*Napomena: Čitate poglavlje iz Izvješća pučke pravobraniteljice za 2020., koje je predano Hrvatskom saboru u veljači 2021. U njemu se nalazi i poglavlje “Zločini iz mržnje“, a uz ovu temu su povezana i poglavlja “Prava nacionalnih manjina” i “Diskriminacija temeljem rase, etničke pripadnosti ili boje kože te nacionalnog podrijetla”.

Sloboda izražavanja te važnost primanja točnih informacija i objektivnih vijesti posebnu je važnost imala kada je većem dijelu građana bilo ograničeno kretanje zbog epidemije, a brzim djelovanjem, samoorganiziranjem te izvještavanjem s terena, mediji su ponovno opravdali svoju javnu funkciju.

Tijekom epidemije i potresa građane su dodatno uznemiravale dezinformacije koje nisu plasirali
mediji. Tako su u ožujku širene izmišljene informacije, primjerice da će u Zagrebu za 48 sati biti
proglašena karantena te da se skrivaju podatci o stvarnom broju zaraženih. Kako KZ ne predviđa
kazneno djelo plasiranja lažnih vijesti, policija je postupala temeljem čl. 16. Zakona o prekršajima
protiv javnog reda i mira za onog tko izmišlja ili širi lažne vijesti kojima se remeti mir i spokojstvo
građana, te su u 2020. evidentirali 57 takvih prekršaja.

Širenje lažnih vijesti nastavljeno je nakon potresa u ožujku, primjerice da će istoga dana doći još
razorniji potres. To je stvorilo dodatni nemir među građanima, nakon čega je promptno reagirala i Seizmološka služba pri Geofizičkom odsjeku PMF-a u Zagrebu. Slične dezinformacije širile su se nakon potresa u SMŽ. I dok većina građana prosljeđuje lažne informacije iz neznanja i straha, pojedinci stvaraju dezinformacije da u društvo unesu paniku i nepovjerenje. Stoga je opravdano da u takvim slučajevima postupa represivni sustav te ne iznenađuje da je zbog objava na društvenim mrežama u kojima „najavljuje“ vrijeme i mjesto budućih potresa, podnesen optužni prijedlog protiv građanina iz Vrbovskog.

Blagodat slobode izražavanja koju saborskim zastupnicima daju Ustav i EKLJP te imunitet, treba uzimati s još većom razinom osobne i profesionalne odgovornosti od one koja je dana građanima bez imuniteta, jer njihov govor ima znatno veći doseg i utjecaj ne samo na pojedinca već i na cjelokupnu društvenu koheziju.

Prepoznajući potrebu da građane zaštiti od lažnih vijesti, EK je još 2018. osmislila Akcijski plan protiv dezinformiranja, a 2020. je s radom započeo projekt tzv. Europske digitalne medijske osmatračnice (EDMO). Cilj joj je stvoriti neovisnu multidisciplinarnu zajednicu koja će pridonijeti dubljem razumijevanju ovog fenomena, poboljšati otkrivanje, ojačati rad s društvenim mrežama i platformama te povećati društvenu otpornost. 

U drugoj fazi projekta vrijednog 9 milijuna eura, financirat će se stvaranje nacionalnih i multinacionalnih središta (hubova) za istraživanje digitalnih medija u EU, kako bi se uočile slabe točke, poticala medijska pismenost te suzbilo dezinformiranje.

Osim lažnim vijestima, tijekom 2020. je javni prostor i dalje obilovao pojavama govora mržnje u
obliku grafita i transparenata, poput „Srbe na vrbe“, „ubij Srbina“, ustaškog slova „U“, svastike ili
pokliča „Za dom spremni“, prikaza drva za vješanje s omčom i porukom „Serbian family tree“ i slično.
Žrtve ovakvih pojava bili su pretežito Srbi i Romi te tražitelji međunarodne zaštite. Specifično u 2020.
bilo je ksenofobno izvještavanje o kineskim turistima te stigmatizirajuće vijesti o mladima te starijima
i drugim rizičnim skupinama.

