* Napomena: Čitate poglavlje iz Izvješća pučke pravobraniteljice za 2022., koje smo predali Hrvatskom saboru u ožujku 2023. Cijelo Izvješće možete otvoriti u PDF formatu i u interaktivnoj verziji. Više o temama vezanima uz starije osobe možete doznati i u drugim poglavljima Izvješća, u popisu na dnu ove stranice.

 Ovo poglavlje podijeljeno je na cjeline:

Socijalna sigurnost starijih osoba

Prema popisu stanovništva iz 2021. godine, objavljenom u 2022. godini, 22,45% stanovnika RH u dobi je od 65 i više godina. Više od četvrtine stanovništva je starije od 65 godina u Šibensko-kninskoj (27,39%), Ličko-senjskoj (26,26%) i Primorsko-goranskoj županiji (25,82%). Stopa rizika od siromaštva za ovu skupinu iznosila je 32,4%, pri tome za žene 37%, a za starije osobe u jednočlanom kućanstvu čak 55,3%, što je velik i zabrinjavajući porast u odnosu na 2020. godinu, kada je iznosila 52,1%. Drugim riječima, više nego svaka druga starija osoba koja živi sama u riziku je od siromaštva.

Tijekom 2022. godine došlo je do velikih poskupljenja hrane i energenata, uz godišnju stopu inflacije od čak 13,1%, što je posebno teško pogodilo najsiromašnije starije osobe. Pri tome je formula usklađivanja mirovina samo djelomično pratila rast cijena, dok se nacionalna naknada za starije osobe usklađuje samo jednom godišnje, a u 2022. godini nije značajnije rasla te je iznosila 820,80 kn.

Preporuka 35.
Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, da pripremi izmjene Zakona o nacionalnoj naknadi za starije osobe kojim bi se povećao iznos nacionalne naknade za starije osobe, skratila duljina prebivališta te omogućila isplata putem pošte
Preporuka 36.
Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, da razmotri izmjenu formule za usklađivanje mirovina, kako bi usklađivanje mirovina u većoj mjeri pratilo rast troškova života

S obzirom na rast cijena i potrebu za hitnim mjerama pomoći, Vlada RH donijela je tijekom 2022. u tri navrata odluku o isplati jednokratne novčane pomoći umirovljenicima s mirovinama do 4.360 kn, i to u iznosu od 400 kn do 1.200 kn, ovisno o visini mirovine. Iako je isplatama obuhvaćeno oko 690.000 umirovljenika, nisu bili obuhvaćeni siromašni umirovljenici koji žive u RH, a mirovinu primaju isključivo iz inozemstva, o čemu više pišemo u poglavlju o diskriminaciji temeljem dobi.

Prema podacima HZMO-a, na dan 31. prosinca 2022. bilo je evidentirano 6.418 korisnika nacionalne naknade za starije osobe, najviše u Gradu Zagrebu, Zagrebačkoj županiji i Osječko-baranjskoj županiji, a 1.090 korisnika nacionalne naknade bilo je u dobi od 80 i više godina.
MRMSOSP navodi da je od početka primjene Zakona o nacionalnoj naknadi za starije osobe (1. siječnja 2021.) do 14. studenog 2022. podneseno 13.267 zahtjeva, na temelju kojih su 7.172 osobe ostvarile ovo pravo, odnosno 54%. Pri tome MRMSOSP ukazuje da su najčešći razlozi odbijanja zahtjeva veći prihodi podnositelja i/ili njegovih članova kućanstva od propisanog cenzusa, neispunjavanje uvjeta neprekinutog prebivališta u trajanju od 20 godina neposredno prije podnošenja zahtjeva, te korištenje ZMN-a. Vezano za uvjet duljine prebivališta smo u Izvješću za 2021. godinu ukazali da ovako propisana duljina može posebno otegotno utjecati na mogućnost dijela povratnika da ostvare ovu naknadu, iako ispunjavaju ostale uvjete. Nadalje, prihodovni kriterij da korisniku i/ili članovima kućanstva prihod ostvaren u prethodnoj mjesečno ne prelazi utvrđeni iznos nacionalne naknade, iz obuhvata ove naknade izostavlja brojne starije osobe koje su u riziku od siromaštva.

