Ovrhe, stečaj potrošača, položaj dužnika općenito

Građani i dalje ukazuju na svoj težak socio-ekonomski položaj zbog prezaduženosti i dugotrajne blokade računa, traže pravnu pomoć te su nezadovoljni radom i odlukama sudova, posebno u postupcima ovrhe na nekretnini. Osim nesnalaženja u propisima, neki ne prihvaćaju da moraju biti aktivni u ostvarivanju i zaštiti svojih prava, a neki ih ne koriste, jer ne vjeruju da će u postupku biti ravnopravni i ostvariti pozitivan ishod.

Obraćali su nam se i poslodavci, tražeći savjet za provedbu ovrhe na plaći zaposlenika, dok su ovršenici u takvim situacijama iznosili bojazan od otkaza, jer poslodavac ne želi biti odgovoran zaposlenikovim vjerovnicima. Nasuprot popularnom stavu o nepravednosti i neprihvatljivosti ovrhe, javljali su se i građani koji kao vjerovnici otegotno doživljavaju neučinkovite ovrhe jer ne uspijevaju naplatiti svoje tražbine, pravomoćno utvrđene u dugotrajnim sudskim postupcima, što ih iscrpljuje i također ugrožava njihovo dostojanstvo.

Pritužitelje smo informirali o pravnim sredstvima i tijelima pred kojima mogu štititi svoja prava, mogućnosti pokretanja izvansudskog postupka stečaja potrošača kod FINA-e, odnosno stečaja potrošača pred sudom, za pravnu pomoć smo upućivali na odvjetnike i BPP te smo ukazivali na mogućnost podnošenja zahtjeva za priznavanje prava na novčanu naknadu za troškove stambenog zbrinjavanja ovršenika, odnosno prava na socijalnu uslugu privremenog smještaja u kriznim situacijama. Prema MDOMSP-u, u 2019. je podneseno 26 zahtjeva za priznavanje prava na ovu naknadu, a 23 ovršenika je to pravo ostvarilo. FINA je u 2019. provela elektroničku javnu dražbu za 1.097 stanova i kuća u ovršnim postupcima te je zaprimila 265 rješenja o dosudi. Stoga je za pretpostaviti da je i više ovršenika bilo u mogućnosti koristiti ovo pravo te bi bilo važno znati u kojoj mjeri ovlaštenici zahtjev nisu podnijeli, jer nisu bili dobro informirani.

Pritužiteljima čiji su dugovi preneseni agencijama ukazivali smo i kako Hrvatska udruga agencija za naplatu potraživanja te Udruga Blokirani, po sklapanju sporazuma u ožujku 2019., usuglašavaju stavove o pitanjima otplate duga, poštivanju etičkih normi i komunikaciji, a uspješnom suradnjom pozitivno je riješeno desetak tisuća problema i blokada računa.

Na prošlogodišnju preporuku, da se sveobuhvatno analizira struktura dužnika i uzroci prezaduženosti, Vlada RH se nije očitovala, a i dalje nemamo sustavnih podataka o karakteristikama dužnika, kao ni o razlozima zbog kojih su u takvu situaciju došli i koji ih u njoj dugotrajno zadržavaju. Kako se većina prisilnih naplata provodi ovrhom na novčanim sredstvima, određenu sliku daju podatci FINA-e, prema kojima se bilježi pad broja blokiranih građana i iznosa njihovog duga:

Ipak, i dalje je 237.311 građana kraj 2019. dočekalo u blokadi, s dugom od 16,83 milijarde kuna, za 27.440 građana i 0,79 milijardi kuna manje nego 2018., najviše bankama (31%) i središnjoj državi (17,2%). Dominacija dugotrajnih blokada nije prekinuta, jer ih je dulje od godine bilo blokirano 78% (184.995) s 14,97 milijardi kuna duga, što je 89% ukupnog. Prema iznosu, i dalje je najviše građana (105.567) bilo blokirano zbog duga do 10.000 kuna.

Sukladno Zakonu o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (ZPONS), FINA je u 2019. automatski prestala izvršavati 359.471 osnovu za plaćanje. Time je deblokirano 17.510 građana, ali ih je od tog broja ponovno blokirano 3.659. Za ocjenu uspješnosti ove mjere bilo bi važno raspolagati i podatcima o broju slučajeva u kojima je vjerovnik potom ovrhu pokrenuo na drugom predmetu, u kojima su vjerovnik i dužnik postigli sporazum o namirenju duga te onih u kojima je vjerovnik odustao od daljnje naplate, što sve treba uzeti u obzir kod provođenja naknadne procjene učinaka propisa, vodeći pritom računa i o strukturi vjerovnika te učinku ove mjere i na njihova prava.

