazujemo na probleme s dostupnošću cjenovno priuštivog i socijalnog stanovanja, a pišemo i o propisima koji su doneseni 2023. godine ili su u postupku donošenja i koji bi trebali riješiti probleme zaštićenog najma u privatnim stanovima, urediti raspolaganje državnom imovinom te stambeno zbrinjavanje nakon pojave klizišta. Pritužbe te medijski napisi najviše su se odnosili na nedostupnost nekretnina zbog visokih prodajnih i cijena najma, na manjak javnih i priuštivih stanova, ali i na položaj bespravnih stanara u javnim stanovima. Pritužitelji su ukazivali i na dugotrajnost postupaka pri MPUGDI-u.

Situacijom na tržištu nekretnina i nedostatkom stambene politike i dalje su najviše pogođeni mladi i radnici u nesigurnim oblicima rada, umirovljenici, osobe s invaliditetom te pod međunarodnom zaštitom, strani radnici te pripadnici romske nacionalne manjine. Radi lakšeg snošenja troškova pojedinci su primorani dijeliti stan s potpuno nepoznatim osobama ili boraviti u neuređenim prostorima bez adekvatnog pristupa električnoj i toplinskoj energiji.

Značajan problem je dostupnost cjenovno pristupačnog stanovanja, socijalnog stanovanja i visoki troškovi režija, zbog kojih dio građana ne može zadovoljiti druge potrebe, uključujući one vezane uz zdravlje ili obrazovanje. Slični problemi muče i građane drugih članica EU, a prema Eurostatu 8,7% stanovnika EU izdvaja više od 40% prihoda na stanovanje, povećao se i broj beskućnika, što govori u prilog žurnoj potrebi rada na politikama koje će jamčiti dostupnost pristupačnog stanovanja.

Važan korak u tom smjeru je zajednička izjava predstavnika članica EU zaduženih za stanovanje i urbani razvoj (tzv. Gijonska deklaracija) od 14. studenoga 2023. godine, kojom se, uz uvažavanje nacionalnih različitosti, prepoznaje potreba rada svih razina vlasti (europskih, nacionalnih, regionalnih i lokalnih) na osiguranju pristupa primjerenom i cjenovno pristupačnom stanovanju.

U tom kontekstu i imajući u vidu važnost doma za pojedinca i društvo, na državi i JLS-ima je obveza osmišljavanja učinkovitih mjera za prevenciju beskućništva te razvijanja politike dostupnosti priuštivog stanovanja, uključujući i osiguranje subvencija i olakšica, dostupnosti infrastrukture, gradnje stanova za javni najam te stavljanje stanova u javnom vlasništvu u funkciju stanovanja.

U Hrvatskoj je kupnja mnogima i dalje najsigurniji način rješavanja stambenog pitanja, ali i oblik ulaganja, što država potiče prodajom POS stanova po povoljnijim uvjetima te subvencioniranjem kredita. Po podacima APN-a od početka provedbe programa POS-a 2001. do siječnja 2024. godine izgrađeno je 8.945 stanova u 83 JLS-a, za što je RH uložila 162.185.446,67 eura. Prodajne cijene su u rasponu od 1.193,44 do 1.489,50 eura/m2, a najma 2,12 do 3,05 eura/m2, ovisno o troškovima izgradnje.

Po podacima DZS-a u prvom polugodištu 2023. godine prosječna cijena m2 novih stanova koje su prodavala trgovačka društva i druge pravne osobe (bez POS-a) iznosila je 2.326 eura i viša je 1,7% nego u drugom polugodištu 2022. te 6,8% nego u prvom polugodištu 2022. godine pa je u tom kontekstu POS prihvatljivije rješenje.

Programom subvencioniranja stambenih kredita država pomaže u otplati dijela kredita za kupnju odnosno izgradnju kuće ili stana u trajanju od najmanje pet godina. Program se provodi od 2017. godine, od kada je zaključno s 2023. godinom, odobreno 32.612 zahtjeva, od kojih 2023. godine 5.340. Prosječna dob korisnika je 32 godine, iznos prosječnog anuiteta je 447 eura, a subvencije 153 eura, dok je rok otplate 23 godine.

Ovaj se model tretira kao demografska mjera i ne primjenjuje se na starije od 45 godina, koji su radi toga orijentirani na tržište. Međutim, sve su češći prigovori da se ovim politikama utječe na rast cijena nekretnina jer se potiče kupnja, omogućuje profit bankama i dugogodišnja zaduženost kupaca, te da su dostupne samo kreditno sposobnim građanima.

U Zaključnoj izjavi iz svibnja 2023. godine Misija MMF-a ističe da bi se trebala razmotriti sveobuhvatna revizija mjera potpore za stambeno zbrinjavanje kako bi se prepoznala kritična „uska grla“ koja utječu na cjenovnu priuštivost stambenih nekretnina.

Navodi se da je jačanje ponude najdjelotvorniji način osiguranja cjenovno priuštivih stambenih nekretnina, a sadašnje povoljno oporezivanje ulaganja u nekretnine treba reformirati radi poticanja učinkovite ponude stambenih nekretnina. Smatraju i da treba pažljivo razmotriti prijedloge o subvencijama za najam kako se potpore ne bi pružale onima koji nisu u toliko lošem financijskom stanju te dodatno povećala potražnja i cijene. U tom kontekstu ponavljamo preporuku Vladi RH, da poreznom politikom utječe i motivira vlasnike privatnih stanova na dugoročni stambeni najam stanova.

Preporuka 52. (ponovljena)

Vladi Republike Hrvatske, da poreznom politikom utječe i motivira vlasnike privatnih stanova na dugoročni stambeni najam stanova

Godinama ukazujemo na nedostatak jedinstvenog propisa i dokumenta koji adresira područje stanovanja pa ohrabruje što je Vlada u travnju 2023. godine donijela Odluku o pokretanju postupka izrade Nacionalnog plana stambene politike RH do 2030. i Akcijskog Plana za provedbu Nacionalnog plana za razdoblje od 2023. do 2024. godine.

Glavni cilj Nacionalnog plana je omogućiti građanima pristupačno stanovanje koje mora zadovoljavati određene standarde, ali i voditi računa o dodatnim ciljevima poput smanjivanja iseljavanja, stambenog zbrinjavanja mladih, naseljavanja deficitarnim kadrom, povećanja radne mobilnosti, olakšavanja života starijim osobama, povećanja konkurentnosti domaćeg gospodarstva, izvrsnosti u arhitekturi, zelenoj, kružnoj i održivoj stanogradnji.

Iako su prema informacijama iz veljače 2024. godine već izrađeni pripremni dokumenti za izradu Plana (analiza sustava stanovanja članica EU te sustava stanovanja i stambenog fonda u RH sukladno popisu stanovništva) kako bi strateški dokument mogao odgovoriti na sve izazove s kojima se suočavaju različite skupine građana, predlažemo da se u Radnu skupinu za izradu Nacionalnog plana stambene politike RH uključe i jedinice lokalne samouprave te organizacije civilnog društva koje se bave područjem stanovanja.

Preporuka 53. (ponovljena)

Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, da u Radnu skupinu za izradu Nacionalnog plana stambene politike RH uključi jedinice lokalne samouprave i organizacije civilnog društva koje se bave područjem stanovanja

 Nadalje, važno je uvesti red i transparentnost u upravljanje državnom imovinom, posebno stanovima. Ukazujemo kako se podaci koje navodimo u nastavku odnose na područje upravljanja državnom imovinom i nisu vezani uz stambeno zbrinjavanje, o kojemu pišemo u posebnom dijelu. Tako je u Internom registru MPUGDI-a dana 31. prosinca 2023. godine bilo evidentirano 7.229 stanova, od kojih je 1.373 bilo prazno. Najviše ih je u Zagrebu (519), potom u Osijeku (274) pa u Rijeci (97). Veći dio praznih stanova je derutan i potrebna su dodatna ulaganja kako bi se mogli koristiti.

Državne nekretnine d.o.o. upravljaju s 1.147 stanova koje koriste korisnici bez pravne osnove. Redovito pokreću postupke za iseljenje ili naplatu najamnine pa je dana 31. prosinca 2023. u tijeku bilo 1.124 postupka za iseljenje i/ili naplatu. Kao dobru praksu ističemo suradnju Državnih nekretnina s Hrvatskim zavodom za socijalni rad i isplatu jednokratnih novčanih pomoći radi podmirivanja režija kada građani slabijeg imovnog stanja to nisu u mogućnosti. Iz pritužbi građana proizlazi da su mnogi koji desetljećima bespravno žive u javnim stanovima imovinski deprivirane osobe koje na drugi način (ni tržišni ni subvencionirani) ne mogu riješiti svoje stambeno pitanje, što je poseban izazov u procesu revizije i stavljanja u funkciju javnog stambenog fonda.

Slijedom toga, preporučili smo MPUGDI i JLS-ima da razmotre mogućnost legalizacije dugotrajnih, a socijalno depriviranih bespravnih stanara koji nemaju realne mogućnosti žurnog rješavanja stambenog pitanja na drugi način. Grad Zagreb je prihvatio preporuku i novom Odlukom o najmu stanova omogućio legalizaciju. Grad Rijeka od 2014. godine ima mogućnost legalizacije statusa pod određenim uvjetima, sa slobodno ugovorenom najamninom i bez mogućnosti kupnje stana, no mnogi gradovi ovu mogućnost ne predviđaju.

I država je Zakonom o upravljanju nekretninama i pokretninama u vlasništvu RH omogućila legalizaciju i raspolaganje nekretninama neposrednom pogodbom, ali po utvrđenoj tržišnoj vrijednosti nekretnine ili naknade „ako je riječ o osobi koja je na dan 14. lipnja 2018. bila u neprekinutom mirnom posjedu nekretnine duže od pet godina i koja je do dana stupanja na snagu predmetnog Zakona podnijela zahtjev za neposrednu prodaju sukladno odredbi članka 41. stavka 1. podstavka 4. Zakona o upravljanju državnom imovinom (NN, br. 52/18.) te dalje pod uvjetom da navedena osoba nije ušla u posjed nekretnine neovlašteno ili na nasilan način, da je za korištenje nekretninom imala pravnu osnovu koja je kasnije prestala ili otpala te da nema dugovanja prema Republici Hrvatskoj s bilo koje osnove, kao i da prije raspolaganja podmiri naknadu za korištenje te nekretnine, a po pravilima stjecanja bez osnove, kao i sve druge dospjele obveze s osnove korištenja nekretnine te pod uvjetom da nije pravni slijednik prijašnjeg bespravnog korisnika koji nije podmirio potraživanja RH s osnove bespravnog korištenja, a koji je prestao postojati ili je provedena statusna promjena trgovačkog društva, ili je s prijašnjim bespravnim korisnikom povezana kroz osobu osnivača ili osoba ovlaštenih za zastupanje odnosno koja je s prijašnjim bespravnim korisnikom srodnik po krvi u ravnoj liniji, a u pobočnoj liniji do četvrtog stupnja zaključno, bračni drug, životni partner ili srodnik po tazbini do drugog stupnja zaključno i po prestanku braka ili životnog partnerstva, ili odnosu skrbnika, posvojitelja ili posvojenika“.