MRMSOSP smatra da je jedan od razloga malog broja korisnika nacionalne naknade za starije donošenje novog ZSS-a, kojim je osnovica za izračun ZMN-a povećana na 1.000,00 kn, pri čemu ZMN za starijeg samca i osobu potpuno nesposobnu za rad iznosi 130% osnovice, odnosno 1.300,00 kn, a ZMN je ujedno i „propusnica“ za druga prava u sustavu socijalne skrbi te za naknade na lokalnoj razini – poput troškova stanovanja i ogrijeva.

Dodatno, Sindikat umirovljenika Hrvatske (SUH) ističe da je isplata nacionalne naknade za starije isključivo na račun u banci, bez mogućnosti dostave poštom, posebno otegotna za one koji žive u izoliranim područjima, bez dostupnog javnog prijevoza, banaka ili bankomata, pri čemu banke dodatno naplaćuju mjesečno vođenje računa, što također indirektno smanjuje priliv korisnika.
Svakako je pozitivno što je od 1. siječnja 2023. krenula u provedbu željno iščekivana reforma obiteljskih mirovina koje su porasle 10% te kojom je umirovljenicima omogućeno primanje vlastite i dijela obiteljske mirovine iza preminulog bračnog druga. S istim datumom najniže mirovine porasle su 3%. No s obzirom na daljnji rast cijena hrane, usluga i energenata, ali i niske iznose najnižih mirovina, upitno je hoće li i koliko navedene mjere zaustaviti porast siromaštva starijih osoba.

 

Domovi za starije i nemoćne

Prema podacima MRMSOSP-a, u RH djeluje 686 pružatelja usluge smještaja za starije osobe koji raspolažu smještajnim kapacitetima za 29.624 korisnika, pri čemu je većina korisnika u domove smještena ugovorom, a tek manji dio rješenjem centara za socijalnu skrb.

U veljači 2022. donesen je dugoočekivani ZSS, koji u odnosu na raniji zakon ne predviđa obiteljske domove kao oblik pružanja usluge smještaja. Novi ZSS ih spominje u prijelaznim i završnim odredbama gdje se navodi da obiteljski domovi osnovani prema odredbama ranije važećeg zakona nastavljaju pružati socijalne usluge najkasnije do 31. prosinca 2026. godine, do kada bi se trebali „transformirati“, odnosno uskladiti svoj organizacijski oblik s odredbama novog ZSS-a.
Udruga za informiranje, širenje i razvoj socijalnih usluga za starije osobe „starKA“, čiji su članovi većinom obiteljski domovi, u kojima je ukupno smješteno oko 950 korisnika, navodi da ih je tek manji dio započeo s usklađivanjem, a da mnogi razmišljaju o prestanku obavljanja djelatnosti.

Prema Udruzi „starKA“ razlozi su financijska neisplativost obavljanja djelatnosti, manjak radne snage te zamor zbog neizvjesnosti i najava zatvaranja obiteljskih domova u protekle dvije godine, pri čemu se ističe da većina obiteljskih domova koji planiraju nastaviti s radom čeka zadnji rok za usklađivanje. Navedeno potvrđuju i medijski natpisi da je dio privatnih domova u Dalmaciji već zatvoren i da su objekti prenamijenjeni za turizam.

Pri tome u domovima kronično nedostaje smještaja pa prema procjeni Udruge „starKA“, utemeljenoj na broju upita za smještaj, potražnja premašuje ponudu smještaja za otprilike 20% i to za hitne slučajeve – za starije osobe koje nakon bolničkog liječenja ili iz drugih ozbiljnih zdravstvenih razloga trebaju 24-satnu pomoć i podršku (korisnici kojima je potreban 3. stupanj usluge).

