Često postavljana pitanja

Pučka pravobraniteljica je Tena Šimonović Einwalter, a izabrao ju je Hrvatski sabor 19. ožujka 2021. godine na razdoblje od osam godina.

Pučka pravobraniteljica promiče i štiti ljudska prava, slobode i vladavinu prava, odnosno:

– razmatra pritužbe o postojanju nezakonitosti i nepravilnosti u radu državnih tijela, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i pravnih osoba s javnim ovlastima;

– djeluje kao središnje tijelo za suzbijanje diskriminacije te u tom svojstvu razmatra i pritužbe koje se odnose na rad pravnih i fizičkih osoba;

– obavlja poslove Nacionalnog preventivnog mehanizma za sprečavanje mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja te štiti prava osoba lišenih slobode;

– štiti prava osoba lišenih slobode;

– zaprima i ispituje prijave o nepravilnostima;

– prati stanje ljudskih prava i ukazuje na potrebu zaštite;

– prati usklađenost zakona i drugih propisa s odredbama Ustava RH i međunarodnim pravnim aktima ljudskih prava;

– potiče na usklađivanje zakonodavstva s međunarodnim i europskim standardima i njihovu primjenu;

– podnosi redovito godišnje izvješće Hrvatskome saboru;

– provodi istraživanja i analize;

– razvija i održava bazu podataka i dokumentacije;

– informira javnost i zainteresirane sudionike o uočenim pojavama povreda ljudskih prava i sloboda te utvrđenim povredama ustavnih i zakonskih prava;

– potiče i održava suradnju s organizacijama civilnog društva, međunarodnim organizacijama i znanstvenoistraživačkim institucijama.

Ured se se nalazi u Zagrebu:

Savska cesta 41/3

10000 Zagreb
Republika Hrvatska

Tel: +3851 4851 855
Tel: +3851 4851 853

U uredu, zajedno s pučkom pravobraniteljicom i njezina tri zamjenika, rade i stručne osobe; savjetnici za različita područja te administrativno osoblje.

Pučkoj pravobraniteljici može se obratiti svatko tko smatra da su nezakonitim ili nepravilnim radom državnih tijela, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i pravnih osoba s javnim ovlastima ugrožena ili povrijeđena ustavna ili zakonska prava i slobode, ukoliko smatra da je diskriminiran te ukoliko prijavljuje nepravilnosti povezane s obavljanjem poslova kod svojeg poslodavca u privatnom ili javnom sektoru, a osobito ako se radi o nesavjesnom upravljanju javnim dobrima, javnim sredstvima i sredstvima Europske unije koja predstavljaju ugrožavanje javnog interesa.

Pritužbom pučkoj pravobraniteljici istovremeno prijavljujete povredu prava, tražite zaštitu prava ili zaštitu od diskriminacije te ukazujete na nezakonit ili nepravilan rad tijela, o čemu pučka pravobraniteljica može pokrenuti ispitni postupak i izvještavati Hrvatski sabor i međunarodnu zajednicu.

Pritužbu je moguće predati:

• poštom (Savska cesta 41/3, 10 000 Zagreb)
• e-mailom na info@ombudsman.hr
• osobno (uz najavu i dogovor termina) u uredu u Zagrebu, Rijeci, Osijeku ili Splitu – termin zatražite putem info@ombudsman.hr ili pozivom na 01 4851 855 (Zagreb), 051 563 786 (Rijeka), 031 628 054 (Osijek) ili 021 682 981 (Split)

Pritužba mora sadržavati:

• ime i prezime podnositelja pritužbe ili osobe čija su prava povrijeđena
• adresu stanovanja ili adresu za primanje pismena, bez obzira šaljete li pritužbu običnom ili elektroničkom poštom
• okolnosti i činjenice na kojima se temelji pritužba (po mogućnosti dokumentaciju)
• informacije o tijelu koje je ugrozilo ili povrijedilo pravo
• informaciju je li već korišteno pravno sredstvo i kad je podneseno
• potpis podnositelja pritužbe ili potpisanu suglasnost osobe u čije ime predajete pritužbu

Osobe lišene slobode podnose pritužbu i dobivaju odgovor od u zatvorenoj omotnici bez ograničenja i nadzora sadržaja.

