Povećanje kvalitete života mladih glavni je cilj Nacrta Nacionalnog programa za mlade od 2020. do 2024., no kako bi se on ostvario, potrebno je provoditi konkretnije mjere od predloženih, a njima obuhvatiti i ranjive skupine, poput mladih pripadnika nacionalnih manjina, LGBTIQ osoba, žena, beskućnika i drugih. Istaknula je to pučka pravobraniteljica Lora Vidović u komentarima tijekom nedavne javne rasprave o ovom strateškom dokumentu, koje je pripremilo Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku.

Mjere za jačanje kompetencija na tržištu rada usmjerene su uglavnom na visokoobrazovane i na sportaše, ali ne i one kojima je pomoć kod zapošljavanja i najpotrebnija, poput mladih s nižom stručnom spremom. Također, bilo bi korisno pratiti i dobnu, spolnu i obrazovnu strukturu mladih koji su uključeni u mjere razvijanja vještina u STEM području, kako bi se moglo djelovati prema podzastupljenim skupinama.

Iako su mladi iz ruralnih područja posebno istaknuti u Nacrtu, za njih su predviđene tek dvije mjere, koje nedovoljno odgovaraju na izazove s kojima se oni susreću, poput loše prometne povezanosti, nedostatka društvene i gospodarske infrastrukture, radnih mjesta, prilika za obrazovanjem, kao i kulturnih, sportskih i zabavnih sadržaja. Također, ovim mjerama važno je odgovoriti i na specifičan položaj mladih na otocima.

Mladima u sustavu socijalne skrbi važno je osigurati pristup socijalnom stanovanju jer su sad, primjerice, prisiljeni napustiti organizirano stanovanje čim navrše 21 godinu. Zbog toga se mnogi  među njima suočavaju s beskućništvom, na što pravobraniteljica upozorava niz godina u izvješćima Hrvatskom saboru, uz preporuku da se ta granica pomakne na 26 godina. Nakon izlaska iz sustava potrebno im je osigurati socijalne stanove, kao i mladima koji su korisnici zajamčene minimalne naknade, a kao zasebnu aktivnost predvidjeti i socijalno mentorstvo.

Potrebno je i proširiti doseg mjera smanjivanja nasilja među mladima, kao i onih za obrazovanje za aktivno građanstvo, koje su u Nacrtu primarno usmjerene na odgojno-obrazovne ustanove, ali ne i, primjerice, prema mladima koji su obrazovanje završili ili su od njega odustali.

Nacrt ne predviđa ni mjere suzbijanja govora mržnje na internetu, sve prisutnijeg i u Hrvatskoj. Naime, prema istraživanju pučke pravobraniteljice, gotovo svaka druga osoba od 18 do 30 godina je posljednjih pet godina doživjela da im je netko osobno upućivao mrzilačke komentare ili izražavao netrpeljivost, a trećina ih se s govorom mržnje na internetu susreće gotovo svakog dana. Dvoje od troje misli kako je takav diskurs prisutan i na mnogim popularnim društvenim mrežama i servisima poput Whatsappa, Snapchata, Facebook Messengera ili Vibera, što postavlja i pitanje je li on postao dio uobičajene komunikacije među mladima pa je iznimno važno definirati aktivnosti kojima bi se odgovorilo na ove izazove.

Na kraju, zakonom je propisano kako je ovaj dokument potrebno uskladiti i s ciljevima Nacionalne razvojne strategije za razdoblje do 2030., što nije učinjeno jer je ona još uvijek u izradi, zbog čega je ranije odgođeno i donošenje, primjerice, Nacionalnog programa zaštite i promicanja ljudskih prava, kao i Nacionalne strategije razvoja stvaranja poticajnog okruženja za razvoj civilnog društva.

Sve komentare pučke pravobraniteljice na Nacrt nacionalnog programa za mlade za razdoblje od 2020. do 2024. godine možete pronaći ovdje.