Govor mržnje u Hrvatskoj – kako naprijed?

Govor mržnje neupitno je prisutan među nama, no još uvijek nije dovoljno razvijena svijest o njegovim mogućim posljedicama. Jedan je to od zaključaka okruglog stola „Govor mržnje u Hrvatskoj – kako naprijed?“, koji je 30. studenog 2018. u Kući Europe organizirala pučka pravobraniteljica Lora Vidović.

„Osobe koje se koriste govorom mržnje često se pozivaju na slobodu izražavanja, što je pogrešno, dok se u isto vrijeme izraz govor mržnje i neopravdano koristi, kao odgovor na oštre kritike, koje su ipak dozvoljene, posebice ako se odnose na rad javnih osoba“, istaknula je pravobraniteljica Vidović. Podsjetila je i na preporuku koje je u Izvješću za 2017. godinu uputila Ministarstvu pravosuđa i Ministarstvu unutarnjih poslova, da u ovom području provode intenzivnije edukacije pravosudnih i policijskih službenika, sudaca i državnih odvjetnika. Državni tajnik Ministarstva kulture Ivica Poljičak naveo je kako su jačanje populizma i širenje lažnih vijesti poticatelji govora mržnje, a posebno je istaknuo njegovu dostupnost na društveni mrežama, kao i važnost i ulogumedija u ovoj problematici.

Tijekom rasprave koju je moderirala Ivana Dragičević, novinarka N1 televizije, odvjetnica Vesna Alaburić napomenula je kako teme rasizma i diskriminacije nisu samo teme prošlosti, već i sadašnjosti i budućnosti, te kako je pravo tek jedna od mogućnosti borbe protiv njih, ali nikako nije dovoljno. Također je navela primjere izražavanja koji bi se mogli smatrati govora mržnje te onih koji to nikako nisu, istaknuvši kako je pri utvrđivanju je li uistinu riječ o govoru mržnje važno što je njegov sadržaj i kome je bio upućen.

Državni tajnik Središnjeg ureda za razvoj digitalnog društva Bernard Gršić najavio je donošenje zakona u 2019. koji će biti usmjeren na društvene mreže. „Cilj nam je stvoriti mehanizam pomoću kojeg se govor mržnje na društvenim mrežama može procesuirati“, pojasnio je, naglasivši kako je, osim zakonodavni rješenjima, potrebno djelovati i edukacijom. Cvijeta Senta iz Centra za mirovne studije navela je kako Hrvatska ima dobre zakonske okvire, no oni se često ne primjenjuju pa je pitanje hoće li novi zakon biti učinkovit ili tek još jedan dokument među mnogima.

Slavica Lukić, potpredsjednica Hrvatskog novinarskog društva i novinarka Jutarnjeg lista, rekla je kako na hrvatskoj medijskoj sceni nisu razvijeni mehanizmi samoregulacije niti postoji praksa pokretanja sudskih postupaka zbog komentara ispod online članaka. „Sudovi rado osuđuju kritičan govor u medijima koji je u javnom interesu, ali su spremni govor mržnje ocijeniti kao slobodu izražavanja“, ocijenila je Lukić.

Profesor Enes Kulenović s Fakulteta političkih znanosti predstavio je dio rezultata novog istraživanja, prema kojem 86.9 posto građana podržava kažnjavanje pozivanja na nasilje nad pripadnicima određenih skupina, dok su ostali protiv ili ne znaju. Također, 54.9 posto bi kažnjavalo isticanje komunističkog, a 82.5 isticanje nacističkog znakovlja. Kad su u pitanju pozdravi, 46.8 posto ih je za kažnjavanje „Smrt fašizmu, sloboda narodu“, 41.1. posto ih je protiv, dok 12.1. posto kaže da ne znaju. Na pitanje o „Za dom spremni“, za njegovo kažnjavanje je 49.9 posto ispitanika, protiv 40.7, a 9.4 ne zna.

Zaključno se prisutnima obratila Tena Šimonović Einwalter, zamjenica pučke pravobraniteljice, istaknuvši kako je za suzbijanje govora mržnje u Hrvatskoj važno, prije svega, analizirati stanje, kako u pogledu postojeće pravne regulative, tako i sudske prakse, a potom vezano za donošenje najavljenih novih zakonskih rješenja održati široku javnu raspravu. Istaknula je da pravo nije „srebrni metak“, odnosno nije i ne smije biti jedini alat u borbi protiv govora mržnje, pa bi stoga trebalo razmisliti i o nacionalnom akcijskom planu o govoru mržnje, jer je potrebno provoditi i edukaciju, kako glede ljudskih prava i jednakosti, tako i kako bi se povećala medijska pismenost, a posebice edukaciju stručnjaka. Potrebno je i pokretati sudske postupke, kojima bi se testirale trenutno upitne granice prava, provoditi istraživanja te jačati kapacitete organizacija civilnog društva i neovisnih institucija. Nužna je i suradnja nadležnih tijela u ovom području, kao i jačanje građanske odgovornosti, zaključila je Šimonović Einwalter, uz napomenu kako smo svi prisutni tamo gdje se govor mržnje koristi te kako smo svi dužni na njega i reagirati.