Na pritužbu se ne plaća naknada ni upravna pristojba.

Ovo su osnovni podaci koje je potrebno navesti u pritužbi:

• ime i prezime podnositelja pritužbe ili osobe čija su prava povrijeđena
• adresu stanovanja ili adresu za primanje pismena, bez obzira šaljete li pritužbu običnom ili elektroničkom poštom
• okolnosti i činjenice na kojima se temelji pritužba (po mogućnosti relevantnu dokumentaciju)
• informacije o tijelu koje je ugrozilo ili povrijedilo pravo
• informaciju je li već korišteno pravno sredstvo i kad je podneseno
• potpis podnositelja pritužbe ili potpisanu suglasnost osobe u čije ime predajete pritužbu

Pučka pravobraniteljica može dati preporuke, mišljenja, prijedloge i upozorenja tijelima na koje se pritužba odnosi. Tijela su dužna u roku obavijestiti pučkog pravobranitelja o poduzetim mjerama.

Pučka pravobraniteljica slobodno odlučuje hoće li pritužbu uzeti u razmatranje i u kojem opsegu, a može odlučiti ne postupati po pritužbi u sljedećim situacijama:

– u slučajevima u kojima je u tijeku sudski postupak osim u slučaju neopravdanog odugovlačenja postupka ili očite zloupotrebe ovlasti, kada može zatražiti očitovanje predsjednika nadležnog suda;

– ako se pritužba odnosi na predmet o kojem je u tijeku postupak, osim u slučaju neopravdanog odugovlačenja postupka ili očite zloupotrebe ovlasti, ako je otvoren rok za podnošenje pravnog lijeka ili sredstva pravne zaštite prema posebnim propisima;

– ako nije iskorišteno pravo na podnošenje pravnog lijeka u roku ili sredstva pravne zaštite prema posebnim propisima;

– ako su od učinjene nepravilnosti ili odluke tijela protekle tri godine, osim ako ocijeni da se radi o predmetu od iznimnog interesa za zaštitu ljudskih prava i sloboda.

Da, osim ako se radi o diskriminaciji kada se je moguće pritužiti i na pravne i fizičke osobe (tvrtke, pojedince), ako se radi o nepotrebnom odugovlačenju sudskog postupka ili očitoj zloupotrebi ovlasti kada pučka pravobraniteljica može zatražiti očitovanje predsjednika nadležnog suda te ako se radi o prijavljivanju nepravilnosti.

Događaj u kojemu je učinjena nepravilnost ili odluka tijela ne smije biti starija od tri godine, osim ako pučka pravobraniteljica ne ocijeni da se radi o predmetu od iznimnog interesa za zaštitu ljudskih prava i sloboda. Kada je riječ o prijavi slučaja diskriminacije, tada se pritužba može odnositi samo na događaje koji su se dogodili nakon 1. siječnja 2009., kada je na snagu stupio Zakon o suzbijanju diskriminacije.

Da.

Ne.

Svatko može sam napisati pritužbu, nije potreban odvjetnik.

Ne. Zakonom o besplatnoj pravnoj pomoći kao pružatelji pravne pomoći predviđeni su odvjetnici, ovlaštene udruge, sindikati, pravne klinike i upravna tijela u županijama pri čemu su definirani oblici pravne pomoći koju pojedini od ovih subjekata može pružati. Ured pučke pravobraniteljice pruža samo opću pravnu informaciju, odnosno usmjerava građane na nadležne institucije i/ili ovlaštene pružatelje pravne pomoći.

Uz pritužbu obavezno priložite sve dokumente kojima možete potkrijepiti svoje tvrdnje te ukoliko se o vašem predmetu vodio neki postupak i kopije akata donesenih u postupku, ukoliko ih imate.