No analizirajući ovu odredbu jasno je da najsiromašniji neće moći riješiti svoj status u državnoj nekretnini, koja im je jedini i dugogodišnji dom jer će teško moći podmiriti sve tražene troškove, kao i ispuniti navedene uvjete, što može dovesti do iseljavanja pa i beskućništva.

Pri tome se godinama bilježi manjak javnih odnosno socijalnih stanova s priuštivom najamninom, posebno u velikim gradovima i turističkim središtima, u koje bi se moglo zbrinuti najsiromašnije. Treba imati u vidu da područje socijalnog stanovanja u RH nije sustavno niti normativno regulirano, što je dijelom i posljedica nedonošenja Stambene strategije te reguliranja stanovanja socijalno ugroženih ranjivih skupina različitim propisima i u različitim resorima.

U tom kontekstu trebalo bi izbjegavati općenita rješenja koja su samo puko prebacivanje problema iz jednog u drugi resor, a uvođenje reda i transparentnosti u postojeće stanje javne imovine ne smije pasti na štetu najpotrebitijih. Stoga ponavljamo preporuku MPUGDI-u i JLS-ima, da razmotre legalizaciju statusa dugotrajnih i socijalno depriviranih bespravnih stanara koji nemaju mogućnosti rješavanja svog stambenog pitanja na drugi način.

Preporuka 54. (ponovljena)

Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine i jedinicama lokalne samouprave, da razmotre  legalizaciju statusa dugotrajnih i socijalno depriviranih bespravnih stanara koji nemaju mogućnosti rješavanja svog stambenog pitanja na drugi način

Tijekom 2023. godine prodana su 23 državna stana, a natječaja za najam nije bilo. Cijene najma za korištenje stanova kojim upravljaju Državne nekretnine iznosila je od 0,40 eura/m2 za akontacijski iznos zaštićene nekretnine do 0,80 eur/m2 za slobodno ugovorenu nekretninu, dok je naknada za korištenje stana bez pravne osnove iznosila 1,99 eur/m2. Prema javno dostupnim podacima prosječna cijena najma stana u Zagrebu u listopadu 2023. godine iznosila je 14 €/m2, najniža je bila šest €/m2, dok najluksuzniji stanovi dosežu cijene do 36 €/m2. Imajući u vidu ukupan broj praznih državnih stanova, kao i rastuće potrebe za priuštivim stambenim prostorom, aktivacija i komercijalizacija stanova morala bi biti jedan od prioriteta u njihovom upravljanju.

Sve je veće uviđanje uloge gradova u omogućavanju priuštivog stanovanja. To je vidljivo i iz pokretanja „Inicijative 4 grada“ u ožujku 2023. godine, kao platforme za suradnju Zagreba, Splita, Osijeka i Rijeke na temama od zajedničkog interesa, među kojima je i priuštivo stanovanje. Tijekom 2023. godine mnoge su JLS donijele nove opće akte o najmu stanova i povećavale su cijene najma, poput Zagreba i Splita, a radile su se i revizije stambenog fonda.

Uključili smo se u postupak donošenja Odluke o najmu stanova Grada Zagreba kojim su predviđene dvije moguće svrhe najma gradskih stanova: stambeno zbrinjavanje na temelju socioekonomskog statusa te osiguravanje priuštivog stanovanja osoba nižih i srednjih prihoda a protiv koje je, kao i protiv Zaključka o visini najamnine za stanove pokrenut postupak ocjene zakonitosti na Visokom Upravnom sudu RH.

Ukazivali smo, između ostalog, da bi uvjet prebivališta za dodjelu stana trebalo zamijeniti terminom stanovanje, na način i uz obrazloženje kako je to propisano Zakonom o obnovi zgrada oštećenih potresom na području Grada Zagreba, Krapinsko-zagorske županije, Zagrebačke županije, Sisačko-moslavačke županije i Karlovačke županije. Naime, tim je zakonom stanovanje propisanom kao mjesto i adresa na kojem se osoba nastanila radi ostvarivanja svojih prava i obveza vezanih za životne interese poput obiteljskih, profesionalnih, ekonomskih, socijalnih, kulturnih i drugih interesa, koje se dokazuje uvjerenjem o prebivalištu ili boravištu odnosno drugim dokaznim sredstvima, uz izjavu pod materijalnom i kaznenom odgovornošću ovjerenu pred javnim bilježnikom ili javnopravnim tijelom koje vodi postupak s upozorenjem da je davanje lažnog iskaza kazneno djelo.

Ukazali smo i da bi sva javnopravna tijela trebala kod provođenja postupka u kojem je prebivalište pretpostavka za stjecanje nekog prava, činjenicu prebivanja utvrđivati ocjenom svih raspoloživih dokaza, a ne isključivo na temelju uvjerenja o prebivalištu, što proizlazi iz čl. 8. i 9. ZUP-a, odnosno načela utvrđivanja materijalne istine i načela samostalnosti i slobodne ocjene dokaza, no to nije prihvaćeno.

Ovakav stav će negativno djelovati na mnoge podstanare koji iz raznih razloga, a najčešće jer najmodavac izbjegava porezne obveze, nisu prijavljeni na adresi stanovanja, a koji će zbog toga i mimo vlastite krivnje ostati bez mogućnosti zbrinjavanja u gradske stanove, kao i na pripadnike romske nacionalne manjine.

Postupamo i po pritužbi predstavnice stanara zgrade u gradskom vlasništvu u Splitu koja nam se obratila nakon povećanja najamnine o čemu stanari, uključujući osobe starije životne dobi, bolesne i lošeg imovnog stanja, nisu dobili posebnu obavijest. Zgrada je lošeg stanja i traži značajno ulaganje, a pričuva se plaća iz gradskog proračuna. U tom kontekstu povećanje cijene najma je logično i opravdano. No, razumljiv je strah stanara od svakog daljnjeg povećanja najamnine, posebno imajući u vidu rast troškova života, cijena najma na tržištu te nedostatak nekretnina za dugotrajan i priuštiv najam u Splitu.

Stanari zgrade mahom su umirovljenici, primanja su im ograničena i nema izgleda da će se povećati, o čemu je trebalo voditi računa pri određivanju najamnine, tim više jer se po očitovanju Grada sukladno GUP-u zgrada nalazi u zoni javne i društvene namjene, detaljnije razgraničene kao socijalna namjena, koju Grad ne namjerava prodati. Ukazali smo na potrebu bolje komunikacije najmoprimaca i najmodavca, te radi dobrog upravljanja predložili održavanje žurnog sastanka predstavnika Grada sa stanarima kako bi odgovorili na sve njihove brige i pitanja.

Predložili smo i da Grad stupi u kontakt s područnim uredom HZSR-a kako bi upoznali stanare s pravima iz sustava socijalne skrbi za poboljšanja životnih uvjeta i zbrinjavanja na neki drugi način. Nismo zaprimili informacije o poduzetom od strane Grada.

U značajnom broju pritužbi ukazivalo se na dugotrajnost postupanja i komunikaciju sa službenicima MPUGDI-a, na što smo ukazali pri donošenju novog propisa o upravljanju državnim nekretninama. Postojeći pravni okvir ne pridonosi učinkovitom upravljanju državnom imovinom, poglavito stanovima, građanima je kompliciran te im za vođenje postupaka često treba stručno znanje i pomoć, a ako bi angažirali odvjetnike postupci bi im bili skupi pa mnogi, pogotovo osobe starije životne dobi i slabijeg imovnog stanja, često odustaju od vođenja postupaka.

Problem je i što  MPUGDI često zaprima nepotpune zahtjeva što već u početku produljuje postupanje. Na dan 31. prosinca 2023. godine 61 službenik radio je na 43.356 predmeta, pri čemu je samo 2023. godine zaprimljeno 1.140 novih predmeta. Novim Zakonom o upravljanju nekretninama i pokretninama u vlasništvu RH predviđa se decentralizacija upravljanja državnim nekretninama radi bržeg i učinkovitijeg rješavanja imovinskopravnih odnosa, a  kako će to utjecati na priuštivo stanovanje tek će se vidjeti.

I dalje postupamo po pritužbama vezanim za postupke otkupa stanova po Odluci o prodaji stanova u vlasništvu RH. U prosincu 2022. godine MPUGDI nas je obavijestilo da nisu poznati parametri za izračun cijene stanova pa smo preporučili MPUGDI-u poduzimanje mjera u cilju nastavka postupaka po predmetnoj Odluci, te informiranje o stanju predmeta i postupanju u razumnim rokovima.

Preporuka 55. (ponovljena)

Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, da žurno poduzme mjere kako bi se nastavili postupci po zahtjevima građana sukladno Odluci o prodaji stanova u vlasništvu RH, da ih informira o stanju predmeta i postupa u razumnim rokovima

U rujnu 2023. godine pritužiteljica iz Šibenika nam se ponovo javila, navodeći kako su iz MPUGDI-a ponovo tražili dostavu dokumentacije novijeg datuma (njezin zahtjev je iz 2014. godine), da je poslala traženo pa su je nakon šest mjeseci telefonski obavijestili da je predmet u obradi, a službeno očitovanje o slučaju još nismo zaprimili. Još je 626 neriješenih zahtjeva za otkupom po Odluci iz 2021. godine.

Javljali su nam se i suvlasnici u zgradama nezadovoljni međusobnim odnosima, kao i odnosima s predstavnicima ili upraviteljima zgrada. Vidljivo je da mnogi i dalje ne znaju o svojim pravima i kako ih zaštiti ili o svojim obvezama, što govori da je potrebno donijeti propise koji će regulirati ovo područje. Početkom 2024. godine MPUGDI  je uputilo u javno savjetovanje prijedlog Zakona o upravljanju i održavanju zgrada. Da ova tema zanima građane pokazuje veliki broj komentara upućenih na Nacrt Prijedloga pa ih je već na početku javnog savjetovanja bilo preko 300.

Vezano uz život u zgradama navodimo i kako je pučka pravobraniteljica lani uputila mišljenje na Prijedlog Zakona o subvencioniranju ugradnje dizala u višekatne stambene zgrade koji je predložio Klub zastupnika HNS-a – liberalnih demokrata i nezavisnih zastupnika, s fokusom na prava starijih osoba, jer neograničena i samostalna mogućnost izlaska iz stana u višekatnici ujedno je i jednostavniji pristup brojnim javnim i drugim uslugama i servisima i dovodi do kvalitetnijeg života i veće uključenosti u društvo.

