*Čitate poglavlje iz Izvješća pučke pravobraniteljice za 2020., koje je predano Hrvatskom saboru u veljači 2021. O problemima vezanima uz nacionalne manjine možete doznati više i u poglavlju “Diskriminacija temeljem rase, etničke pripadnosti ili boje kože te nacionalnog podrijetla“.

Nacionalizam, povijesni revizionizam i antimanjinska retorika, u najvećoj mjeri usmjereni prema pripadnicima srpske i romske nacionalne manjine, u javnom i političkom diskursu postupno zamjenjuje senzibilitet prema multikulturalnosti. Uključivanje manjinskih predstavnika u parlamentarnu većinu, potpredsjednička pozicija u Vladi, zajedničko komemoriranje žrtava rata, provedba Operativnih programa za nacionalne manjine 2017.-2020. te donošenje novih za razdoblje 2021.-2024., međusobno uvažavanje i razvijanje kulture tolerancije, nužan su odgovor na djelovanja društvenih i političkih aktera koji promoviraju isključivost i dižu tenzije protiv pripadnika manjina.

Normativni okvir prava nacionalnih manjina na visokoj je razini, kao i podrška kulturnoj autonomiji.
No, u nekim područjima i dalje ima poteškoća, poput provedbe prava na službenu i javnu upotrebu
manjinskih jezika i pisama, zastupljenosti među zaposlenima u upravi i pravosuđu, pristupu javnim
medijima te obrazovanju, posebno u registraciji škola kao ustanova s nastavom na srpskom jeziku.

 

Kulturna autonomija, informiranje o bolesti COVID 19 i pristup sredstvima javnog priopćavanja

U 2020. Vlada je znatno povećala sredstva namijenjena za projekte kulturne autonomije. Iako su
pojedine aktivnosti, poput manifestacija i javnih djelovanja manjinskih folklornih društava, zbog
epidemije bile reducirane, odgođene ili otkazane, sredstva nisu smanjivana, nego je omogućeno
njihovo korištenje za nabavu opreme te stvaranje prostornih i drugih uvjeta za djelovanje manjinskih
organizacija, što će u budućnosti zasigurno pospješiti njihovo funkcioniranje.

Pored već postojećih središnjih knjižnica nacionalnih manjina, tijekom 2020. otvorena je i Središnja
knjižnica Roma, a povodom Međunarodnog dana sjećanja na romske žrtve genocida u Drugom
svjetskom ratu – Samudaripen, u Uštici kod Jasenovca otvoren je Romski memorijalni centar.

Informacije o epidemiji objavljivane su na manjinskim jezicima u tiskovinama koje financira Savjet za
nacionalne manjine, a napore kako bi se informacije i preporuke prenijele na manjinskim jezicima
poduzele su neke jedinice samouprave, primjerice Općina Kneževi Vinogradi na mađarskom jeziku,
Istarska županija na talijanskom; u Međimurskoj županiji su edukativni zdravstveni letci prevedeni na
bajaški, o čemu pišemo u slijedećem poglavlju, a zavod za javno zdravstvo u suradnji s Vijećem
romske manjine Grada Zagreba letke je preveo na romski jezik.

Dok se novine na nekim manjinskim jezicima objavljuju tjedno (češkom, mađarskom i srpskom), a na
talijanskom dnevno, što čak i premašuje obveze RH prema Europskoj povelji o regionalnim ili manjinskim jezicima, prisutnost nacionalnih manjina na javnoj televiziji još je nedostatna. Posebna manjinska redakcija nije osnovana, manjine bi trebale biti zastupljenije u općem programu, emisije Prizma i Manjinski mozaik su prekratke, u prilozima se neredovito koriste manjinski jezici, a neki se uopće ne koriste. Nedostaje i televizijskih programa za djecu na jezicima manjina, koji bi bili potpora njihovom njegovanju i korištenju u RH.

