Prijedlog Zakona o pravobranitelju za djecu ne omogućava neovisan rad ove institucije, prvenstveno jer predviđa razrješenje pravobranitelja za djecu u slučaju neprihvaćanja godišnjeg izvješća o radu. Također, s obzirom na formalnu narav odluke Ustavnog suda o ukidanju prethodnog Zakona, nejasni su i razlozi zbog kojih je propisano da će Vlada najkasnije u roku od 90 dana od stupanja na snagu ovog Zakona predložiti Hrvatskom saboru novog pravobranitelja za djecu.

Potrebno je i da, umjesto Vlade, postupak izbora pravobranitelja za djecu bude pokrenut na temelju javnog poziva Hrvatskog sabora, kao što je predviđeno Zakonom o pučkom pravobranitelju. Dio je to mišljenja na Konačni prijedlog Zakona koje je pučka pravobraniteljica Lora Vidović 10. srpnja 2017. dostavila Hrvatskom saboru.

Iako u Hrvatskoj samo pučki pravobranitelj ispunjava vrlo stroge kriterije koje institucija treba ispunjavati da bi dobila status neovisne nacionalne institucije, propisane Pariškim principima, pri zakonskom reguliranju rada posebnih pravobranitelja potrebno je težiti što višem stupnju njihove usklađenosti s Pariškom principima, kako bi uistinu mogli djelovati neovisno i samostalno. Također je i Odbor za prava djeteta UN-a, zadužen za praćenje ostvarivanja napretka u ispunjavanju obveza prihvaćenih u Konvenciji o pravima djeteta, u svojim Zaključnim razmatranjima 1996., 2004. i 2014. godine Hrvatskoj uputio preporuke usmjerene na jačanje kapaciteta i neovisnosti Ureda pravobraniteljice za djecu.

Svakako je pozitivno što je predlagatelj izričito izrazio podršku postojanju institucije koja će neovisno i samostalno štititi, pratiti i promicati prava djece, no predloženi Zakon takav rad ne omogućuje.

Reagirao je i povjerenik Vijeća Europe za ljudska prava Nils Muižnieks, izjavivši kako razumije da pravna praznina mora biti popunjena, no i kako je zabrinut da bi prijedlog zakona mogao narušiti neovisnost ove institucije.

Čitavo mišljenje pučke pravobraniteljice na Zakon o pravobranitelju za djecu nalazi se u privitku dolje.