Dugogodišnji problem zbog kojeg se i dalje vode postupci pred svim instancama domaćih sudova i ESLJP-om tiče se zaštićenog najma u privatnim stanovima. Pučka pravobraniteljica zaprima pritužbe obiju strana. Vlasnici se žale da nemaju slobodu vlasništva i ne mogu u posjed, da njihovi potomci iz ekonomskih razloga napuštaju državu dok im najmoprimci plaćaju minimalnu najamninu. Pozivaju se na presudu ESLJP-a Statileo protiv RH iz 2014. godine u kojoj je ukazano na strukturalne probleme važećeg zakonodavstva: neodgovarajuću visinu zaštićene najamnine, restriktivne uvjete za otkaz zaštićenog najma te nepostojanje vremenskog ograničenja zaštićenog najma.

Zaštićeni najmoprimci često ističu da su osobe starije životne dobi, zabrinuti da će ih „prekupci“ izbaciti na ulicu, navode da desetljećima žive u tim stanovima koje smatraju svojim domovima i u koje su ulagali znatna financijska sredstva. Očekuju otkup po povoljnijim uvjetima jer smatraju da se radi o imovinskim pravima. U ranjivom položaju su i zaštićeni najmoprimci u stanovima koje nakon potresa vlasnici ne žele obnavljati. Mjere izvršenja presude Statileo su pod pojačanim nadzorom Odbora ministara VE, a u postupku izvršenja 2018. godine donesene su Izmjene i dopune Zakona o najmu koje je Ustavni sud RH ukinuo Odlukom U-I-3242/2018 u rujnu 2020. godine.

U studenome 2023. godine je u javno savjetovanje upućen Prijedlog zakona o načinu izvršenja presuda ESLJP u skupini predmeta Statileo protiv RH i odluke Ustavnog suda. U savjetovanje se uključila i pučka pravobraniteljica, jer rješenja koja RH treba ovim Zakonom ponuditi moraju voditi računa o interesima obiju strana te uspostaviti pravičnu ravnotežu među njima. Zakon mora osigurati da nitko ne završi stambeno nezbrinut istovremeno uvažavajući pravo vlasništva, voditi računa o visini najamnine, ali i okolnosti da ju neki najmoprimci zbog svog imovnog stanja bez pomoći sustava neće moći plaćati, tim više jer se država Zakonom o prodaji stanova obvezala sredstva od prodaje društvenih stanova koristiti i za zbrinjavanje zaštićenih najmoprimaca.

Jasno je da nema idealnog rješenja i da će biti nezadovoljnih, no po prvi puta se zaštićenim najmoprimcima otvara mogućnost otkupa predmetnog stana po cijeni nižoj od tržišne, pravo na subvencioniranje najma, mogućnost preseljenja u državne stanove te potom i otkup odnosno pravo na isplatu odgovarajućeg iznosa za zbrinjavanje. Vlasnici dobivaju tržišnu najamninu, posjed u slučaju prodaje ili isplate, mogućnost zamjene stana s državom, kao i isplatu solidarne naknade zbog prekomjernog ograničenja vlasništva.

Sve ovo vidimo kao pozitivan korak u rješavanju problema koji nije samo pravno, već i političko, ekonomsko pa i emotivno pitanje. MPUGDI procjenjuje da će država primjenom ovog Zakona isplatiti oko 500 zaštićenih najmoprimaca, izgraditi oko 500 stanova u Zagrebu, Splitu, Rijeci i Dubrovniku koje će dati u najam ili ih prodati pod povoljnim uvjetima najmoprimcima, 300 stanova u svom vlasništvu dati u najam ili prodati najmoprimcima te 100 stanova otkupiti od vlasnika i prodati ih najmoprimcima. Javno savjetovanje je dovršeno, a Zakon kojim je prihvaćen velik dio preporuka pučke pravobraniteljice usvojen je u ožujku 2024. godine.

​U Izvješćima za 2021. i 2022. godinu ukazali smo na potrebu žurne uspostave pravnog okvira i osiguranja financijskih sredstava za rješavanje stambenog zbrinjavanja građana koji su u klizištima izgubili dom, pa u tom kontekstu pozdravljamo donošenje Programa ublažavanja posljedica klizišta u RH. Njime se utvrđuju kriteriji i načini stambenog zbrinjavanja stanovnika kao i načini uspostave kontinuiranog praćenja i ranog upozoravanja na pomake klizišta.

U javno savjetovanje o Programu uključila se i pučka pravobraniteljica jer se u njemu, u vezi ovlaštenika za stambeno zbrinjavanje, nisu uvažile životne situacije najmoprimaca koji nemaju pisani ugovor o najmu ni prijavu na adresi kuće iz različitih razloga, najčešće jer najmodavci izbjegavaju porezne obveze. Predlagali smo da se omogući dokazivanje činjenice faktičnog najma i na drugi način, odnosno drugim dokaznim sredstvima poput svjedoka odnosno isprava, kao što je pri javnom bilježniku ovjerena izjava pod materijalnom i kaznenom odgovornošću.

Preporuka 56.

Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, da pripremi izmjenu Programa ublažavanja posljedica klizišta na način da se stradalnicima omogući dokazivanje činjenice faktičnog najma i drugim dokaznim sredstvima

Predlagali smo i jasno propisivanje rokova zbrinjavanja, no kako to nije uvaženo u javnom savjetovanju, ponavljamo preporuku Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine.  

 

Socijalno stanovanje

Socijalno stanovanje bi trebalo biti važan segment društvene brige kako bi se socijalno ugroženim osobama omogućio adekvatan stambeni prostor.  Prepoznaje to i Opća deklaracija o ljudskim pravima u kojoj se u čl. 25 navodi da „svatko ima pravo na životni standard koji odgovara zdravlju i dobrobiti njega samoga i njegove obitelji, uključujući prehranu, odjeću, stanovanje…“, kao i Europski stup socijalnih prava u kojemu se navodi da „onima kojima je to potrebno omogućuje se pristup socijalnim stanovima ili kvalitetnom pomoći za stanovanje“.

Međutim, u RH nema značajnih promjena te područje socijalnog stanovanja i dalje nije sustavno riješeno. Pitanja stambenog zbrinjavanja različitih socijalno osjetljivih skupina, primjerice beskućnika, žrtava obiteljskog nasilja i drugih razrađuju se posebnim propisima, što otežava sveobuhvatno sagledavanje problema i predlaganje učinkovitijih rješenja.  Pozdravili smo zadnje izmjene i dopune ZSZPP-a, kojima je produljen rok važenja rješenja o stambenom zbrinjavanju za žrtve obiteljskog nasilja za još dvije godine, o čemu detaljno pišemo u dijelu Stambeno zbrinjavanje.

To je posebno važno u kontekstu sveopćeg poskupljenja i nepovoljnih gospodarskih kretanja te radi prevencije beskućništva, s obzirom da je najveći razlog beskućništva nedostatak sredstava za troškove stanovanja.

 „…Dakle naše dijete ima IV stupanj oštećenja i ima više dijagnoza… predali smo papire za dodjelu gradskog stana u 2 mjesecu (na koje imamo pravo) i od tada se nije ništa realiziralo uvijek kad smo pitali dali će naše stambeno pitanje biti riješeno ili nam nisu odgovarali ili kad smo bili dosadni nešto bi odgovorili u stilu da se strpimo da se čeka gooooodinama (namjerno sam stavio dva “o” jer je to meni tako zvučalo) što je po meni nebulozno zašto smo uložili tolko vrijeme i novac na papirologiju za ništa… pa su nam odgovorili čak sa dopisom da se navodno radi nekakva revizija da se strpimo itd… Naše dijete ima 6 godina i 4 mjeseca…

Uglavnom moje dijete žena i ja živimo sa bolesnim roditeljima (znači to su tri generacije) … prostorno smo ograničeni na sobu znači spavamo u sobi odjeća/ormari su nam u sobi stol, igračke, itd, itd… dijete treba svoju slobodu gdje se može normalno razvijat, financijski smo u nemogučnosti dignut kredit za podstanare isto jer je cijena najma nekog normalnog stana skoro ko rata kredita za stan a da ne govorim + režije… Neznam više kome da se obratim za pomoć, imam osjećaj da nas zavlače svaki put kad tražim naše pravo na stan tj za riješavanje stambenog pitanja. (nemoguće da u cijelom gradu Zagrebu koji ima cca 800000 stanovnika i površine cca 640km2 nema niti jedan slobodan stan)“

I u odnosu na socijalno stanovanje tijekom 2023. godine zaprimali smo pritužbe radi dugotrajnosti  postupanja nadležnih tijela. Tako nam se obratio i ovaj pritužitelj iz Zagreba radi dugotrajnosti rješavanja zahtjeva za dodjelom gradskog stana. S tim u vezi, od Grada Zagreba smo zatražili postupanje i informaciju u kojoj je fazi proces preispitivanja upravljanja i raspolaganja gradskom imovinom. Grad Zagreb je ukazao na nerazmjer raspoloživog broja stanova i podnesenih zahtjeva, no nije mogao preciznije izvijestiti o tijeku rješavanja predmetnog zahtjeva, iako je od podnošenja zahtjeva prošlo više od godine i pol dana.

Grad Zagreba je u međuvremenu u listopadu 2023. godine donio novu Odluku o najmu stanova, kojom je regulirano i socijalno stanovanje. Pri donošenju ove Odluke, uputili smo mišljenje Gradu Zagrebu, među ostalim, i u vezi okolnosti zbog kojih se stan može dati neposredno u najam. Predložili smo da se u skladu s čl. 291. Zakona o socijalnoj skrbi predvidi mogućnost neposrednog davanja stana u najam i u kriznim situacijama, kada obitelj s maloljetnom djecom ostane bez svog doma i nije u mogućnosti sama osigurati smještaj kako bi se spriječilo odvajanje djece od odraslih članova obitelji.

Grad je krajem 2023. godine donio Program osiguravanja kriznog smještaja za 2024. godinu, kojim su utvrđeni uvjeti i aktivnosti radi osiguravanja smještaja u kriznim situacijama obiteljima s maloljetnom djecom koje ostanu bez svoga doma i nisu u mogućnosti same osigurati smještaj te socijalno ugroženim odraslim osobama koje ne mogu same osigurati odgovarajući smještaj. Radi se o privremenom smještaju koji će se realizirati u objektima Gradskog društva Crvenog križa Zagreb i/ili Hostelu Arena Zagreb.

Udruga Pragma je tijekom 2023. godine, za potrebe izrade Socijalne slike Grada Zagreba, provela fokus grupu s korisnicima različitih socijalnih ustanova i udruga o pristupačnosti socijalnim uslugama, među ostalim i  s korisnicima ZMN-a. Oni su ukazali na izazove u dostupnosti prava na (adekvatno) stanovanje, utjecaju stanovanja i stambenih uvjeta na razvoj djece  te utjecaju naknada Grada Zagreba i drugih usluga organizacija civilnog društva na stanovanje. Posebno je istaknuto da djeca pate zbog nedostatka vlastitog prostora, koji je važan za održavanje mentalne higijene.

