*Napomena: Čitate poglavlje iz Izvješća pučke pravobraniteljice za 2020., koje je predano Hrvatskom saboru u veljači 2021. Više o djelovanju Nacionalnog preventivnog mehanizma i osobama lišenima slobode možete doznati i u poglavljima “Policijski sustav”, “Osobe s duševnim smetnjama” i “Tražitelji međunarodne zaštite i iregularni migranti”. Također, vezano uz djelovanje policije više možete doznati i u poglavlju “Statusna prava”.

Tijekom 2020. epidemija je značajno utjecala na prava osoba lišenih slobode i postupanje prema
njima, jer su se i u tijelima i ustanovama provodile epidemiološke mjere, poput nemogućnosti
izlazaka, zabrane posjeta, rada službenika u timovima i druge. Također, utjecala je i na otežano
obavljanje poslova propisanih Zakonom o preventivnom mehanizmu za sprečavanje mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja (ZNPM), pa su tako privremeno obustavljeni obilasci vodeći se načelom „ne čini štetu“. Umjesto obilazaka, pristupilo se prikupljanju podatka alternativnim načinima, pretežno pisanim putem i telefonom, a u dva kaznena tijela
provedena su i anonimna anketiranja zatvorenika.

S poboljšanjem epidemiološke situacije, a kako bismo ponovno mogli obavljati obilaske, u svibnju
smo od HZJZ-a zatražili pisane smjernice o zaštitnim mjerama koje trebamo primjenjivati, pa nam
je preporučeno korištenje zaštitne opreme propisane za zaposlenike tijela i ustanova koje se obilaze,
uz pridržavanje općih mjera zaštite. Nakon dobivenih smjernica, uz poštivanje svih epidemioloških
mjera, obavili smo 26 NPM obilazaka, od kojih 20 policijskih postaja (PP) i tri pritvorske jedinice (PJ),
jedan odgojni zavod i zatvorene odjele psihijatrije u dvije bolnice, te 17 ispitnih postupaka na terenu
i to 14 u zatvorskom sustavu i 3 vezana uz tražitelje međunarodne zaštite i iregularne migrante.

Zatvorski sustav

Tijekom 2020. postupali smo u 183 predmeta, a od 150 pokrenutih tijekom 2020., 26 se odnosilo na
ograničavanja prava uzrokovanih epidemijom, dok su ostali bili vezani uz probleme na koje smo
ukazivali u ranijim izvješćima, poput neodgovarajuće zdravstvene zaštite, postupanja službenika,
neodgovarajućih uvjeta smještaja, neučinkovitosti pravnih sredstava te međuzatvoreničkog nasilja.

U ožujku i travnju pritužbe zatvorenika i njihovih obitelji odnosile su se na provođenje preventivnih
epidemioloških mjera u kaznenim tijelima. Bili su uplašeni nemogućnošću održavanja socijalne
distance te, prema njihovom mišljenju, nedovoljnom količinom zaštitne opreme koja im je bila na
raspolaganju. Kako je prvi val epidemije slabio, tako su se zatvorenici obraćali s pritužbama usmjerenima na potrebu ublažavanja preventivnih mjera, poput ponovnog omogućavanja posjeta bez nadzora, izvanzatvorskih pogodnosti i slično. Početkom jeseni i dolaskom drugog vala epidemije ponovno nam se počinju prituživati na način provođenja zaštitnih mjera.

Uvjeti smještaja su i nadalje neodgovarajući, a jedan se zatvorenik pritužio da je za vrijeme boravka u Centru za dijagnostiku u Zagrebu, u sobi veličine 21 m2, od čega je 1,57m2 površina sanitarnog čvora, jedno vrijeme boravio s još šestoricom zatvorenika. Prituživali su nam se i kronični bolesnici pa je tako jedan, koji boluje od ekstenzivnog oblika ulceroznog kolitisa, naveo da je bio smješten u sobu s još desetoricom, s kojima je dijelio i sanitarni čvor, što mu je, zbog simptoma bolesti, predstavljalo veliki problem. Iako je nakon nekog vremena premješten u sobu s manjim brojem zatvorenika, neprihvatljivo je da je uopće bio tako smješten, jer to može biti ponižavajuće. Nekoliko pritužbi odnosilo se na uvjete smještaja u Zatvorskoj bolnici u Zagrebu, za koje su pritužitelji navodili da su krajnje neodgovarajući i za zatvorski i za zdravstveni sustav.