Ipak, treba podsjetiti zašto je usvojena odredba o obvezi transformacije obiteljskih domova. Naime, Ministarstvo je utvrdilo da dio obiteljskih domova nije bio u mogućnosti pružati očekivanu razinu kvalitete usluge zbog premalog broja pružatelja usluge, posebice stručnjaka, ili neadekvatne infrastrukture u kojoj se pružala usluga. Isto smo vidjeli i iz prituži koje smo zaprimali proteklih godina, uključujući slučajeve zanemarivanja, pa i medijski popraćene smrtne slučajeve u domovima u Andraševcu i Dugom Ratu, zbog čega smo predlagali češći nadzor.

Nažalost, i dalje je prisutan problem ilegalnog rada domova koji potencijalno ugrožava živote korisnika, pri čemu je MRMSOSP u kontrolnim nadzorima u 2022. utvrdilo da je 13 pružatelja socijalnih usluga nastavilo raditi i nakon zabrane rada. U jednom takvom domu u Zagrebačkoj županiji inspektori su u ponovljenom nadzoru zatekli nepokretne starije osobe bez hrane i vode, higijenski zapuštene i prepuštene same sebi. Vlasnica ilegalnog doma u Istri inspektorima je odbijala dati podatke o bivšim i zatečenim korisnicima te je onemogućavala nadzor pa je isti proveden uz prisustvo djelatnika MUP-a.

„Ivana i njezin brat su odlucili oca nagovoriti i smjestiti u staracki dom. Ja sam bila zadovoljna jer covjek voli drustvo. Dobila sam njegov broj mobitela pa sam ga nazvala da cujem kako je. Prilikom razgovora sam cula da netko jauce a on je rekao da ima dva cimera u sobi koji leze zavezani i u bolovima. Za!io se na hranu da nema tusa te da nesmije iz sobe. Napominjem da covjek nije lisen ljudskih sloboda i prava. Drugi dan sam zvala nij se javio pa sam nazvala broj sa intrneta tkzv. upraviteljicu. Rekla je da nemoze razgovarati osim ako kcer odobri. Zvali su i moji susjedi neku vecer i on je rekao da je dom mrtvacnica i molio je susjeda a i mene prije da dodjem po njega.“

U spomenutim slučajevima iznimno zabrinjava upornost vlasnika domova da nastave raditi usprkos izrečenoj mjeri zabrane rada, čemu pridonosi sankcioniranje koje nema dovoljno odvraćajući učinak, ali i izostanak javno objavljenih informacija koji domovi imaju potrebnu licencu, odnosno kojima je zabranjen rad.

Naime, u potrazi za smještajem starije osobe i članovi njihovih obitelji i dalje se često vode usmenom preporukom, informacijama objavljenim na internetskim stranicama domova ili na društvenim mrežama, a nemaju jednostavan način provjere radi li pružatelj usluge smještaja odnosno dom bez potrebnih dozvola te je li mu prethodno izrečena mjera zabrane rada.

Preporuka 37.
Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, da objavi i redovito ažurira lako dostupne informacije o domovima koji imaju potrebnu licencu, uz osiguravanje da na listi nema onih kojima je izrečena mjera zabrane rada

Preporuka 38.
Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, da podzakonskim aktom detaljnije regulira način obavljanja kontrola koje jedinice regionalne samouprave i Grad Zagreb provode nad pružateljima socijalnih usluga

Prema novom ZSS-u jedinice regionalne samouprave i Grad Zagreb su dužni jednom godišnje obaviti kontrolu pružatelja socijalnih usluga kojima su ranije izdali licencu, utvrditi ispunjavaju li i dalje uvjete te u slučaju osnovane sumnje na nepravilnosti bez odgode obavijestiti MRMSOSP. Prema podacima županija, većina ih je tijekom 2022. godine započela s kontrolama, no zamjetne su razlike u pristupu i tempu provođenja kontrola – dio ih provodi najavljene, a dio nenajavljene kontrole, dio je tek započeo s kontrolama, a neke su, primjerice Krapinsko-zagorska i Zagrebačka županija, obavile kontrolu kod svih pružatelja usluge smještaja za starije i nemoćne osobe koji djeluju na njihovom području.