„…Prvotno nas je 7 živjelo u tih 36 kvadrata, supruga i ja smo otišli u socijalne radnice jer nemamo uvjete za odgojiti i obrazovati našu djecu. Dobili smo odgovor da ne mogu ništa. Svi oko mene dobivaju stanove, ja ništa. 20 godina šaljem molbe za stan, ja sam pod takvom sretnom zvijezdom – to je nevjerojatno. Kažu oni „Strpite se, niste jedini“, znam ja to ali gdje su moji papiri? Kažu oni – zagubili su se. 71godinu imam, ja sam još uvijek u podrumu. A drugi govore „dobio sam stan“ – pa kako? Drago mi je zbog njih, ali kad ću ja doći na red?“ 

Vezano uz čl. 291. st. 3. ZSS-a, odnosno nejasno podijeljenu odgovornost županija i gradova u pogledu osiguravanja smještaja, u Izvješću za 2022. godinu ukazali smo da potrebno jasno propisati koje su i čije obveze te kojim se redoslijedom postupa. Pri tome smo ukazivali da bi bilo dobro da odredba obuhvati i obvezu države zbog nejednakog regionalnog razvoja i činjenice da su kapaciteti različitih gradova i županija različiti te da ne raspolažu uvijek adekvatnim smještajem, ali ni dovoljnom političkom voljom za rješavanje problema. Stoga smo MRMSOSP-u preporučili da jasno propiše ove obveze, no Vlada RH se u Mišljenju na Izvješće pučke pravobraniteljice za 2022. godinu nije očitovala o preporuci.

Neki gradovi nisu niti svjesni da imaju ovu obvezu pa na naš upit o primjeni čl. 291. st. 3. ZSS-a navode da ga nisu u obvezi primjenjivati, dok drugi navode da nisu imali zahtjeva za smještaj u kriznim situacijama. Neki gradovi nemaju raspoložive stanove niti osigurana financijska sredstva u tu svrhu. Ipak, velik broj  gradova kroz Odluke o socijalnoj skrbi osigurava financijsku pomoć za podmirenje troškova najamnine u ovakvim slučajevima kako ne bi došlo do razdvajanja obitelji.

Županije nas također izvještavaju da nemaju raspoložive stanove niti osigurana sredstva za ovu namjenu, a većina ih navodi da nisu niti imali zahtjeve za smještaj. Neke, poput Varaždinske županije navode da su u takvim slučajevima pomagale obiteljima jednokratnim novčanim naknadama.

Stoga ponavljamo preporuku MRMSOSP-u da jasno propiše obveze iz čl. 291. stavka 3. ZSS-a.

Preporuka 57. (ponovljena)

Ministarstvu rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, da jasno propiše obveze iz članka 291. stavka 3. ZSS-a koje bi uključile obveze jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave te države, te ih o istome upozna

 

 

Energetsko siromaštvo

Iako se pojam energetskog siromaštva sve više se koristi za označavanje specifičnog oblika  siromaštva, u nacionalnom zakonodavstvu nemamo njegovu jedinstvenu definiciju.

Kao primjer dobre prakse ukazujemo na Grad Zagreb koji u svojem Programu suzbijanja energetskog siromaštva na području Grada Zagreba za razdoblje do 2030. godine navodi da se energetsko siromaštvo manifestira ili kroz potpuni izostanak pristupa pojedinoj usluzi  (npr. nedostupnost električne mreže) ili kao nemogućnost kućanstava da podmire troškove povezane s korištenjem pojedine usluge u razini prihvatljivoj po kulturološkim, društvenim i zdravstvenim kriterijima  (npr. plaćanje računa za energiju).

U rujnu 2023. godine donesena je Direktiva (EU) 2023/1791 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. rujna 2023. o energetskoj učinkovitosti i izmjeni Uredbe (EU) 2023/955 (dalje u tekstu: Direktiva), kojom se uvodi niz mjera za promicanje energetske učinkovitosti, uključujući načelo energetske učinkovitosti na prvom mjestu u energetskim i neenergetskim politikama.

Direktivom se pojašnjava značenje energetskog siromaštva navodeći da „Energetsko siromaštvo znači da kućanstvo nema pristup osnovnim energetskim uslugama, pri čemu se takvim uslugama osiguravaju osnovne razine i pristojan životni i zdravstveni standard, uključujući odgovarajuće grijanje, toplu vodu, hlađenje, rasvjetu i energiju za napajanje kućanskih uređaja, u relevantnom nacionalnom kontekstu, postojećim nacionalnim socijalnim politikama i ostalim relevantnim nacionalnim politikama, što je uzrokovano kombinacijom čimbenika, uključujući barem cjenovnu nepristupačnost, nedovoljan raspoloživi dohodak, visoke izdatke za energiju i lošu energetsku učinkovitost domova“.

EK je donijela Preporuku Komisije (EU) 2023/2407 оd 20. listopada 2023. o energetskom siromaštvu, upućenu državama članicama EU, koja sadrži bitne smjernice za suzbijanje energetskog siromaštva. S obzirom na obvezu država članica da implementiraju Direktivu u svoje nacionalne propise, ovaj oblik siromaštva dobit će svoj pravni okvir, što bi trebalo doprinijeti boljem prepoznavanju energetskog siromaštva uvođenjem adekvatnih kriterija, kao i donošenju mjera potpora i subvencija radi njegovog suzbijanja.

Energetsko siromaštvo utječe na kvalitetu života građana, na njihovo  fizičko i duševno zdravlje te za posljedicu može imati znatne financijske poteškoće, pa i gubitak doma. Osobe izložene energetskom siromaštvu često moraju birati između troškova grijanja/hlađenja prostora u kojima žive te drugih egzistencijalnih troškova, poput onih za hranu.

Suzbijanju energetskog siromaštva pristupa se međusektorskim politikama i propisima o energetici, gradnji i socijalnoj skrbi. Iako postoje instrumenti namijenjeni ublažavanju i uklanjanju posljedica energetskog siromaštva, veliki broj građana s time nije upoznat. Izrada  vodiča koji bi sadržavao sve bitne informacije o pravima građana namijenjenih  suzbijanju energetskog siromaštva, kao što su primjerice ostvarivanje naknade za ugroženog kupca, troškove stanovanja te mogućnost energetske obnove kuća, olakšao bi ostvarivanje ovih prava, a time i doprinio suzbijanju energetskog siromaštva. Na potrebu objedinjavanja ovakvih informacija ukazali smo u Izvješćima za  2021. i 2022. godinu.

Međutim, za sada ne postoji jedinstveno mjesto na kojem građani mogu dobiti sve relevantne informacije te nije definirana jedinstvena nacionalna kontakt točka koja bi ih distribuirala.  Kao primjer dobre prakse ukazujemo na aktivnosti OCD-a Društvo za oblikovanje održivog razvoja (DOOR) kojoj je jedno od strateških područja borba protiv energetskog siromaštva te koja zagovara važnost zakonskog definiranja i kategorizacije energetskog siromaštva. DOOR kroz svoj Centar za borbu protiv energetskog siromaštva za područje Grada Zagreba dijeli energetske pakete za energetski siromašna kućanstva, organizira individualna savjetovanja i održava edukativne radionice s ciljem povezivanja zajednice i osvještavanja problema energetskog siromaštva u društvu.

Međutim obzirom da ova OCD ima sjedište u Zagrebu, korisnicima koji ne žive na tom području otežan je osobni pristup radi dobivanja potrebnih informacija te sudjelovanja u edukacijama koje DOOR provodi. Naime, osobe pogođene energetskim siromaštvom često nemaju jednake informatičke preduvjete za dobivanje informacija putem interneta, koji stoga ne smije biti jedino sredstvo i izvor informacija građana.

Prema statističkim podacima DZS za 2023. godinu, stopa rizika od siromaštva za Panonsku Hrvatsku iznosila je 29,4%, za Jadransku Hrvatsku 17,5%, za Grad Zagreb 10,5% te za Sjevernu Hrvatsku 17,7%. Temeljem navedenih podataka, stopa rizika od siromaštva za 2023. godinu bila je najniža u Gradu Zagrebu, što ukazuje na nužnost osiguranja dostupnosti informacija građanima koji žive i izvan glavnog grada RH, i to putem telefona, interneta, medija, osobnim dolaskom na za to predviđena mjesta te na druge raspoložive načine. Stoga je nužno  raditi na pružanju takvih usluga na razini JLS-a.

Kao središnje tijelo za suzbijanje diskriminacije ukazujemo da je potrebno raditi na suzbijanju energetskog siromaštva, naročito najranjivijih skupina, uzimajući u obzir statističke podatke i životne okolnosti specifične za pojedine skupine građana.

Prema podacima DZS, stopa rizika od siromaštva prema dobi i spolu u 2023. godini najviša je bila za osobe u dobi od 65 godina i starije te je iznosila 34,8%. U toj je dobnoj skupini razlika prema spolu najveća te je stopa rizika od siromaštva za žene iznosila 38,8%, a za muškarce 29,3%.

Odbor za prava žena i rodnu ravnopravnost Europskog parlamenta je u prosincu 2023. godine donio je Izvješće o rodnim aspektima povećanja troškova života i utjecaja energetske krize, koje sadrži Prijedlog rezolucije Europskog parlamenta o rodnim aspektima povećanja troškova života i utjecaja energetske krize.

Izvješće ukazuje da su žene više pogođene rizikom od siromaštva što proizlazi iz okolnosti češćeg obavljanja poslova temeljem netipičnih i fleksibilnih ugovora o radu (rad na nepuno radno vrijeme, privremeni rad, neformalni rad), za što su češće minimalno plaćene. Budući da žene obično imaju niže prihode i manju imovinu, zbog razlika u plaćama i mirovinama, vjerojatnije je da imaju veće poteškoće u podmirivanju životnih troškova. Energetska kriza i veći udio troškova energije u ukupnom dohotku žena smanjuju njihovu financijsku sposobnost za samostalan život.

Uz redovno praćenje cijene energenata na tržištu i donošenja mjera namijenjenih suzbijanju energetskog siromaštva, nužno je raditi na prevenciji energetske krize osobito u sklopu provedbe Europskog zelenog plana na području RH, čiji je cilj povećati udio obnovljive energije u potrošnji energije.