No, nisu samo pojedini mediji i građani pribjegavali neprihvatljivom izražavanju, nego su i pojedine
javne osobe i političari upućivali neprimjerene poruke. Govor zastupnika višestruko je zaštićen odredbama o slobodi izražavanja te o zastupničkom imunitetu. No, dobro bi bilo jasnije definirati
što obuhvaća zastupnički imunitet i je li doista zaštićeno sve što zastupnik kaže ili objavi, odnosno
može li se jednako vrednovati izjava u raspravi u Saboru i ona objavljena na Twitteru. Upravo je na
toj platformi tadašnji saborski zastupnik objavio poruku u kojoj svoje nezadovoljstvo Stožerom CZRH
iskazuje objavom: „Ja razumijem vašu želju da vam preci žive što dulje, ali smatrate li normalnim da
cijela država mjesecima bude paralizirana i u karanteni da bi neki djed ili pradjed živio dan, tjedan,
mjesec ili godinu dulje?“. Takve objave, premda ne predstavljaju govor mržnje, ipak imaju snažan negativan i stigmatizirajući učinak te ih treba izbjegavati. Zbog posljedica koje govor može imati,
imunitet vezan uz određene dužnosti ne treba shvaćati kao blanketnu dozvolu za sijanje mržnje,
diskriminatorni govor, vrijeđanje i drugu neargumentiranu raspravu ili kao neograničeno dopuštenje
za neprihvatljivo izražavanje tijekom mandata. Dapače, blagodat slobode izražavanja koju saborskim
zastupnicima daju Ustav i EKLJP te imunitet, treba uzimati s još većom razinom osobne i profesionalne odgovornosti od one koja je dana građanima bez imuniteta, jer njihov govor ima znatno veći doseg i utjecaj ne samo na pojedinca već i na cjelokupnu društvenu koheziju.

Medijske slobode

Tijekom 2020. mnogi su građani bili više okrenuti informativnom sadržaju, kako bi pravodobno mogli
saznati i primijeniti epidemiološke mjere. Glavni izvori informacija o virusu, načinima zaraze i
prevencije te ograničenjima bili su mediji i novinari, koji su redovito, često i uz rizik za vlastito zdravlje,
izvještavali s terena. Kako su poslodavci često nedovoljno brzo nabavljali zaštitnu opremu, SNH je
od sindikalnih sredstava kupio maske i rukavice za članove na terenu, a na početku krize su u suradnji
s HND-om i Stožerom CZRH izradili dozvole za kretanje.

Važnost profesionalnog novinarstva pokazala se osobito bitnom u doba tzv. infodemije, odnosno
kada je pristup informacijama gotovo beskonačan, a prekomjerna količina podataka otežava razlikovanje bitnog od nebitnog. Pritom, informacije mogu biti zastarjele, lažne i međusobno proturječne pa je pravodobno i objektivno, na činjenicama utemeljeno izvještavanje uz uključivanje stručnjaka, a lišeno senzacionalizma (bilo) esencijalno u informiranju građana, a time i u zauzdavanju širenja prvog vala virusa.

U ekonomskoj neizvjesnosti uslijed epidemije, prema podatcima SNH, 28,7% vanjskih suradnika medija u prvim je danima krize ostalo bez ikakvog angažmana, zbog čega su zajedno s HND-om upozorili da se gospodarske mjere ne odnose na cijeli medijski sektor. Kako bi pomogli novinarima koji su ostali bez poslova, MKIM je osiguralo sredstva u Državnom proračunu, a AEM je provela postupak njihove dodjele. Radi se o kratkoročnoj socijalnoj mjeri kojom se medijskim djelatnicima pomaže slično kao i poduzetnicima, odnosno s tri mjesečne isplate po četiri tisuće kuna. Međutim, epidemija je pokazala kako je medijskom sektoru potrebna dugoročna strategija pomoći, a novinarima bolja radnopravna zaštita.

Početkom 2020. stupila je na snagu novela KZ-a kojom je normirano kazneno djelo prisile prema osobi koja obavlja poslove od javnog interesa ili u javnoj službi. Upravo je ta odredba primijenjena prema počiniteljima napada na novinarku koja je istraživala kršenje mjera okupljanja u crkvi na splitskoj Sirobuji. Nažalost, to nije bio izolirani slučaj napada na novinare u 2020. Prema podatcima HND-a, zabilježeno je pet fizičkih napada, dvije prijetnje smrću i teškim tjelesnim ozljedama te pet drugih prijetnji. Tako se, primjerice, četvoricu muškaraca tereti za protupravno oduzimanje slobode, oštećenje tuđe stvari te prisilu prema osobi koja obavlja poslove od javnog interesa ili u javnoj službi, do čega je došlo kada su presreli novinarku koja je istraživala neprijavljenu imovinu ministra. Osim fizičkih napada, bilo je i verbalnih, nerijetko počinjenih od javnih osoba i (nekadašnjih) političara, a novinari su i u 2020. bili izloženi brojnim tužbenim zahtjevima.

