Živimo u vremenu opravdano rastuće zabrinutosti za stanje i očuvanje prirode i okoliša, a istovremeno i u povijesnom trenutku, jer je u prosincu 2018. nakon Konferencije UN-a o klimatskim promjenama u Poljskoj, započeo globalni školski štrajk za klimu kojeg je inicirala švedska aktivistica i učenica Greta Thunberg, a organiziran je i podržan i u Hrvatskoj.

Klimatske promjene sve su aktualnija tema jer ekstremne vremenske pojave poput velikih požara, poplava, erozija, oluja ili visokih vrućina pogađaju gotovo sve dijelove Zemlje, pa tako i Hrvatsku, ostavljajući različite i vrlo ozbiljne posljedice na prirodu i ljude. Jasno je da se klima mijenjala i mijenja uslijed prirodnih okolnosti, no naglasak je na promjeni klime, odnosno globalnom zagrijavanju koje je posljedica ljudskih aktivnosti. Na njega najznačajnije utječe ugljični dioksid koji se oslobađa sagorijevanjem ugljena, nafte, naftnih derivata i plina te uzrokuje značajno povećanje stakleničkih plinova u atmosferi. Oko 22 milijarde tona CO2 ispusti se u atmosferu svakoga dana, a takav bi trend emisija mogao povećati prosječnu Zemljinu temperaturu za 1,4 – 6,4 °C do kraja ovog stoljeća. Pritom, povećanje temperature već iznad 2 °C dovelo bi do opasne promjene klime i razornog utjecaja na biljne i životinjske zajednice. Specijalni izvještaj Međuvladina panela o klimatskim promjenama (IPCC) o globalnom zatopljenju iz listopada 2018., pokazuje kako je ograničavanje globalnog zagrijavanja na 1,5 °C još uvijek moguće, no države bi hitno trebale napustiti korištenje fosilnih goriva te u idućih 10 do 20 godina uvesti korjenite promjene u svim sektorima, sa snažnim zaokretom prema obnovljivim izvorima energije i energetskoj učinkovitosti.

U cilju ograničavanja porasta temperature te preuzimanja odgovornosti država da do toga ne dođe, dogovaraju se i ugovaraju međunarodni sporazumi. Tako je od 1994. na snazi Okvirna konvencija UN-a o promjeni klime (UNFCC) u čijoj preambuli stranke potpisnice priznaju da su ljudske aktivnosti znatno povećale atmosferske koncentracije stakleničkih plinova, što će dodatno zagrijati Zemljinu površinu i atmosferu s lošim učinkom na prirodne ekosustave i čovječanstvo, zbog čega su odlučne zaštititi klimatski sustav za sadašnju i buduće generacije. Okvirna konvencija definira klimatske promjene kao negativne posljedice promjene klime sa značajnim pogubnim posljedicama na sastav, elastičnost ili produktivnost prirodnih ili vodenih ekosustava ili na funkcioniranje društveno-gospodarskih sustava te ljudsko zdravlje i blagostanje. U njoj se promjena klime izravno ili neizravno pripisuje ljudskim aktivnostima koje mijenjaju sastav globalne atmosfere, a promatra se kroz usporediva vremenska razdoblja. Osim Okvirne konvencije, od 2007. je na snazi i njen Kyoto protokol, od 2015. i Izmjena iz Dohe Kyotskog protokola te Pariški sporazum od 2017., koji obvezuje na smanjenja emisija stakleničkih plinova u različitim sektorima. Budući da su klimatske promjene sastavni dio područja zaštite okoliša, za zaštitu ljudskih prava važna je i Konvencija o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša, tzv. Arhuška konvencija koja je dio pravne stečevine EU, a Hrvatska ju je ratificirala 2007.

Uzročno posljedična veza klimatskih promjena i širokog spektra ljudskih prava ogleda se u njihovom utjecaju na cjelokupni život na Zemlji, od ekosustava do ljudi, a posebice utjecaju na ljudsko zdravlje i život. Značajan međunarodni iskorak za povezivanje okoliša, a time i klimatskih promjena s ljudskim pravima dogodio se 2012. kada je Vijeće za ljudska prava UN-a osnovalo mandat Posebnog izvjestitelja za ljudska prava i okoliš, koji tvrdi da sva ljudska prava ovise o okolišu u kojem živimo te da je siguran, čist, zdrav i održiv okoliš neizostavan za puno ostvarivanje prava na život, prava na zdravlje, hranu, vodu i sanitaciju. Posebni izvjestitelj pohvaljuje države koje su u svojim nacionalnim zakonodavstvima osigurale pravo na zdrav okoliš koje bi trebalo biti globalno, a propust da se osigura zdrav zrak predstavlja povredu prava na život, zdravlje i blagostanje te prava na zdrav život. Države stoga hitno moraju poboljšati kvalitetu zraka i ispuniti svoje dužnosti u zaštiti ljudskih prava tako da smanje zagađenje zraka, poboljšaju zdravlje i usmjere se na rješavanje problema povezanih s klimatskim promjenama.

