Prava nacionalnih manjina

* Napomena: Čitate poglavlje iz Izvješća pučke pravobraniteljice za 2023. godinu, koje smo predali Hrvatskom saboru u ožujku 2024. Cijelo Izvješće možete otvoriti u PDF formatu i u interaktivnoj verziji. Više o temama vezanima uz nacionalne manjine možete doznati i u brojnim drugim poglavljima Izvješća, u popisu na dnu ove stranice.

Ovo poglavlje podijeljeno je na cjeline:

• Kulturna autonomija

• Zastupljenost pripadnika nacionalnih manjina među zaposlenima u upravnim i pravosudnim tijelima

• Ravnopravna i službena uporaba jezika i pisma nacionalnih manjina

• Odgoj i obrazovanje na jeziku i pismu nacionalnih manjina

• Vijeća i predstavnici nacionalnih manjina

• Pristup sredstvima javnog priopćavanja

Najbolji rezultati u implementaciji prava iz Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina i dalje se postižu u području kulturne autonomije. Najizraženiji problemi i nadalje su prisutni u područjima prava na uporabu jezika i pisma nacionalnih manjina, prava na adekvatnu zastupljenost među zaposlenima u upravi i pravosuđu te na adekvatnu prisutnost u medijima. U području obrazovanja napredak se tijekom godina ostvaruje povećanjem broja škola, razrednih odjela te učitelja i nastavnika u nastavi na manjinskim jezicima, no i dalje su prisutni problemi u školama s nastavom (i) na srpskom jeziku i pismu te sa školama u kojima se formiraju isključivo ili dominantno romski razredi, o čemu pišemo u poglavlju Diskriminacija temeljem rasnog ili etničkog podrijetla.

Provođenjem Operativnih programa nacionalnih manjina za razdoblje 2021.-2024. godine, koji su sastavni dio Programa Vlade RH, nastavljena je suradnja Vlade s manjinskim predstavnicima i udrugama u rješavanju problema i potreba manjinskih zajednica.

Zbog značajnog pada pripadnika nacionalnih manjina u udjelu u stanovništvu između popisa provedenih 2011. i 2021. godine, dolazi ili bi moglo doći do redukcije manjinskih prava na razini općina, gradova i županija. No kako neka manjinska prava, poput prava na zastupljenost u predstavničkom i izvršnom tijelu i na ravnopravnu uporabu manjinskog jezika i pisma u JLP(R)S, mogu biti uvedena statutom jedinice unatoč padu udjela pripadnika manjine ispod stope propisane zakonom za ostvarenje tih prava, njihovo priznavanje i ostvarenje ovisit će o svijesti stanovništva i čelnika lokalnih i regionalnih jedinica o svrsi manjinskih prava, odnosno o spremnosti na uvažavanje pripadnika nacionalnih manjina i izgradnju i njegovanje multietničkog društva.

S obzirom da je dijelu članova Savjeta za nacionalne manjine tijekom 2023. godine prestao mandat, imenovani su novi članovi te je za predsjednika Savjeta imenovan Tibor Varga.

Kulturna autonomija

Prema ocjenama manjinskih predstavnika, u području kulturne autonomije ostvaruje se najviši stupanj provedbe UZPNM-a.

Putem Ministarstva kulture i medija sufinanciraju se programi nacionalnih manjina kroz koje pripadnici manjina mogu razvijati i promicati svoj nacionalni, vjerski i zavičajni identitet, prezentirati kulturnu baštinu, kao i doprinijeti unaprjeđivanju interkulturne komunikacije. Tako se financiraju središnje knjižnice nacionalnih manjina, knjižnična i izdavačka djelatnost, rekonstrukcije, adaptacije i opremanja kulturne infrastrukture, glazbena djelatnost i kulturno-umjetnički amaterizam, vizualna djelatnost, zaštita kulturne baštine i slično.

Ostvarivanju programa kulturne autonomije u velikoj mjeri pridonosi i sufinanciranje udruga i ustanova nacionalnih manjina putem Savjeta za nacionalne manjine. U 2023. godini putem Savjeta za nacionalne manjine za ostvarivanje programa kulturne autonomije predviđena je raspodjela financijskih sredstva u iznosu od 8.030.292 eura (60.504.225,00 kuna), što je 20,5% više nego 2022. godine.