Pojedini zatvorenici obratili su se za pomoć kako bi se i nakon prestanka epidemije zadržalo
kontaktiranje s članovima obitelji putem videa, uz argumente da je nekim obiteljima iz različitih
objektivnih razloga, posebice troškova putovanja, teško doći u posjete pa bi ovako mogli kvalitetnije
komunicirati. Učestalije su i pritužbe na neomogućavanje radnog angažiranja te izobrazbe, posebice
završetka osnovnog školovanja za odrasle.

Zatvorenici se i nadalje pritužuju na predugo čekanje na specijalističke preglede, a nezadovoljstvo
je pojačano nedobivanjem povratnih informacija jesu li uopće na njih naručeni. Ukazuju i na probleme u komunikaciji s izabranim doktorima opće/obiteljske medicine i dentalne medicine, posebno ako su zadržali izabranog liječnika od prije upućivanja na izvršavanje kazne zatvora. U odnosu na prošle godine, povećan je trend pritužbi na način liječenja, no u tim slučajevima upućivali smo na obraćanje MZ-u koje provodi nadzor nad pružanjem zdravstvene zaštite zatvorenicima. Ponavljaju se i pritužbe na (ne)mogućnost izrade dentalnih proteza, posebice u kaznenim tijelima koji se nalaze na područjima s malim brojem protetičara u ugovornom odnosu s HZZO-om (primjerice, Glina).

Iako godinama ukazujemo na potrebu jačanja učinkovitosti pravnih sredstava, zatvorenici su nam se učestalo obraćali i zbog neodgovarajućeg postupanja po pritužbama koje podnose Središnjem uredu Uprave za zatvorski sustav i probaciju (SUZSP). Odgovori koje im SUZSP dostavlja su šablonizirani, a u više predmeta smo utvrdili da sadrže dvije potpuno jednake rečenice kako nisu pronađene nepravilnosti koje bi upućivale na kršenje prava. Takvo postupanje u suprotnosti je s uputom koju je SUZSP, postupajući po našim upozorenjima, još 2017. dao svim kaznenim tijelima, u kojoj se, između ostaloga, navodi da je nakon zaprimanja pisane pritužbe potrebno provesti ispitni postupak, odnosno detaljno ispitati navode pritužitelja te u zakonskome roku dostaviti obrazloženi odgovor koji treba sadržavati poduzete radnje, utvrđene činjenice te odredbe zakonskih i podzakonskih akata na temelju kojih se ocjenjuje osnovanost pritužbe. Ovakvim postupanjem SUZSP-a izravno se umanjuje učinkovitost pritužbe, a može se shvatiti i kao poruka upraviteljima da se u odgovaranju na pritužbe ne trebaju držati spomenute upute. Osim toga, SUZSP na pritužbe ne odgovara u zakonskom roku od 30 dana, na što smo ih ponovo upozorili.

Odgovori koje SUZSP dostavlja
zatvorenicima su šablonizirani, a u
više predmeta smo utvrdili da sadrže dvije
potpuno jednake rečenice kako nisu pronađene nepravilnosti koje bi upućivale na kršenje prava.

Problem podnošenja pritužbi nepismenih zatvorenika, o kojem smo pisali u ranijim izvješćima, i nadalje nije sustavno i odgovarajuće riješen. Naime, u nekim je kaznenim tijelima nepismenim zatvorenicima omogućeno da se prituže putem službenika odjela tretmana i osiguranja, što nije u skladu s međunarodnim standardima izravnosti i povjerljivosti prituživanja na koje je ukazao Europski odbor za sprečavanje mučenja i neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja (CPT) u Godišnjem izvješću iz 2018.