 

Ravnopravna službena uporaba jezika i pisma nacionalnih manjina

Tijekom 2020. nije ostvaren napredak u području ravnopravne službene uporabe jezika i pisma nacionalnih manjina. U Šestom izvješću Odbora stručnjaka o primjeni Europske povelje, na temelju kojega je Odbor ministara VE u prosincu donio preporuke za RH, navedeno je da je zakonski prag od najmanje trećine stanovništva pripadnika pojedine manjine u JLP(R)S za uvođenje ravnopravne službene uporabe manjinskog jezika i pisma previsok, da nije u skladu s Europskom poveljom te da isključuje one jedinice u kojima su pripadnici manjina naseljeni u značajnoj mjeri, no u udjelu nižem od trećine stanovništva. Ovaj je problem samo djelomično ublažen mogućnošću da jedinice samoinicijativno statutom uvedu manjinske jezike u ravnopravnu i službenu uporabu, jer se to u praksi neujednačeno provodi.

Tako je srpski jezik na temelju  zakona, jer pripadnici ove zajednice čine više od trećine stanovništva, uveden u 23, a na osnovi statuta u samo jednu JLS, talijanski u jednu na temelju zakona, a na osnovi statuta u čak 19 jedinica lokalne i jednu područne samouprave, mađarski u jednu JLS po zakonu i tri na osnovi statuta, češki u jednu po zakonu i dvije po statutu, slovački u jednu po zakonu te rusinski u jednu na osnovi statuta.

Ovi podatci ukazuju kako je talijanski jezik prihvaćen i prisutan u javnoj domeni i u jedinicama u kojima ne postoji zakonska obveza za njegovim uvođenjem, dok su ostali jezici uvedeni u znatno manjoj mjeri. Kako se Europska povelja odnosi i na jedinice u kojima pripadnici manjine ne čine trećinu stanovništva, ali postoji značajan broj govornika jezika, u Izvješću Odbora stručnjaka navedeno je kako postoji znatan broj jedinica s dovoljnim udjelom pripadnika manjina koje bi mogle uvesti manjinski jezik u ravnopravnu službenu uporabu. Primjerice, u Glini je 27,46%, a Ogulinu 17,72% Srba, u općini Draž 24,58% Mađara, u Grubišnom Polju 17,12% Čeha, a u Iloku 13,82% Slovaka.

Zakonski prag od najmanje trećine stanovništva za uvođenje ravnopravne službene uporabe manjinskog
jezika i pisma previsok je i nije u skladu s Europskom poveljom. Nije uveden zakonski mehanizam kada JLP(R)S ne provode obveze iz Zakona o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina ili ga opstruiraju,
a nisu postavljene niti dvojezične topografske oznake.

Osim toga, u jedinicama u kojima su jezici manjina uvedeni u jednaku i službenu uporabu, situacija se
uvelike razlikuje: od učinkovite upotrebe talijanskog do samo usmene i simbolične pisane upotrebe
ostalih jezika, koja se uglavnom svodi na dvojezične natpise na zgradama lokalne vlasti. Tako je Pula-Pola, u kojoj je (samo) 4,43% Talijana, primjer dobre prakse u korištenju manjinskog jezika, jer ima dvojezične natpise institucija i naziva ulica, službenici grada koriste talijanski, dvojezični su službeni list i web stranica, a može se koristiti i u raspravama u gradskom vijeću.

S druge strane, neke jedinice koje su obvezne uvesti srpski jer Srbi čini više od trećine stanovništva i
dalje nisu uskladile statut s UZPNM-om (Gračac) ili su to učinile, ali dvojezičnost ne primjenjuju (Vrbovsko i Donji Kukuruzari), čak ni postavljanjem dvojezičnih ploča na zgradu općine. Iako je Ustavni sud 2019. podsjetio na nalog koji je još 2014. dao Vladi, o potrebi uspostavljanja pravnog mehanizma kada JLS ne provode obveze iz Zakona o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina, ili opstruiraju njegovu uporabu te joj naložio da ga provede, u Mišljenju Vlade na Izvješće pučke pravobraniteljice za 2019. izostalo je očitovanje na preporuku kojom je ukazano na nalog Ustavnog suda.

Gradsko vijeće Vukovara, drugu godinu zaredom, formalno je ispoštovalo nalog Ustavnog suda da
svake godine provede raspravu te odluči o eventualnom proširenju prava na upotrebu srpskog jezika
i ćirilice, no kao i 2019., zaključilo je kako zbog „sustavnog odgađanja provođenja postupaka protiv
počinitelja ratnih zločina, nisu učinjeni potrebni preduvjeti za priznavanje novih posebnih prava u okviru ravnopravne uporabe jezika i pisma srpskoj nacionalnoj manjini’.“ Time se faktički, zbog neefikasnosti tijela progona u procesuiranju počinitelja zločina, kompletnoj srpskoj zajednici uskraćuje proširenje prava na uporabu vlastitog jezika i pisma.