Prema anketi koju je 2020. provelo HND, aktivnih je bilo 905 tužbi protiv novinara i medija, ukupne vrijednosti od gotovo 68 milijuna kuna. Opravdano se postavlja pitanje motivacije za takve tužbe,
odnosno jesu li usmjerene prema određenom mediju ili novinaru radi ispravka netočne informacije
i restitucije okaljanog ugleda ili im je cilj odvratiti medije od istraživanja i objavljivanja. Stoga je potrebno da sudske odluke u postupcima pokrenutim protiv novinara i medija odražavaju stav ESLJP-a o razmjernosti kazne, odvraćajućem karakteru za slobodno novinarstvo te potrebi zaštite ugleda i dostojanstva tužitelja. Procesna zloupotreba u svrhu uznemiravanja i zastrašivanja javlja se kao strateška tužba protiv sudjelovanja javnosti odnosno SLAPP, gdje prema novinarima odvraćajuće djeluju sudski i drugi troškovi dugotrajnih postupaka kojima su izloženi. Akcijski plan za europsku demokraciju ističe važnost jačanja medija, njihove neovisnosti i pluralizma te se u kontekstu borbe protiv SLAPP tužbi zalaže za povećanje transparentnosti vlasništva medija, dodatnu potporu prekograničnom istraživačkom radu, a države EU se stimulira da za taj sektor koriste sredstva fondova za oporavak od posljedica krize uzrokovanom pandemijom.

Opravdano se postavlja pitanje motivacije
za tužbe, odnosno jesu li usmjerene
prema određenom mediju ili novinaru
radi ispravka netočne informacije i
restitucije okaljanog ugleda ili im je cilj
odvratiti ih od istraživanja i objavljivanja.

Iako u 2020. nije predstavljen nacrt Medijske strategije, u zakonodavni postupak je upućen nacrt Zakona o elektroničkim medijima, na koji smo iznijeli mišljenje u javnom savjetovanju. Ukazali smo na neadekvatnu regulaciju odgovornosti urednika/pružatelja publikacija za sadržaj generiran na platformama za razmjenu videozapisa, na manjkavost definicije takvih platformi, kao i da nacrt
nije u cijelosti usuglašen s drugim zakonima, primjerice Zakonom o suzbijanju diskriminacije, kao krovnim antidiskriminacijskim zakonom.

Pohvalno je što se njime planira popuniti ranija pravna praznina budući da je bilo otežano utvrditi
odgovornost za komentare ispod članaka na portalima, no i dalje nedostaje definicija društvenih
mreža i odgovornost za komentare koji se tamo generiraju. Stoga bi korisnici mogli ostati nedovoljno
zaštićeni od neprihvatljivog sadržaja, tek putem samoregulirajućih akata međunarodnih internetskih
kompanija. Dodatan problem mogli bi predstavljati lažni profili komentatora, a HND smatra kako bi
zakonodavac trebao predvidjeti odgovornost portala za komentare čitatelja u slučaju da ih propusti
registrirati/identificirati. Razvoj tehnologije, novih medija i usluga zahtijevali su da se zastarjeli
zakonski okvir iz 2009. osuvremeni te uskladi Direktivom (EU) 2018/1808. Međutim, iako će se u praksi
tek pokazati njegova kvaliteta, zabrinjava da nacrt ZEM-a ne prati aktualne tehnološke trendove iz
medijskog sektora, primjerice ne definira „uslugu platformi za razmjenu videozapisa“ ili odgovornost
osoba za korisnički sadržaj generiran na tim platformama.

Kontinuirani problem i dalje je nedostatak novčane podrške neprofitnim medijima, kao preduvjet
njihove neovisnosti i slobode te pluralizma. Od 2016. se uglavnom oslanjaju na financiranje u okviru
Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija AEM-a te donacija građana. Ipak,
u 2020., četiri godine od najave, donesena je Odluka o financiranju projekta „Mediji zajednice –
potpora socijalnom uključivanju putem medija, I. faza“ i to za 15 milijuna kuna, što je pola prvotno alociranih bespovratnih sredstava, a HND problematizira način raspodjele tog iznosa kao i izbor
članova komisije.