Hrvatska se može ponositi činjenicom da se nalazi među zemljama koje jamče pravo na zdrav život, a o kojima piše i Posebni UN-ov izvjestitelj, jer Ustav RH određuje očuvanje prirode i čovjekova okoliša kao jednu od najviših vrednota i temeljem za njegovo tumačenje. Naš Ustav propisuje i dužnost države da osigura uvjete za zdrav okoliš, te dužnost svakoga da u sklopu svojih ovlasti i djelatnosti osobitu skrb posvećuje zaštiti zdravlja ljudi, prirode i ljudskog okoliša, a omogućuje i iznimno zakonsko ograničenje poduzetničke slobode i vlasničkih prava upravo radi zaštite tih vrijednosti te interesa i sigurnosti RH.

Klimatske promjene najviše su povezane s onečišćenjem zraka, a dobro stanje okoliša jedan je od uvjeta za zdrav život. Europska agencija za okoliš (EEA) ističe nekoliko onečišćivača zraka koji su komponente lebdećih čestica te istovremeno pojačavaju klimatske promjene, a to su ozon i crni ugljen, organski ugljik, amonijak, sulfati i nitrati, zbog čega se pitanja onečišćenja zraka i klimatskih promjena moraju rješavati istovremeno i zajedno. Svjetska zdravstvena organizacija od 1950. izvještava o kvaliteti zraka, a zadnjih godina posebno upozorava na povezanost onečišćenja zraka s preuranjenom smrti od srčanih i moždanih udara, plućnih bolesti i raka. Kratkoročna i dugoročna izloženost onečišćenju zraka kod djece i odraslih može dovesti do smanjenja funkcije pluća, respiratornih infekcija i astme te drugih zdravstvenih poteškoća, pri čemu su najopasnije lebdeće čestice, dušikov dioksid i prizemni ozon.

U Hrvatskoj, najpoznatiji primjer višegodišnjeg onečišćenja zraka je Slavonski Brod, zbog prekograničnog utjecaja iz Rafinerije nafte Bosanski Brod. Osim toga, mjerne postaje evidentirale su višestruko povećane vrijednosti lebdećih čestica i sumporovodika, o čemu građani nisu bili adekvatno informirani, i 2017. tijekom požara u Splitu koji je zahvatio odlagalište otpada Karepovac. Najnoviji problem onečišćenja zraka predstavlja i Centar za gospodarenje otpadom (CGO) Marišćina, a građani koji žive u njegovoj blizini pritužuju se na neadekvatno praćenje kvalitete zraka, posebice na lebdeće čestice za koje su već zabilježene višestruko prekomjerne vrijednosti, zbog čega strahuju za svoje zdravlje te traže zatvaranje CGO-a ili zamjenski smještaj. Ovi primjeri upućuju na nedovoljnu i zakašnjelu brigu države o zaštiti okoliša i zdravlju građana te ukazuju na nužnost primjene svih načela zaštite okoliša, u ovom kontekstu posebice načela predostrožnosti. Također se na primjeru Mariščine vidi da je važno slijediti red prvenstva gospodarenja otpadom i kako bi se izbjegao ili maksimalno umanjio negativni utjecaj ovakvih zahvata na okoliš i ljude koji žive u njihovoj blizini, kako postojećih tako i budućih CGO-a, no i još uvijek aktualnih odlagališta otpada. Potrebno je ojačati postupke procjenjivanja utjecaja istih zahvata na sve sastavnice okoliša, uključujući i tlo te procjenu utjecaja na zdravlje.