I nadalje nam se obraćaju zatvorenici koji navode da im drugi zatvorenici prijete te da su izloženi fizičkom, psihičkom ili seksualnom nasilju. Nerijetko se radi se o posebno ranjivim skupinama, poput pripadnika nacionalnih manjina, najčešće romske, osoba s intelektualnim teškoćama ili onih koje nazivaju „drukerima“. Iako su uočeni napori pojedinih kaznenih tijela, primjerice Kaznionice u Lepoglavi, u suzbijanju zatvoreničkog nasilja, kao što je promptno premještanje zatvorenika na drugi odjel te prikupljanje svih relevantnih činjenica, oni su najčešće reaktivni, a time i nedostatni. Stoga je potrebno,
uvažavajući sve fenomenološke osobnosti međuzatvoreničkog nasilja, u cijelom zatvorskom sustavu
sustavno provoditi preventivne mjere, u skladu s pozitivnim obvezama koje proizlaze iz čl. 3. EKLJP.

 

OBAVLJENJE POSLOVA NPM-A U ZATVORSKOM SUSTAVU
Epidemija se odrazila i na obavljanje poslova Nacionalnog preventivnog mehanizma pa smo, izuzev obilaska Odgojnog zavoda u Turopolju, podatke o uvjetima u kojima se nalaze osobe lišene slobode
i postupanju prema njima, u najvećoj mjeri prikupljali pisanim putem. Dodatno, proveli smo i telefonsku anketu, u kojoj smo od svih kaznenih tijela prikupili podatke o provođenju epidemioloških mjera i poteškoćama s kojima se eventualno susreću. Osim toga, u Kaznionici u Glini i Zatvoru u Zagrebu terenskim anonimnim anketiranjem prikupili smo podatke o uvjetima izdržavanja kazne zatvora tijekom epidemije i od osoba lišenih slobode.

U ožujku smo zatražili informaciju o mjerama koje se pouzimaju u svrhu zaštite zdravlja svih osoba
lišenih slobode i službenika te pravovremenog otkrivanja eventualnog nastanka bolesti i sprječavanja
njezinog širenja. Prema informacijama SUZSP-a, zatvorski sustav je još u veljači započeo s
poduzimanjem preventivnih mjera, što je rezultiralo dugom odolijevanju prodoru virusa, a kod
pojave bolesti u pojedinom kaznenom tijelu uspješno je zaustavljano njezino širenje.

Sukladno preporukama HZJZ-a i Stožera CZRH, u ožujku je u zatvorskom sustavu započela primjena
zaštitnih mjera koje su, između ostaloga, obuhvaćale ograničavanje prava na posjete, osim u  iznimnim situacijama, te zabranu korištenja utvrđenih i odobrenih pogodnosti izlaska zatvorenika iz kaznenih tijela. Kako bi se umanjile štetne posljedice ovih mjera, uputom SUZSP-a je osobama lišenim slobode omogućeno produljeno trajanje telefonskih razgovora, produžen boravak na svježem zraku te je zatraženo organiziranje dodatnih strukturiranih aktivnosti tijekom slobodnog vremena. Dodatno, od travnja je, uz podršku UNICEF-a, „Pilot projekt video posjeta djece zatvorenika“ proširen na sve osobe lišene slobode.

Paralelno s početkom primjene mjera nastojala se, odobravanjem prekida kazne ili uvjetnih otpusta
te na druge načine, smanjiti napučenost zatvorskog sustava. No, prema dostupnim podatcima, s
početkom primjene mjera do 15. svibnja sudovima je upućeno 75 prijedloga za prekid kazne zbog
COVID 19, od kojih je 12 odobreno, što zasigurno nije značajnije rasterećenje.

U ožujku je u zatvorskom sustavu započela
primjena zaštitnih mjera koje su, između
ostaloga, obuhvaćale ograničavanje prava
na posjete, osim u iznimnim situacijama,
te zabranu korištenja utvrđenih i odobrenih
pogodnosti izlaska zatvorenika iz kaznenih tijela.