U 2019. je započela i provedba jednostavnog postupka stečaja potrošača. Od 134.099 pozvanih, suglasnost za njegovo provođenje FINA-i je dostavilo tek 12.104 potrošača, 29.524 ih se očitovalo negativno, a 92.471 se na poziv oglušio što je, prema MP-u, rezultiralo s 96.689 predmeta na općinskim sudovima. Prema FINA-i, provedbom ovog postupka u 2019. je deblokirano 5.152 potrošača, od kojih je 2.497 ponovno blokirano, dok MP iznosi da je deblokiran 3.741 potrošač, pa nema jednoznačnog podatka.

FINA ističe da su građani nezainteresirani i nedovoljno informirani, iako im se pisane informacije dostavljaju  uz poziv za očitovanje o  suglasnosti za  provedbu jednostavnog  postupka stečaja potrošača, a dodatne mogu dobiti u savjetovalištu FINA-e ili putem elektroničke pošte, ali se zbog straha češće izjašnjavaju negativno.

Gotovo je beznačajan interes dužnika za pokretanjem izvansudskog postupka stečaja potrošača, jer je u 2019. podneseno tek pet zahtjeva, a već drugu godinu zaredom nije sklopljen nijedan izvansudski sporazum. U sve se manjem broju pokreću i postupci stečaja potrošača pred sudom, što MP smatra posljedicom boljeg materijalnog položaja građana postignutog mjerama Vlade RH za pomoć blokiranima. Međutim, i dalje je značajan nerazmjer broja podnesenih prijedloga  za pokretanje stečaja potrošača i blokiranih građana koji za to ostvaruju uvjete. Štoviše, podatci o pokrenutim postupcima od početka primjene Zakona o stečaju potrošača pokazuju da ovaj institut do sada nije uspio zaživjeti, a građani kojima je namijenjen ne prepoznaju ga kao rješenje svoje situacije.

MDOMSP navodi kako iz financijskih razloga nije nastavljena edukacija stručnjaka iz socijalne skrbi za savjetovanje obitelji u poteškoćama o upravljanju obiteljskim proračunom, niti je ova vrsta usluge dostupna korisnicima, a bilo bi je dobro nastaviti. Osim toga, iako ga HNB još ne ocjenjuje prekomjernim, pažnju privlači i trend ubrzanja rasta kreditiranja kućanstava u 2019., i to najviše gotovinskih nenamjenskih kredita kod kojih su kriteriji procjene kreditne sposobnosti blaži, a Izvješće EK za RH 2020. navodi kako se očekuje nastavak pojačanog zaduživanja kućanstava, iako je HNB bankama preporučila pooštravanje uvjeta kreditiranja.

Stoga niz razloga upućuje na potrebu sveobuhvatne analize zaduženosti koja bi dala sliku o dužnicima i dugovima i ukazala na slabe točke postojećih mehanizama za prevenciju i izlaz iz prezaduženosti, što bi trebalo biti polazište da se, u skladu s ustavnim određenjem RH kao socijalne države, predane stvaranju uvjeta kojima se promiče ostvarivanje prava na dostojan život, unaprijede i konačno iznađu odgovarajuća i dugoročno učinkovita rješenja za insolventne građane.

Iako je donošenje najavljeno za sredinu 2019., a stupanje na snagu 2020., novi Ovršni zakon (OZ) je i dalje u zakonodavnom postupku, a Hrvatski sabor je donio zaključak da se o njegovom Konačnom prijedlogu provede treće čitanje. Brojni komentari u javnom savjetovanju, mišljenja upućena iz redova akademske zajednice te sudionika ovršnog postupka ne slažu se s predloženim rješenjima, smatrajući da bi mogla dovesti do složenijeg i dugotrajnijeg postupka, a time i veće pravne nesigurnosti te troškova. Propituje se i postojanje pretpostavki njegove primjene, posebno kapaciteta sudova za pravovremeno rješavanje velikog broja predmeta te elektroničke komunikacije. Kako predlagatelj, osim pozivanjem na uvođenje automatizma u postupanju, nije uspio dati dovoljno uvjerljiva obrazloženja koja opravdavaju odabir predloženih mjera i njihovu prikladnost za postizanje bržeg, učinkovitijeg i jeftinijeg postupka uz zaštitu dostojanstva ovršenika i osiguranje da provedba ovrhe za njega bude što manje nepovoljna, dobro je što je donošenje zakona odgođeno, no u primjerenom roku potrebno je predložiti stabilna rješenja, poštujući pritom i dostojanstvo ovršenika i pravo ovrhovoditelja da namiri svoju tražbinu.

