* Napomena: Čitate poglavlje iz Izvješća pučke pravobraniteljice za 2022., koje smo predali Hrvatskom saboru u ožujku 2023. Cijelo Izvješće možete otvoriti u PDF formatu i u interaktivnoj verziji. Više o temama vezanima uz mlade možete doznati i u drugim poglavljima Izvješća, u popisu na dnu ove stranice.

S ciljem osnaživanja mladih za ravnopravno sudjelovanje u životu EU i uključivanja politika za mlade u sve EU javne politike, 2022. godina proglašena je Europskom godinom mladih. Održano je više od 12.000 događanja, čiju je kulminaciju predstavljalo uključivanje mladih u rad Konferencije o budućnosti Europe – platforme putem koje su mladi dobili priliku sudjelovati u određivanju ključnih prioriteta EU u budućemu razdoblju. Na međunarodnoj razini, u okrilju UN-a, godinu je obilježilo osnivanje UN-ova Ureda za mlade s ciljem jačanja međugeneracijske suradnje i solidarnosti, intenzivnijeg uključivanja mladih u sva područja UN-ova djelovanja, ali i odašiljanja jasne poruke donositeljima i provoditeljima odluka diljem svijeta o važnosti prepoznavanja i stavljanja jasnoga naglaska na pitanja i probleme od važnosti za mlade.

RH se uključila u obilježavanje Europske godine mladih te je, prema podacima Središnjeg državnog ureda za demografiju i mlade (SDUDM), na Europskome portalu za mlade registrirano 1.160 različitih aktivnosti, čija provedba je, prema očitovanjima udruga mladih, obilježila njihove aktivnosti tijekom 2022. U jednoj od takvih aktivnosti, EYE Varaždin, koja je okupila preko 600 mladih iz RH i inozemstva, sudjelovala je i pučka pravobraniteljica.
Motiv iza ove inicijative bilo je shvaćanje da su mladi podnijeli znatan teret mjera za suzbijanje epidemije, o čemu smo pisali u godišnjim izvješćima te osobito u posebnom Izvješću „Utjecaj epidemije COVID-19 na ljudska prava i jednakost – Preporuke za jačanje otpornosti na buduće krize“ izrađenome u suradnji s pravobraniteljicama za djecu, za osobe s invaliditetom te za ravnopravnost spolova.

Pri tome je epidemija samo produbila poteškoće s kojima su se mladi susretali i ranije.
RH bilježi relativno visoku stopu zaposlenih na određeno vrijeme, među kojima značajan udio čine mladi. U godišnjemu izvješću o provedbi Europskog semestra u RH za 2022. godinuvii, EK naglašava posebno visoku stopu nesvojevoljno zaposlenih na određeno vrijeme u dobnoj skupini od 15 do 29 godina, koja je u RH u 2020. bila 25%, dok je prosjek EU-a bio 12,2 %. Istovremeno, udio mladih od 15 do 29 godina koji ne rade, nisu u sustavu redovitog obrazovanja te nisu u sustavu obrazovanja odraslih – tzv. NEET u RH je iznosio 14.9 % i bio je iznad EU prosjeka (12,3 %.). Rad na određeno nosi nesigurnost i nestabilnost zaposlenja, a ona se prelijeva u nesigurnost i u ostalim područjima života. Mladi zaposleni na takav način teže se odvajaju od roditelja, teže rješavaju svoje stambene potrebe i suočavaju se sa značajnijim preprekama pri planiranju vlastite budućnosti.

Poteškoće vezane uz ostvarivanje stambenih potreba, o kojima pišemo u zasebnome poglavlju, nepovoljan učinak imaju na ostvarenje prava na stanovanje svih građanki i građana, ali posebno na pojedine skupine, među kojima su i mladi. Prema podacima Eurostata, RH je 2021. godine bila vodeća država po visokoj životnoj dobi u kojoj mladi napuštaju roditeljski dom, od gotovo 35 godina za muškarce i iznad 30 godina za žene. Nadalje, prema istraživanju o strukturi stambenih statusa i stambenim potrebama u Zagrebu, koje je krajem 2022. provela inicijativa Pravo na grad, uočljiva je dobna diskrepancija u stambenim statusima: dok su stariji uglavnom vlasnici stambene nekretnine bez kredita, a oni srednje dobi većinom vlasnici s kreditom, među mladima je najviše podstanara, a ujedno su i skupina najmanje zadovoljna svojim stambenim statusom.

Pozitivne su inicijative nekih županija koje među demografskim mjerama predviđaju i one za stambeno zbrinjavanje mladih, poput Karlovačke županije koja dodjelom bespovratnih sredstava provodi program stambenog zbrinjavanja mladih u ruralnim područjima, dok Primorsko-goranska županija planira provedbu mjera za rješavanje stambenog pitanja mladih kroz dugoročni društveni najam stanova.

