U obraćanjima pučkoj pravobraniteljici građani se sve češće pozivaju na pravo na vodu, na europskoj i svjetskoj razini poduzimaju se aktivnosti za podizanje svijesti o ovom pravu, a njime se bavi i sve veći broj međunarodnih dokumenata. Međutim, do danas nije usvojena univerzalna definicija prava na vodu, niti ono egzistira kao samostalno ljudsko pravo. Ipak, Odbor za gospodarska, socijalna i kulturna prava UN-a u Općem komentaru br. 15. o pravu na vodu navodi kako je ono nužni preduvjet za ostvarenje prava na uživanje najvišeg mogućeg standarda tjelesnog i duševnog zdravlja, a tumači ga kao ljudsko pravo koje ovlašćuje svakoga na dostatnu, ispravnu, sigurnu, fizički dostupnu, financijski pristupačnu i prihvatljivu vodu za osobne potrebe i potrebe kućanstva, bez ikakve diskriminacije. Pritom se ono ne bi smjelo tumačiti kao pravo na neograničenu količinu besplatne vode.

I preporuke iz UPR-a upućene RH traže da se nastavi osiguravati puno ostvarenje prava na sigurnu vodu za piće i sanitarne potrebe za sve. Prema podatcima Hrvatskih voda, 84% stanovništva ima priključak na sustav javne vodoopskrbe, a 50% na sustav javne odvodnje, uz postojanje regionalnih razlika u oba slučaja. Usluga javne vodoopskrbe manje je dostupna u naseljima s manjim brojem stanovnika te u ruralnim područjima, a prisutan je i problem obustave vode zbog neplaćanja.

 

 

Raspon cijena vode u RH, od 9,23 do 27,79 kn/m3, ukazuje na velike razlike u njezinoj dostupnosti, ali i na neprihvatljivost ovakvog normativnog uređenja. Naime, Zakon o vodama propisuje kako isporučitelj može samovoljno općim i tehničkim uvjetima isporuke odrediti „opravdane razloge“ za obustavu isporuke. Pritom Zakon ne određuje koji su to opravdani razlozi, a isporučitelji redovito propisuju mogućnost obustave isporuke zbog neplaćanja računa za isporučenu uslugu te se njome koriste kako bi građane prisilili na plaćanje nepodmirenih dugovanja, pa i onih zastarjelih.

Imajući u vidu činjenicu da je voda nužna za zadovoljenje osnovnih potreba te ostvarenje Ustavom zajamčenih prava na život i zdravlje, treba uzeti u obzir da ona ne može biti u prometu poput drugih roba i usluga. Radi pravne sigurnosti te transparentnosti i ujednačenosti u postupanju isporučitelja vodnih usluga, opravdane razloge i uvjete za obustavu isporuke vode treba jasno i jedinstveno predvidjeti zakonom, posebno kada se radi o obustavi zbog nepodmirenja računa za isporučenu javnu vodnu uslugu. Pritom posebnu pažnju treba posvetiti zaštiti socijalno ugroženih građana i zajamčiti im dostupnost financijski pristupačne vode, odnosno nužni socijalni minimum količine vode potrebne kućanstvu. S tim ciljem opravdano bi bilo primijeniti kriterije za stjecanje statusa ugroženog kupca energije i za slučajeve siromaštva vodom, budući da nedostatak vode u još većoj mjeri može dovesti do ugrožavanja života, zdravlja i rada.

Detaljnije o problemima s pravom na vodu, kao i preporuke pučke pravobraniteljice za njihovo uklanjanje, možete pronaći ovdje.