Iako je važna simbolička vrijednost dvojezičnih topografskih ploča, kao potvrda jezične raznolikosti
i dijeljenja određenog prostora različitih nacionalnih/jezičnih grupa, latinično-ćirilični znakovi i dalje
nisu postavljeni u većini općina koje su statutima to predvidjele, a Vlada se nije očitovala na preporuku o potrebi izrade akcijskog plana postavljanja ovih znakova.

O položaju srpskog jezika govori i istraživanje, prema kojemu čak polovina srednjoškolaca u nastavi
na srpskom jeziku na vukovarskom području, namjerava nastaviti fakultetsko obrazovanje u Srbiji,
što, zaključuje se, upućuje i na doživljaj diskriminiranosti, nepripadanja (osim neposrednom zavičaju)
i tjeskobe da jezik kojim govore neće biti prihvaćen u drugim hrvatskim gradovima u kojima bi mogli
studirati.

 

Zastupljenost pripadnika nacionalnih manjina u zastupničkim tijelima, državnoj upravi, pravosuđu te upravnim tijelima JLP(R)S

Izborima za zastupnike u Hrvatskom saboru osigurana je propisana zastupljenost pripadnika nacionalnih manjina. S obzirom na primjedbe kako ipak nisu sve manjine adekvatno zatupljene, jer nemaju direktne predstavnike, pohvalno je što su aktivnosti novih Operativnih programa usmjerene prema svim manjinama, što ranije nije bio slučaj.

Razmjerna zastupljenost pripadnika nacionalnih manjina u TDU i pravosuđu te zastupljenost u
upravnim tijelima JLP(R)S manjinsko je pravo koje se najteže ostvaruje. Iako je njihov udio u
stanovništvu RH 7,67%, prema podatcima MPU među zaposlenima u TDU tek ih je 3,07%, među
dužnosnicima u sudovima 2,99%, a među dužnosnicima u državnim odvjetništvima 3,43%.
Iako dio javnosti smatra da UZPNM omogućava zapošljavanje pripadnika manjina po etničkom
ključu, to nije točno, jer postojeći mehanizam prednosti pri zapošljavanju nacionalnu pripadnost
kandidata ne stavlja ispred njihove stručnosti. Osim toga, ovaj mehanizam ne dovodi niti do
postizanja njihove barem približne razmjerne zastupljenosti među zaposlenima u TDU i pravosuđu.

Podatci o ostvarivanju ovog prava su se počeli prikupljivati, kako bi se moglo doći do zaključaka o
efikasnosti ili neefikasnosti mehanizma prednosti pri zapošljavanju iz UZPNM-a, pa nas je MPU
obavijestilo kako su tijekom 2019. u TDU i stručnim službama i uredima Vlade bili raspisani javni
natječaji i oglasi za 1.433 radna mjesta, za 1.675 izvršitelja, pri čemu su se 62 kandidata pozvala na
pravo prednosti zbog pripadnosti nacionalnoj manjini, od kojih je osam zaposleno „na temelju
najvećeg broja ostvarenih bodova na testiranju i intervjuu“. U JLP(R)S u kojima postoji obveza
zapošljavanja pripadnika nacionalnih manjina, raspisani su natječaji za 220 radnih mjesta, za 230
izvršitelja, a od 12 kandidata koji su se pozvali na pravo prednosti, zaposleno ih je sedam.

Iako se radi o vrlo malom udjelu među novozaposlenima, odgovor MPU zapravo ne govori je li itko
od novozaposlenih pripadnika nacionalnih manjina zaista ostvario pravo prednosti iz UZPNM-a.
Naime, ono se primjenjuje samo ukoliko je kandidat koji je pripadnik nacionalne manjine i koji se na
ovo pravo pozvao, bodovno izjednačen s kandidatom koji nije pripadnik manjine ili se na pravo nije
pozvao. Ukoliko ne dijeli najbolji rezultat s drugim kandidatom, nego je sam na vrhu bodovne liste,
pozivanje ne pravo prednosti zbog pripadnosti nacionalnoj manjini niti ne dolazi do izražaja.