Zastupljenost pripadnika nacionalnih manjina među zaposlenima u upravnim i pravosudnim tijelima

UZPNM-om je propisano da se pripadnicima nacionalnih manjina osigurava se razmjerna zastupljenost u tijelima državne uprave i pravosudnim tijelima. U popunjavanju radnih mjesta u ovim tijelima pripadnici nacionalnih manjina imaju „prednost pod istim uvjetima“. Ova prednost pri zapošljavanju se primjenjuje samo ukoliko je kandidat koji je pripadnik nacionalne manjine i koji se pri prijavi na natječaj na ovo pravo pozvao, na vrhu liste bodovno izjednačen s kandidatom koji nije pripadnik manjine ili se na pravo nije pozvao.

Ukoliko ne dijeli najbolji rezultat s drugim kandidatom, nego je sam na vrhu bodovne liste, pozivanje ne pravo prednosti zbog pripadnosti nacionalnoj manjini niti ne dolazi do izražaja. Ukoliko je tijelu koje zapošljava već postignuta razmjerna zastupljenost konkretne manjine, prednost se ne primjenjuje.

No, pripadnici nacionalnih manjina i dalje su značajno podzastupljeni u ovim tijelima. Prema posljednje dostupnim podacima MPU-a, na dan 31. prosinca 2022. godine u tijelima državne uprave i stručnim službama i uredima Vlade RH bilo je zaposleno 47.306 službenika i namještenika, od kojih su tek 1.426 ili 3,01 % bili pripadnici nacionalnih manjina.

S danom 30. rujna 2023. godine među dužnosnicima u sudovima bilo je 2,60% pripadnika nacionalnih manjina, a među službenicima, namještenicima i vježbenicima 2,62%, dok ih je među dužnosnicima u državnim odvjetništvima bilo 3,05%, a među službenicima, namještenicima i vježbenicima 2,66%.

Za razliku od prethodnih godina, MPU pri vođenju ovih statistika osobe koje se nisu nacionalno opredijelile ili su se izjasnile drugačije (primjerice kao muslimani, ostali i slično) više ne uvrštava među pripadnike nacionalnih manjina, što je bila i preporuka pučke pravobraniteljice iz Izvješća za 2022.

Iz dostupnih podataka razvidno je da se pravo prednosti pri zapošljavanju pripadnika nacionalnih manjina u upravi i pravosuđu iz čl. 22 UZPNM-a primjenjuje vrlo rijetko. S obzirom da se posljednjih godina statistički prati učinkovitost ovoga mehanizma, razvidno je da se ova prednost pri zapošljavanju realizira izuzetno rijetko, ne doprinosi značajnijem povećanju udjela pripadnika manjina u upravi i pravosuđu te da se njome neće postići njihova razmjerna zastupljenost u ovim tijelima.

Iako pozivanje na pravo prednosti iz čl. 22 UZPNM-a nikada ne dovodi do favoriziranja pripadnika manjine koji je postigao lošiji rezultat na testiranju od bilo kojeg drugog kandidata, dio javnosti smatra kako su pripadnici nacionalnih manjina privilegirani, odnosno da se ovim mehanizmom diskriminira većinski narod. S obzirom da praćenje primjene mehanizma prednosti pri zapošljavanju pripadnika nacionalnih manjina pokazuje vrlo slabe rezultate, opravdano je zapitati se koliko je ovaj mehanizam koristan.

Ravnopravna i službena uporaba jezika i pisma nacionalnih manjina

Prema rezultatima Popisa stanovništva 2021. pripadnici pojedinih nacionalnih manjina imaju pravo na ravnopravnu i službenu uporabu manjinskog jezika i pisma zbog udjela u stanovništvu većem od jedne trećine u 24 JLS: pripadnici srpske manjine u gradovima i općinama: Biskupija, Borovo, Civljane, Dvor, Erdut, Ervenik, Gračac, Gvozd, Jagodnjak, Kistanje, Krnjak, Markušica, Negoslavci, Plaški, Šodolovci, Trpinja, Udbina, Vojnić, Vrhovine i Donji Lapac; pripadnici češke u Općini Končanica; pripadnici mađarske u Općini Kneževi Vinogradi, pripadnici talijanske u Općini Grožnjan te pripadnici romske nacionalne manjine u Općini Orehovica.