Telefonskim anketiranjem krajem ožujka vprikupili smo podatke svih kaznenih tijela o provođenju preventivnih mjera. Svi su oni redovito surađivali s mjesno nadležnim ZJZ, a u nekima je, poput Kaznionice u LipoviciPopovači, liječnica ZJZ održala edukaciju o zaraznim bolestima te o COVID 19, za sve
zaposlenike i zainteresirane zatvorenike, što je pozitivno. Mnoga su se kaznena tijela,
posebice u početku, suočila s poteškoćama u nabavci zaštitne opreme i sredstava, no ubrzo im je
pomoglo MPU te lokalni stožeri civilne zaštite. Postupak prijama većinom je bio jednak, no uočene
su razlike u mogućnostima boravka na svježem zraku. Naime, u nekim kaznenim tijelima, osobama
koje su nakon prijama boravile u samoizolaciji omogućen je boravak na svježem zraku (primjerice
Zatvor u Sisku), dok im u drugima (primjerice Zatvor u Rijeci) to nije bilo dopušteno. Iako se radilo o
novonastaloj situaciji, ovakvo neujednačeno postupanje nije dobro.

Kako je epidemiološka situacija početkom svibnja bila povoljna, SUZSP-u smo predložili razmatranje
ukidanja ili ublažavanja mjera kojima su se ograničavala pojedina prava zatvorenika. Krajem svibnja
započeta je prva faza ublažavanja mjera pa je prestalo privremeno ograničavanje prava na posjete.
Međutim, broj posjetitelja tijekom jednog posjeta ograničen je na najviše dvije odrasle osobe, a
roditeljima je uz dvije odrasle osobe moglo doći najviše dvoje djece. Nisu bili dopušteni tjelesni
kontakti posjetitelja i zatvorenika, otvoreni posjeti te posjeti bez nadzora.

U rujnu smo u Kaznionici u Glini anonimno anketirali 69 zatvorenika. Iako ih je većina navela da su
putem medija i službenika Kaznionice dobro informirani o bolesti COVID 19 i načinu njezina širenja,
22% ih je navelo da ih o mjerama nitko nije obavijestio. Dvije trećine ih smatra da imaju dovoljno
zaštitne opreme i sredstava. Vlastito pridržavanje mjera ocjenjuju prosječnom ocjenom 2,8 (ocjene
od 1 do 5), dok ono službenika ocjenom 3,4. Zaposlenike doživljavaju visoko rizičnima za unos virusa
pa s osobitom pozornošću prate pridržavaju li se mjera i koriste li zaštitna sredstva. Iznose primjer
pravosudnog policajca koji u pravilu ne nosi masku, a kad su ga upozorili, rekao je da se njega ne
trebaju bojati jer „on živi na selu, vozi traktor i pije rakiju i da sa sela virus ne može doći“.

Prema anketi, većina zatvorenika s obitelji i prijateljima komunicira telefonom ili pismima, 16 ih koristi
video posjete, a 22 ima i posjete pod nadzorom. Njih 55% navodi da pri tome imaju poteškoće, kako
financijske (preskup im je telefon u zatvorskom sustavu), tako i tehničke s video pozivima pa su zbog
toga neki od njih odustali. Oni kojima obitelj u posjetu dolazi iz udaljenijih mjesta pritužuju se na
prekratko trajanje pa primjerice navode „za tako kratko vrijeme, mojima je put preskup pa ih rijetko
viđam“. Pritužuju se i na otežano komuniciranje za vrijeme posjeta („teško je voditi jasan razgovor“),
jer svi moraju nositi maske, a i buka, zbog istovremenog održavanja više posjeta, otežava
komunikaciju. Teško im je što za vrijeme posjeta ne mogu zagrliti ženu i djecu. Zatvorenici kojima
su ukinute tzv. bračne posjete smatraju da bi ih trebalo ponovno uvesti, uz obvezu da žena donese
potvrdu da nije pozitivna na COVID 19. Dvojica zatvorenika ogorčena su pravilom da oca u jednoj
posjeti može posjetiti samo dvoje djece. Predlažu ponovno vraćanje izvankaznioničkih pogodnosti,
uz potrebu pridržavanja određenih pravila (primjerice, kontinuiranog nošenja maski; nakon povratka
s pogodnosti odlazak u dvotjednu karantenu i sl.), a da se nepridržavanje zaštitnih mjera stegovno
sankcionira. Nedostaju im i aktivnosti koje su se provodile u suradnji s udrugama, a otkazane su. Ne
mogu im dolaziti ni dušebrižnici, što nekolicini zatvorenika jako nedostaje. Nekima teško pada i što
je zbog epidemije ograničeno njihovo radno angažiranje. Općenito, smanjen je broj aktivnosti,
dosadno im je, a situaciju dodatno otežava i što po sobama nemaju TV. Većina zatvorenika je za
ublažavanje mjera, dok ih je 15% protiv toga. Demotivirani su, misle da su uskraćeni u nizu svojih
prava te da bi to trebalo na neki način kompenzirati (primjerice, ranijim otpustom; dužim posjetima;
ublažavanjem uvjeta unutar Kaznionice kao što su duže šetnje, više aktivnog provođenja slobodnog
vremena, duže vrijeme u kojem su sobe otključane i sl.).