Budući da pučka pravobraniteljica, u pravilu, u ispitivanju pritužbe traži odgovore i informacije od drugih tijela, institucija ili osoba, odgovor koji pučka pravobraniteljica dostavlja stranci ovisi o tome kada će zaprimiti odgovor. No, s obzirom da pučka pravobraniteljica odmah započinje s radom na pritužbi i obavještava stranku o svim bitnim koracima koje poduzima, stranka može očekivati prvi dopis u roku od 30 dana.

Možete nam se obratiti svakim radnim danom od 8:00 do 16:00 sati na broj telefona: 01 4851 855.

Savjetodavno tijelo koje daje prijedloge pučkoj pravobraniteljici za unapređenje njezina rada na način da bude prepoznat u javnosti te istovremeno omogućava bolju suradnju s organizacijama civilnog društva, akademskom zajednicom, nacionalnim manjinama i medijima, budući da su njihovi predstavnici članovi Savjeta. Pučka pravobraniteljica Savjet je osnovala 18. studenoga 2013.godine.

Pučka pravobraniteljica financira se iz Državnog proračuna, sukladno Zakonu o pučkom pravobranitelju (NN76/12). Međutim, kao i sva druga javnopravna tijela, dodatne aktivnosti njezina Ureda mogu se financirati kroz projekte UN-a, EU-a, te drugih donatora.

Pučka pravobraniteljica surađuje s posebnim pravobraniteljicama s kojima je 10. prosinca 2013. potpisala Sporazum o međusobnoj suradnji. Također, održava suradnju s organizacijama civilnog društva za ljudska prava, međunarodnim organizacijama i znanstvenoistraživačkim institucijama, dok u ostvarenju načela javnosti surađuje s javnim informacijskim servisima i drugim medijima, pri čemu su joj javne ustanove iz područja informiranja, a čiji su osnivači tijela javne vlasti, dužni bez naknade omogućiti službeno obraćanje javnosti na odgovarajući način.

Pučka pravobraniteljica podnosi redovito godišnje izvješće Hrvatskom saboru do kraja ožujka svake godine za prethodnu godinu.

– analizu i ocjenu stanja zaštite prava i sloboda u Republici Hrvatskoj;

– analizu i ocjenu stanja vezanu za određene pojavne oblike povreda prava pojedinaca ili pojedinih društvenih skupina;

– ocjenu o mjeri u kojoj su tijela postupala u skladu s prethodnim preporukama, mišljenjima, prijedlozima i upozorenjima pučkog pravobranitelja;

– listu preporuka za otklanjanje sustavnih nedostataka i nepravilnosti koje dovode do povreda ustavnih i zakonskih prava građana.

Pučka pravobraniteljica može podnositi i posebna izvješća Hrvatskom saboru o pojedinim pitanjima iz svog djelokruga, osobito ako se radi o ugroženosti ustavnih i zakonskih prava većeg stupnja ili značaja.

Zakon o suzbijanju diskriminacije navodi 17 osnova temeljem kojih je diskriminacija zabranjena, a to su:

rasa ili etnička pripadnost ili boja kože,

spol,

jezik,

vjera,

političko ili drugo uvjerenje,

nacionalno ili socijalno podrijetlo,

imovno stanje,

članstvo u sindikatu,

obrazovanje,

društveni položaj,

bračni ili obiteljski status,

dob,

zdravstveno stanje,

invaliditet,

genetsko nasljeđe,

rodni identitet te izražavanje rodnog identiteta

i spolna orijentacija.