„…Znači, kao samohrana majka nisam u radnom odnosu jer je danas drugima teško naći zaposlenje s fakultetima a kamoli meni bez srednje škole… Imam kćer s potrebama s kojom sam se bavila svih ovih godina kako bi ju jednog dana osamostalila koliko toliko… U kućanstvu nas je desetoro jer smo pred malo dobili novorođenče. Sem moje kćeri nitko ne radi. Prihode koje dobijamo ( dj.doplatak i dr.) sastavljamo kraj s krajem… Zbog takve situacije kakvu imamo obratila sam se Gradu za pomoć da mi jednokratnom pomoći uplate ” opomenu el.potrošnje” kako ne bi ostali u mraku… Zadužila sam se samo da moja kćer može i dalje obaviti svoju dužnost… te da nam novorođena beba ima potrebnu skrb koju bez električne energije nažalost nema… Gospođo ja ne znam šta napravit više. Molila bih vas da nam pognete. 10-ro nas je u kućanstvu. Kćer mi nema kako raditi. Teško nam je bilo ovih dana ( 10 dana) bez el.energije. Ako Boga znate i ako ima pravde molim vas pokrenite nešto.“

I dalje primamo pritužbe koje se odnose na kašnjenje plaćanja energenata uslijed lošeg imovnog stanja kupaca, zbog čega nerijetko dolazi do obustave električne energije u kućanstvima. Zaprimili pritužbu samohrane, nezaposlene majke u čijem kućanstvu živi desetak osoba od kojih je jedno novorođenče, s molbom za pomoć oko obročnog plaćanja duga za električnu energiju, kako ju opskrbljivač ne bi obustavio. Pritužiteljici smo dali opću pravnu informaciju o ostvarivanju prava ugroženog kupca i socijalnih prava te tijelima kojima se povodom toga može obratiti.

Obustava električne energije je tek jedan od pokazatelja energetskog siromaštva te je potrebno sustavno raditi na njegovoj prevenciji i građane adekvatno informirati o pravima koja mogu ostvariti radi prevencije ili ublažavanja učinaka ovo oblika siromaštva.

Prema podacima HEP Elektre u 2023. godini je zbog duga privremeno obustavljena isporuka električne energije na oko 19.000 od 2.130.000 mjernih mjesta koje opskrbljuje HEP Elektra, što je 13,64 % manje u odnosu na 2022. godinu, kada je privremena obustava bila izvršena na oko 22.000 mjerna mjesta te 27,48% manje u odnosu na 2021. godinu, kada je električna energija bila privremeno obustavljena na 26.200 mjernih mjesta.

Na službenim stranicama HEP Elektre objavljeni su uvjeti za pružanje pomoći kupcima radi obročnog plaćanja ili odgode plaćanja duga kao i radi podnošenja prigovora. HEP Elektra i dalje postupa sukladno Zaključcima Vlade RH kod otpisa potraživanja prema kupcima s potresnog područja o čemu pišemo u dijelu u utjecaju potresa na ostvarivanje ljudskih prava.

Pojedine JLS su nastavile pomagati građanima isplatom jednokratne pomoći građanima odnosno subvencioniranjem cijena energenata. Međutim uočena je razlika među mjerama pojedinih JLS-a, koje se poduzimaju u svrhu sprečavanja i suzbijanja energetskog siromaštva. Tako pojedine JLS isplaćuju jednokratne naknade za plaćanje računa za električnu energiju, plin, vodu i druge komunalne usluge, dok neke isplaćuju naknade za financiranje troškova ogrjeva. Razlikuje se i način isplate dodijeljenog iznosa, pa tako pojedine JLS isplaćuju jednokratnu naknadu, dok neke isplaćuju mjesečne iznose koji su niski, što korisnicima otežava  kupnju ogrijeva ukoliko ga moraju platiti jednokratno. Pojedine JLS ne provode mjere radi sprečavanja ili ublažavanja štetnih učinaka energetskog siromaštva.

Vezano za korisnike ovih mjera, JLS naknade najčešće isplaćuju korisnicima ZMN, dok npr. Grad Dubrovnik kao korisnike posebno ističe umirovljenike koji su često izloženi energetskom siromaštvu jer ne mogu podmiriti troškove električne energije. Grad Sisak, u suradnji s Gradskim društvom Crvenog križa Sisak, poduzima mjere po pojedinačnim zahtjevima građana u riziku od energetskog siromaštva, na način da najugroženijima financijski pomaže u podmirenju dugovanja za režije, priključka na vodovodnu ili elektroenergetsku mrežu te kupnju osnovnih kućanskih uređaja (peći, bojlera i slično).

Navedeno ukazuje da ne postoji jedinstveni sustav sprečavanja i suzbijanja energetskog siromaštva na razini RH, što dovodi do neravnomjerne politike njegovog suzbijanja i prevencije te gospodarskog razvitka pojedinih regija u RH.

U sklopu jesenskog paketa mjera Vlada RH je u rujnu 2022. godine donijela Uredbu o otklanjanju poremećaja na domaćem tržištu energije koja se primjenjivala do ožujka 2023. godine, nakon čega je donijela novu Uredbu o otklanjanju poremećaja na domaćem tržištu energije. Obzirom na više izmjena Uredbe u 2023. godini, čija primjena je još u tijeku, sukladno izvještaju HERA-e, još uvijek nije poznat učinak Uredbe na cjelokupno energetsko tržište i suzbijanje energetskog siromaštva.

Stoga je važno da Vlada RH kontinuirano prati situaciju na tržištu energenata i poduzima adekvatne mjere potpore građanima. U tu je svrhu važno provoditi redovnu evaluaciju donesenih mjera procjenom njihove dostatnosti za postizanje cilja, odnosno suzbijanje energetskog siromaštva.

S obzirom na daljnji porast cijena dobara i usluga za osobnu potrošnju, Vlada RH je u 2023. godini povećala iznos naknade za ugroženog kupca energenata (NUKE) do najviše 70,00 eura mjesečno, što je minimalno povećanje s obzirom na prethodni iznos do najviše 66,36, eura mjesečno. S obzirom na inflaciju i povećane troškove života, potrebno je produžiti razdoblje isplate NUKE u povećanom iznosu.

Preporuka 58. (ponovljena)

Vladi Republike Hrvatske, da produži razdoblje isplate NUKE u povećanom iznosu

Prema Zakonu o socijalnoj skrbi, pravo na NUKE se utvrđuje rješenjem na temelju podnesenog zahtjeva HZSR. Nije prihvaćena naša preporuka iz Izvješća za 2022. godinu o vođenju ovih postupaka po službenoj dužnosti, iako se često radi o osobama starije životne dobi, bez pristupa internetu, kojima je teže samostalno pokretati ovakve postupke. Stoga, smatramo potrebnim još jednom razmotriti pokretanje postupaka za priznavanje ovog prava po službenoj dužnosti.

Preporuka 59. (ponovljena)

Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, da razmotri pokretanje postupka za priznavanje NUKE po službenoj dužnosti

Pravo na vodu i vodne usluge

„Prije jedan mjesec i nekoliko dana, čišćen je kanal  za odvod vode u selu … Od onda kreću moji problemi ostala sam bez vode, pretpostavljam da tokom čišćenja kanala su negdje pokidali dovod vode do moje kuće, od tada ja nemam vode. Zvala sam i molila da dođu da vide zašto nema vode. No međutim do dana današnjega nikome ništa i to tako stoji. S obzirom da su mi ukinuta LJUDSKA PRAVA na vodu, molila bih vas da Vi intervenirate na bilo koji način, jer živim bez vode u neljudskim uvjetima“

Radi osiguranja kvalitete života i zaštite zdravlja građana, nužno je svakome osigurati pristup zdravstveno ispravnoj vodi koja nam je svakodnevno nužna za piće, pripremu hrane, higijenu i sanitarne potrebe. Bez pristupa pitkoj vode nema niti dostojnog života. Voda je također važan resurs gospodarskog razvoja te ima značajnu ulogu u regulaciji klime.

Klimatske promjene, onečišćenja, urbanizacija i rast gradova zdravstveno ispravnu vodu čine sve važnijim strateškim resursom. Voda za piće i sanitarne potrebe sastavnica je dostojnog stanovanja, što prepoznaje i UN-ov Program održivog razvoja do 2030. godine, u kojem se navodi kako opskrba zdravstveno ispravnom vodom za piće po pristupačnoj cijeni zahtijeva ulaganja u infrastrukturu i sanitarne objekte.

Prema podacima EUROSTATA RH je prva u Europskoj uniji po bogatstvu vode po stanovniku te ima najveće obnovljive resurse slatke vode (s dugoročnim prosjekom od 30.000 m³ po stanovniku). No i dalje zaprimamo pritužbe građana zbog nemogućnosti pristupa javnoj vodoopskrbnoj mreži, dugotrajnosti postupanja po zahtjevu za priključenje na vodoopskrbnu mrežu, kvalitete i cijene vode i dr.

U izvješću za 2022. godinu MINGOR-u smo preporučili davanje naputka javnim isporučiteljima vodnih usluga da u slučaju obustave isporuke vode osiguraju minimalno 50 litara dnevno po članu kućanstva.

Iako ova obveza javnih isporučitelja proizlazi iz Zakona o vodnim uslugama, nerijetko se ne ispunjava što korisnicima znatno otežava svakodnevicu. Stoga ustrajemo na navedenoj preporuci.

Preporuka 60. (ponovljena)

Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja, da donese naputak javnim isporučiteljima vodnih usluga o postupanju u slučajevima obustave isporuke vodnih usluga, o obvezi osiguranja minimalne količine vode od 50 litara dnevno po članu kućanstva

Radi zaštite ovog prirodnog bogatstva potrebno je razmotriti unošenje prava na vodu u Ustav RH, što smo isticali i u ranijim izvješćima. Prednosti takve zaštite prepoznala je Republika Slovenija koja je pravo na vodu zaštitila Ustavom 2016. godine. Time bi se unaprijedilo pravo svakog pojedinca na dovoljne količine sigurne, fizički i financijski dostupne vode za piće, pripremu hrane, osobnu higijenu/sanitarnu uporabu i odvodnju te bi se dodatno osigurala kontrola opskrbe i kvalitete vode.

Na važnost očuvanja vode i njezinih izvora ukazuju suše i redukcije vode koje u ljetnim mjesecima pogađaju pojedine dijelove RH, što otvara pitanja opstanka ljudi na tim područjima, revitalizacije područja te gospodarskog razvoja. Tako su u srpnju 2023. godine, u jeku turističke sezone, mediji izvještavali o redukciji vode na otoku Ugljanu te u Istri.

Sukladno podatcima MINGOR-a, u RH u 2023. godini 6% stanovništva nije imalo mogućnost priključka na sustav javne vodoopskrbe, a na potresom pogođenom području oko 10%. Ovi građani opskrbljuju se vodom iz lokalnih vodovoda i individualne vodoopskrbe (zdenci, bunari, cisterne i slično), o čemu više pišemo u dijelu o utjecaju potresa na ostvarivanje ljudskih prava.

Sukladno Direktivi 2000/60/EC Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2000. kojom se uspostavlja okvir za djelovanje Zajednice na području vodne politike (Okvirna direktiva o vodama) neprihvatljivo je da neki vid vodoopskrbe bude izvan kontrole i sustava upravljanja vodoopskrbom, zbog čega smo pratili reformu vodnog sektora.