Prema podacima MRMSOSP-a, tijekom 2022. provedeno je 345 izvanrednih inspekcijskih nadzora nad pružateljima usluge smještaja (od toga 67 nadzora nad radom obiteljskih domova temeljem prijava), a dio se odnosio na pritužbe koje smo upućivali MRMSOSP-u radi provođenja inspekcijskog nadzora.

Utvrđene nepravilnosti odnosile su se na veći broj korisnika od broja utvrđenog licencom, nedostatke u prostornim uvjetima (nisu ugrađeni rukohvati u kupaonicama i hodnicima, nisu osigurani ležaji sa mehanizmom za podizanje i spuštanje za korisnike 3. stupnja usluge, nije ugrađen sustav vatrodojave, lijekovi nisu pod ključem), a kod većine pružatelja usluge smještaja nedostaje kvalificiranog osoblja, prije svega medicinskih sestara i fizioterapeuta.

Preporuka 39.

Osnivačima i domovima za starije i nemoćne osobe koji djeluju kao javne ustanove socijalne skrbi, da osiguraju sredstva i opreme domove sukladno potrebama korisnika

U predmetu u kojem smo postupali po pritužbi vezanoj za decentralizirani dom u Zagrebu nadzorom je utvrđeno da vertikale cure, da je parket dotrajao te da je potrebna sveobuhvatna obnova pa su inspektori naredili da se u roku godinu dana otklone oštećenja podova i zidova, unutarnje stolarije, prostora i opreme u kuhinji doma i slično. Navedeno pokazuje da je u domovima, osim nedostatka osoblja, zamjetan i nedostatak ulaganja u opremu i prostor. Uz pravovremena ulaganja, decentralizirani domovi i njihovi osnivači trebali bi i žurno otklanjati kvarove dizala, odnosno njihovu zamjenu, što je razvidno iz pritužbe na dom u Dalmaciji, u kojem se zbog kvara dizala korisnike rijetko izvodi na svježi zrak, a na preglede ih se po stepenicama doma spušta na rukama, što predstavlja ponižavajuće postupanje.

 

Nasilje nad starijim osobama

Podaci o obiteljskom nasilju, tako i podaci o nasilju nad starijim osobama, objavljuju se jednom godišnje u formi izvješća za prethodnu godinu koje sastavlja Povjerenstvo za praćenje i unaprjeđenje rada tijela kaznenog i prekršajnog postupka te izvršavanje sankcija vezanih za zaštitu od nasilja u obitelji. U Izvješću Povjerenstva za 2021. sadržana su samo dva podatka koja se konkretno odnose na starije osobe – podatak da su u evidencijama MRMSOSP-a zabilježena 255 slučaja zanemarivanja potreba osobe starije životne dobi te podatak MPU iz objedinjene evidencije sudova o prekršajnim djelima nasilja u obitelji u kojem se spominju 834 žrtve nasilja u obitelji starije životne dobi.

Preporuka 40.
Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, da osnuje Radnu skupinu za praćenje pojavnosti nasilja nad starijima, uključujući u obitelji i domovima za starije i nemoćne

Vidljivo je da podaci nisu međusobno povezani te se iz njih ne može vidjeti, primjerice, koliko je prijavljenih slučajeva zanemarivanja potreba osobe starije životne dobi dobilo sudski epilog (je li svih 255 slučajeva zanemarivanja sadržano u brojci od 834 žrtve koje je zabilježilo MPU u 2021. godini), koliko je oslobađajućih i osuđujućih presuda i kolike su izrečene kazne. Takvi podaci su iznimno važni kako bismo mogli pratiti pojavnost nasilja nad starijima te rad tijela koja nasilje trebaju sankcionirati.

Podaci Povjerenstva pokazuju veliki porast broja starijih osoba žrtva nasilja u obitelji u odnosu na 2020. godinu. Naime, 2021. godine je prema navedenim podacima MPU bilo 834 žrtve starije životne dobi, što je 165,6% više nego 2020. godine, kada ih je bilo 314. Stoga je važno analizirati zašto je do ovako značajnog povećanja došlo.

