* Napomena: Čitate poglavlje iz Izvješća pučke pravobraniteljice za 2021., koje smo predali Hrvatskom saboru u ožujku 2022. Cijelo Izvješće možete otvoriti u PDF formatu i u interaktivnoj verziji.

[pullquote]

Ovo poglavlje podijeljeno je na cjeline:
– Diskriminacija starijih osoba temeljem dobi
– Mladi
[/pullquote]

Diskriminacija starijih osoba temeljem dobi

Kada govorimo o diskriminaciji osoba starije životne dobi u 2021. godini, ne može se zaobići utjecaj epidemije i mjera za njeno suzbijanje. Stariji su podnijeli veliki teret, ne samo kao skupina koju moguća zaraza i njene posljedice osobito pogađaju, nego i u pogledu učinka mjera za zaštitu od zaraze, poput izolacije i socijalne isključenosti. Upravo su osobe starije životne dobi teže obolijevale od COVID-19 te je izrazito visok njihov udio u broju umrlih. U javnom diskursu od starijih se osoba tražilo da ne izlaze iz svojih domova te da izbjegavaju kontakte s drugim ljudima. To je posebno teško pogodilo one u dugotrajnoj institucionalnoj skrbi gdje je povremeno bio zabranjen svaki izlazak iz institucija, kao i kontakti sa članovima obitelji i vanjskim svijetom.

Tijekom 2021. godine osobe starije životne dobi bile su izložene dobnoj diskriminaciji prilikom traženja posla, nedostatku socijalnih usluga za starije, digitalizaciji, kao i praksama koje uključuju starosna ograničenja u pristupu dobrima i uslugama.

Iako je ekonomska samostalnost bitan preduvjet zaštite od diskriminacije i nasilja, starije osobe i umirovljenici sa izuzetno niskim mirovinama i dalje su izloženi brojnim izazovima koja sa sobom donosi siromaštvo. Istraživanje za razvoj društveno inovativnog programa poticanja i podrške umirovljenicima pokazuje kako čak 74% umirovljenika koji su sudjelovali u ponovnoj aktivaciji na tržištu rada, kao razlog za reaktivaciju navodi financije.

Stoga, iako se doživljava kao pogodnost, reaktivacija umirovljenika često je posljedica njihovog lošeg imovnog stanja i mirovina od kojih ne mogu živjeti. Kako se u Istraživanju navodi, umirovljenici su najčešće bili zaposleni kao prodavači (51%) i vozači autobusa (22%), a potom kao kuhari i pomoćni kuhari, telefonski anketari, vozači transfera, sobari i fasaderi. Kako iz navedenoga proizlazi, umirovljenicima su dostupna uglavnom slabije plaćena radna mjesta za koja je potrebna niža razina obrazovanja. Posljedica je to i činjenice da je nekim skupinama zakonski onemogućen nastavak rada u struci, primjerice školskim djelatnicima.

[pullquote]

Preporuka 35.
Ministarstvu zdravlja, da izmjeni diskriminatornu odredbu članka 50. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju[/pullquote]

Tržište rada nije osobito sklono umirovljenicima te se kao jedna od najvećih poteškoća u traženju posla u navedenom Istraživanju navodi postojanje predrasuda među poslodavcima o umirovljenicima kao homogenoj skupini bez potencijala. Sa sličnim predrasudama suočavaju se i stariji radnici. Oni su najizloženiji i prestanku radnog odnosa zbog poslovno uvjetovanih razloga gdje, prema podatcima HZZ-a, radnici stariji od 55 godina života čine 41% ukupnog broja radnika proglašenih kolektivnim viškom. Obzirom na izuzetno male šanse ponovnog zapošljavanja, njih se umirovljuje s prvim uvjetima za mirovinu, što kasnije doprinosi lošem materijalnom stanju umirovljenika.

Kada govorimo o reaktiviranju osoba starije životne dobi na tržištu rada, važno je ukazati i na diskriminatorni učinak čl. 50. ZOZO-a kojim se zaposlene osiguranike HZZO-a starije od 65 godina stavlja u nepovoljniji položaj od drugih. Iako obvezno zdravstveno osiguranje plaćaju kao i ostali zaposleni, oni za vrijeme bolovanja nemaju pravo na naknadu plaće na teret HZZO-a, već na teret poslodavca.

