Zaštita ljudskih prava i temeljnih sloboda tijekom izvršavanja kazne zatvora u Hrvatskoj bila je tema okruglog stola održanog 25. studenog 2024. godine u organizaciji Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti na kojem je sudjelovala i pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter.

Pojašnjavajući ulogu institucije u zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda osoba u zatvorskom sustavu, pravobraniteljica je ukazala na njezinu posebnu poziciju u tom kontekstu. To se odnosi na ustavno uređenje i zakonske mandate te ovlasti institucije, kao i tip poslova koje u praksi kontinuirano radi, zatim praćenje međunarodnih standarda, postupanje po pritužbama i rad po pojedinačnim predmetima te preventivne obilaske u sklopu mandata Nacionalnog preventivnog mehanizma (NPM), kao i sudjelovanje u postupcima izmjene propisa te izvještavanje o stanju, na nacionalnoj i međunarodnoj razini. Upravo spajanje teorijskih dosega, normativnih okvira i međunarodnih standarda te stanja u praksi, omogućuje instituciji posebnu poziciju vezano za zaštitu ljudskih prava osoba koje se nalaze u zatvorskom sustavu, odnosno daje mogućnost ukazivanja na konkretne probleme i predlaganje učinkovitih i cjelovitih rješenja.

Pravobraniteljica je temeljem navedenih mandata institucije i različitih uvida ukazala ina ključne probleme s kojima se osobe koje izdržavaju kaznu zatvora u Hrvatskoj susreću, a to su uvjeti smještaja i prenapučenost, pristup zdravstvenoj zaštiti, izvršavanje posebnih mjera održavanja reda i sigurnosti te izloženost različitim oblicima nasilja. Zbog njih poštivanje ljudskih prava i temeljnih sloboda osoba u zatvorskom sustavu predstavlja poseban izazov, uz postizanje resocijalizacije kao temeljnog cilja izvršavanja zatvorske kazne.

Na kraju izlaganja pravobraniteljica Šimonović Einwalter istaknula je i da institucija svake godine u javno dostupnim godišnjim izvješćima Hrvatskom saboru daje preporuke vezano za uočene probleme, odnosno ugroze prava i neuvažavanje međunarodnih standarda, istaknuvši pritom one ključne, kako na normativnoj razini, tako i u praksi.

Tih pet sustavnih preporuka odnosi se na:

  • izmjenu i unaprjeđenje normativnog okvira, pri čemu je potrebno voditi računa o usklađenosti propisa;
  • izgradnju novih kaznenih tijela;
  • osiguravanje dovoljnog broja službenika koji će raditi u njima;
  • značajnu afirmaciju korištenja alternativnih mjera i supstituta kazni zatvora;
  • kontinuirane edukacije službenika o pravima i slobodama osoba lišenih slobode nužne za ostvarenje svrhe izvršavanja kazne zatvora zasnovane na rehabilitacijskom pristupu, ne zanemarujući pri tom da je čovječno postupanje i poštovanje dostojanstva nužan preduvjet ostvarivanja te svrhe.

Više o ovoj temi možete saznati u Izvješću pučke pravobraniteljice.