Nedostaje i sustavno praćenje trendova vezanih uz nasilje nad starijima ne samo u obitelji, već i institucionalno, u domovima. Istraživanje Zaklade „Zajednički put“ pokazuje da i korisnici i djelatnici domova za stare i nemoćne rijetko percipiraju nasilje. Stoga smo u Izvješću za 2021. godinu preporučili da se osnuje Radna skupinu za praćenje pojavnosti nasilja nad starijima, uključujući i u obitelji i u domovima za starije i nemoćne.

„Prije godinu dana su doselili u maminu kucu i od tada je svaki dan  maltretiraju i psihički zlostavljaju. Sve zbog nasljedstva moje majke. Brat od mame trazi da svu imovinu prepise njemu. Ja nesmin doci jer mi prijete. Nedavno su izbacili njenu kuhinju i njena suđa iz kuce, pa joj sad nedaju kuhat i jest u kuhinji, kuha u pušnici a jede u sobi. Njen frizider su odnijeli u podrum kuce. Moja mama u svojoj kuci moze boravit samo u svojoj sobi.“ 

Preporuka 41.
Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, da socijalne radnike educira o svim oblicima nasilja nad starijim osobama
Preporuka 42.
Ministarstvu unutarnjih poslova, da policijske službenike educira o svim oblicima nasilja nad starijim osobama

Pozitivno je što je radi kvalitetnijeg i sustavnijeg praćenja u okviru sustava socijalne skrbi, MRMSOSP odlučilo izraditi analizu pojavnosti i postupanja u predmetima nasilja nad starijim osobama te je sastavilo upitnik koji bi, među ostalim, trebao sadržavati podatke o vrsti i trajanju nasilja, dobi, spolu i materijalnom status žrtve, odnosu počinitelja i žrtve nasilja te oblicima postupanja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, na potrebu čega smo ukazivali.

Pritužbe koje smo zaprimali otvorile su i pitanje prepoznavanja nasilja nad starijima od strane nadležnih tijela. Primjerice, iako su narušeni obiteljski odnosi i sukobi uzrokovani očekivanjima nasljeđivanja imovine česti okidači, takvi se sukobi tretiraju primarno kao imovinsko-pravni sporovi za koje je nadležan sud. Tako ističemo jedan od predmeta u kojem su članovi obitelji koji su se nedavno doselili starijoj osobi tražili od nje da im prepiše kuću i svu imovinu te je potom verbalno napadali i onemogućavali joj korištenje dijela prostorija kuće, što nadležna tijela nisu prepoznala kao nasilje.

 

Ugovori o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju

Prema podacima MPU, u 2022. je pred sudovima sklopljen 1.231 ugovor o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju, dok je prema podacima HJK u 2022. pred javnim bilježnicima sklopljeno 1.604 ugovora o dosmrtnom uzdržavanju (567 u formi javnobilježničkog akta, 1.037 solemnizacija) i 4.855 ugovora o doživotnom uzdržavanju (2.366 u formi javnobilježničkog akta, 2.489 solemnizirano), dakle sveukupno 7.690 ugovora o uzdržavanju.

Preporuka 43. Ministarstvu pravosuđa i uprave, da u suradnji s Ministarstvom rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike uloži dodatne napore kako bi se pred sudovima i javnim bilježnicima onemogućilo sklapanje ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju od strane pravne ili fizičke osoba koja obavlja djelatnost socijalne skrbi, odnosno osobe zaposlene u djelatnosti socijalne skrbi

Preporuka 44. Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, da osmisli i provede kampanju s ciljem boljeg informiranja građana, osobito starijih osoba, o ugovorima o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju

Preporuka 45. Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike i Ministarstvu pravosuđa i uprave, da osiguraju da osobe  koje se odluče na sklapanje ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju budu upoznate s pravnim posljedicama, putem pravne pomoći

HJK navodi da je radi podizanja pravne sigurnosti s MRMSOSP-om intenzivirala rad na povezivanju informacijskih sustava i podataka iz sustava socijalne skrbi radi provjere je li koja od ugovornih strana pod skrbništvom, kao i radi li se o situaciji u kojoj bi osoba koja obavlja djelatnost socijalne skrbi ili je u njoj zaposlena s korisnikom pokušala sklopiti ugovor o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju, što je ZSS-om zabranjeno. To je značajan pomak, posebno s obzirom na slučajeve gdje su, usprkos spomenutoj zabrani i propisanoj ništetnosti takvih ugovora, vlasnici domova za starije s korisnicima sklapali ugovore o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju. Ipak, potrebno je uložiti dodatne napore jer iz pritužbi vidimo da se i dalje sklapaju ovakvi ugovori.