Mrzilački govor na internetu

Prema rezultatima 5. ciklusa evaluacije Kodeksa ponašanja proizlazi da su IT tvrtke sve brže u obradi
neprihvatljivih i/ili mrzilačkih objava. Naime, 90% neprimjerenog sadržaja tako je procijenjeno u roku
od 24 sata, a 71% prijavljenog kao govor mržnje je uklonjeno. EK je izvijestila da su rezultati dobiveni
provedbom Kodeksa protekle četiri godine utjecali na kreiranje novog paketa zakona o digitalnim
uslugama s ciljem osnaživanja jedinstvenog tržišta digitalnih usluga te ubrzavanja digitalne transformacije EU, što se smatra najvećom reformom tog sektora u zadnjih 20 godina. Također, lani
je, kao deveti veliki dionik, Kodeksu pristupio kineski TikTok.

Nakon oružanog napada na Markovom trgu u kojem je ranjen policijski službenik, utvrđeno je da je
napadač, prije okončanja vlastitog života, objavio poruku na Facebook profilu u kojoj nema kajanja,
a zabrinjava i količina podrške koju je u komentarima posthumno primio. Nakon toga je zbog sve
prisutnijeg govora mržnje i radikalizacije društva sazvana sjednica Odbora za informiranje,
informatizaciju i medije Hrvatskog sabora, na kojoj je prihvaćen zaključak da mrzilački govor treba
sustavno suzbijati podizanjem medijske pismenosti, a kao posebno zabrinjavajući istaknuti su
komentari na društvenim mrežama.

Govor mržnje i ostali neprihvatljivi sadržaj na internetu, posebice društvenim mrežama, i dalje su
slabo obuhvaćeni zakonskim rješenjima. Novi Protokol o zločinima iz mržnje, o kojem pišemo i u
poglavlju o zločinima iz mržnje, je u pripremi, a njime bi se omogućilo bolje praćenje ovog fenomena. Međutim, domaćim zakonodavstvom društvene mreže nisu definirane kao mediji pa ne ulaze u paket tzv. medijskih zakona koji bi propisivali odgovornosti i zaštitu korisnika.

   — Više o zločinima iz mržnje doznajte u posebnom poglavlju Izvješća pučke pravobraniteljice za 2020.

Prema nama dostupnim informacijama, u pet se slučajeva vodio postupak protiv osoba koje su na
društvenim mrežama objavljivale mrzilačke poruke te su osuđene. U četiri predmeta radilo se o
prekršajima iz ZOPPJRM počinjenim putem interneta, dok se u petom slučaju, počinjenom putem
Facebooka, radilo o prekršaju iz ZSD-a.

Komuniciranje simbolima

Krajem 2019. Visoki prekršajni sud je donio oslobađajuću odluku u predmetu M.P. (Jž-2724/2018),
koji je na koncertima izvodio svoju autorsku pjesmu „Bojna Čavoglave“, radi čega je zadržana u
službi evidencije sudske prakse zbog eventualne neusklađenosti s dosadašnjom praksom u sličnim
predmetima, primjerice predmetu M.R. u kojem je sudsko vijeće drugačijeg sastava iste godine
osudilo okrivljenika koji je reproducirao istu pjesmu. Kako je u daljnjem postupku sudsko vijeće ostalo
pri odluci, bilo je potrebno da se to dalje raspravi na sjednici svih sudaca tog suda. Za potrebe ovog
Izvješća smo od VPS zatražili dostavu Odluke donesene na sjednici svih sudaca, no upućeni smo na
opsežno priopćenje za stručnu javnost.

Prema tom priopćenju, razlika između dva spomenuta predmeta leži u primjeni načela zakonitosti,
odnosno argumentu obrane da je M.P. dugi niz godina izvodio ovu pjesmu, a da nitko nije osporavao njezin sadržaj niti je sporni poklič s početka pjesme izrijekom zabranjen zakonom. Kako se u predmetu M.R. sudsko vijeće nije očitovalo o primjeni načela zakonitosti, zaključuje se da je to bitna razlika u razmatranim predmetima, koja je uvjetovala donošenje drugačije odluke u predmetu M.P., što VPS ne smatra nedosljednošću sudske prakse. Osim toga, VPS naglašava da nije odlučivao o ustavnosti pokliča „Za dom spremni“, koji je protivan čl. 39. Ustava i kažnjiv temeljem čl. 5. ZOPPJRM pa stoga sudska praksa u odnosu na sam poklič nije promijenjena.