Da. Diskriminacija je zabranjena u velikom broju područja, a to su područja:

1. rada i radnih uvjeta; mogućnosti obavljanja samostalne ili nesamostalne djelatnosti, uključujući kriterije za odabir i uvjete pri zapošljavanju te napredovanju; pristup svim vrstama profesionalnog usmjeravanja, stručnog osposobljavanja i usavršavanja te prekvalifikacije;

2. obrazovanja, znanosti i športa;

3. socijalne sigurnosti, uključujući i područje socijalne skrbi, mirovinskog i zdravstvenog osiguranja te osiguranja za slučaj nezaposlenosti;

4. zdravstvene zaštite;

5. pravosuđa i uprave;

6. stanovanja;

7. javnog informiranja i medija;

8. pristupa dobrima i uslugama te pružanju istih;

9. članstva i djelovanja u sindikatima, organizacijama civilnoga društva, političkim strankama ili bilo kojim drugim organizacijama;

10. sudjelovanja u kulturnom i umjetničkom stvaralaštvu.

S obzirom da u Zakonu o suzbijanju diskriminacija stoji da je diskriminacija zabranjena „osobito“ u ovim navedenim područjima, moguće je reći da je zabranjena i u onima koja nisu spomenuta, ali o tome na koja će se područja još sve odnositi zabrana diskriminacije ovisi o načinu na koji će hrvatski sudovi primjenjivati ovaj Zakon.

Nitko ne smije diskriminirati.

Zakon o suzbijanju diskriminacije navodi da se zabrana diskriminacije primjenjuje na postupanje svih državnih tijela (primjerice, ministarstva), tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave (na primjer grada ili općine), pravnih osoba s javnim ovlastima (na primjer bolnice ili škole) te na postupanje svih pravnih i svih fizičkih osoba.

Osobu koja smatra da je diskriminirana potrebno je uputiti da se obrati pučkoj pravobraniteljici i opiše svoj slučaj te dostavi sve dokumente koje ima u vezi slučaja.

Ukoliko se osoba boji i ne želi da se sazna njen identitet također se može obratiti pučkom pravobranitelju i može ostati anonimna, a pučki pravobranitelj će, ukoliko to bude moguće na temelju dostavljenih informacija, svejedno poduzeti one korake koji su potrebni da bi se spriječila diskriminacija.

Također, i osoba koja nije sama doživjela, no svjedočila je tome da je netko drugi doživio diskriminaciju, može to prijaviti pučkom pravobranitelju. U takvim je slučajevima potrebno da i sama osoba koja je diskriminirana zna da je o njenom slučaju obaviješten pučki pravobranitelj

Pučkoj pravobraniteljici se trebate obratiti ukoliko smatrate da ste Vi ili da je neka druga osoba diskriminirana zbog svoje rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, dobi, zdravstvenog stanja ili genetskog naslijeđa.

Ukoliko se pak radi o diskriminaciji na osnovi spola, spolne orijentacije, rodnog identiteta te izražavanja rodnog identiteta, kao i bračnog i obiteljskog statusa, tada se trebate obratiti Pravobraniteljici za ravnopravnost spolova (http://www.prs.hr/).

Ako se radi o diskriminaciji na osnovi invaliditeta trebate se obratiti Pravobraniteljici za osobe s invaliditetom (http://www.posi.hr/).

Kada je riječ o diskriminaciji djece po bilo kojoj od osnova temeljem kojih je diskriminacija zabranjena potrebno je obratiti se Pravobraniteljici za djecu (http://www.dijete.hr/).

Svaka osoba (pa čak i pravne osobe) koja smatra da je diskriminirana može pučkom pravobranitelju poslati pritužbu na diskriminaciju na način koji je opisan u vezi podnošenja pritužbi.

No, budući da osim pučkog pravobranitelja po pritužbama na diskriminaciju postupaju i posebne pravobraniteljice, osoba se može prije podnošenja pritužbe informirati o tome kome bi bilo najbolje uputiti pritužbu.

Ukoliko to ne učini i samo pošalje pritužbu pučkom pravobranitelju, pučki će je pravobranitelj proslijediti posebnim pravobraniteljicama, ako se radi o predmetu iz njihovog djelokruga.