Pritužbe su ukazivale na zanemarivanje, odnosno neizvršavanje ugovornih obveza od strane davatelja uzdržavanja; na verbalno i fizičko nasilje kojem su primatelji uzdržavanja izloženi nakon sklapanja ugovora, a koje se ponekad intenzivira nakon što odluče podnijeti tužbu radi raskida ugovora; na iskorištavanje starijih osoba koje su sklopile ugovor iako boluju od uznapredovale demencije, ali su formalno poslovno sposobne; kao i na iskorištavanje osoba teško narušenog zdravlja koje su preminule ubrzo nakon sklapanja ugovora.

Prema našem istraživanju iz 2019. godine, čak 63% ispitanika koji su razmišljali o sklapanju ugovora o dosmrtnom uzdržavanju nikome se nije obratilo za dodatne informacije. Stoga bi bilo dobro o ovim ugovorima bolje informirati građane, osobito starije osobe, primjerice ciljanim kampanjama. Pri tome je osobito važno detaljnije unaprijed upoznati one koji se odluče na sklapanje ugovora o pravima i obvezama i mogućim posljedicama, putem pravne pomoći. Na taj način i dalje je sklapanje na volji osoba koje odlučuju sklopiti ugovor, no osigurava se da u većoj mjeri osobe budu informirane.

U rujnu 2022. održan je sastanak u MPU na kojem je pučka pravobraniteljica iznijela preporuke kako bolje zaštiti osobe starije životne dobi u kontekstu ovih ugovora. Osobito pozdravljamo što je MPU u siječnju 2023. godine osnovalo Radnu skupinu za izradu nacrta prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama ZOO-a s ciljem uvođenja dodatnih instrumenata zaštite primatelja uzdržavanja.

Stoga ponovno ukazujemo na potrebne izmjene zakonodavnog okvira, prije svega ZOO-a. Prvo, zamjetno je da građani ne znaju dovoljno o ugovorima o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju, pri čemu njihovi nazivi nisu dovoljno jasni niti se iz njih dovoljno vidi njihova razlika. Velika je razlika između ovih ugovora pa tako kod dosmrtnog uzdržavanja davatelj uzdržavanja odmah može prenijeti vlasništvo nad nekretninom koja je predmet ugovora na sebe, dok je kod doživotnog to moguće tek nakon smrti primatelja uzdržavanja. Stoga bi bilo korisno da se pri izmjenama ZOO-a izmijene nazivi ugovora, kako bi već iz samog naziva bilo jasno u kojem trenutku imovina primatelja uzdržavanja prelazi na davatelja uzdržavanja.

Preporuka 46.
Ministarstvu pravosuđa i uprave, da pripremi izmjene Zakona o obveznim odnosima kojima bi se izmijenili nazivi ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju; propisao maksimalni broj ugovora koje može sklopiti jedan davatelj uzdržavanja te uspostavio registar ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju

Drugo, dobro bi bilo propisati maksimalni broj ugovora koje može sklopiti jedan davatelj uzdržavanja. Time bi se pomoglo spriječiti djelovanje tzv. profesionalnih davatelja uzdržavanja koji ugovore o uzdržavanju sklapaju sa što više primatelja uzdržavanja isključivo radi pribavljanja imovinske koristi, zanemarujući potrebe primatelja uzdržavanja.