Nakon pogoršanja epidemiološke situacije, u listopadu je ponovno ograničeno pravo na posjete te u tom kontekstu treba i gledati rezultate anonimnog anketiranja 49 osoba lišenih slobode, provedenog u Zatvoru u Zagrebu u studenom. Gotovo 30% navodi da ih nitko nije upoznao s mjerama koje se poduzimaju u zatvorskom sustavu. Većina ih je dobila maske, no dvojica navode da od Zatvora nisu ništa dobili već im je svoju poklonio drug zatvorenik. Dvije trećine ih smatra da zaštitna oprema i sredstva nisu osigurana u dovoljnoj mjeri.

Pripadnici posebno ranjivih skupina
zatvorenika protiv su ublažavanja mjera zaštite, dok oni koji su za ublažavanje, predlažu ponovno vraćanje posjeta, uz liječničku potvrdu da osoba nije pozitivna na COVID 19.

Svoje pridržavanje mjera istražni zatvorenici ocjenjuju prosječnom ocjenom 1,6, a zatvorenici
ocjenom 3,1. Pridržavanje mjera zaštite od strane službenika ocjenjuju prosječnom ocjenom 3,4. Strah od zaraze osjetno je veći kod zatvorenika, nego kod istražnih zatvorenika, posebno onih koji pripadaju ranjivim skupinama (starija životna dob; kronični bolesnici). Istražnim zatvorenicima najveći problem je dugotrajnost postupka slanja pisma a jedan je naveo da mu dva mjeseca nisu odobreni brojevi telefona. Veliki broj ih smatra da se telefoni ne dezinficiraju, a neki su poluispravni, pa ponekad jedva čuju osobu s kojom razgovaraju. Ističu i da je telefonski impuls u zatvorskoj govornici skup te im predstavlja veliki financijski teret („sustav je zabranio posjete, ali telefone i dalje skupo naplaćuju, trebali bi sada biti ili jeftiniji ili besplatni“). Zatvorenici ističu da im telefonski razgovori ne mogu zamijeniti posjete („četiri mjeseca nisam zagrlio svoje dijete“), a
posebno kad ukupno tjedno mogu trajati 30 minuta. Gotovo svi kao problem ističu nedostatak
posjeta, manjak aktivnosti, organiziranih radionica i programa izobrazbe, a nekima posebno teško
pada što nedjeljom nema mise. Navode da su 24 sata zaključani u sobi.
Pripadnici posebno ranjivih skupina zatvorenika protiv su ublažavanja mjera zaštite, dok oni koji su
za ublažavanje, predlažu ponovno vraćanje posjeta, uz liječničku potvrdu da osoba nije pozitivna na
COVID 19. Većini najviše nedostaju sportske aktivnosti.
Osim epidemije, zatvorski se sustav suočio i s potresima. Dok je u potresu koji je u ožujku pogodio
Zagreb oštećena samo zgrada Zatvorske bolnice, na kojoj je nastala manja materijalna šteta, razorni
potres na području Sisačko-moslavačke županije značajno je oštetio Zatvor u Sisku i Kaznionicu u
Glini. Jedan zatvorenik u Zatvoru u Sisku je lakše ozlijeđen, dok je pravosudni policajac Kaznionice u
Glini, koji je u vrijeme potresa bio izvan službe, poginuo. Zbog nastalih oštećenja Zatvor u Sisku je
zatvoren, a svi zatvorenici su prebačeni u druga tijela. U Glini su teško oštećene zgrade „Internata“,
u kojoj se 29. prosinca nalazilo 118 zatvorenika, kao i one u kojima su ambulanta i tiskara, te se više
ne mogu koristiti. Uslijed toga, u druga kaznena tijela premještena su 82 zatvorenika. Također, do
sredine siječnja 2021. nisu mogli koristiti kaznioničku kuhinju, a obroci su pripremani u hotelu u
Topuskom. Osim ova dva kaznena tijela, prema dostupnim informacijama, oštećenja su nastala i na
zgradi Zatvora u Karlovcu, a ona na Zatvorskoj bolnici, nastala u ožujku, dodatno su povećana.