Reformom će se okrupniti isporučitelje vodnih usluga (JIVU) koji će preuzeti upravljanje lokalnim vodovodima, što je jedan od uvjeta ispunjenja zahtjeva iz Okvirne direktive o vodama, Direktive o kakvoći vode namijenjenoj za ljudsku potrošnju (98/83/EZ) i Direktive o odvodnji i pročišćavanju komunalnih otpadnih voda (91/271/EEC). Prema očitovanju MINGOR-a u tijeku je operativno preuzimanje onih lokalnih vodovoda koji su funkcionalni i tehnički ispravni.

Reformom vodnog sektora želi se osigurati ravnomjeran razvoj vodnih usluga i učinkovita provedba investicija te smanjiti broj isporučitelja vodnih usluga, kako bi se ojačali njihovi kapaciteti i povećala kvaliteta usluge građanima, odnosno povećala pristupačnost zdravstveno ispravnoj vodi.

Radi provedbe reforme vodnog sektora Vlada RH je 2019. godine donijela Zakon o vodnim uslugama te 2021. godine Uredbu o uslužnim područjima, kojom se definira 41 uslužno područje. Reforma je i dio Nacionalnog plana oporavka i otpornosti 2021.-2026. (NPOO). Reformi se usprotivilo dvadesetak JLS-a, između ostalog i zbog preuzimanja lokalnih vodovoda od strane JIVU, te su 2021. godine pokrenuli postupak ocjene ustavnosti Zakona o vodnim uslugama i Uredbe o uslužnim područjima.

Ustavni sud RH je u prosincu 2022. godine Rješenjem U-I-7217/2021 odbio prijedlog za pokretanje postupka ocjene suglasnosti s Ustavom Zakona o vodnim uslugama, uz obrazloženje da se integracijom vodnih usluga želi postići ravnomjeran razvoj vodnih usluga i javne vodnokomunalne infrastrukture u cijeloj državi, što se ne može postići izoliranim razvojem i napretkom samo jednog područja na štetu ostalih nerazvijenih područja koja ne pripadaju niti jednom sadašnjem javnom isporučitelju, a koja su zbog geografskih i ostalih uvjeta izolirana, depopulirana i zapostavljena.

Ukazano je na velike razlike urbanih i ruralnih područja u pogledu standarda vodnih usluga, kao i da se u nekim ruralnim područjima javne vodne usluge uopće ne pružaju. Sve to je pravdano neisplativošću gradnje sustava javne vodoopskrbe i odvodnje u područjima s malim brojem korisnika. Iako je zakonom predviđeni način vodoopskrbe i mobilna javna vodoopskrba autocisternom za pitku vodu, takav način dopreme vode je rijedak zbog velikih troškova koji u cijelosti padaju na krajnjeg korisnika, a uglavnom se koristi u ljetnom razdoblju kad presuše ostali izvori.

Odlukom U-II-627/2022 i dr. iz veljače 2023. godine Ustavni sud je ukinuo Uredbu o uslužnim područjima jer postupak njenog donošenja nije bio sukladan Ustavu i Kodeksu savjetovanja sa zainteresiranom javnošću u postupku donošenja zakona, drugih propisa i akata te iz Uredbe nije proizlazio cilj koji se Zakonom o vodnim uslugama želio postići, niti je bilo razvidno kako su uslužna područja formirana. Vlada RH je u lipnju 2023. godine donijela novu Uredbu s 41 uslužnim područjem.

Osim pristupa vodoopskrbnoj mreži, građani su iskazivali zabrinutost zbog rasta cijena vodnih usluga. U Izvješću za 2022. godinu ukazali smo da je zbog rasta cijena energenata i građevinskog materijala povećana cijena vode u nekim gradovima, primjerice Karlovcu, Rijeci i Puli, što je nastavljeno i u 2023. godini, kao primjerice  u Bjelovaru i Poreču. Radi sprječavanja rasta cijene vode u svim JLS-ima, Vlada RH je u prosincu 2022. odgodila primjenu Uredbe o visini naknade za korištenje vode do prosinca 2023. godine.

Dana 1. siječnja 2024. godine stupila je na snagu Uredba o izmjenama Uredbe o visini naknade za korištenje voda, kojom je do 1. siječnja 2025. godine odgođen početak obračuna i naplate naknade zahvaćenih količina vode u javnoj vodoopskrbi. Zadržan je postojeći model naplate naknade na isporučene količine vode, kao i dosadašnja visina te naknade od 0,378260 eura za m3 isporučene vode. Obveza naplate naknade na zahvaćenu količinu vode zakonska je obveza još od 2010. godine, koja se na zahtjev javnih isporučitelja vodnih usluga višekratno odgađala.

Osim rasta cijena energenata i građevinskog materijala na cijenu vode utječe i gubitak vode. Prema podacima Hrvatskih voda i javnih isporučitelja postotak gubitka vode u javnim vodoopskrbnim sustavima zadnjih nekoliko godina iznosi 50%. Do smanjenja gubitka vode došlo je na području Sisačko-moslavačke županije zbog sanacije nakon potresa, dok je do povećanja gubitka vode došlo kod javnih isporučitelja kod kojih traje izgradnja velikih projekata aglomeracije. Radi smanjenja gubitka vode Hrvatske vode su 2018. godine pokrenule desetogodišnji Program sufinanciranja smanjenja gubitka vode te je utrošeno 7,47 milijuna eura.

U svrhu postizanja ekonomske regulacije cijena, pri čemu bi se osigurao standard kod pružanja javnih usluga isporuke vode, temeljem čl. 43. st. 5. Zakona o vodnim uslugama, Vlada RH je donijela Uredbu kojom propisuje metodologiju određivanja cijene vodnih usluga, a donošenje Uredbe je povezano s operativnom provedbom reforme u sektoru vodnih usluga.

U cilju osiguranja učinkovitog sustava opskrbe vodom, u prosincu 2022. godine smo u javnoj raspravi o Nacrtu prijedloga Uredbe o metodologiji izračuna cijene vodnih usluga ukazali na potrebu njezinog usklađenja sa Zakonom o otocima vezano za troškove prijevoza.

Ukazali smo na potrebu propisivanja socijalne cijene vode za opskrbu i odvodnju koja se obavlja pokretnim putem, propisivanja naplaćuje li se i po kojoj tarifi voda isporučena sukladno čl. 41. st. 4.  Zakona o vodnim uslugama (obveza isporuke minimalne količine vode od 50 litara dnevno kod obustave isporuke zbog neplaćanja računa) te propisivanja upute o pravnom lijeku kao sastavnog dijela računa za vodne usluge. Uredbom, koja je stupila na snagu u 2023. godini, definiran ju pojam „osnovna potreba kućanstva“ te je propisano da uputa o pravnom lijeku čini dio računa za vodu.

Tijekom 2023. godine zaprimili smo pritužbe građana zbog nemogućnosti priključenja na vodoopskrbnu mrežu. Obratilo nam se stotinjak osoba iz Sisačko-moslavačke županije koji traže hitno uvođenje vodovoda povodom čega nas je isporučitelj vodnih usluga obavijestio da je u tijeku izrada projektne dokumentacije za gradnju. Iako je pozitivno što je izgradnja vodovoda u tijeku, mještani će još izvjesni period biti izvan vodoopskrbne mreže.

Pritužitelj iz Koprivničko-križevačke županije je naveo kako nema mogućnost priključenja na vodoopskrbnu mrežu iako se izvode radovi proširenja vodovoda financirani sredstvima iz EU.  U ispitnom postupku javni isporučitelj nas je obavijestio da su u tijeku građevinski radovi izgradnje sustava odvodnje u sklopu projekta, sufinanciranog od EU, sastavni dio kojeg je i izgradnja priključka na postojeću vodovodnu mrežu.

Kako pritužitelj živi na području na kojem nema izgrađene vodovodne mreže, unatoč provedbi projekta, neće imati mogućnost priključka na mrežu. Međutim JLS je izrazila spremnost financiranja produljenja vodovodne mreže do kuće pritužitelja, početkom 2024. godine, nakon čega će se moći priključiti na vodovodnu mrežu.

Obratili su nam se i mještani Podolja u Općini Draž koji nisu priključeni na postojeću infrastrukturu pa se za pitku i vodu za higijenu snalaze na različite načine, a Općina im je omogućila besplatan i neograničen pristup vodi iz javne slavine. Iako im je time donekle olakšana nezavidna situacija, ne radi se o odgovarajućem i dugoročnom rješenju, na što smo ukazali i u Izvješću za 2022. godinu zagovarajući izgradnju sustava. Prema informacijama iz Hrvatskih voda, radovi su započeli početkom 2023. godine, izvedena je ugovorena metraža cjevovoda sa 120 priključaka te se procjenjuje da će do proljeća 2024. godine radovi biti okončani.

Nastavljamo pratiti dostupnost vodno komunalne infrastrukture u područjima pogođenim potresima. S obzirom na posljedice potresa iz prosinca 2020. godine na području Sisačko-moslavačke županije, Zagrebačke županije, Karlovačke županije, Krapinsko-zagorske županije i Grada Zagreba, Vlada RH je u studenom 2021. godine donijela Odluku o načinu raspodjele bespovratnih financijskih sredstava iz Fonda solidarnosti EU, odobrenih za financiranje nastalih šteta na području navedenih županija.

U tijeku je provedba projekta „Vraćanje u ispravno stanje infrastrukture u području vodoopskrbe i upravljanja otpadnim vodama oštećenih u potresu“. O ulaganjima u infrastrukturu na području Sisačko-moslavačke županije više  pišemo u dijelu o utjecaju potresa na ostvarivanje ljudskih prava.

Osim dostupnosti, bitno je i da voda bude zdravstveno ispravna. Prema podacima HZJZ-a za 2021. godinu, u okviru državnog monitoringa vode za ljudsku potrošnju unutar javnih distribucijskih sustava, od 7.955 uzoraka zbog jednog ili više pokazatelja neispravno je bilo 167 odnosno 2,1%. Kada su se od ukupnog broja neispravnih uzoraka izuzeli neispravni uzorci koji su uz Rješenje o dozvoljenim prekoračenjima ocijenjeni kao ispravni (28), konačan broj neispravnih uzoraka iznosio je 139 uzoraka odnosno 1,8%.

U 2022. godini uzorkovano je 7.873 uzorka vode te ih je 180, odnosno 2,3% bilo neispravno o čega je uz valjano rješenje 24 uzorka ocijenjeno kao ispravno pa je konačan broj neispravnih uzoraka iznosio 156 odnosno 1,98%.

Lokalni vodovodi s javno-zdravstvenog aspekta predstavljaju najveći rizik jer se voda potrošačima isporučuje bez obrade, a često i bez dezinfekcije. Tako je od 487 uzoraka iz lokalnih vodovoda čak 227 odnosno 46,6% bilo zdravstveno neispravno. Od 431 uzoraka uzorkovanih u lokalnim vodovodima u 2021. godini 169 odnosno 39,2% ih je bilo zdravstveno neispravno.

