Borba protiv korupcije iznimno je važna tema za Hrvatsku te je između ostalog, i pitanje zaštite vladavine prava i zaštite ljudskih prava, a u Hrvatskoj je jedan pozitivan iskorak učinjen donošenjem Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti (tzv. zviždača) 2019. godine. Uskoro je izrađen i novi Zakon (2022. godine), kojim je transponirana EU Direktiva o zaštiti osoba koje prijavljuju povrede prava Unije.

Zakon je već 2019. godine instituciji pučke pravobraniteljice donio novu ulogu u sustavu borbe protiv korupcije, odredivši je kao nadležno tijelo za vanjsko prijavljivanje nepravilnosti, kao i za praćenje primjene Zakona kod postupanja po unutarnjim prijavama nepravilnosti, putem obavijesti kojoj su joj obvezne dostavljati povjerljive osobe.

Naime, sve osobe koje su za nepravilnosti od javnog interesa doznale u svom radnom okruženju, imaju tri načina na koji te nepravilnosti mogu prijaviti:

  • Unutarnjim prijavljivanjem – osobi koja je kod poslodavca imenovana za obavljanje poslova povjerljive osobe
  • Vanjskim prijavljivanjem – pučkoj pravobraniteljici
  • Javnim razotkrivanjem

Odgovore na sva pitanja i nedoumice oko toga kako i kada je moguće prijaviti nepravilnosti, koja prava ima prijavitelj, koje obveze poslodavci  i brojne druge informacije možete doznati u detaljnom Vodiču za prijavitelje nepravilnosti, koji je izradila institucija pučke pravobraniteljice.

Ove godine, povodom Međunarodnog dana borbe protiv korupcije (9.12.), izdvajamo najvažnije informacije o javnom razotkrivanju, koje je ujedno javnosti i najzanimljivije jer je riječ o slučajevima s kojima je javnost barem dijelom upoznata, budući da prijavitelji najčešće koriste medije za javno razotkrivanje nepravilnosti.

Za razliku od toga, prilikom prijave nepravilnosti unutarnjim ili vanjskim kanalom prijavljivanja, osobe koje postupaju po prijavi obvezne su štiti identitet prijavitelja, prijavljene osobe te povjerljivost podataka.

I prije stupanja na snagu Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti, kao i nakon toga, svjedočili smo raznim slučajevima iznošenja u javnost navoda o određenim nezakonitim postupanjima, najčešće upravo putem medija.

Svaki način prijavljivanja nepravilnosti koristan je jer je konkretan doprinos borbi protiv korupcije i drugih nepravilnosti. Dodatno, kroz slučajeve javnog razotkrivanja javnost se odmah upoznaje s takvim primjerima, ali i načinima na koji se na njih odgovara, što onda i utječe na razinu (ne)povjerenja javnosti prema različitim sustavima – pravosuđu, obrazovnom, zdravstvenom, sustavu socijalne skrbi i drugima.

Ipak, kao što nije u pravnom smislu točno svakog zviždača zvati prijaviteljem nepravilnosti u smislu ovog zakona, već samo onog tko je za nepravilnost saznao u svojem radnom okruženju te prijavljuje vrstu nepravilnosti i na način kako to određuje Zakon, tako nije točno u pravnom smislu  ni svako progovaranje o nepravilnosti u javnosti nazvati javnim razotkrivanjem u smislu tog Zakona. Pri tom, ključna razlika u tim situacijama je zaštita koju osoba može ostvariti nakon javnog ukazivanja na nepravilnosti.

Stoga naglašavamo da može biti itekako društveno korisno i ono javno razotkrivanje korupcije i drugih nepravilnosti koje ne ulazi u doseg ovog Zakona. No, radi pravne zaštite onih koji će se odlučiti na javno razotkrivanje, ovim putem na jednostavan i vidljiv način ukazujemo kako da bi se nešto smatralo javnim razotkrivanjem u smislu Zakona o zaštiti nepravilnosti – a prijavitelj imao pravo na zaštitu prema tom Zakonu – potrebno je:

 

  1. da osoba koja prijavljuje nepravilnost ulazi u krug ljudi na koje se Zakon odnosi

To znači:

  • da je saznala za nepravilnost u svom radnom okruženju
  • da je opravdano vjerovala da su te nepravilnosti istinite u trenutku razotkrivanja

 

  1. da nepravilnosti koje se razotkrivaju odnose se na područja određena Zakonom o zaštiti prijavitelja nepravilnosti

To su:

  • javna nabava, financijske usluge, proizvodi i tržišta te sprječavanje pranja novca i financiranja terorizma,
  • sigurnost i sukladnost proizvoda,
  • sigurnost prometa,
  • zaštita okoliša, zaštita od zračenja i nuklearna sigurnost,
  • sigurnost hrane i hrane za životinje, zdravlja i dobrobit životinja,
  • javno zdravlje,
  • zaštita potrošača,
  • zaštita privatnosti i osobnih podataka te sigurnost mrežnih i informacijskih sustava,
  • nepravilnosti koje utječu na financijske interese EU,
  • nepravilnosti koje se odnose na unutarnje tržište te
  • nepravilnosti koje se odnose na druge odredbe nacionalnog prava ako se takvim kršenjem ugrožava i javni interes.

 

  1. da su ispunjeni uvjeti za javno razotkrivanje – najmanje jedan od tri moguća:
  • prijavitelj je prvo podnio prijavu kroz unutarnje (povjerljivoj osobi poslodavca) ili vanjsko prijavljivanje (pučkoj pravobraniteljici), ali u zakonskom roku nisu poduzete odgovarajuće mjere;
  • prijavitelj ima opravdan razlog vjerovati da ta nepravilnost može biti neposredna ili očita opasnost za javni interes, kao u slučaju krizne situacije ili rizika od nepopravljive štete;
  • prijavitelj misli da u slučaju drugog načina prijavljivanja postoji rizik od osvete ili su izgledi da će se nepravilnost djelotvorno ukloniti niski zbog posebnih okolnosti slučaja.

Tek ako je sve navedeno uistinu slučaj, može se reći da je nešto javno razotkrivanje u smislu Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti, a osoba koja je nepravilnosti razotkrila može imati pravo na zaštitu propisanu Zakonom.

Dodatne precizne i jasne informacije o tome tko, kada i kako može prijaviti nepravilnosti, kao i koja prava može ostvariti, uključujući i načine zaštite, pročitajte u Vodiču za prijavitelje nepravilnosti.