Odgojni zavod u Turopolju
Tijekom 2020. nenajavljeno smo obišli Odgojni zavod u Turopolju te smo provjeravali postupanje prema maloljetnim osobama lišenim slobode, uvjete smještaja, ostvarivanje prava i kontakte tijekom epidemije, održavanje reda i sigurnosti te postupanja po pritužbama. Sukladno ZNPM-u, u obavljanju poslova pučki pravobranitelj po potrebi surađuje s posebnim pravobraniteljima, međutim u ovaj se obilazak nije uključila Pravobraniteljica za djecu jer su Zavod posjetili prošle godine.

Imajući u vidu zabranu posjeta i pogodnosti izlaska, Zavod je maloljetnicima omogućio kontinuirani kontakt s članovima obitelji češćim telefonskim pozivima, a od početka travnja omogućena je i video
posjeta. Unatoč ograničavanju fizičkih kontakata, održava se konzultativno-instruktivni oblik nastave
u kojem se poštuju pravila socijalnog distanciranja te je kontakt nastavnika ograničen na jednog ili dva učenika. Zavod nije prenapučen, izgrađena je nova zgrada u kojoj se nalazi škola, odjel dijagnostike te odjel pojačane skrbi i nadzora, a renovirani su već postojeći smještajni objekti.

U Zavodu se provodi osnovno obrazovanje za odrasle osobe te tečajevi srednjoškolskog obrazovanja. Prostor škole je suvremen i opremljen potrebnim materijalima, a zajednički prostori su ukrašeni slikama i mozaicima koji su rezultat rada s maloljetnim i mlađim punoljetnim osobama. Osnovnu školu pohađa 10 učenika, imaju i tečajeve za kuhare ili konobare, a ispiti se polažu u Centru za naobrazbu u Velikoj Gorici.

Evidenciju zaprimljenih pritužbi nemaju, navodeći da se ne radi o pravim pritužbama nego o zamolbama ili drugim pitanjima koja se rješavaju u hodu. Međutim, sukladno Pravilniku o načinu izvršavanja odgojne mjere upućivanja u odgojni zavod, svaka pritužba se treba ispitati i o njoj donijeti pisana odluka u roku od tri dana te ju je stoga potrebno evidentirati i po njoj postupati.

Odgojni zavod u Turopolju nema evidenciju
zaprimljenih pritužbi, navodeći da se ne radi
o pravim pritužbama nego o zamolbama
ili drugim pitanjima koja se rješavaju u hodu.