Prema izvješću HZJZ-a pojave mikrobiološkog onečišćenja vode povezane su s kvarovima na mreži, oštećenjima na vodoopskrbnim sustavima i onečišćenjima internih instalacija u objektima u kojima se uzorkovala voda, što zahtjeva hitno postupanje isporučitelja vode radi zaštite zdravlja korisnika. U slučaju ograničenja isporuke vode do otklanjanja nedostataka, nužno je građanima osigurati zdravstveno ispravnu vodu, odnosno minimalno 50 litara vode dnevno po članu kućanstva. Stoga ponovno ukazujemo na važnost izdavanja naputka isporučiteljima vodnih usluga od strane MINGOR-a.

Uzimajući u obzir da je EK je 12. svibnja 2021. godine usvojila Akcijski plan EU-a pod nazivom „Prema nultom onečišćenju zraka, vode i tla“ te iznesene postotke onečišćenja izuzetih uzoraka, možemo zaključiti da je potrebno i dalje raditi na sprečavanju onečišćenja voda čime se direktno štiti zdravlje i  kvaliteta života.

 

Stambeno zbrinjavanje

„Ovim putem Vam se u ime naše obitelji iznimno zahvaljujem na Vašem odgovoru i pokazanom htjenju i želji da nam pomognete oko našeg zbrinjavanja na koje imamo zakonsko pravo. Još jednom Vas obavještavamo da nemamo (naravno ukoliko zaista nema niti jedan stan na području Dubrovačko-neretvanske županije-Mokošica), ništa protiv da se iznađe stan-smještaj u drugim dijelovima Dubrovačko-neretvanske županije prvenstveno kako nam pripada. Ono što želimo također naglasiti da uistinu nemamo niti ništa protiv drugih županija, a sve u cilju što bržeg rješavanja našeg pitanja“

Zakonodavne inicijative

U 2023. godini donesen je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o stambenom zbrinjavanju na potpomognutim područjima pri čijem smo donošenju sudjelovali u postupku savjetovanja sa zainteresiranom javnošću.

Izmjenama se nastojalo ubrzati postupanje pri ostvarivanju stambenog zbrinjavanja te ukloniti nedostatke koji su uočeni u primjeni Zakona o stambenom zbrinjavanju na potpomognutim područjima (ZSZPP).

Pozdravili smo unošenje poboljšica u Zakon, a posebno da nekorištenje stambene jedinice na kojoj je ostvareno pravo na stambeno zbrinjavanje neprekidno duže od šest mjeseci više nije razlog za gubitak prava na stambeno zbrinjavanje, pod uvjetima da nekorištenje proizlazi zbog potreba liječenja, obrazovanja, privremenog ili sezonskog ili terenskog rada, da je o tome obaviještena nadležna Područna služba te da je priložena odgovarajuća dokumentacija.

Naime, pučka pravobraniteljica je ranijih godina zaprimila više pritužbi radi prijetnji gubitkom prava na stambeno zbrinjavanje, a neki korisnici su izgubili pravo upravo zbog liječenja ili rada u inozemstvu.

Prihvaćena je i primjedba da se pravo na stambeno zbrinjavanje gubi samo ukoliko korisnik odbija sklopiti ugovor o najmu dodijeljene useljive stambene jedinice, budući je pučka pravobraniteljica zaprimila i više pritužbi zbog dodjeljivanja stambene jedinice u lošem stanju, odnosno neuseljivih, a korisnicima se zbog nepotpisivanja ugovora o najmu takvih stambenih jedinica prijetilo gubitkom prava na stambeno zbrinjavanje te su ga neki i izgubili.

Međutim, ZSZPP  se i dalje odnosi samo na potpomognuta područja te područja posebne državne skrbi. Iznimno, samo pojedini korisnici iz ovoga Zakona mogu se stambeno zbrinuti na čitavom teritoriju RH, poput žrtava nasilja u obitelji, kadrova za čijim radom postoji posebna potreba, osoba u objektima organiziranog smještaja te korisnika Regionalnog programa stambenog zbrinjavanja osoba sa statusom bivših nositelja stanarskog prava te članova njihovih obitelji.

U cilju usklađivanja sa ZSZPP-om donesen je i Pravilnik o najmu stambenih jedinica, u čijem savjetovanju smo sudjelovali.

Središnji državni ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje je tijekom 2023. prestao postojati kao zasebno tijelo državne uprave te je pripojen MPUGDI-u, u sklopu kojega je ustrojena i Uprava za stambeno zbrinjavanje. Cilj ovih izmjena bio je olakšanje i ubrzanje obnove stambenih jedinica stradalih u tzv. zagrebačkom i petrinjskom potresu. To bi moglo utjecati na dinamiku rješavanja postupaka stambenog zbrinjavanja kroz liste prvenstva, tim više što je proteklo stanovito vrijeme do ustrojavanja Uprave za stambeno zbrinjavanje.

 

Stambeno zbrinjavanje žrtva nasilja u obitelji

Do izmjena i dopuna ZSZPP-a stambeno zbrinjavanje žrtva nasilja u obitelji moglo se ostvariti u razdoblju do dvije godine na čitavom teritoriju RH uz ispunjenje propisanih uvjeta: postojanja pravomoćne sudske presude o počinjenom nasilju u obitelji; neimanja u vlasništvu ili u suvlasništvu druge useljive obiteljske kuće ili stana na području RH; te nedovoljno sredstava za osiguranje stambene jedinice nužne za stanovanje, koji se ne mogu ostvariti radom, dohotkom od imovine, od obveznika uzdržavanja ili na drugi način, odnosno ukoliko ukupni dohodak i ukupni primici žrtve i punoljetnih članova kućanstva mjesečno ne prelaze po članu kućanstva iznos jedne proračunske osnovice. Dodatno, potrebno je priložiti i preporuku Hrvatskog zavoda za socijalni rad o potrebi stambenog zbrinjavanja.

Posljednjim izmjenama produljen je rok važenja rješenja o stambenom zbrinjavanju za još dvije godine, ukoliko okolnosti na temelju kojih je ostvareno ovo pravo i dalje traju te ako žrtva podnese zahtjev za produženje prije isteka roka od dvije godine, što se utvrđuje u postupku pred upravnim tijelom županije odnosno Grada Zagreba. To se odnosi i na žrtve nasilja u obitelji koje su ostvarile pravo u stambenoj jedinici u državnom vlasništvu te u njoj borave i nakon proteka roka od dvije godine. Navedeno smo pozdravili tijekom javnog savjetovanja.

Tijekom 2023. godine postupali smo po pritužbi gospođe koja nam se obratila u svoje ime i u ime drugih korisnica stambenog zbrinjavanja za žrtve obiteljskog nasilja. Obratili smo se MPUGDI-u te ukazali kako nekim od korisnica smještenih s maloljetnom djecom tijekom narednih mjeseci ili iduće godine istječe rješenje o stambenom zbrinjavanju žrtava nasilja u obitelji. S obzirom da je izvjesno da niti nakon proteka dodatnog roka od dvije godine za neke neće prestati razlozi zbog kojih je doneseno rješenje o privremenom smještaju/stambenom zbrinjavanju za žrtve obiteljskog nasilja, ukazali smo da bi se takvo stambeno zbrinjavanje trebalo omogućiti sve dok traju okolnosti zbog kojih je odobreno.

Predložili smo i omogućavanje trajnog stambenog zbrinjavanje u posebnom stambenom objektu žrtvama obiteljskog nasilja koje su već ranije ostvarile pravo na stambeno zbrinjavanje, o čemu smo detaljnije pisali u Izvješću za 2022. godinu.

Ovi prijedlozi primljeni su na znanje, a iz obrazloženja MPUGDI-a može se zaključiti da su odbijeni. Naime, navedeno je da se radi o vrlo osjetljivoj problematici koja nadilazi okvire ZSZPP-a, čija je svrha prvenstveno poticanje demografskog razvoja i oporavak potpomognutih područja, kao i da je potrebno donijeti strategiju stambenog zbrinjavanja, koja bi adresirala stanovanje žrtava nasilja u obitelji, tako i drugih ugroženih skupina (tzv. socijalno stanovanje).

No, kako je upitno kada će ovo dugoročno rješenje biti doneseno, a problematika žrtava obiteljskog nasilja je goruća, mišljenja smo kako bi ipak trebalo, kao barem privremeno rješenje, prihvatiti našu preporuku pa ju ponavljamo.

 

Regionalni program stambenog zbrinjavanja

Izmjenama i dopunama ZSZPP-a obuhvaćena je i odredba članka 44. ZSZPP-a. Tako je sada propisano da iznimno od odredaba ZSZPP-a, za podnositelje prijave koji borave u objektima organiziranog smještaja uključivo kontejnerskih i sličnih naselja organiziranog smještaja, za korisnike kontejnerskih naselja na području na kojem je proglašena katastrofa koji nisu do stupanja na snagu ovoga Zakona podnijeli prijavu za stambeno zbrinjavanje te za korisnike Regionalnog programa stambenog zbrinjavanja (RHP) pravo na stambeno zbrinjavanje, na području i izvan područja primjene ovoga Zakona, utvrđuje se po službenoj dužnosti prema uvjetima i kriterijima iz ovoga Zakona, u postupku koji provode upravna tijela županije odnosno Grada Zagreba u čijem je djelokrugu obavljanje povjerenih poslova državne uprave koji se odnose na stambeno zbrinjavanje.

Više o stambenom zbrinjavanju korisnika smještenih u kontejnerska naselja nakon navedenih razornih potresa pišemo u poglavlju o utjecaju potresa na ostvarivanje ljudskih prava.

„Trenutno sam nezaposlena samohrana majka dvoje malodobne djece koja pohađaju OŠ Vojnić. Jedini izvor prihoda je obiteljska mirovina iza pok. supruga, dječji doplatak te zajamčena minimalna naknada. Ističem da prebivam u stambenom objektu za kojeg ne plaćam najamninu, ali plaćam režijske troškove te održavanje okućnice, međutim uskoro mi slijedi iseljenje iz tog objekta. Iz razloga što je potprojekt HR09 završen koncem lipnja, a stambene jedinice kako za moju obitelj tako i za ostale iz tog potprojekta nisu kupljenje kroz objavljenih sedam Javnih poziva APN-a, molim saznanje kako ću se stambeno zbrinuti točnije na koji način/model nacionalnog programa stambenog zbrinjavanja.“

Do 30. lipnja 2023. godine završena je implementacija posljednjeg odobrenog potprojekta HR9. Njime je planirana kupnja 38 stanova za trajno stambeno zbrinjavanje najugroženijih obitelji bivših nositelja stanarskog prava i osoba u objektima organiziranog smještaja. Do kraja 2022. godine, kroz šest javnih poziva bilo je kupljeno 18 stanova za ukupno 55 osoba. Sedmi javni poziv za kupnju preostalih 19 stanova objavljen je u siječnju 2023. godine, no njime nije riješeno stambeno pitanje za preostale korisnike.

