Briga o starijim osobama često se temelji na obiteljskoj solidarnosti, pa tako u Hrvatskoj, prema posljednjim dostupnim podacima, za svoje nemoćne članove obitelji brine oko 17% osoba u dobi od 35 do 49 godina. Dio je to tzv. neformalne skrbi za starije i nemoćne, koju pružaju bračni drugovi ili djeca svojim roditeljima.

No, propisi u pravilu ne prepoznaju njihove potrebe, pa tako nemaju mogućnost korištenja bolovanja ili neplaćenog dopusta, kao ni prilagodbe radnog vremena ili ostvarivanja prava na status njegovatelja. Uz ova prava, potrebno im je osigurati i psihološku podršku, što bi u cjelini zasigurno doprinijelo duljem ostanku starijih i nemoćnih u svojim domovima te deinstitucionalizaciji, kojoj kao zemlja težimo.

Na ove probleme pučka pravobraniteljica Lora Vidović upozorila je u Izvješćima za 2015. i 2016. godinu, uz preporuku nadležnim ministarstvima da normativno reguliraju mehanizme podrške i pomoći članovima obitelji, u okviru sustava neformalne skrbi o starima i nemoćnima. Potrebno je i razvijati usluge za starije osobe u lokalnim sredinama i činiti ih dostupnima u svim dijelovima zemlje.

Pozitivan iskorak učinjen je ove godine kad je Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku predvidjelo uvođenje prava na status njegovatelja za skrb o starijima, u Strategiji socijalne skrbi za starije osobe 2017.-2020.

Problem nedostatka podrške članovima obitelji koji se brinu za svoje starije ponovno je aktualiziran nakon donošenja novog Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji u srpnju. On sadrži dvije značajne novosti u zaštiti starijih osoba, koje je u javnoj raspravi predložila pravobraniteljica – prvi put starije navodi kao posebno zaštićenu skupinu, dok zanemarivanje njihovih potreba također postaje oblikom obiteljskog nasilja. Više o novom Zakonu možete pronaći ovdje, a o neformalnoj skrbi za starije ovdje.