Ipak, osuđujuću presudu u predmetu M.R., VPS obrazlaže time da se okrivljenika ne može osloboditi
odgovornosti, isključiti njegova krivnja ili protupravnost činjenicom da je pjesma izvođena na zahtjev
organizatora, odnosno da su se posjetitelji zabavljali te uzvraćali pozdrav. Smatra da se radi o
pozdravu koji simbolizira mržnju prema ljudima različite vjere i etničke pripadnosti, manifestaciju
rasističke ideologije i slično, koji ohrabruje druge na izražavanje mržnje i nasilja, stvara latentnu
opasnost, nelagodu i uznemirenost kod osoba koje ne spadaju u većinsku etničku ili vjersku skupinu.

Međutim, u predmetu M.P., VPS obrazlaže suprotno te zaključuje da se iz dokaza ne može utvrditi da je okrivljenik uzvikivanjem pozdrava ostvario konstitutivna obilježja prekršaja ili da bi ti stihovi bili u eksplicitnoj vezi s ustaškim obilježjima ili remetili javni red i mir, posebice što iz iskaza policijskih
službenika proizlazi da je na koncertima vladala pozitivna atmosfera. Razmatrajući dvije presude i priopćenje za javnost, razvidno je da VPS kao odlučnu razliku među njima vidi u okolnosti da je M.R. isticao kako pjesmu nije izvodio samoinicijativno već na zahtjev organizatora koncerta, dok se u predmetu M.P. radi o samostalnom, organiziranom koncertu pjevača gdje se očekivalo izvođenje upravo te pjesme.

Za razliku od sudskog vijeća u predmetu M.R., vijeće u predmetu M.P. smatralo je da je u kontekstu
remećenja javnog reda i mira potrebno utvrditi motiv izvođenja pjesme, odnosno je li usmjerena na
provokaciju građana ili na obilježavanje sjećanja na Domovinski rat, te se u obrazloženju poziva na
čl. 1. Ustava i činjenicu da se RH temelji na pobjedi u oslobodilačkom Domovinskom ratu, a u obzir
je uzet i pravno neobvezujući Dokument dijaloga Vijeća za suočavanje s prošlošću. Premda se radi
o pravomoćnoj presudi u predmetu M.P., jedna je OCD podnijela DORH-u inicijativu za pokretanjem
zahtjeva za zaštitu zakonitosti (ZZZ) pred Vrhovnim sudom, kojeg Glavni državni odvjetnik može
podnijeti kada je povrijeđen zakon ili ako se radi o pravomoćnoj presudi donesenoj u postupku koji
predstavlja kršenje temeljnih ljudskih prava i sloboda. Međutim, glavna državna odvjetnica u veljači
2021. utvrdila je da nema zakonske osnove za podizanje takvog zahtjeva. U priopćenju za javnost
navodi se kako je M.P. pravomoćno oslobođen optužbe da je počinio prekršaj remećenja javnog reda i mira iz čl. 5. ZPPJRM, odnosno da je oslobođen primjenom čl. 182. st. 3. Prekršajnog zakona koja stipulira da će se takva presuda donijeti ako nije dokazano da je okrivljenik počinio djelo za koje se optužuje. DORH dalje pojašnjava da temelj za oslobađanje okrivljenika nije bio čl. 182. st. 1. prema kojem se oslobađajuća presuda donosi ako djelo za koje se optužuje po propisu nije prekršaj. Stoga, budući se radi o presudi koja ne problematizira pravno pitanje, već pitanje činjenične naravi (pravilnost i potpunost utvrđivanja činjeničnog stanja), što nije zakonska pretpostavka za podizanje ZZZ-a, odlučeno je ne pokretati taj postupak pred Vrhovnim sudom.