Iako se u odnosu na rezultate Popisa stanovništva 2011. u jednoj JLS – Općini Orehovica, broj pripadnika nacionalne manjine povećao iznad trećine te je u njoj ostvaren uvjet za ravnopravnu službenu uporabu jezika i pisma romske nacionalne manjine, Općina Orehovica nije postupila sukladno obvezi, odnosno nije uvela u ravnopravnu i službenu uporabu niti jedno manjinsko jezično pravo iz kataloga prava predviđenih u Zakonu o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina u RH.

U odnosu na rezultate Popisa stanovništva 2011. udio pripadnika nacionalne manjine smanjen je ispod jedne trećine u četiri JLS – u tri pripadnika srpske (gradovi Vukovar i Vrbovsko i Općina Donji Kukuruzari) te u jednoj pripadnika slovačke nacionalne manjine (Općina Punitovci).

Usprkos padu udjela pripadnika nacionalne manjine, ove JLS imale su mogućnost zadržati statutarne odredbe kojima je propisana dvojezičnost, što je i u skladu s preporukama Odbora stručnjaka za Europsku povelju o regionalnim ili manjinskim jezicima. Vrbovsko i Punitovci zadržali su dvojezičnost, dok je vukovarsko Gradsko vijeće 2022. godine, ubrzo nakon objave rezultata Popisa stanovništva, ukinulo dvojezičnost, koja je bila uvedena u minimalnom opsegu. Općina Donji Kukuruzari je 2023. godine donijela novi statut koji ne sadrži odredbe o ravnopravnoj i službenoj uporabi srpskog jezika i ćirilice.

U sklopu sedmog ciklusa izvještavanja i praćenja primjene Europske povelje o regionalnim ili manjinskim jezicima VE, RH je u 2023. godini posjetilo izaslanstvo Odbora stručnjaka. Republici Hrvatskoj je u prethodnom ciklusu ukazano da je visinu postojećeg praga za uvođenje dvojezičnosti potrebno preispitati i povećati napore na uvođenju ravnopravne i službene upotrebe manjinskih jezika u područjima u kojima pripadnici manjine čine manje od trećine stanovništva, no u kojima postoji dovoljan broj govornika manjinskog jezika.

No, dvojezičnost je na zadovoljavajućoj razini uvedena i provodi se u pogledu talijanskog jezika u Istri, koji je u službenoj uporabi i u brojnim jedinicama u kojima pripadnici talijanske manjine čine znatno manje od trećine stanovništva, dok su srpski jezik i ćirilično pismo i dalje stigmatizirani u društvu.

Tako latinično-ćirilični prometni znakovi s nazivima naseljenih mjesta i dalje nisu postavljeni u općinama Borovo, Dvor, Markušica, Plaški, Vojnić i Trpinja, koje su statutima izričito propisale dvojezično ispisivanje pisanih prometnih znakova, odnosno ispunjavaju uvjet za njihovo postavljanje.

Odnos prema ćiriličnom pismu ilustrira postupanje komunalnog poduzeća u Vrsima, koje je od obitelji pokojnika zatražilo uklanjanje nadgrobne ploče s ugraviranim ćiriličnim prezimenom i imenom, navodeći da Srbi ne čine trećinu stanovništva općine te stoga nemaju pravo na službenu uporabu svoga jezika i pisma.