Prema podacima HCK-a, dostupnost socijalnih usluga, poput dostava toplog obroka ili pomoći u kući starijim osobama, nije ravnomjerno rasprostranjena diljem čitave RH.

Razvijanje raznovrsnih i dostupnih izvaninstitucionalnih usluga za poboljšanje kvalitete življenja u vlastitom domu opći je trend u zemljama EU, koji utječe i na razvoj socijalnih usluga za osobe starije životne dobi u RH. Međutim, liste čekanja za smještaj starijih osoba u institucionalnoj skrbi pokazuju da je interes za takvom vrstom socijalne usluge još uvijek veći od dostupnih kapaciteta, o čemu treba voditi računa.

U slučajevima ozbiljno narušenog zdravstvenog stanja, smanjene pokretljivosti i trajne ovisnosti o tuđoj pomoći u svakodnevnom funkcioniranju, podrška kroz pomoć u kući u trajanju od nekoliko sati tjedno nikako nije dostatna, pa se nedostupnost odgovarajućeg smještaja i usluge također može promatrati kao strukturalna dobna diskriminacija. Kada pak govorimo o privatnim domovima za stare i nemoćne, veliki problem predstavljaju njihove cijene koje, prema navodima Matice umirovljenika Hrvatske, rastu, što sužuje krug potencijalnih korisnika.

Istovremeno, potomcima, bračnom ili izvanbračnom drugu osoba starije životne dobi kojima je zbog održavanja života potrebno pružanje specifične njege, koje su nepokretne ili se nalaze u uznapredovaloj fazi onkološke ili druge teške bolesti, zbog koje nisu sposobne same brinuti o sebi, nije omogućen status njegovatelja.

Priznavanje navedenog prava i reguliranje statusa osoba koje skrbe o starim i nemoćnim članovima obitelji bilo je predviđeno još Strategijom socijalne skrbi za starije osobe 2017. – 2020. godine. Usprkos našim preporukama, niti novim ZSS, status njegovatelja do danas nije osiguran članovima obitelji, iako bi se time olakšala tranzicija iz institucionalne u izvaninstitucionalnu skrb o osobama starije životne dobi, a koja predstavlja dugoročni cilj. Priznavanje navedenog prava doprinijelo bi pomirenju profesionalnog i obiteljskog života, posebice u odnosu na žene koje češće brinu o starim i nemoćnim te bolesnim članovima obitelji.

[pullquote]

Preporuka 36.
Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, da u Zakonu o socijalnoj skrbi predvidi institut njegovatelja za članove obitelji koji brinu o starim, nemoćnim i oboljelim članovima[/pullquote]

Digitalizacija brojnih usluga i servisa, dodatno ubrzana epidemijom, također je otežala položaj starijih osoba. Iako digitalizacija, uključujući primjerice telemedicinu može poboljšati dostupnost skrbi i usluga potrebnih starijim osobama, upotreba modernih tehnologija u brojnim sustavima može ih i dodatno isključiti. Stoga, poštujući neminovnost promjena i društvenog napretka, pri svakom uključivanju digitalnih tehnologija u brojne segmente društvenog života, treba predvidjeti i alternativna rješenja koja će osigurati pristup i onima koji se takvim tehnologijama ne koriste ili si ih ne mogu priuštiti.

Problematična je u pogledu dobne diskriminacije i praksa nekih osiguravajućih društava koja uslugu dobrovoljnog zdravstvenog osiguranja uskraćuju osobama starijim od 65 godina, zbog čega smo dobili i nekoliko pritužbi dugogodišnjih osiguranika dobrovoljnog zdravstvenog osiguranja kojima je osiguravajuće društvo odbilo isto produljiti nakon 65. godine. Ukupno 10 osiguravajućih društava koja nude ovaj proizvod ima određenu gornju dobnu granicu primanja u osiguranje, koje se kreće u rasponu između 60 i 70 godina života. Neki od njih imaju određenu i gornju granicu trajanja osiguranja odnosno ograničenje mogućnosti obnove police.