Diskriminaciju nije lako prepoznati jer u mnogim situacijama ljudi nemaju jednak položaj ili jednake mogućnosti, a smatraju da bi trebali imati, no ipak to nije uvijek diskriminacija. Ukoliko osoba smatra da nema jednak položaj ili da nema jednake mogućnosti kao drugi zbog toga što pripada nacionalnoj manjini, ili, pak, zbog svojih godina ili svoje vjere, ako je član sindikata, ili zbog toga što je žena, homoseksualne orijentacije ili osoba s invaliditetom, tada bi se trebala obratiti pučkom pravobranitelju ili posebnim pravobraniteljicama pa će oni ispitati je li to što se osobi događa ili joj se dogodilo diskriminacija.

Temeljem svake pritužbe na diskriminaciju koju zaprimi, pučka pravobraniteljica ispituje je li riječ o diskriminaciji i ako utvrdi da je moguće sumnjati na diskriminaciju, ovisno o tome o čemu se u konkretnom slučaju radi, upućuje upozorenje osobi ili instituciji ili tvrtki koja je diskriminirala stranku, ili daje preporuku za postupanje u budućnosti, ili upućuje obavijest stranci o tome na koji način treba postupiti kako bi se zaštitila od diskriminacije (primjerice savjetuje je da pokrene sudski postupak).

No, ako se pučkom pravobranitelju obrati osoba koja je već pokrenula sudski spor u vezi tog slučaja, tada pučki pravobranitelj ne može ispitivati radi li se o diskriminaciji, ali se u takvim slučajevima osoba svejedno može obratiti pučkom pravobranitelju i zatražiti od njega/nje da u sudskom postupku sudjeluje kao umješač, odnosno da sudjeluje u postupku na njenoj strani.

Osoba koja je doživjela diskriminaciju ili nije sama doživjela diskriminaciju, ali je svjedočila diskriminaciji druge osobe i prijavi to, zaštićena je Zakonom o suzbijanju diskriminacije koji zabranjuje stavljanje takve osobe u nepovoljniji položaj. To primjerice znači da ta osoba ne smije nakon prijavljivanja diskriminacije biti otpuštena s radnog mjesta ili biti preskočena u napredovanju u karijeri ili na neki drugi način dovedena u nepovoljniji položaj.

Mogući ishodi postupka koji pučka pravobraniteljica provodi u vezi diskriminacije su sljedeći:

a) Obavijest stranci da nije riječ o diskriminaciji: Ukoliko iz onoga što je stranka navela u svojoj pritužbi, imajući na umu što je zabranjeno ponašanje po Zakonu o suzbijanju diskriminacije, pučki pravobranitelj zaključi da to nije bio slučaj diskriminacije ili da on/a ne može ništa poduzeti (primjerice, ukoliko se događaj dogodio prije nego je ZSD stupio na snagu…) poslat će stranci obavijest da u konkretnom slučaju nije riječ o diskriminaciji i/ili ih uputiti na drugo nadležno tijelo.

b) Postupanje po pritužbi, ali ne kao pritužbi na diskriminaciju: U slučajevima kada stranka tvrdi da je riječ o diskriminaciji, a pučki pravobranitelj zaključi da nije riječ o diskriminaciji, već da su osobi ugrožena ili povrijeđena ustavna ili zakonska prava, pučki pravobranitelj nastavlja raditi na tom slučaju na način na koji postupa s ostalim pritužbama građana/ki u vezi povrede prava.

c) Povreda prava na nediskriminatorno postupanje: Ako pučki pravobranitelj utvrdi da se u slučaju može sumnjati na diskriminaciju, ovisno o tome na što i na koga se osoba pritužila, može poduzeti različite korake.

Primjerice:

– može savjetovati stranku da pokrene sudski postupak;

– može osobi ili instituciji ili tvrtki koja diskriminira stranku izdati upozorenje ili im dati preporuku kako bi trebali postupati u budućnosti;

– može podnijeti kaznenu prijavu protiv počinitelja diskriminacije;

– može podnijeti optužni prijedlog zbog diskriminacije;

– može predložiti izmjenu nekog zakona koji je diskriminatoran.