Pod utjecajem epidemije i mjera za njezino suzbijanje, potresa u RH, gospodarske recesije i utjecaja interneta i društvenih mreža, mentalno zdravlje mladih nametnulo se kao važna društvena tema. Brojna istraživanja ukazuju na ozbiljne posljedice navedenog na mlade. Na zajedničkoj je tematskoj sjednici saborskih Odbora za ravnopravnost spolova i Odbora za obitelj, mlade i sport na temu „Mentalno zdravlje djece i mladih“, izneseno da 20% od djece i mladih pati od narušenog mentalnog zdravlja, a svega 20% ih prima pomoć i liječi se. Osim ovoga, iznesen je i podatak o dramatičnome porastu pokušaja samoubojstava među djecom i mladima u proteklih godinu dana, pri čemu su posebno ugrožene djevojčice, pa je tako 50% djece i mladih koji se liječe u Klinici za psihijatriju Vrapče pokušalo samoubojstvo. Podaci iz istraživanja Instituta za društvena istraživanja, provedenog radi uspostave znanstvenoga praćenja učinaka pandemije i potresa na sustav odgoja i obrazovanja, bilježe blagi pomak od negativne k neutralnoj procjeni utjecaja pandemije na život djece i mladih među svim promatranim generacijama. No, i dalje 36% učenica i učenika trećih razreda srednjih škola utjecaj pandemije na svoje psihičko zdravlje procjenjuje negativnim. Pri tome su vidljive značajne rodne razlike pa o negativnom utjecaju pandemije na svoje psihičko zdravlje izvještava 45,6% učenica i 25,4% učenika trećih razreda.
Strateški okvir mentalnog zdravlja do 2030. usvojen je tek krajem 2022. godine. Potrebno je izraditi niz Akcijskih planova s konkretnim mjerama i aktivnostima pa će tek u nadolazećem periodu biti vidljivi njegovi učinci, uključujući i u kontekstu mladih.

Pri razmatranju teškoća s kojima se mladi susreću u ostvarivanju svojih prava, na umu valja imati da oni nisu heterogena skupina. Promatrano intersekcijski, na njihov položaj u društvu, prepreke s kojima se susreću te stupanj u kojem su u mogućnosti ostvariti svoja prava, osim njihove dobi utječu i socio-ekonomski status, rasna ili etnička pripadnost, migrantski status, spolna orijentacija, rodni identitet i izražavanje, invaliditet, obiteljske prilike i drugo.

O nužnosti uključivanja u društvo mladih iz sustava alternativne skrbi pisali smo prijašnjih godina, preporučivši da se socijalna usluga organiziranog stanovanja osigura mladima do 26. godine života te da mogućnost dodjele socijalnih stanova korisnicima ZMN-a obuhvati i ovu skupinu mladih, radi prevencije njihova beskućništva. Veseli nas što su ove preporuke usvojene novim ZSS-om.

No, mladi iz alternativne skrbi suočavaju se i s drugim preprekama. Tako, primjerice, prema navodima SOS Dječjeg sela po izlasku iz skrbi zbog nepostojećih ili nedostatnih primanja imaju poteškoća s plaćanjem dopunskoga zdravstvenoga osiguranja, a usluge zaštite mentalnoga zdravlja u sklopu zdravstvenoga sustava dostupne su rijetko i samo u pojedinim sredinama. U sustavu socijalne skrbi suočavaju se s nedovoljnom informiranošću o svojim pravima te nejasnim i opsežnim procedurama, nedostatnim kontaktima s dodijeljenim im socijalnim radnicima te njihovim čestim promjenama, što otežava uspostavu povjerenja. Zbog toga, ali i činjenice da JLP(R)S često ne prepoznaju njihovu specifičnu situaciju te potrebu osiguranja socijalnog stanovanja, i u ovome području nailaze na poteškoće, a nedovoljna je i informiranost i osviještenost društva o potrebi dodatne podrške ovoj skupini mladih.

Godinama ukazujemo na specifičan (nepovoljan) položaj stanovništva ruralnih i otočnih područja, a ovi problemi, naravno, ne zaobilaze ni mlade, koji su suočeni i s nedostatkom odgovarajućih društvenih sadržaja. U dodatno se nepovoljnome položaju, kako u svome očitovanju ističe HCK, nalaze mladi iz ruralnih sredina koji se više ne školuju, ali nisu ni zaposleni i koji posebno teško mogu premostiti problem prometne nepovezanosti i visokih troškova prijevoza do gradova.

Potresi koji su 2020. godine pogodili Sisačko-moslavačku županiju dodatno su pogoršali položaj mladih. Projektom „(Re)Build – rekonstrukcija, revitalizacija, regeneracija i izgradnja boljeg društva“, koji je proveo niz udruga s ovoga područja, mapirane su potrebe mladih iz te županije. Kao važne probleme svojih lokalnih zajednica stanovanje je izdvojilo 41,3% mladih, siromaštvo 42,4%, ovisnosti i konzumaciju alkohola 42,8%, a nezaposlenost i loš sustav obrazovanja 44,3%. Značajan postotak mladih kao bitne probleme prepoznao je i mentalno zdravlje (45%), a najviše ih je istaknulo nedostatak životne perspektive u svojoj zajednici (49,1%).