Odlučivanje sudova i poruke koje su pritom slane, ipak su uvele pomutnju u primjeni prava, ali i
pravnu nesigurnost kod građana. Naime, nakon odluke VPS, u predmetu vođenim pred Općinskim
prekršajnim sudom u Zagrebu, okrivljenik K.M. je oslobođen optužbi da je 2016. tijekom prosvjeda
političke stranke A-HSP pred SNV-om narušavao javni red i mir tako što je koristeći mikrofon
uzviknuo „Za dom“, dok su okupljeni odzdravili sa „Spremni“. Svojoj obrani priložio je upravo
oslobađajuću presudu VPS u predmetu M.P., iako okolnosti slučaja nisu iste, a prvostupanjski je sud
utvrdio da niti jedan dokaz izveden u postupku ne upućuje da je namjera okrivljenika bila veličati
NDH, već je cilj prosvjeda bio zaštititi dignitet Domovinskog rata. Prvostupanjski sud se u
obrazloženju presude u ovom predmetu, poziva na oslobađajuću presudu u predmetu M.P. te na
pravno neobvezujući Dokument dijaloga te ističe kako inkriminirajuće ponašanje okrivljenika izlazi iz
okvira zakonskih sudskih ovlasti i prelazi granice sudačkog postupanja, jer pitanje spada li navedeni
pozdrav pod zabranjene tekstove ili ne, ne ulazi u prostor sudačkog odlučivanja, stoga je sud
oslobodio okrivljenika postupajući po načelu in dubio pro reo.

Međutim, raspolažemo i s tri osuđujuće presude iz 2020. u predmetima pokrenutim povodom
optužnih prijedloga PU (zagrebačke i splitsko-dalmatinske) u kojima sudovi nisu smatrali da je izvan
njihove ovlasti odlučivati o simbolici ustaškog pokreta. Tako je okrivljenik pravomoćno osuđen te mu
je izrečena novčana kazna na Općinskom sudu u Novom Zagrebu, jer je na Twitteru, nakon objave
saborske zastupnice napisao komentar „Za dom spremni“, čime su, prema shvaćanju suda, ispunjena
obilježja prekršaja iz čl. 5. ZOPPJRM-a. U slučaju pred Općinskom prekršajnom sudu u Splitu,
Stalnom službom u Kaštel Sućurcu, okrivljenik je također osuđen jer je na svom Facebook profilu
čestitao Dan NDH 10. travnja, uz fotografiju koja prikazuje ustaški grb te druge simbole i pozdrave
NDH, a čime je počinio prekršaj iz čl. 5. ZOPPJRM-a. U drugom slučaju pred istim sudom, zbog istog
prekršaja počinjenog na Facebook profilu, osuđen je muškarac koji je objavljivao slike, tekstove i
zapise koje veličaju ustaški pokret, a prikazuju odoru, oznake i obilježja tog režima.

Ovi primjeri sudske prakse pokazuju očito neujednačeno postupanje sudova u primjeni zakona.
Naime, dok jedan prvostupanjski sud smatra da nema zakonske ovlasti odlučivati je li sintagma „Za
dom spremni“ nezakonita, drugi sudovi istog ranga to ne smatraju prekoračenjem ovlasti. Istovremeno najviši sud te vrste, VPS, unatoč presudi Jž-2724/2018 u spomenutom predmetu protiv M.P., ne spori kažnjivost i nezakonitost pokliča „Za dom spremni“, iz čega proizlazi da je ovu materiju potrebno detaljnije pravno urediti kako bi se izbjeglo nejednako postupanje represivnih tijela, odlučivanje sudova, ali i smanjila pravna nesigurnost.

To proizlazi i iz preporuka Vijeća za suočavanje s prošlosti koji u Dokumentu dijaloga eksplicitno
navodi kako ne smatra neprihvatljivom izričitu zabranu javne uporabe svih prima facie, tj.
jednoznačenjskih spornih obilježja mržnje poput pozdrava „Za dom spremni“. Istovremeno, vrijedi
primijetiti kako Dokument dijaloga nije pravnoobvezujući nego politički dokument koji samim time
ne predstavlja izvor prava te kako se, prema nama dostupnim informacijama, u praksi nije provela
niti jedna njegova preporuka, osim što je učestalo korištenje one o izuzetku koji se odnosi na
ograničenu pravnu mogućnost uporabe pozdrava striktno vezanih uz događaje na kojima se, na
javnim mjestima (uključujući groblja), odaje poštovanje braniteljima koji su poginuli za RH boreći se
pod tim insignijama.