Dajući mišljenje na prijedlog novog OZ-a, u e-savjetovanju te na radnim tijelima Hrvatskog sabora ukazali smo na nedostatak obrazloženja prijedloga da se njime obuhvati i sadašnji ZPONS te upozorili na moguće povratno djelovanje odredbe o automatskom prestanku izvršavanja osnove za plaćanje pod određenim uvjetima, koji nisu bili prethodno propisani, jer se time zadire u stečena prava ovrhovoditelja i mogućnost ostvarivanja njegovih legitimnih očekivanja iz vremena podnošenja osnove za plaćanje, čime može biti doveden u lošiji pravni položaj. Među ostalim smo predložili i da se propišu rokovi za postupanje javnih bilježnika i suda, dodatno prošire izuzeća od ovrhe te preispita učinkovitost načina ostvarivanja propisane zaštite primanja od ovrhe. Na potonje smo MP-u dodatno ukazali i povodom pritužbe na ovrhu sredstava doplatka za djecu, koja je pokazala da ovršenik ne raspolaže učinkovitim pravnim sredstvom zaštite, jer je pritužiteljici pokretanje posebne  parnice  bilo  jedini način da dođe do zaštićenog primanja.

Zaštita potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi postavlja zahtjev za snažniju zaštitu od ovrhe, jer iz tumačenja Suda EU proizlazi kako su učinkoviti samo oni instrumenti  kojima  se  sprječava  da  se uopće provodi ovrha na temelju nepoštene ugovorne odredbe i da zaštita koja se temelji na naknadi štete zbog provedbe takve ovrhe, posebno na nekretnini, nije efikasno pravno sredstvo. U tom kontekstu je važna i presuda Suda EU iz lipnja 2019. u predmetu C-407/18, iz koje proizlazi da je Direktivi Vijeća 93/13/EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, protivan propis temeljem kojeg sud koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu ne može ispitati nepoštenost odredbi ugovora o hipotekarnom kreditu između trgovca i potrošača u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta, temeljem kojeg je ovrha zatražena, i po toj osnovi ovrhu odgoditi. Dodatno, Sud EU ukazuje da je protivno Direktivi, tumačenoj prema načelu djelotvornosti, kada je odgoda ovrhe moguća samo ako ovršenik kao potrošač pokrene postupak o meritumu radi utvrđivanja ništetnosti nepoštene ugovorne odredbe te kada je uvjetovana njegovom obvezom dokazivanja nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, odnosno u kojem ovrhovoditelj ima pravo zatražiti polaganje jamčevine od ovršenika koji predloži odgodu ovrhe, što treba također uzeti u obzir kod donošenja novog OZ-a.

Neizvjestan je položaj dužnika u postupcima prema Zakonu o ništetnosti ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjima sklopljenih u RH s neovlaštenim vjerovnikom, jer je presudom C-630/17 iz veljače 2019. godine Sud EU odlučio da su njegove bitne odredbe u suprotnosti s pravom EU, dok se odluka o njegovoj ustavnosti još čeka. Raste broj dužnika koji, oštećeni ugovaranjem kredita s nepoštenim odredbama o valutnoj klauzuli CHF te promjenjivoj kamatnoj stopi, vode pojedinačne postupke za utvrđenje ništetnosti pojedinih odredbi, odnosno ugovora o kreditu u cijelosti, kao i za restituciju na temelju utvrđene ništetnosti. U svezi ovih postupaka ni u 2019. nismo zaprimili pritužbe koje bi ukazivale na nepotrebno odugovlačenje sudskih postupaka ili očitu zloupotrebu ovlasti, što bi u ovom kontekstu predstavljalo jedinu osnovu za postupanje u okviru ovlasti propisanih Zakonom o pučkom pravobranitelju, ali nam je dostavljena kaznena prijava protiv banaka koju smo ustupili na nadležno postupanje DORH-u. Kako se sudska praksa u ovim postupcima intenzivira, osobito je važna uloga VSRH-a koji je tijekom 2019. donio više odluka u korist potrošača i zauzeo shvaćanje da sklapanjem dodatka ugovora o kreditu (konverzije) korisnik ne gubi pravni interes zahtijevati utvrđenje ništetnosti odredbi osnovnog ugovora, što je u skladu i s praksom Suda EU. VSRH je odbio revizije tuženih banaka u slučaju Franak i presudio da su povrijedile kolektivne interese i prava korisnika kredita u CHF, što omogućava dužnicima da se u posebnim parnicama pozivaju na prihvaćene zahtjeve tužitelja u ovom postupku, a sudovi su u njima vezani za ta utvrđenja. Pred VSRH je proveden i prvi ogledni postupak, radi zauzimanja shvaćanja o pitanju ništetnosti sporazuma o konverziji u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, budući ga je VSRH ocijenio važnim za jedinstvenu primjenu prava. Očekuju se i odluke o pitanjima ništetnosti ugovora o kreditu u CHF, izračuna za obeštećenje nakon konverzije kredita u CHF, dok je o zastari potraživanja na temelju ništetnosti u siječnju 2020. zauzeo novo pravno shvaćanje prema kojem zastarni rok počinje teći od pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost ugovora.