 

Odgoj i obrazovanje pripadnika nacionalnih manjina

U području odgoja i obrazovanja postignut je pomak donošenjem kurikuluma za nastavni predmet Jezik i kultura romske nacionalne manjine, što bi romskim učenicima trebalo omogućiti učenje vlastitog jezika i kulture po modelu C, nekoliko sati tjedno. To će doprinijeti da romski učenici školu prihvate kao poznato i prijateljsko okruženje, u kojemu uče i njeguju vrijednosti vlastitog naroda, što do sada nije bio slučaj. U praksi se nastava manjinskog jezika i kulture po modelu C održava uglavnom tek dva sata tjedno, što je nedovoljno, iako je predviđeno da se može odvijati od dva do pet sati, istaknuto je u Šestom izvješću Odbora stručnjaka.

Donijet je kurikulum predmeta Jezik i kultura romske nacionalne manjine,  no nastava manjinskog jezika i kulture po Modelu C uglavnom se odvija tek dva sata tjedno te nema napretka u prijenosu osnivačkih prava i registraciji škola na srpskom jeziku i pismu niti u poštivanju obveze imenovanja razmjernog broja pripadnika manjine u odborima škola u kojima se nastava izvodi (i) na manjinskom jeziku.

U pogledu prijenosa osnivačkih prava na općine i registracije škola kao ustanova s nastavom na srpskom jeziku i pismu nema nikakvog napretka, a neke škole u kojima se nastava odvija (i) na jeziku i pismu nacionalne manjine ne poštuju obvezu imenovanja razmjernog broja manjinskih pripadnika u školskim odborima. S obzirom da nije propisano kako provoditi i nadzirati obvezu iz Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, o potrebi razmjernog imenovanja, u Izvješću za 2019. preporučili smo MZO-u da pripremi njegove izmjene, no u Mišljenju Vlade nema očitovanja niti o ovoj preporuci.

Tijekom 2020. zaprimili smo pritužbe zbog nedostatka udžbenika i nastavnih materijala za nastavu
na jezicima manjina, zbog kašnjenja prijevoda udžbenika; izostanka televizijske nastave na jezicima
nacionalnih manjina, kao i televizijske pripremne nastave hrvatskog jezika, što pogađa romsku djecu
koja nedovoljno poznaju hrvatski jezik, kao i djecu migrante. Sukladno sporazumu o suradnji između
pravobraniteljskih institucija, ove smo pritužbe ustupili pravobraniteljici za djecu.

 

Vijeća i predstavnici nacionalnih manjina

Izmjenama i dopunama Ovršnog zakona napokon su izuzeta od ovrhe sredstva predstavnika nacionalnih manjina koja se koriste za ostvarivanje manjinskih prava, ako su isplaćena na poseban namjenski račun i vode se odvojeno od sredstava osobe koja obnaša dužnost manjinskog predstavnika, čime je ispunjena preporuka koju smo ponavljali u ranijim izvješćima.

Manjinski predstavnici i dalje ističu zadovoljstvo donošenjem Zakona o izborima vijeća i predstavnika nacionalnih manjina, no i dalje navode da jedinice samouprave zanemaruju odredbe UZPNM-a o
sudjelovanju vijeća i predstavnika, dok neke zakonsku obvezu osiguranja sredstava za rad vijeća i
predstavnika shvaćaju kao teret te smatraju da bi ih trebala osigurati država. Zbog toga je potrebno
nastaviti s edukacijama o ulozi, pravima i obvezama, kako članova vijeća i predstavnika nacionalnih
manjina, tako i dužnosnika i djelatnika jedinica samouprave.

Nemogućnost promjene podataka o nacionalnosti u matici rođenih Sloboda izražavanja nacionalne pripadnosti osnovno je manjinsko pravo, a pripadnost određenoj naciji subjektivan je osjećaj pojedinca. Samo je pojedinac ovlašten odlučiti biti ili ne biti pripadnikom neke nacije te ima pravo da ga se takvim smatra. No, od 2016. smo zaprimili više pritužbi zbog odbijanja zahtjeva za izmjenom podatka o nacionalnosti upisanog u maticu rođenih.