Tijekom obilaska nismo utvrdili mučenje ili neljudsko postupanje od strane pravosudne policije ili drugih službenika. Osim pritužbi na zabranu pušenja i neopremljenost teretane, nekoliko ih se odnosilo na vršnjačko nasilje, no i na uporabu sredstava za vezivanje dok se osoba smješta u posebnu prostoriju. Sredstva za vezivanje se koriste jer postoji opasnost od samoozljeđivanja štićenika, što dovodi do zaključka da posebne prostorije nisu opremljene kako bi bile sigurne. Sama primjena sredstava za vezivanje je sporna jer nije propisana kao posebna mjera održavanja reda i sigurnosti budući da su u Zakonu o izvršavanju sankcija izrečenih maloljetnicima za kaznena djela i prekršaje predviđene samo kod dovođenja i odvođenja, i to kada se po nalogu upravitelja mogu vezati ruke maloljetnoj osobi.

U Zavodu je angažiran liječnik iz Kaznionice Turopolje, koji dolazi tri puta tjedno. Prilikom prijema
obavezno izvrši pregled u roku od 24 sata, koji se najčešće obavljaju uz prisutnost pravosudnih policajaca. Međutim, medicinska povjerljivost zahtjeva da se pregledi obavljaju bez njihove nazočnosti, na što je upozorio i CPT u Izvješću iz 2018. Slijedom tog Izvješća, uprava Zavoda trebala bi obavještavati državno odvjetništvo kada se utvrdi bilo kakva, a ne samo teška tjelesna ozljeda maloljetnika, zbog čega je potrebno izmijeniti Pravilnik.

 

OCJENA STANJA
Epidemija je dodatno naglasila postojeće probleme u zatvorskom sustavu, na koje smo ukazivali u ranijim izvješćima. Organizirane aktivnosti nedostaju u većini kaznenih tijela, a zatvorenici, bez obzira
na status, većinu vremena provode u svojim sobama. U pravilu, obustavljene su zajedničke (grupne)
aktivnosti te sve aktivnosti OCD-a. Ograničavanje pojedinih prava zbog epidemioloških mjera nije u
dovoljnoj mjeri kompenzirano. Primjerice, omogućeni su duži telefonski razgovori, no njihove troškove, koji su veći nego na tržištu, u pravilu snose osobe lišene slobode, što za dio njih predstavlja značajno financijsko opterećenje. Pri tome valja uzeti u obzir i da im je, zbog epidemioloških mjera, ograničena i mogućnost rada.

Sve je izrazitiji nedostatak prostora i službenika, na što kontinuirano ukazujemo. U zatvorskom
sustavu godinama nisu donošene mjere koje bi stimulirale zapošljavanje, posebice zdravstvenih
radnika, pa je njihov nedostatak sve izraženiji, što dovodi do brojnih problema. Primjerice, zbog
nedostatka medicinskih sestara i tehničara u nekim kaznenim tijelima još uvijek u večernjim satima i/ili vikendom terapiju dijele pravosudni policajci, koji za to nisu educirani. To je neprihvatljivo pa je potrebno zaposliti dovoljno zdravstvenih radnika.

Sve je izrazitiji nedostatak prostora i službenika, na što kontinuirano ukazujemo. U zatvorskom sustavu godinama nisu donošene mjere koje bi stimulirale zapošljavanje, posebice zdravstvenih radnika, pa je njihov nedostatak sve izraženiji, što dovodi do brojnih problema.


Nedovoljan kapacitet zatvorenih uvjeta dodatno je naglašen nakon potresa u prosincu, jer je, zbog velikih oštećenja, objekt Zatvora u Sisku izvan funkcije, a smanjen je kapacitet Kaznionice u Glini. Stoga je potrebno žurno pristupiti sanaciji odnosno izgradnji novih objekata u ovim kaznenim tijelima. Dodatni problem Kaznionice u Glini je i nedostatak službenika, unatoč privremenom premještaju dijela službenika iz Zatvora u Sisku. Tako, primjerice, tretmanske skupine broje između 40 i 45 zatvorenika, što onemogućava bilo kakav intenzivniji tretmanski rad.