Treće, radi boljeg praćenja stanja i veće transparentnosti bilo bi dobro uspostaviti registar ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju, jer bi državi omogućio praćenje ovog područja i načina sklapanja ovih ugovora u praksi. U registar bi nadležni sudovi i javni bilježnici dostavljali podatke o broju, vrsti i strankama ugovora o uzdržavanju koji su pred njima sklopljeni. Radi dodatnog praćenja sklapanja ugovora u praksi bilo bi moguće u registru evidentirati i odnos između stranaka ugovora (npr. djeca i roditelji i sl.), kao i profesiju davatelja uzdržavanja. To je posebno važno u kontekstu ranije spomenutog ograničenja maksimalnog broja ugovora po davatelju uzdržavanja, a može djelovati i odvraćajuće za osobe koje bi mogle sklapati s namjerom zlouporabe.

„ovim putem podnosim PRITUŽBU … s obzirom na niz požurnica i predstavki u predmetu pred Općinskim sudom … sa zamolbom požurivanja, kako se u predmetu ne poduzima ništa već mjesecima, svakako preko godinu dana,  a radi se o raskidu ugovora o doživotnom uzdržavanju. Općinski sud u … takav postupak ne smatra hitnim po ”samom zakonu”. Predmet datira još iz 2018. godine!!“

Četvrto, značajan problem i dalje je dugotrajnost sudskih postupaka za raskid ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju koji u važećem ZPP-u nisu izdvojeni kao posebni postupci u kojima bi rokovi za postupanje sudova bili kraći.

Preporuka 47.
Ministarstvu pravosuđa i uprave, da pripremi izmjene Zakona o parničnom postupku kojim bi se sudski postupci za raskid ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju propisali kao žurni

U praksi ovi sudski postupci traju dugo, što je izazov i u odnosu na ostale sudske postupke, međutim, dugo trajanje ovih postupaka ima osobito otegotan učinak na starije osobe, primatelje uzdržavanja. Naime, ovu vrstu ugovora karakterizira upravo to da je jedna strana ugovora stara i nemoćna te treba skrb, zbog čega je ugovor i sklopila, te je ove postupke stoga potrebno voditi žurno.

Prema informacijama kojima raspolažemo MPU nije osnovalo radnu skupina za izmjene i dopune Zakona o parničnom postupku, koja bi adresirala ovaj problem. S tim u vezi, zaprimili smo pritužbu na sudski postupak za raskid ugovora o uzdržavanju koji traje već pet godina, a u drugom slučaju pripremno ročište zakazano je gotovo dvije godine od podnošenja tužbe, tek nakon što smo se obratili sudu.

 

Mirovinsko osiguranje

HZMO je kao i 2021. godine imao ulogu provedbenog tijela za isplatu jednokratne pomoći umirovljenicima te je, prema podacima HZMO-a, tzv. energetski dodatak isplaćen za 690.055 korisnika mirovina, tzv. inflatorni dodatak je isplaćen za 693.542 korisnika, a treće jednokratno novčano primanje isplaćeno je za 685.887 korisnika (dijelu umirovljenika bit će isplaćeno u 2023. godine).

„Nisam dobio covid dodatak pa sam otisao u HZMO da vidim zasto. Rekli su mi da sam trebao ispuniti tiskanicu primanja dohotka iz inozemstva. Ja nemam nikakva primanja iz inozemstva. Imam samo Hrvatsku mirovinu od 2540 kn. Napomena da sam radio u Njemackoj osam mjeseci. Slusajuci vijesti govorilo se da prijavu moraju napraviti primatelji inozemne mirovine pa se ja nisam smatrao da moram napraviti prijavu. Da sam to znao sigurno bih napravio prijavu jer kome ne treba svaka kuna.“

Iz pritužbi je vidljivo da do dijela umirovljenika koji su u inozemstvu ostvarili staž, ali nemaju pravo na inozemnu mirovinu, nije došla informacija da je HZMO-u potrebno dostaviti izjavu da ne primaju mirovinu iz inozemstva. Tako nam se obratio pritužitelj navodeći da mu nije isplaćena pomoć i da nije radio u inozemstvu, no naknadno se utvrdilo da je HZMO-u trebao dostaviti izjavu zbog nekoliko mjeseci staža koji je u Sloveniji ostvario 60-ih godina prošlog stoljeća.

