Foto: Pixsell_Željko_Lukunić

Opća skupština Ujedinjenih naroda 2000. godine proglasila je 18. prosinca Međunarodnim danom migranata, na dan kada je 1990. usvojena Konvencija o zaštiti prava migrantskih radnika i članova njihovih obitelji. Cilj obilježavanja ovog dana je podsjećanje na njihov doprinos gospodarstvima svojih i zemalja odredišta, kao i naglašavanje važnosti poštivanja ljudskih prava i osiguravanja uvjeta života dostojnog čovjeka. Naime, broj migranata u svijetu stalno raste, a veliki broj njih i dalje nema pristup osnovnim socijalnim pravima. Kroz ljudsku povijest migracije su bile hrabar izraz volje pojedinca da prebrodi nedaće i živi bolji život, a globalizacija, zajedno s napretkom u komunikacijama i prometu, uvelike je povećala broj ljudi koji imaju želju i sposobnost da se presele u druga mjesta.

Migracije se događaju iz različitih motiva i razloga – zbog boljih i kvalitetnijih životnih uvjeta, ekonomskog napretka, obrazovnih prilika i boljih mogućnosti, ali i zbog opasnosti ozbiljne ugroze sigurnosti zbog sukoba, proganjanja ili trgovine ljudima. Nažalost, pri tome se migrantima često sustavno krše ljudska prava, podložni su eksploataciji i diskriminaciji te ih se nerijetko doživljava kao nepozvane i neželjene goste u državi u koju su došli.

Općenito govoreći, ova pojava postaje jedno od ključnih pitanja suvremenog društva širom svijeta, a zajedno s elementima nepredvidivosti, hitnosti i složenosti, izazovi i poteškoće međunarodnih migracija zahtijevaju pojačanu suradnju i zajedničko djelovanje država i cjelokupne zajednice. Ujedinjeni narodi aktivno djeluju u ovom području, s ciljem uspostave dijaloga i interakcija unutar zemalja i regija, kao i promicanja razmjene iskustava i mogućnosti suradnje te uspostave zakonitih i legalnih puteva za dolazak.

Kako migracijskim kretanjima nije moguće učinkovito upravljati samo na državnoj ili regionalnoj razini, u prosincu 2018. godine usvojen je Globalni sporazum za sigurne, redovne i regularne migracije (tzv. Marakeški sporazum). Njime se prvenstveno ukazuje na čimbenike zbog kojih ljudi napuštaju svoje zemlje porijekla i traži suradnju država, kao i fleksibilnost i dostupnost puteva za regularne migracije, kako bi se u slučajevima nužnog napuštanja zemlje porijekla omogućio njihov boravak u zemlji odredišta.

I pučka pravobraniteljica u svom Izvješću za 2018. ističe nužnost otvaranja dijaloga s ciljem objektivnog progovaranja o pitanjima migracija te opovrgavanja mitova koji se oko njih stvaraju, ističući da su nadležna tijela dužna davati točne informacije, uz pravovremeno djelovanje kako bi se izbjegao strah kod stanovništva ili, što je i mnogo opasnije, pojava govora ili čak i zločina iz mržnje.