U trenutku pisanja ovog Izvješća, unatoč traženju, nemamo podatke ima li Zatvorska bolnica odobrenje za obavljanje zdravstvene djelatnosti. Također, nije reguliran status tzv. ambulanti kaznenih tijela u obavljanju primarne zdravstvene zaštite, a MPU smatra da je za to neophodno donijeti novi ZIKZ, koji je u proceduri. ZZZ-om je propisano da u sastavu MPU djeluju odjeli zdravstvene zaštite kaznionica i zatvora, koji pružaju zdravstvenu zaštitu osobama lišenim slobode, na primarnoj razini, sukladno općem aktu koji donosi HZZO uz prethodnu suglasnost ministra zdravstva, no HZZO ne želi donijeti taj akt jer smatra da u ZZZ-u ne postoji takva pravna osnova.

MZ sukladno svojim ovlastima treba preispitati ovo stajalište te poduzeti odgovarajuće mjere kako
bi se riješilo pitanje pružanja primarne zdravstvene zaštite u kaznenim tijelima, a u suradnji s MPUom osigurati preduvjete za djelovanje Zatvorske bolnice kao zdravstvene ustanove. Neodgovarajuće postupanje po pritužbama, unatoč našem višegodišnjem ukazivanju, i nadalje je prisutno, što je nedopustivo. Nužno je poduzeti mjere koje će rezultirati temeljitijim i pravodobnim odgovorima, u prvom redu SUZSP-a, a time i jačanjem učinkovitosti ovog pravnog sredstva.

Problem međuzatvoreničkog nasilja, posebice u većim kaznenim tijelima, zahtjeva poduzimanje odlučnijih preventivnih mjera. Stoga je, imajući na umu preporuke u CPT Izvješću iz 2018., nužno
izraditi učinkovitu strategiju borbe protiv ovog oblika nasilja, koje će svim zatvorenicima osigurati
izdržavanje kazne zatvora u sigurnim uvjetima.

U prosincu je u saborsku proceduru upućen Konačni prijedlog zakona o izvršavanju kazne zatvora. Iako većina prijedloga koje smo iznijeli u postupku javne rasprave nije prihvaćena (njih 38 od 43), zamjećujemo da je nekolicina njih, primjerice da se zatvorenicima uz odobrenje SUZSP-a odobri istupanje u sredstvima javnog priopćavanja, naknadno ipak prihvaćena. Međutim, ovim Konačnim prijedlogom propuštena je prilika za suštinsku reformu i unaprjeđenje zatvorskog sustava. Unatoč brojnim izazovima s kojima se zatvorski sustav suočio tijekom 2020., suradnja s kaznenim tijelima bila je dobra, a prostor za unaprjeđenje suradnje sa SUZSP-om i nadalje postoji. 

 

 

Preporuke

117. Ministarstvu pravosuđa i uprave, da unaprijedi postupanje po pritužbama podnesenim sukladno Zakonu o izvršavanju kazne zatvora i Pravilniku o kućnom redu u zatvorima za izvršavanje istražnog zatvora;

118. Ministarstvu pravosuđa i uprave, da izradi strategiju borbe protiv međuzatvoreničkog nasilja;

119. Ministarstvu zdravstva i Ministarstvu pravosuđa i uprave, da regulira pitanje obavljanja
zdravstvene djelatnosti unutar zatvorskog sustava sukladno Zakonu o zdravstvenoj zaštiti;

120. Ministarstvu pravosuđa i uprave, da se žurno pristupi sanaciji odnosno izgradnji novih objekata Zatvora u Sisku i Kaznionice u Glini;

121. Ministarstvu pravosuđa i uprave,  da propiše uvjete uporabe sredstava za vezivanje tijekom izvršavanja odgojne mjere upućivanja u odgojni zavod;

122. Ministarstvu pravosuđa i uprave, da izmjeni Pravilnik o načinu izvršavanja odgojne mjere
upućivanja u odgojni zavod kako bi se državno odvjetništvo i suca za mladež obavijestilo o bilo
kojoj, a ne samo teškoj tjelesnoj ozljedi maloljetne osobe;

 

Policijski sustav

Osobe s duševnim smetnjama

Tražitelji međunarodne zaštite i iregularni migranti

 Statusna prava

Cijelo Izvješće pučke pravobraniteljice za 2020. pronađite ovdje.