S tim u vezi HZMO-u smo preporučili da intenzivira kampanju informiranja umirovljenika, a HZMO je naveo da ih je kontinuirano informirao kroz medije, da je udrugama umirovljenika, domovima za starije i nemoćne te HCK-u i Caritasu uputio molbu da informiraju svoje korisnike te da je korisnicima koji zbog zdravstvenih problema, specifične životne situacije ili nekorištenja interneta nisu bili u mogućnosti pribaviti tiskanicu za dostavu podataka o visini inozemne mirovine, ista upućena na kućnu adresu, što pozdravljamo i ističemo kao primjer dobre prakse.

Što se tiče trajanja priznanja prava iz mirovinskog osiguranja, HZMO ističe da najdulje traju postupci s inozemnim elementom, odnosno oni u kojima se primjenjuju uredbe EU i međunarodni ugovori o socijalnom osiguranju. Ipak, i ovi postupci u 2022. trajali su kraće (124,6 dana) nego 2021. godine (127,3 dana). S tim u vezi, u pojedinim slučajevima podnositelji zahtjeva koji žive u inozemstvu teško su dolazili do informacija o potrebnoj dokumentaciji i stanju predmeta. Tijekom 2022. godine zaprimili smo više pritužbi na nasljeđivanje sredstava iz 2. mirovinskog stupa iza preminulog osiguranika mlađeg od 55 godina. U navedenim predmetima utvrdili smo da potencijalni korisnici obiteljske mirovine, prije svega djeca preminulog, nisu bili informirani da će, ukoliko podnesu zahtjev za obiteljsku mirovinu sredstava na osobnom računu preminulog biti prenesena u državni proračun. S tim u vezi, važno je da HZMO jasno i pravovremeno informira podnositelje zahtjeva za obiteljsku mirovinu o posljedicama koje će proizaći iz podnošenja zahtjeva u odnosu na nasljeđivanje sredstava iz 2. mirovinskog stupa.

Preporuka 48.
Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, da podnositeljima zahtjeva za mirovinu koji žive u inozemstvu pravovremeno dostavljaju informacije o potrebnoj dokumentaciji i stanju predmeta

Od 10.833 osoba koje su u 2022. ostvarile pravo na mirovinu te su pritom mogle birati između mirovine iz prvog stupa i mirovine iz prvog i drugog mirovinskog stupa, čak ih se 7.680 odnosno 70,89% odlučilo samo za mirovinu iz prvog stupa, dok su se za mirovinu iz oba mirovinska stupa odlučile 3.153 osobe, odnosno 29,1%, što ukazuje da je mirovina samo iz prvog stupa i dalje isplativija većini novih umirovljenika.

Vezano za izmjene Zakona o mirovinskom osiguranju koji su stupile na snagu 1. siječnja 2023. godine, a prema kojima je korisnicima starosne, prijevremene starosne ili invalidske mirovine omogućeno korištenje dijela obiteljske mirovine, što je itekako pozitivno, HZMO navodi da očekuje oko 155.000 zahtjeva te da je unutar HZMO-a dogovoreno da se u svim ustrojstvenim jedinicama poveća broj šaltera i punktova te radnika koji će zaprimati zahtjeve, kako bi podnositelji zahtjeva što brže i lakše podnijeli zahtjeve za isplatu dijela obiteljske mirovine.

Povezane teme u Izvješću pučke pravobraniteljice za 2022.:

Utjecaj potresa na ostvarivanje ljudskih prava, Pravo na zdravlje, Diskriminacija pri zapošljavanju i na radu, Diskriminacija temeljem dobi, Socijalna skrb: Siromaštvo i ljudska prava, Percepcija diskriminacije, osobno iskustvo i neprijavljivanje, Pravo na adekvatno stanovanje i Policijski sustav.

Cijelo Izvješće pučke pravobraniteljice za 2022. možete otvoriti u interaktivnoj verziji i u PDF formatu.