U RH je upis ovih podataka uveden Zakonom o državnim maticama 1994., a taksativno su navedeni
podatci koji se upisuju kod temeljnog upisa, kao i naknadni upisi i bilješke. Pri tome, svi podatci upisani pri temeljnom upisu, osim nacionalnosti djeteta te zanimanja, prebivališta i adrese stanovanja roditelja, mogu se promijeniti, pa tako, primjerice, i osobno ime, spol i državljanstvo djeteta.

Za razliku od zanimanja ili adrese stanovanja roditelja u trenutku rođenja djeteta, nacionalna
pripadnost, u društvu još opterećenom traumama međuetničkog ratnog sukoba, znatnom dijelu
građana predstavlja bitnu identitetsku odrednicu. Iako je pripadnost određenoj naciji osoban osjećaj
pojedinca koji ne mora koincidirati s pripadnošću koju su mu odredili roditelji po rođenju, MPU
smatra kako dopuštanje izmjene nije nužno jer se maticom rođenih dokazuje rođenje, a ne nacionalnost, da nitko ne brani slobodno izjašnjavanje o nacionalnosti bez obzira na onu upisanu u matici, da se pripadnost narodu ne dokazuje ispravama već se o njoj osoba izjašnjava, da upis nacionalnosti u matičnim knjigama ne utječe na osobni status, kao i da, neovisno o tom upisu, osobi nitko ne brani da se za potrebe drugih službenih evidencija, primjerice registra birača, drugačije izjašnjava.

Podatak o nacionalnosti ne bi trebalo upisivati u državne matice, a ukoliko tako ipak ostane, trebalo bi omogućiti i njegovu izmjenu, jer u suprotnom to može
negativno utjecati na slobodno izjašnjavanje u drugim situacijama, primjerice pri popisu stanovništva ili odluci pojedinca da podatak u registru birača uskladi sa subjektivnim osjećajem o nacionalnoj pripadnosti.

No, tretira li pojedinca pripadnikom neke nacije ili ne,  država pokazuje i dajući ili ne dajući mogućnost da izvaci iz službenih evidencija budu usklađeni sa njegovim subjektivnim osjećajem o nacionalnoj pripadnosti, a time i da ga svi koji dolaze u doticaj s tim izvacima, doživljavaju kao pripadnika neke nacije.(Normativno) onemogućavanje izmjene podataka o nacionalnosti u matici rođenih, kao odraz dominantne političke klime u vrijeme donošenja zakona, i danas može negativno utjecati na slobodno izjašnjavanje građana o nacionalnoj pripadnosti u drugim situacijama, primjerice pri popisu stanovništva, a može djelovati odvraćujuće i na odluku da podatak o nacionalnosti u registru birača uskladi sa svojim subjektivnim osjećajem. U konačnici, to može negativno djelovati i na ostvarivanje (kolektivnih) manjinskih prava.

Ako je podatak o nacionalnosti u matici rođenih nebitan, što se može zaključiti iz stava MPU,
zakonskim izmjenama trebalo bi ga izuzeti iz podataka koji se upisuju u ovu evidenciju. Ukoliko se,
pak, ostane pri stavu da ga je i dalje potrebno upisivati, trebalo bi omogućiti njegovu izmjenu.
Kako preporuke o potrebi ovih izmjena Zakona iz ranijih izvješća nisu prihvaćene, o ovome smo
tijekom 2020. objavili opsežnu analizu, dostupnu ovdje.

 

Popis stanovništva i slobodno izražavanje nacionalne pripadnosti – preduvjet ostvarivanja manjinskih prava

Rezultati popisa stanovništva, koji će se provesti 2021., bit će preduvjet za ostvarivanje manjinskih prava. Zbog toga ga je potrebno provesti u atmosferi tolerancije i uvažavanja, za razliku od rasprave u Hrvatskom saboru koja je prethodila donošenju Zakona o popisu stanovništva 2020. Pripadnike manjina potrebno je osvijestiti o značaju popisa te ohrabriti da slobodno izraze svoju pripadnost, a povjerenje u sustav moguće je podići i angažiranjem razmjernog broja manjinskih popisivača u općinama i gradovima nastanjenima pripadnicima manjina, kao i osiguranjem popisnih obrazaca na manjinskim jezicima i pismu. S obzirom na višestruke identitete dijela građana, potrebno je upoznati ih s mogućnošću izjašnjavanja višestrukih pripadnosti. Takve podatke potrebno je adekvatno obraditi i prikazati, kako ne bi bile svrstane u kategorije „ostalo“ i negativno utjecale kod primjene pragova za ostvarivanje manjinskih prava.

