Višegodišnje čekanje mladih na posao, i to u zanimanjima koja su deficitarna, pokazuje da mjere poticanja zapošljavanja treba značajno doraditi.

Manjak djelatnika dobro je poznat problem u zdravstvu i socijalnoj skrbi, što može utjecati na kvalitetu zdravstvenih i socijalnih usluga građanima, a time i na razinu ostvarenja ljudskih prava. To je vidljivo i za vrijeme epidemije koronavirusa i nakon više tragičnih slučajeva u sustavu socijalne skrbi posljednjih godina.

O manjku zdravstvenih radnika svjedoči i apel nadležnog ministra da se i oni umirovljeni ponovo uključe u procese rada dok, prema podacima Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, u sustavu socijalne skrbi trenutno nedostaje 629 stručnih djelatnika. Zato je, kako stoji u nedavno predstavljenom Akcijskom planu unaprjeđenja sustava socijalne skrbi, jedan od kratkoročnih ciljeva i zapošljavanje 200 novih stručnih radnika.

Zato je gotovo nevjerojatno da, unatoč manjku zaposlenih, mnogi mladi koji su obrazovani za rad u ovim resorima godinama čekaju na pripravništvo, koje je preduvjet za polaganje državnog ispita i uključivanje u tržište rada, a u istoj su situaciji i učitelji i nastavnici bez radnog iskustva.

Velike prepreke mladih na putu do pripravništva

O tome svjedoče i pritužbe koje smo primili koje pokazuju utjecaj takvog stanja i na demografske tokove u zemlji jer, kako se u jednoj od pritužbi navodi,  dio magistara socijalnog rada je odavno u Njemačkoj jer je „lakše prevesti diplomu i naučiti jezik, nego godinama čekati i ne znati hoće li ikada dočekati“ priliku za posao u struci u Hrvatskoj. Situaciju opisuje i nezaposlena mlada osoba koja nam se anonimno obratila u ime više stotina mladih raznih zanimanja: „Dok čekamo natječaje, ne bismo smjeli raditi nikakav drugi posao jer je to jedan od uvjeta za prijavu na natječaje. U tom periodu čekanja ovisimo o pomoći roditelja, bliskih članova obitelji i ne možemo nikako samostalno ostvariti prihod s kojim bi se mogli uzdržavati. Želimo raditi, a ne možemo.„ Ovaj problem može dovesti i do diskriminacije temeljem imovnog stanja, u situaciji kada si neki mogu priuštiti čekanje na posao u struci, dok su drugi primorani raditi druge poslove kako bi podmirili osnovne životne troškove.

Pripravništvo ne mogu dobiti iz više razloga, među kojima su:

  • iznimno formalizirane procedure zapošljavanja u sektoru obrazovanja, zdravstva i socijalne politike: prethode im odobrenja resornih i Ministarstva financija, u skladu s ranije utvrđenim kvotama zapošljavanja
  • zastoj u provedbi mjera poticanja zapošljavanja, među kojima je i Pripravništvo: broj mladih koji su u njih bili uključeni bio je 38,71% manji nego 2019., jer su zbog epidemije i njenog utjecaja na gospodarski život i tržište rada, mjere poticanja zapošljavanja određeno vrijeme bile zamijenjene provedbom mjera za očuvanje radnih mjesta
  • kvote za zapošljavanje pripravnika nisu usklađene sa brojem učenika i studenata koji su završili školovanje za ove djelatnosti i koji bi, po završetku pripravništva i nakon položenog stručnog ispita, trebali ući na tržište rada
  • uvjet prema kojem kandidati moraju biti najmanje 6 mjeseci u evidenciji nezaposlenih, ako se kroz navedenu mjeru žele zaposliti kao pripravnici u realnom sektoru pa, zbog neizvjesnosti oko mogućeg uključivanja u mjeru, moraju birati između egzistencije i zapošljavanja u struci

Prijedlozi za lakše zapošljavanje mladih

Postupajući po pritužbama mladih, dali smo više prijedloga koji bi olakšali zapošljavanje mladih u zdravstvu, socijalnoj skrbi i obrazovanju, a time i osnažili navedene sektore, opterećene višegodišnjim manjkom radnika.

Tako smo Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne skrbi i Hrvatskom zavodu za zapošljavanje dali više prijedloga, a o tome informirali i Ministarstvo znanosti i obrazovanja, Ministarstvo zdravstva, Ministarstvo pravosuđa i uprave, Središnji državni ured za demografiju i mlade i Mrežu mladih Hrvatske.

Konkretno, predložili smo:

  • preispitivanje svih učinaka mjera za zapošljavanje na mlade, kako pozitivnih tako i negativnih
  • redefiniranje mjera poticanja zapošljavanja mladih i njihovu doradu ili zamjenu drugim, učinkovitijim mjerama
  • unaprjeđenje međuresorne suradnje i uključivanje svih nadležnih državnih tijela kojima smo ove prijedloge dostavili na znanje, obrazovnih institucija i zainteresirane javnosti u osmišljavanje adekvatnih mjera za poticanje zapošljavanja mladih.

Posebno smo istaknuli potrebu da u osmišljavanje rješenja uključe i udruge mladih, koje i u pritužbama daju i ideje za unapređenje sustava, ali i Središnji državni ured za demografiju i mlade. On je, između ostalog, nadležan za poslove koji se odnose na motiviranje mladih na ostanak u Hrvatskoj, usklađivanje rada državnih i ostalih tijela u poboljšanju i unapređenju kvalitete života mladih i izgradnji cjelovite, sveobuhvatne i međuresorne politike za mlade.