Pučka pravobraniteljica od 2013. izvještava Hrvatski sabor o području zaštite okoliša, odnosno ostvarivanju prava na zdrav život, s preporukama nadležnim tijelima, kako bi se uklonili sustavni nedostatci i unaprijedila zaštita ljudskih prava u ovom području. Osim toga, 2014. je podnijela posebno Izvješće o ljudskim pravima u katastrofi uzrokovanoj poplavom u Vukovarsko-srijemskoj županiji, koja se zbog velikih razmjera, geografske rasprostranjenosti te razornih posljedica dovodi u vezu s klimatskim promjenama. Preporuke iz ovog Izvješća odnose se na poboljšanje sustava zaštite i spašavanja, socijalne skrbi i zdravstvene zaštite, humanitarnu pomoć, sanaciju i obnovu, informiranje i besplatnu pravnu pomoć, a primjenjive su i za druge slične situacije visokog rizika, bilo da su kategorizirane kao elementarne nepogode ili katastrofe, poput velikog požara u Splitu iz 2017. Upravo je 2017. bila iznimno jaka požarna godina, pogotovo diljem dalmatinske obale za koju se zna da je najugroženije požarno područje, ali i požara u unutrašnjosti. Zbog globalnog zatopljenja, sve češće nastaju dulja sušna razdoblja pa opasnost od požara raste u dalmatinskom zaleđu i Lici, sjevernom Jadranu i istočnoj Hrvatskoj. Osim onečišćenja zraka, klimatske promjene su povezane i s drugim vrstama onečišćenja okoliša koje uzrokuje čovjek, a jedno od najaktualnijih je onečišćenje plastikom, posebice u Europskoj uniji čiji građani godišnje proizvode 25 milijuna tona plastičnog otpada, kojeg se tek 30% reciklira, 31% ga se odlaže i 39% spaljuje. Od 5 do 13 milijuna tona plastike svake godine završi u oceanima i morima, morskim strujama se prenosi na velike udaljenosti, a može isplivati na tlo te formirati guste nakupine ili degradirati u mikroplastiku koju morski organizmi lako progutaju. Plastika se uvlači u pluća i hranu, a još nije poznato kako mikroplastika u zraku, vodi za piće i hrani utječe na ljudsko zdravlje, stoga Europska unija svojom Europskom strategijom za plastiku nastoji i na globalnoj razini preuzeti vodeću ulogu za rješavanje problema onečišćenja plastikom. Direktiva za smanjenje jednokratne plastike koja je dio Europske strategije, od 2021. godine zabranjuje 10 jednokratnih plastičnih proizvoda koji su najveći izvor onečišćenja, a riječ je o plastičnim slamkama, štapićima za uši, tanjurima, priboru za jelo, miješalicama za napitke, štapićima za balone, okso-razgradivoj plastici te polistirenskim posudama za hranu i čašama. Hrvatska je morska zemlja koja je svoje more stavila pod osobitu zaštitu, a i značajno je pokriveno Naturom 2000 pa bi Ministarstvo zaštite okoliša i energetike trebalo odmah krenuti s usklađivanjem nacionalnog zakonodavstva i provedbom mjera protiv plastičnog onečišćenja, što je i jedna od preporuka iz Izvješća pučke pravobraniteljice za 2018.

Ipak, iako je Vlada RH početkom 2108. osnovala Nacionalno vijeće za održivi razvoj koje će predlagati, pratiti, analizirati i koordinirati provedbu mjera i aktivnosti Ciljeva Programa održivog razvoja do 2030., nije usvojena Strategija niskougljičnog razvoja RH koja je bila u javnoj raspravi još polovicom 2017., a radi se o temeljnom dokumentu za ublažavanje klimatskih promjena te krovnoj gospodarskoj, razvojnoj i okolišnoj strategiji kojom bi se ostvarile promjene iznesene i u Specijalnom izvještaju Međuvladina panela o klimatskim promjenama iz 2018.

U lipnju je završila javna rasprava o Nacrtu prijedloga Strategije energetskog razvoja Republike Hrvatske do 2030. s pogledom na 2050. godinu, za koji neke okolišne organizacije smatraju da nije usklađen s Ciljevima održivog razvoja, Specijalnim izvještajem Međuvladina panela o klimatskim promjenama iz 2018., niti s nacrtom Strategije niskougljičnog razvoja RH. Nacrt Strategije prilagodbe klimatskim promjenama RH do 2040. godine s pogledom na 2070. koji definira mjere prilagodbe u „najranjivijim“ sektorima i koji je bio u javnom savjetovanju u svibnju 2019. neke okolišne organizacije smatraju nedovoljno ambicioznim, a i tu je zabrinjavajuće što se ne poziva na zadnji Specijalni izvještaj Međuvladina panela o klimatskim promjenama iz 2018. Podneseno je i Sedmo nacionalno izvješće o promjeni klime i Treće dvogodišnje izvješće prema Okvirnoj konvenciji UN-a o promjeni klime, u kojem se navodi kako je Hrvatska već duže vrijeme izložena negativnim učincima klimatskih promjena i značajnim ekonomskim gubicima, po kojima je, uz Češku i Mađarsku, treća u EU.

Klimatske promjene su sastavni i neizostavni dio područja zaštite okoliša i ljudskih prava koje obuhvaća zaštitu zraka, vode, tla, mora, biljnog i životinjskog svijeta, kao i ljudskog zdravlja kako bi se spriječilo neprihvatljivo djelovanje s negativnim posljedicama za okoliš, prirodu i ljude, poput još uvijek aktualne uporabe fosilnih goriva te djelatnosti postupanja s otpadom. Ozbiljnost, kompleksnost i međuovisnost teme klimatskih promjena s temeljnim ljudskim pravima služi nam kao polazište za zahtjev koji upućujemo svim institucijama da u skladu s Ustavom i zakonski propisanim ovlastima zaista i osiguraju uvjete za zdrav okoliš. Nužnost je i dužnost svakoga, da u sklopu svojih ovlasti i djelatnosti osobitu skrb posveti zaštiti zdravlja ljudi, prirode i ljudskog okoliša, a u skladu sa svojim ovlastima, pučka pravobraniteljica nastavlja raditi na promicanju prava na zdrav život kako kroz preporuke koje daje u Izvješću Hrvatskom saboru, tako i u radu na pojedinačnim predmetima po zaprimljenim pritužbama građana i građanskih inicijativa, te u postupcima zakonodavnih izmjena.

Analizu pripremila: Maja Hasanbašić, savjetnica pučke pravobraniteljice