Zaključno, nužno je normativno zajamčena prava pripadnika nacionalnih manjina zaista i provoditi
te unaprjeđivati postojeći zakonski okvir. Ratna stradanja potrebno je obilježavati i komemorirati, a
počinitelje zločina procesuirati, no to ne može biti kriterij ostvarivanja manjinskih prava. Kako dio
političkog spektra i šire javnosti još ne prihvaća ili ne shvaća demokratske procese niti ulogu, značaj
i položaj nacionalnih manjina, sve razine vlasti trebaju uložiti napore u daljnje podizanje svijesti o
potrebi zaštite manjinskih prava te pojasniti kako uzajamnost među državama nije kriterij za zaštitu
nacionalnih manjina, jer su svi pripadnici nacionalnih manjina hrvatski građani, a nacionalna je
ravnopravnost jedna od najviših vrednota ustavnog poretka.

 

Preporuke:

59. Vladi RH, da uvaži preporuke Odbora ministara VE donesene na temelju Šestog izvješća Odbora stručnjaka o primjeni Europske povelje o regionalnim ili manjinskim jezicima;

60. Vladi RH, da promiče svijest i toleranciju prema manjinskim jezicima i kulturama, kao integralnim dijelovima kulturne baštine Hrvatske, kako u obrazovanju tako i u medijima;

61. Jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave sa značajnim brojem govornika
manjinskih jezika, da informacije i upute o ponašanju tijekom trajanja epidemije, kao i u drugim kriznim situacijama, objavljuju i distribuiraju i na manjinskom jeziku;

62. Vladi RH, da se pri zaključenju slijedećeg ugovora s HRT-om zauzme za osnivanje redakcije za nacionalne manjine;

63. Hrvatskoj radioteleviziji, da poveća trajanje emitiranja programa na manjinskim jezicima te im dodijeli termine emitiranja;

64. Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture, da izradi akcijski plan postavljanja dvojezičnih ploča s nazivima naseljenih mjesta u jedinicama koje su statutima predvidjele ostvarivanje ovog prava;

65. Vukovarsko-srijemskoj županiji, da sukladno Zakonu o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi prenese osnivačka prava nad osnovnim školama u Borovu, Negoslavcima i Markušici na istoimene općine;

66. Ministarstvu znanosti i obrazovanja, da pripremi izmjene Zakona o odgoju i obrazovanju u
osnovnoj i srednjoj školi kojima bi se omogućila provedba obveze na imenovanje razmjernog
broja pripadnika manjine u školskim odborima u kojima se nastava odvija (i) na manjinskom jeziku i pismu;

67. Uredu za ljudska prava i prava nacionalnih manjina,  da nastaviti provoditi edukacije o ulozi, značaju i unaprjeđenju rada vijeća i predstavnika nacionalnih manjina;

68. Ministarstvu pravosuđa i uprave, da pripremi izmjene Zakona o državnim maticama kojima bi se omogućila naknadna izmjena podatka o nacionalnosti u matici rođenih, ili kojima bi se ovaj podatak izuzeo od onih koji se upisuju u matice;

69. Državnom zavodu za statistiku, da pri provođenju popisa stanovništva na područjima naseljenim nacionalnim manjinama kao popisivače uključi i pripadnike manjina, sukladno njihovom udjelu u stanovništvu pojedinog područja.

 

Vezane teme iz Izvješća pučke pravobraniteljice za 2020:

Izražavanje u javnom prostoru

Zločini iz mržnje

Diskriminacija temeljem rase, etničke pripadnosti ili boje kože te nacionalnog podrijetla

Diskriminacija u području i temeljem obrazovanja

Diskriminacija u području rada i zapošljavanja

Statusna prava

Pravosuđe

 

Cijelo Izvješće pučke pravobraniteljice za 2020. pronađite ovdje.