Europski sud za ljudska prava (ESLJP) početkom travnja 2024. godine donio je presedansku odluku vezano za borbu protiv klimatskih promjena s ciljem zaštite ljudskih prava kojom je istaknuo obvezu država da se učinkovito bore protiv klimatskih promjena kako bi zaštitile ljudska prava.

O čemu se radi?

U predmetu KlimaSeniorinnen protiv Švicarske, ESLJP presudio je u korist skupine starijih građanki te zemlje koje su tužile svoju vladu da ne čini dovoljno na smanjenju emisije stakleničkih plinova, zbog čega su, kao posljedica, bile izložene sve češćim toplinskim valovima opasnim po život.

Tužiteljice su navele da im se time krši pravo na život i pravo na privatni i obiteljski život sadržano u člancima 2. i 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Uz to, navele su i povredu prava na pošteno suđenje (članak 6.) i prava na učinkovit pravni lijek (članak 13.), jer su švicarski sudovi odbacili njihove zahtjeve iz proceduralnih razloga.

Što je rekao ESLJP?

U svojoj presudi, Europski sud za ljudska prava potvrdio je povredu prava na poštivanje privatnog i obiteljskog života te prava na pristup sudu tužiteljica jer Švicarska nije provela dovoljne mjere za borbu protiv klimatskih promjena.

ESLJP je naveo da se članak 8. Konvencije mora promatrati kao da obuhvaća pravo pojedinaca na učinkovitu zaštitu državnih tijela od ozbiljnih štetnih učinaka klimatskih promjena na njihov život, zdravlje, dobrobit i kvalitetu života. Stoga je presudio da je primarna dužnost države usvojiti i učinkovito primijeniti u praksi propise i mjere koje mogu ublažiti postojeće i potencijalno nepovratne buduće učinke klimatskih promjena.

S tužiteljicama se ESLJP složio i vezano za povredu prava na pristup sudu jer švicarski sudovi nisu pružili uvjerljive razloge zašto su smatrali nepotrebnim ispitati osnovanost pritužbi udruge tužiteljica, a nisu ni ispitali znanstvene dokaze o klimatskim promjenama.

Konačno, ESLJP je također potvrdio da je u ovom slučaju udruga imala pravo podnijeti zahtjev Sudu na temelju članka 34. Konvencije zbog navodnog propusta države da poduzme odgovarajuće mjere za zaštitu pojedinaca od štetnih učinaka klimatskih promjena na ljudski život i zdravlje.

Zašto je to važno?

Ovom presudom po prvi je put jasno istaknuta obveza država da se u svrhu zaštite ljudskih prava moraju učinkovito boriti protiv klimatskih promjena, ostavljajući im pritom široku slobodu u izboru sredstava i načina postizanja tog cilja.

To bi moglo rezultirati i većim brojem usvajajućih tužbi pred nacionalnim sudovima, povezanih s kršenjem ljudskih prava kao posljedicom propusta postupanja radi prevencije štetnih učinaka klimatskih promjena, primjerice zbog katastrofalnih poplava, požara, oluja ili toplinskih valova kakvima smo svjedočili i u Hrvatskoj, kao i drugih događaja.

Isto tako, nacionalne vlade mogle bi biti primorane poduzeti veće napore u učinkovitoj borbi protiv klimatskih promjena, kako bi se uistinu ostvarili ciljevi predviđeni Pariškim sporazumom vezano za ograničenje porasta globalnog zagrijavanja na 1,5 stupnjeva Celzijusa te da EU do 2050. postane klimatski neutralno gospodarstvo i društvo.

Doprinos nacionalnih institucija za ljudska prava

Doprinos takvom ishodu ovog slučaja dala je i Europska mreža nacionalnih institucija za ljudska prava (ENNHRI) kroz intervenciju treće strane, prije svega Pravna radna skupina i Radna skupina za klimu, u kojoj su sudjelovali i predstavnici hrvatske institucije pučke pravobraniteljice.

U svojoj intervenciji treće strane, utemeljenoj na slučajevima klimatskih promjena pokrenutih pred nacionalnim sudovima, kao i dokumentu ENNHRI-ja o klimatskim promjenama i ljudskim pravima u europskom kontekstu, posebno je istaknuta odgovornost država da se učinkovito bore protiv klimatskih promjena kako bi zaštitile prava sadržana u Europskoj konvenciji o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Naime, ENNHRI je sudu ukazao kako su prema Konvenciji države odgovorne za rizik od štete po život i zdravlje uzrokovan njihovim emisijama stakleničkih plinova i pozvao ga da potvrdi odluke vrhovnih sudova u Njemačkoj i Nizozemskoj, koji su utvrdili da su države obvezne zaštititi pravo na život i fizički integritet smanjenjem emisija stakleničkih plinova kako bi se ograničilo globalno zagrijavanje.

Isto tako, naglasio je da bi svim stvarnim, ali i potencijalnim žrtvama posljedica klimatskih promjena trebalo omogućiti pristup učinkovitoj zaštiti prava, posebno s obzirom na činjenicu da se dugoročna klimatska šteta ipak može spriječiti.

Važna tema i u radu pučke pravobraniteljice

Pravo na čist, zdrav i održiv okoliš, odnosno ustavno pravo na zdrav život i zdrav okoliš područje je u radu institucije pučke pravobraniteljice već niz godina. Tijekom prošle godine institucija je postupala u 293 predmeta vezana uz zaštitu ovog prava, otvorenih po pritužbama građana, građanskih inicijativa ili na vlastitu inicijativu i to zbog onečišćenja okoliša i prirode, nepropisnog gospodarenja otpadom, prekomjerne buke, svjetlosnog onečišćenja i neionizirajućeg zračenja baznih stanica mobilnih operatera.

Zbog velikog utjecaja klimatskih promjena na ljudska prava građana, jedna od preporuka pučke pravobraniteljice Hrvatskom saboru u 2023. godini je i da poput Europskog parlamenta proglasi klimatsku i ekološku krizu te uvede procjenu utjecaja zakona i proračuna na klimu i ljudska prava. Naime, Europski parlament je još 2019. Rezolucijom proglasio klimatsku i okolišnu krizu, a ovu je preporuku Hrvatskom saboru pučka pravobraniteljica dala i u posebnom Izvješću o pravu na zdrav život i klimatskim promjenama u RH (2013.- 2020.).

Više o ovoj temi možete saznati i u Izvješću pučke pravobraniteljice za 2023. ovdje.