Pri tome je istaknulo da je Zakonom o grobljima propisano da natpisi na grobovima i grobnicama na smiju vrijeđati ničije nacionalne, vjerske ili moralne osjećaje, kao i da ćirilica vrijeđa osjećaje hrvatskih branitelja koji su se borili protiv ljudi koji su pod tim slovima pucali i rušili. S tim u svezi, pučka je pravobraniteljica pojasnila da mogućnost postavljanja nadgrobnih ploča na manjinskim jezicima i pismima ne ovisi o uvođenju manjinskog jezika i pisma u službenu uporabu u jedinicu lokalne samouprave, kao i da se natpis na nadgrobnoj ploči zbog toga jer je na ćiriličnom pismu ne bi smio smatrati natpisom koji vrijeđa osjećaje u smislu Zakona o grobljima.

Tijekom rasprave o prijedlogu Zakona o hrvatskom jeziku isticalo se da se ispravnim tumačenjima odredbi pri njegovu provođenju ne bi trebalo povrijediti prava nacionalnih manjina zajamčena drugim zakonima, no i da je zbog pojava netolerancije i negativnih iskustava u tumačenjima nekih zakona potreban oprez, tim više jer se niti Zakon o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina ne provodi u cijelosti.

Dodatno, navodimo i da prema UZPNM-u pripadnici manjina imaju pravo na osobne iskaznice na manjinskom jeziku i pismu, što u daleko najvećoj mjeri koriste pripadnici talijanske manjine.

Odgoj i obrazovanje na jeziku i pismu nacionalnih manjina

Odgoj i obrazovanje na jeziku i pismu nacionalnih manjina jedan je od temelja kojim manjinske zajednice čuvaju i razvijaju svoj identitet, kao i kulturu koja nije samo kultura etničke zajednice, već i sastavni dio kulture širega područja ili regije. U odgoj i obrazovanje na manjinskim jezicima uključeno je preko deset tisuća djece, a broj vrtića i škola, odgojno-obrazovnih skupina, razrednih odjela i odgajatelja, učitelja i nastavnika u ovoj nastavi tijekom godina se povećava.

Iako se u vezi odgoja i obrazovanja na jeziku i pismu nacionalnih manjina u javnosti često koriste pojmovi zasebnih škola ili zasebnih vrtića, zapravo je točno da su škole s ovakvom nastavom dio hrvatskog obrazovnog sustava, da koriste kurikulume za nastavne predmete kao i sve druge škole u RH, da djeca pripadnici nacionalnih manjina nužno ne pohađaju ovu nastavu, već odabir hoće li pohađati nastavu na hrvatskom jeziku ili neki od modela nastave na jeziku i pismu nacionalne manjine ovisi o odabiru njihovih roditelja, kao i da je upis u modele nastave na manjinskom jeziku i pismu moguć svoj djeci, bez obzira na nacionalnu pripadnost. Dok interes za nastavu na talijanskom, mađarskom i češkom jeziku pokazuje i većinsko stanovništvo, odgoj i obrazovanje na srpskom i nadalje nailazi na nerazumijevanje te se nerijetko ističe kako se njime produbljuju etničke podjele.

Niti 2023. godine nije bilo napretka u rješavanju zahtjeva općina Borovo, Negoslavci i Markušica za prijenosom osnivačkih prava na osnovnim školama, koji su podnijeti još 2015. godine. Iako je MZO još 2019. godine uputilo Vukovarsko-srijemskoj županiji preporuku da se na dnevni red županijske skupštine uvrste zahtjevi općina za prijenosom osnivačkih prava, županijska skupština još nije raspravljala o ovim zahtjevima niti je prenijela osnivačka prava, zbog čega ponavljamo raniju preporuku.

ZVO je ukazalo na nastojanja za micanjem voditelja nastave u dvije vukovarske srednje škole, ukazujući da je od mirne reintegracije u školama u kojima su nastavu pohađali i učenici srpske nacionalne manjine, a ravnatelji bili pripadnici većinskog naroda, osoba iz reda pripadnika srpske nacionalne manjine bila  voditelj nastave na srpskom jeziku i pismu te na značaj istog za učenike, roditelje, nastavni kadar i općenito odnose.

S tim u svezi, MZO je odgovorilo da poslovi voditelja smjene na srpskom jeziku i ćiriličnom pismu nisu propisani Pravilnikom o normi rada nastavnika u srednjoškolskoj ustanovi te da za njega nema normativne podloge, kao i da su osobe koje su na tim mjestima bile zaposlene na temelju ranijih propisa mogle obavljati te poslove do prestanka ugovora o radu.