Današnji život mladih u velikoj mjeri oblikuje internet, a prema našem istraživanju o iskustvima mladih s govorom mržnje, gotovo svaka druga mlada osoba u posljednjih je pet godina doživjela da mu/joj je netko osobno upućivao mrzilačke komentare ili izražavao netrpeljivosti, dok ih se trećina s govorom mržnje na internetu susreće gotovo svakodnevno.

Podaci niza istraživanja upućuju na nisku političku pismenost mladih i nedostatno znanje o ljudskim pravima, kao i na nizak stupanj političke participacije i povjerenja u institucijeix, što upućuje na važnost obrazovanja za ljudska prava. Odlukom o donošenju kurikuluma za međupredmetnu temu Građanski odgoj i obrazovanje za osnovne i srednje škole u RH, donesen je kurikulum za ovu temu kao međupredmetnu te se tako primjenjuje od nastavne godine 2019./2020. Međutim, upitno je koliko bez uvođenja zasebnog predmeta učenici i nastavnici mogu posvetiti dovoljno pažnje sadržajima koje je nužno usvojiti u školi, a kako bi osigurali da će mladi biti aktivni građani demokratskog društva u budućnosti.
Stoga bi bilo važno evaluirati organizaciju i provedbu građanskog odgoja i obrazovanja u hrvatskom obrazovnome sustavu kroz širok dijalog donositelja odluka sa svim relevantnim dionicima (nastavnicima, učenicima i studentima, znanstvenicima i istraživačima koji se bave temama odgoja i obrazovanja, civilnim sektorom i slično). Važno je ovakve sadržaje osigurati kroz razne aktivnosti i za populaciju mladih iznad 18. godine, posebice za one koji nisu obuhvaćeni formalnim sustavom obrazovanja.

Važnost uspostave i provedbe strateškoga okvira u području mladih prepoznata je na globalnoj razini, pa je tako UN 2018. usvojio svoju Strategiju za mlade 2030.x, a strateški okvir usmjeren na mlade, s ciljem njihova snažnijega društvenoga uključivanja i jačanje njihove građanske participacije, donijela je i EU. RH, međutim, još nema Nacionalni program za mlade, premda je prethodni strateški dokument u ovome području istekao 2017., a radna skupina za izradu narednoga osnovana sredinom 2021. godine. Pozitivan primjer pružaju županije poput primjerice Koprivničko-križevačke i Istarske, koje su usvojile svoje županijske programe za mlade.

Ujedno, kako je primijećeno na okruglome stolu „Nepostojanje nacionalnog programa za mlade“ održanome u listopadu 2022. u Hrvatskome saboru, u RH trenutno postoji samo jedan propis na razini strategije ili onoj zakonskoj koji se isključivo bavi mladima – Zakon o Savjetima mladih. Intencija toga propisa uključivanje je mladih u odlučivanje na regionalnoj i lokalnoj razini.

Međutim, prema podacima za 2021. godinu, od 576 JLP(R)S savjete za mlade osnovalo ih je tek 127, od čega su aktivna bila svega 73. U siječnju 2023. godine izmjene ovoga propisa upućene su u e-savjetovanje, a hoće li one donijeti i kvalitativnu promjenu u ovome području ostaje za vidjeti

Preporuka 50.
Vladi Republike Hrvatske, da donese Nacionalni program za mlade

Prema očitovanjima koja smo zaprimili, u nekim je županijama, primjerice Karlovačkoj i Osječko-baranjskoj, uspostavljena suradnja sa savjetima mladih koji su uključeni u aktivnosti vezane za mlade i njihove interese te aktivno sudjeluju u kreiranju društvenog sadržaja. Na lokalnoj razini, aktivnosti vezane za mlade, u pravilu se svode na osiguravanje stipendija za nastavak obrazovanja, potpore za prijevoz učenika i druge oblike pomoći mladima iz socijalno ugroženih obitelji, a neke JLS daju potpore i OCD-ovima mladih i za mlade.

Povezane teme u Izvješću pučke pravobraniteljice za 2022.:

Diskriminacija temeljem dobi, Pravo na obrazovanje i diskriminacija temeljem obrazovanja, Pravo na rad, Diskriminacija pri zapošljavanju i na radu, Diskriminacija temeljem rasnog ili etničkog podrijetla, Socijalna skrb: Siromaštvo i ljudska prava, Sloboda izražavanja i Pravo na adekvatno stanovanje.

Cijelo Izvješće pučke pravobraniteljice za 2022. možete otvoriti u interaktivnoj verziji i u PDF formatu.