Tijekom 2023. godine postupali smo po više pritužbi korisnika RHP-a potprojekta HR9 koji do zatvaranja toga potprojekta nisu stambeno zbrinuti. Tako smo zaprimili i pritužbu gospođe sa dvoje malodobne djece koja je ostvarila pravo na stambeno zbrinjavanje kroz RHP potprojekt HR9 rješenjem iz 2021. godine, no do zatvaranja potprojekta ono nije izvršeno, odnosno nije sklopljen ugovor o najmu niti joj je dodijeljena stambena jedinica.

U pritužbi je navedeno da je potprojekt HR9 završen koncem lipnja, no da stambene jedinice nisu kupljene pa je nejasno kako će ih se stambeno zbrinuti te hoće li kroz Nacionalni program stambenog zbrinjavanja imati prioritet u odnosu na podnositelje koji se stambeno zbrinjavaju redovnim putem kroz liste prvenstva. MPUGDI nas je izvijestilo da će pritužiteljicu zbrinuti kroz Nacionalni program stambenog zbrinjavanja iz fonda kojim raspolaže Ministarstvo ili kupnjom nekretnina putem Javnih poziva koje objavljuje APN.

S obzirom da se pritužiteljica, kao i ostale osobe u sličnoj situaciji, prema kriterijima UNHCR-a smatraju izrazito ranjivom skupinom, a da iz odgovora MPUGDI nije razvidno kada biti stambeno zbrinuta, preporučamo MPUGDI da prioritizira smještaj preostalih stambeno nezbrinutih korisnika regionalnog programa stambenog zbrinjavanja.

Preporuka 61.

Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, da prioritizira smještaj preostalih stambeno nezbrinutih korisnika regionalnog programa stambenog zbrinjavanja

 

Međuresorna suradnja

Prema podacima MPUGDI-a tijekom 2023. nije sklopljen niti jedan sporazum o međusobnim pravima i obvezama u provedbi programa međuresorne suradnje iz članka 47. ZSZPP-a, između MPUGDI-a i JLS-a, ali su zaprimljena pisma namjere s iskazom interesa od gradova Otoka i Obrovca te općina Krnjak, Lovinac, Vrpolje, Antunovac i Okučani te su nastavljeni postupci u gradovima i općinama koje su ranije sklopile ove ugovore.

Glede realizacije ranije započetih aktivnosti MPUGDI ukazuje kako su završeni radovi na izgradnji višestambene zgrade u Gradu Drnišu s 25 stanova, a u tijeku je priprema tehničkog pregleda i primopredaje zgrade.

Nadalje, nastavljena je realizacija međuresornog sporazuma sklopljenog 2020. g. između tadašnjeg Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje i Grada Novske. Izvode se radovi izgradnje višestambene zgrade s 20 stanova, a planirani rok završetka je lipanj 2024. g.. U Gradu Benkovcu u tijeku je obrada ponuda za izbor izvoditelja radova na višestambenoj zgradi s 20 stanova, a početak radova očekuje se tijekom ožujka 2024. godine. U Gradu Kninu u tijeku je projektiranje tri zgrade s ukupno 84 stana.

U Općini Brinje u tijeku je postupak darovanja zgrade nakon čega će se pokrenuti postupak projektiranja unutarnjeg uređenja za šest stambenih jedinica. U Općini Konavle-Ćilipi u tijeku je izbor projektanta za izradu projektne dokumentacije za izgradnju šest stambenih jedinica.

Ovakva suradnja i sporazumi doprinose bržem rješavanju stambenog pitanja korisnika na područjima gdje MPUGDI ne raspolaže stambenim jedinicama, a kako tijekom 2023. godine prema očitovanju MPUGDI-a nije sklopljen niti jedan sporazum između MPUGDI-a i JLS-a ponavlja se ranija preporuka.

Preporuka 62. (ponovljena)

Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, da s jedinicama lokalne samouprave inicira sklapanje sporazuma o međusobnim pravima i obvezama u provedbi programa međuresorne suradnje, napose s onima u kojima bivši nositelji stanarskog prava duže vrijeme nakon ostvarenog prava na stambeno zbrinjavanje čekaju dodjelu stambenog objekta

 

Poteškoće prilikom ostvarivanja prava na stambeno zbrinjavanje s posebnim aspektom na bivše nositelje stanarskog prava

U području stambenog zbrinjavanja dugotrajnost je već godinama jedan od najvećih problema.

Problem je u razlici broja prijava u odnosu na broj raspoloživih stambenih jedinica te osiguranih financijskih sredstava u Proračunu RH za ove potrebe. Ne čudi stoga što su se i nama i udrugama, poput PGP-a Sisak, stranke tijekom 2023. godine mahom obraćale zbog dugotrajnosti u postupku ostvarivanja prava na stambeno zbrinjavanje. Zbog toga ponavljamo raniju preporuku.

 I dalje su neriješeni problemi bivših nositelja stanarskog prava kojima je pravomoćnim i izvršnim rješenjima priznato pravo na stambeno zbrinjavanje davanjem u najam stana u državnom vlasništvu na području (najčešće) primorskih županija, koja nisu provedena.

Prema očitovanju MPGUDI-a, u ukupno 1.314 predmeta doneseno je pravomoćno i izvršno rješenje o ostvarenom pravu na stambeno zbrinjavanje bivših nositelja stanarskog prava koja se odnose kako na potpomognuto područje/područje posebne državne skrbi tako i izvan tog područja, a od toga broja ih je 803 ili 61,11% i provedeno, što znači da ih je za provedbu preostalo još 511 ili 38,89%.

Broj pravomoćnih i izvršnih rješenja o ostvarenom pravu na stambeno zbrinjavanje

Pri tome se 661 pravomoćno i izvršno rješenje odnosi na potpomognuto područje/područje posebne državne skrbi, a 653 izvan toga područja. Međutim, svega ih je 450 ili 68,08% realizirano na potpomognutom području/području posebne državne skrbi, dok ih je preostalo za realizirati još 211 ili 31,92%. Još je delikatnija situacija izvan potpomognutog područja/područja posebne državne skrbi gdje je realizirano 353 ili 54,06%, a još ih je preostalo za realizirati 300 ili 45,94%.

MPUGDI ukazuje kako je to iz razloga što još nisu pronađene adekvatne stambene jedinice za realizaciju ostvarenih prava, ali i iz razloga što je s nekima od korisnika otežana komunikacija (primjerice neki se ne odazivaju za preuzimanje dodijeljene stambene jedinice, a s nekima je općenito otežano stupanje u kontakt).

Tijekom 2023. godine postupali po pritužbi iz koje proizlazi da je pritužitelj kao član obitelji svoje majke, bivše nositeljice stanarskog prava, rješenjem ureda državne uprave još 2015. godine ostvario pravo na stambeno zbrinjavanje davanjem u najam stana u državnom vlasništvu na području Dubrovačko-neretvanske županije. No niti devet godina od rješenja, donesenog po zahtjevu iz 2004. godine, ono nije izvršeno. MPUGDI ukazuje da na području navedene županije nemaju stambenih jedinica u državnom vlasništvu, a sličan je problem i u drugim priobalnim županijama.

Preporuka 63. (ponovljena)

Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, da na područjima s problemima u provedbi rješenja o stambenom zbrinjavanju po modelu davanja u najam stana ili obiteljske kuće u državnom vlasništvu, korisnicima ponudi mogućnost ostvarivanja prava na drugim dijelovima potpomognutih područja ili po drugom modelu stambenog zbrinjavanja

Postupali smo i po pritužbi u vezi opstojnosti Uredbe o utvrđivanju statusa bivših nositelja stanarskih prava i članova njihovih obitelji te uvjetima i postupku njihova stambenog zbrinjavanja (Uredba). Naime, prema prijelaznim odredbama ZSZPP-a propisano je da njegovim stupanjem na snagu prestaje važiti većina odredbi Zakona o područjima posebne državne skrbi (ZPPDS), među njima i odredba na temelju koje je donesena Uredba.

Pritužitelj je podnio zahtjev temeljem Uredbe nakon što je ZSZPP stupio na snagu. Prvostupanjskim rješenjem njegov je zahtjev odbačen, s obrazloženjem da ga je podnio nakon što su dijelovi ZPPDS-a prestali važiti, uključujući i odredbu na temelju koje je donesena Uredba. U žalbi se pozvao na odredbu ZSZPP-a kojom je propisano da podzakonski propisi doneseni na temelju ZPPDS-a ostaju na snazi do stupanja na snagu novih.

No, MPUGDI je odbilo žalbu, dodavši da temeljem ZSZPP-a nije niti predviđeno donošenje nove Uredbe te je pritužitelj upućen da tijekom siječnja 2024. podnese prijavu za stambeno zbrinjavanje sukladno ZSZPP-u, kao svi redovni podnositelji, bez posebnog postupka po povoljnijim uvjetima koji je Uredbom predviđen za stambeno zbrinjavanje bivših nositelja stanarskog prava.

Međutim ukazujemo da prijelazne i završne odredbe ZSZPP-a izazivaju pravnu nesigurnost jer iz njih nije izrijekom jasno da li je Uredba na snazi dok se donese novi podzakonski akt, a s obzirom da je ukinut članak 12.a ZPPDS-i i pravna osnova za njezino donošenje. Naime, u skladu s Jedinstvenim metodološko-nomotehničkim pravilima (Pravila) za izradu akata koje donosi Hrvatski sabor propisano je da su, osim Hrvatskog sabora, ista dužni primjenjivati i svi drugi ovlašteni predlagatelji propisa te se ista, uz izradu zakona, na odgovarajući način primjenjuju na sve druge propise.

Pravilima je propisano kako je radi osobite važnosti za pravnu sigurnost nužno točno navesti propis, odnosno oznaku pojedinih odredaba koje se stavljaju izvan snage, uz precizno navođenje službenog glasila u kojem su objavljeni. Kako Uredba donesena za temelju ZPPDS-a nije izrijekom stavljena van snage, a donošenjem (novog) ZSZPP-a nije predviđeno donošenje nove uredbe, postoji pravna praznina i nesigurnost za bivše nositelje stanarskog prava.

Povezane teme u Izvješću pučke pravobraniteljice za 2023. godinu:

Utjecaj potresa na ostvarivanje ljudskih prava, Socijalna skrb: Siromaštvo i ljudska prava, Prava starijih osoba, Mladi, Pravo na obrazovanje i diskriminacija temeljem obrazovanja, Diskriminacija temeljem rasnog ili etničkog podrijetla, Osobe raseljene iz Ukrajine, Graditeljstvo, Imovinskopravni odnosi, Prava hrvatskih branitelja i civilnih stradalnika iz Domovinskog rata, Pravosuđe i Pravo na čist, zdrav i održiv okoliš.

Cijelo Izvješće pučke pravobraniteljice za 2023. možete otvoriti u interaktivnoj verziji i u PDF formatu.