Kako se radi o složenim postupcima i pravnim pitanjima, važno je suzdržati se od pritiska te poštivati samostalnost i neovisnost sudova, a sudske odluke propitivati u okviru propisanih pravnih lijekova, pri čemu bi posebno trebalo pokloniti pažnju potrošaču kao slabijoj strani te, uzimajući u obzir da su mnogi već iscrpljeni teretom dugova proizašlih iz nepoštenih ugovora, paziti da unatoč nemogućnosti podmirenja troškova postupka i potrebne pravne pomoći, imaju pristup sudu.

 

Porezi

Vlada RH je u Mišljenju na Izvješće za 2018. navela kako je prihvaćena preporuka MF-u da nastavi osiguravati uvjete za pravovremeno obavljanje poslova u drugostupanjskom upravnom postupku te je prema podatcima MF-a u 2019. riješen 941 predmet više nego 2018., što je svakako pozitivno, ali i potrebno dalje unaprjeđivati radi velikog broja neriješenih predmeta.

Građani su se 2019. u manjem broju obraćali pritužbama na dugotrajnost postupanja poreznih tijela, dok su u većini slučajeva tražili tumačenje poreznih propisa i pravnu pomoć, a prituživali su se i zbog neodgovaranja tijela na njihove podneske. Kada su okolnosti iz pritužbe ukazivale na teške prilike pritužitelja, koji su se obraćali zbog nemogućnosti ili poteškoća u podmirenju poreznih obveza, upućivali smo ih na mogućnost podnošenja zahtjeva za otpis duga ili sklapanje upravnog ugovora.

Najvažnije izmjene poreznih propisa iz 2019., koje su stupile na snagu prvog dana 2020., odnose se na zadržavanje opće stope PDV-a od 25%, proširenje obuhvata snižene stope PDV-a od 13%, u području poreza na dohodak: povećanje osnovnog osobnog odbitka s 3.800 na 4.000 kuna, umanjenje porezne obveze za 100% mladima do 25 te za 50% onima od 26 do 30 godina za plaću do godišnje osnovice od 360.000 kuna, proširenje obuhvata neoporezivih primitaka i druge.

Mjere donesene u okviru tzv. četvrtog kruga porezne reforme Vlada RH obrazlaže demografskim, socijalnim i gospodarskim ciljevima, očekujući da će usporiti iseljavanje, a usto i potaknuti ekonomiju te utjecati na poboljšanje životnog standarda građana, što predviđa i Institut za javne financije, dok Izvješće EK za RH 2020. navodi kako promjene smjera politika i ukidanje već propisanog smanjenja poreza negativno utječu na stabilnost porezne politike. Pritom, važno je analizirati i podatcima potkrijepiti jesu li porezne obveze utvrđene i raspoređene na porezne obveznike razmjerno njihovoj ekonomskoj snazi, u skladu s načelom jednakosti i pravednosti. Također, treba voditi računa da se porezni propisi, uzmemo li u obzir samo intervencije od 2016. naovamo, često mijenjaju te time porezni sustav postaje složen, nejasan, nepredvidiv i stvara pravnu nesigurnost, pri čemu se građani osobito teško snalaze. Stoga je nužno da porezna tijela pružaju pravodobne i točne informacije u konkretnim slučajevima, ali i da na dostupan, jasan i nediskriminirajući način obavještavaju građane o svim promjenama koje utječu na njihova prava i obveze u poreznim stvarima.

 

PREPORUKE:

1. Vladi RH, da izradi sveobuhvatnu analizu strukture dužnika i uzroka prezaduženosti u RH;

2. Ministarstvu pravosuđa, da unaprijedi informiranje građana o postupcima propisanim Zakonom o stečaju potrošača na razumljiv i svima dostupan način;

3. Ministarstvu za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, da educira stručnjake iz područja socijalne skrbi za savjetovanje obitelji u financijskim poteškoćama o upravljanju obiteljskim proračunom;

4. Ministarstvu financija, da izradi analizu raspodjele poreznog opterećenja i njegove usklađenosti s gospodarskim mogućnostima poreznih obveznika te načelima jednakosti i pravednosti.

 

Cijelo Izvješće pučke pravobraniteljice za 2019. pronađite ovdje, a više informacija o povezanim temama o kojima u njemu pišemo pronađite klikom na neku od poveznica niže.

Socijalna skrb

Umirovljenici i starije osobe

Diskriminacija temeljem imovnog stanja

Pravosuđe

Imovinskopravni odnosi