S obzirom da je izrađena te 2023. godine predstavljena „Analiza predstavljanja nacionalnih manjina u udžbenicima i kurikularnim dokumentima Republike Hrvatske“, s preporukama poput uključivanja u udžbenike većeg broja referenci i osoba iz redova nacionalnih manjina ili poticanja učenja o pozitivnom doprinosu manjina u lokalnoj zajednici u kojoj se nastava odvija, bilo bi dobro da se preporuke iz Analize koriste u organiziranim stručnim usavršavanjima, čime bi se budućim autorima udžbenika pomoglo u unapređenju nastavnih materijala.

Vijeća i predstavnici nacionalnih manjina

U svibnju 2023. godine održani su šesti po redu izbori za tzv. manjinsku samoupravu. Uspoređujući ih s prethodnima, održanima 2019. godine, ovi su izbori bili po svemu manji, što je uvelike proizašlo i iz smanjenja broja pripadnika nacionalnih manjina i njihovog udjela u ukupnom stanovništvu RH između popisa stanovništva 2011. i 2021. godine. Naime, broj pripadnika nacionalnih manjina u tome je razdoblju smanjen za čak 26,97% (s 328.738 na 240.079), dok je ukupan broj stanovnika RH smanjen za 9,64%.

Tako je birano manje vijeća, manje predstavnika, izbori su održani na manjem broju biračkih mjesta, a biračko pravo iskoristilo je manje birača pripadnika nacionalnih manjina nego 2019. godine.

S obzirom na dvadesetogodišnju povijest izbora i funkcioniranja manjinskih vijeća i predstavnika, vidljivo je da je potrebno uložiti dodatne napore glede pomaganja, podrške i edukacije vijeća i predstavnika nacionalnih manjina te lokalnih i regionalnih struktura vlasti s ciljem efikasnije primjene Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, na dobrobit svojihmanjinskih zajednica, kao i širih lokalnih i regionalnih sredina u kojima djeluju.

Pristup sredstvima javnog priopćavanja

Zastupljenost nacionalnih manjina u javnim medijima i dalje je jedno od područja u kojemu se manjinska prava najslabije ostvaruju. Savjet za nacionalne manjine navodi da se nastavlja trend nedovoljne zastupljenosti programa namijenjenih pripadnicima nacionalnih manjina u ukupnom programu HRT-a, no da su u usporedbi s prethodnim razdobljima ipak postignuti određeni pomaci, što se u najvećem dijelu može pripisati porastu sadržaja dostupnih putem multimedijske platforme HRTi.

Iako je u siječnju 2023. godine osnovana redakcija za nacionalne manjine, zbog zastoja u reorganizaciji na HRT-u u njoj nije bilo zapošljavanja pa ostaje za vidjeti hoće li u narednom razdoblju redakciji biti osigurani dostatni kadrovski i tehnički kapaciteti.

Osim adekvatnije zastupljenosti nacionalnih manjina u javnim medijima, u emisijama je potrebno redovitije koristiti manjinske jezike čime bi se pridonijelo njihovoj promociji, kao i afirmirati politiku približavanja i prepoznavanja manjina kao općedruštvenu vrijednost i sastavni dio ukupnog javnog i kulturnog života.

Kako bi se unaprijedila kvaliteta programa o nacionalnim manjinama, potrebno je provesti i edukacije uredničkog i novinarskog kadra s ciljem objektivnijeg informiranja i senzibiliziranja javnosti o negativnim posljedicama govora mržnje i širenja stereotipa i predrasuda.

Napretku u medijskoj politici doprinijela bi i suradnja predstavnika nacionalnih manjina i HRT-a, no unatoč ponovljenoj preporuci pučke pravobraniteljice o potrebi održavanja redovnih konzultativnih sastanaka Ravnateljstva i Programskog vijeća HRT-a s predstavnicima Savjeta za nacionalne manjine, oni tijekom 2023. godine nisu održavani.