Pored pokliča „Za dom spremni“, u 2020. se ponovno aktualizirao i problem isticanja crvene zvijezde petokrake. Naime, u okviru projekta Rijeka EPK 2020, na Riječki je neboder, ujedno i zaštićeno kulturno dobro, instaliran rad umjetnika Nemanje Cvijanovića koji predstavlja nakošenu crvenu zvijezdu petokraku u koju je uronjeno 2.800 krhotina stakla, podsjetnik na broj stradalih u bitci za Rijeku u drugom svjetskom ratu, sličnu onoj koja je na istom mjestu bila postavljena 1945. Prethodno je zatražena suglasnost za instalaciju od Konzervatorskog odjela, pri čemu je prijedlog za trajnim postavom odbijen, a za privremenim uvjetovan revidiranjem statike, manjim zahvatima građevinske sanacije te ishođenjem suglasnosti nadležnih tijela za provođenje Pravilnika o komunalnom redu Grada Rijeke.

I prije postavljanja crvene zvijezde, pojedini građani bili su nezadovoljni mogućim isticanjem tog simbola, koji je osim u antifašističkom pokretu koristila i neprijateljska vojska u Domovinskom ratu, a nakon njezine instalacije na neboderu, nezadovoljstvo je izraženo prosvjedom. MKIM u svom očitovanju navodi da je tzv. Spomenik crvenoj Rijeci 20. rujna postavljen bez najave i mimo procedure, a nakon očevida Konzervatorski odjel je izdao opomenu organizatoru da u roku od pet dana ishodi rješenje o prethodnom odobrenju ili će se naložiti povrat kulturnog dobra u prvobitno stanje uz pokretanje inspekcijskog nadzora. Kako je nakon 15 dana instalacija uklonjena, Konzervatorski odjel nije imao potrebe dalje postupati.

Svaki zločin treba osuditi, a ta osuda mora imati pravno uporište. Dio javnosti smatra da je potrebno
zabraniti sve simbole pod kojima su počinjeni zločini, dakle zvijezdu petokraku, ustaško slovo „U“ ili
poklič „Za dom spremni“. Razmatrajući simboliku crvene zvijezde i njezinu eventualnu zabranu,
Vijeće za suočavanje s prošlošću u Dokumentu dijaloga zaključuje da se radi o višeznačenjskom
spornom obilježju kompromitiranom postupanjima nakon Drugog svjetskog te tijekom Domovinskog rata, međutim, da se radi i o „sastavnom dijelu usvojenog europskog povijesnog značenja“. Stoga smatra da ne postoji normativno zadovoljavajući način na koji bi se pravno uredila ili razgraničila pozitivna i negativna konotacija zvijezde te bi kod njenog normiranja trebala vrijediti pozitivna presumpcija javne uporabe, za razliku od prima facie spornih obilježja mržnje, u koje se ubrajaju obilježja fašizma u svim pojavnim oblicima.

Zastave koje ne odgovaraju zakonskom opisu državne zastave RH i dalje se ističu, pa je pozitivna
najava MUP-a o izmjenama Zakona o grbu, zastavi i himni RH te zastavi i lenti predsjednika RH,
planiranima za IV. tromjesječje 2021. Njima bi se, među ostalim, trebalo postići odgovarajuće
normativno uređenje obveznika koji su dužni isticati grb i zastavu RH, uređenje inspekcijskih poslova
i nadzor primjene Zakona, utvrđenje prekršaja te adekvatno propisivanje prekršajnih kazni, budući
da su još uvijek izražene u njemačkim markama.

Preporuke:

110. Ministarstvu kulture i medija, da osmisli te u javnu raspravu čim prije uputi novu Medijsku strategiju, uz uključivanje svih relevantnih dionika;

111. Pravosudnoj akademiji, da provede sveobuhvatnu edukaciju sudaca o ujednačenoj primjeni nacionalnih propisa te praksi visokih nacionalnih sudova, sudova EU te VE o govoru mržnje;

112. Vladi RH, da sukladno preporukama sadržanima u Dokumentu dijaloga Vijeća za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima, izrijekom zakonom zabrani uporabu „Za dom spremni“ u svim pojavnim oblicima te tako popuni pravnu prazninu koja uzrokuje neujednačenu sudsku praksu.

 

Vezane teme iz Izvješća pučke pravobraniteljice za 2020:

Zločini iz mržnje

Prava nacionalnih manjina

Diskriminacija temeljem rase, etničke pripadnosti ili boje kože te nacionalnog podrijetla

 

Cijelo Izvješće pučke pravobraniteljice za 2020. pronađite ovdje.