Pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter sudjelovala je na panel raspravi „Izbori i govor mržnje“ koju je 26.2.2024. godine organizirala Kuća ljudskih prava Zagreb.

Raspravu je otvorio i moderirao programski direktor Kuće ljudskih prava Ivan Novosel. Istaknuo je kako se nalazimo u tzv. superizbornoj godini u kojoj nas očekuju izbori za Hrvatski sabor, za Europski parlament i predsjednički izbori, zbog čega je rasprava pravovremena i korisna, posebno kad je u pitanju govor mržnje na internetu.

Pravobraniteljica Šimonović Einwalter rekla je kako je suštinsko pitanje određivanje granice između slobode izražavanja i govora mržnje, pri čemu je isto zahtjevno i inače, no posebno je zahtjevno u predizborno vrijeme, jer je sloboda izražavanja ključna za demokraciju, dok s druge strane postoji tendencija širenja govora mržnje upravo u predizborna vremena.

Istaknula je da je utvrđivanje granice između slobode izražavanja i govora mržnje kao kaznenog djela  u nadležnosti sudova. Govor pri tome može biti procesuiran kao kazneno djelo, ali i prekršajno, dok neki oblici govora mržnje mogu ne podlijegati kaznenom ili prekršajnom sankcioniranju, ali to ne znači da ih ne treba javno osuditi.

Posebno je naglasila odgovornost i ulogu političara u predizborno vrijeme, s obzirom na to da oni korištenjem ostrašćenog govora „bace šibicu“ kojom se onda takav diskurs rasplamsa, uključujući kroz govor mržnje odnosno pisanje građana na portalima i društvenim mrežama. Pri tome govor može poticati i širiti stereotipe i predrasude, dovesti do diskriminacije, ali i zločina iz mržnje.

Istaknula je kako Europski sud za ljudska prava kroz svoje odluke razmatra je li u okviru nacionalnog postupka povrijeđena sloboda izražavanja njezinim prekomjernim ograničenjem i/ili sankcijom. Govoreći o predmetu Sanchez vs. Francuska, u kojem je Sud utvrdio odgovornost političara za neuklanjanje tuđih komentara na društvenoj mreži, navela je da je dobrodošla iz perspektive borbe protiv govora mržnje, ali da istodobno nameće brojna pitanja o održivosti ovakvog standarda za nadgledanje komentara. Iako je odgovornost fizičkih osoba za neuklanjanje tuđih komentara „na svom zidu“ važno pitanje, ipak je još uvijek itekako potrebno stavljati naglasak na osobnu pravnu odgovornost fizičkih osoba za napisanu riječ ili snimku na društvenim mrežama. Podsjetila je i kako se na razini EU-a razmatra uvrštavanje govora mržnje i zločina iz mržnje među tzv. europska kaznena djela. Ukazala je i na odgovornost velikih platformi za uklanjanje govora mržnje te je pozitivnim ocijenila donošenje novog EU Akta o digitalnim uslugama.

Kao probleme je navela nedostatnu primjenu Zakona o elektroničkim medijima u odnosu na komentare na portalima, nedostatak usporedivog nadzora nad tiskanim medijima i činjenicu da Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira ne navodi motivaciju mržnjom odnosno poticanje netolerancije pri remećenju javnog reda i mira izvođenjem pjesama ili isticanjem simbola.

U raspravi su sudjelovali i prof. dr. sc. Enes Kulenović, s Fakulteta političkih znanosti, Oriana Ivković Novokmet iz Gonga i Cvijeta Senta iz Centra za mirovne studije. Raspravu je Kuća ljudskih prava organizirala u sklopu projekta „Jačanje sustava zaštite i osnaživanje zajednica za prepoznavanje i suzbijanje govora mržnje u Hrvatskoj“.