 

Mladi

Mlade osobe su također izložene ageismu i predrasudama zbog svoje mladosti, posljedično i diskriminaciji, kako na individualnoj tako i na strukturnoj razini. Uz dob, diskriminacija mladih često je povezana i s njihovim drugih osobnim karakteristikama, poput spola, rasnog ili etničkog podrijetla ili imovnog stanja.

Proglašenje epidemije i provedba mjera za njeno suzbijanje uvelike je utjecala na sve oblike života mladih: obrazovanje, rad, društveni život, sportske i kulturne aktivnosti te uključenost mladih u život lokalne zajednice. U Izvješću Eurofonda o učinku COVID-19 na mlade u EU, navodi se da je pandemija dovela do problema vezanih uz mentalno zdravlje, posebice u odnosu na mlade kao posebno osjetljivu skupinu, na što su ukazale i udruge mladih i za mlade u RH.

Prebacivanjem obrazovnih procesa na digitalne platforme mladim ljudima je onemogućeno stvaranje društvenih veza i razvijanje socijalnih vještina, a razotkrile su se i ranije nejednakosti, o čemu više pišemo u poglavlju o pravu na obrazovanje. Dodatno, kao skupina relativno sigurna od teških posljedica bolesti, mladi su u javnom prostoru bili stigmatizirani kao skupina koja bez društvene solidarnosti neodgovorno širi zarazu onima najugroženijima, osobama starije životne dobi.

Kao skupina sa nesigurnim položajem na tržištu rada koja je, s manje iskustva, obično raspoređena na poslove izvan upravljačkih struktura, mladi radnici u kriznim vremenima prvi gube posao. Prema podatcima gore navedenog Izvješća čak 9% zaposlenih mladih u RH je tijekom pandemije izgubilo posao. Prema podatcima MRMSOSP-a, najveći udio s ugovorima o radu na određeno vrijeme čine mladi u dobi od 25 do 29 godina (16,59%). Rad na određeno nosi nestabilnost i nesigurnost zaposlenja, a posebice je problematično što se zloupotrebljava od strane poslodavaca te što mladima smanjuje šanse za planiranje budućnosti i odvajanje od roditelja.

Stambene politike, uključujući i subvencioniranje stambenih kredita, koje su primarno orijentirane na kupnju nekretnina pogađaju mlade nezaposlene i mlade radnike u nestalnim oblicima rada, koji stoga nisu kreditno sposobni. Zakonom o subvencioniranju stambenih kredita omogućava se odobravanje subvencije stambenog kredita kreditno sposobnim građanima za rješavanje stambenog pitanja, što isključuje veliki broj mladih izloženih gore navedenim teškoćama na tržištu rada.

U istraživanju Pandemijalci: Nezaposlenost i izgubljena COVID-19 generacija navodi se da je zabilježen porast broja mladih s problemima depresije, anksioznosti i suicidalnog ponašanja. Istraživanja potvrđuju da razdoblja ekonomske neizvjesnosti, praćena otkazima i/ili nemogućnošću pronalaska posla, imaju snažan utjecaj na psihološko zdravlje pojedinaca i njihovih obitelji, kao i da nezaposlenost pojačava mogućnost izloženosti stresovima uzrokovanim manjkom financijskih resursa i nedostatkom samopouzdanja koji mogu dovesti do razvoja mentalnih poremećaja, ovisnosti, pa i samoubojstva.

Stoga je važno adekvatno odgovoriti na navedene probleme te se nadamo da će Strateški okvir razvoja mentalnog zdravlja 2022. – 2030. godine, koji je upravo u izradi, posvetiti posebnu pozornost mladima.

Povezane teme u Izvješću pučke pravobraniteljice za 2021.:

„Utjecaj potresa na ostvarivanje ljudskih prava“, „Pravo na zdravlje“, „Pravo na rad“, „Diskriminacija pri zapošljavanju i na radu“, „Diskriminacija temeljem dobi“, „Socijalna skrb: Siromaštvo i ljudska prava“ i „Pravo na adekvatno stanovanje“, „Diskriminacija temeljem rasnog ili etničkog podrijetla“ i „Pravo na obrazovanje i diskriminacija temeljem obrazovanja“

Cijelo Izvješće pučke pravobraniteljice za 2021. možete otvoriti u interaktivnoj verziji i u PDF formatu.