*Napomena: Čitate poglavlje iz Izvješća pučke pravobraniteljice za 2020., koje je predano Hrvatskom saboru u veljači 2021. O problemima starijih osoba možete doznati više i u poglavljima „Socijalna sigurnost starijih osoba“, “Diskriminacija temeljem dobi” i “Diskriminacija u području rada i zapošljavanja”.

 

Tijekom 2020. donesen je dugo očekivani Zakon o nacionalnoj naknadi za starije osobe (ZNNSO), temeljem kojeg će stariji od 65 koji ne ispunjavaju uvjet staža za starosnu mirovinu, a zbog imovinskog cenzusa ne mogu ostvariti ZMN, mjesečno primati 800 kuna. Za ostvarivanje ovog prava predviđeni su i dodatni uvjeti, među kojima je prihodovni cenzus od 800 kuna mjesečno po članu kućanstva, no u njega se ne uračunavaju doplatak za pomoć i njegu i invalidnina prema propisima o socijalnoj skrbi, invalidnina prema propisima o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji, invalidnina prema propisima o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata, kao niti naknada zbog tjelesnog oštećenja i doplatak za pomoć i njegu.

O pravu na nacionalnu naknadu za starije osobe odlučuje HZMO, a prema dostupnim podatcima,
u razdoblju od 15. prosinca 2020. do 11. siječnja 2021. dostavljeno im je 5.189 zahtjeva. Već je tijekom
2020. HZMO započeo s administrativnim pripremama, no kako je ZNNSO-om je predviđeno da u
postupku odlučivanja o pravu na nacionalnu naknadu HZMO razmjenjuje podatke s nadležnim
tijelima te za svakog korisnika jednom godišnje provjerava osobne podatke, ostvareni prihod te
ispunjavanje pravnih i drugih uvjeta, potrebno je pratiti hoće li postojeći kapaciteti za to biti dovoljni.
Iako je prva isplata planirana u veljači 2021., treba vidjeti koliki broj zahtjeva će do tada biti riješen,
posebno jer ZNNSO propisuje kratke rokove za dostavu podataka od ionako preopterećenih CZSS.

Jedan od uvjeta za priznanje prava na nacionalnu naknadu je da podnositelj zahtjeva nije sklopio
ugovor o dosmrtnom ili o doživotnom uzdržavanju kao primatelj uzdržavanja, što nije moguće
provjeriti jer ne postoji registar ovih ugovora, a ni HJK nema mogućnost vršenja uvida u arhive i
upisnike javnih bilježnika pred kojima se oni mogu sklopiti.

Osim priprema oko uvođenja nacionalne naknade, u 2020. nije bilo većih zahvata u mirovinskom sustavu, što je HZMO iskoristio za unaprjeđenje radnih procesa – komunikacija s nadležnim ustanovama u značajnoj je mjeri zamijenjena elektroničkim obrascima te je automatizirano donošenje rješenja, kako onih o priznanju prava na starosnu mirovinu dugogodišnjeg osiguranika, tako i onih o priznanju prava na mirovinu primjenom uredbi EU o koordinaciji sustava socijalne skrbi.

Prema podatcima HZMO-a, postupak ostvarivanja prava prema Uredbama EU o koordinaciji sustava
socijalne sigurnosti i međunarodnim ugovorima o socijalnom osiguranju u 2020. prosječno je trajao
174 dana, pri čemu je broj neriješenih zahtjeva u odnosu na kraj 2019. smanjen za 24%.

Ipak, s nositeljima osiguranja izvan EU dokumentacija se i dalje razmjenjuje u papirnatom obliku pa
se povratna informacija čeka mjesecima, a zbog otežane komunikacije s HZMO javilo nam se i više
pritužitelja iz inozemstva. S obzirom na dugotrajnost ovakvih postupaka, inozemnim nositeljima
trebalo bi češće upućivati požurnice te uložiti napore radi uspostave elektroničke razmjene
podataka.

Dana 9. prosinca 2020. bilo je 13.140 zaposlenih umirovljenika, što je nešto manje nego 2019., pri
čemu su se muškarci zapošljavali dvostruko češće od žena te su češće nastavljali raditi kod poslodavca kod kojeg su radili do umirovljenja. U 2020. se 1.041 korisniku zbog zaposlenja do polovice punog radnog vremena isplaćivala osobna mirovina umjesto najniže, što je ovu kategoriju umirovljenika destimuliralo za rad. Prihvaćena je preporuka iz Izvješća za 2019. HZMO-u i Poreznoj upravi, da informiraju umirovljenike zainteresirane za rad o njihovim pravima i obvezama iz propisa mirovinskog i poreznog sustava, te je u sklopu projekta sufinanciranog sredstvima ESF planirana uspostava mirovinskih informativnih centara u Zagrebu, Rijeci, Splitu i Osijeku.

Konačno, umirovljenike je u drugoj polovici 2020. neugodno iznenadio niži rast mirovina nakon usklađivanja, koji je posljedica promijenjene metodologije DZS-a. Naime, prosječna mirovina prema
općem propisu u prosincu 2020. iznosila je 2.562,73 kuna, čak 147 kuna ispod praga rizika od
siromaštva, a iako je zapošljavanje umirovljenika predstavljeno kao mjera za ublažavanje ovog
problema, ono samo nije dovoljno te je potrebno osmisliti dugoročna, sustavna rješenja koja će
obuhvatiti veći broj umirovljenika.

 

Preporuke:

36. Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, da inozemnim nositeljima osiguranja izvan EU češće upućuje požurnice te uloži napore radi uspostave elektroničke razmjene podataka;

37. Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, da izradi prijedlog izmjena Zakona o mirovinskom osiguranju koji će zaposlenim korisnicima najniže mirovine omogućiti da ju nastave primati.

 

Vezane teme iz Izvješća pučke pravobraniteljice za 2020:

Socijalna sigurnost starijih osoba

Diskriminacija temeljem dobi

Diskriminacija u području rada i zapošljavanja

 

Cijelo Izvješće pučke pravobraniteljice za 2020. pronađite ovdje.