Naravno, sve ovisi o tome o čemu je bila riječ i koji je u pojedinom slučaju najbolji način da se zaštiti stranka.

d) Uključivanje u sudski postupak: Ako se pučkom pravobranitelju obrati osoba koja je već pokrenula sudski spor u vezi tog slučaja s kojim se obraća pučkom pravobranitelju, pučki se pravobranitelj može na njenoj strani uključiti u sudski postupak, kao umješač.

e) Postupak mirenja: Također, osoba može tražiti od pučkog pravobranitelja da pokrene postupak mirenja.

Nakon što zaprimi pritužbu pučki pravobranitelj temeljem dokumentacije koju stranka dostavi, uzimajući u obzir što Zakon o suzbijanju diskriminacije kaže da diskriminacija jest, ispituje je li se u pojedinom slučaju dogodila diskriminacija. To znači da ponekad traži stranku da dostavi dodatnu dokumentaciju, ali i da kontaktira druge osobe ili institucije uključene u sam slučaj ili one osobe i institucije koje mu/joj mogu dati potrebne informacije. Ukoliko je to potrebno, pučki pravobranitelj također može stranku kontaktirati telefonom ili je pozvati na sastanak u Ured. Pri tom je važno napomenuti kako će pojedine bitne dopise koje pučki pravobranitelj uputi drugim osobama ili institucijama u vezi tog slučaja i stranka dobiti na znanje kako bi bila upućena u to što pučki pravobranitelj poduzima u vezi njene pritužbe.

Nacionalni preventivni mehanizam (NPM) osnovan je s ciljem sprečavanja mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja u mjestima gdje se nalaze osobe lišene slobode, kao i osobe kojima je određeno bilo kakvo zadržavanje, zatvaranje ili smještaj u mjesto pod javnim nadzorom i koje to mjesto ne smiju napustiti po svojoj volji.

*NPM je ustanovljen Fakultativnim protokolom uz Konvenciju protiv mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja.

– redovito i bez najave obilazi mjesta u kojima se nalaze, ili bi se mogle nalaziti,  osobe lišene slobode radi jačanja njihove zaštite od mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja;

– daje preporuke nadležnim tijelima vlasti i ustanovama radi poboljšavanja postupanja prema osobama lišenim slobode i uvjeta u kojima se one nalaze, radi sprečavanja mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja;

– daje prijedloge i primjedbe na zakone i druge propise te nacrte zakona i drugih propisa radi promicanja zaštite osoba lišenih slobode od mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja;

– surađuje s Pododborom Ujedinjenih naroda za sprečavanje mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja, šalje informacije i sastaje se s Pododborom za sprečavanje mučenja.

Mjesta u nadležnosti Ministarstva pravosuđa:

– kaznionice (sedam), zatvori (četrnaest), odgojni zavodi (dva);

Mjesta u nadležnosti Ministarstva unutarnjih poslova:

– prostorije za smještanje osoba lišenih slobode i pritvorske jedinice (ne raspolažemo preciznim podatkom o broju navedenih  prostorija budući da se neke koriste i kao prostorije za smještanje i kao pritvorske jedinice, ali procjenjujemo da ih je oko dvjesto pedeset);

– prihvatni centar za strance;

Mjesta u nadležnosti Ministarstva zdravlja:

– psihijatrijske bolnice namijenjene smještaju neubrojivih osoba (četiri), druge bolničke zdravstvene ustanove koje s Hrvatskim zavodom za zdravstveno osiguranje imaju ugovorenu djelatnost psihijatrije (dvadeset i sedam) te Specijalna bolnica za kronične bolesti dječje dobi Gornja Bistra;

Mjesta u nadležnosti Ministarstva socijalne politike i mladih:

– domovi za psihički bolesne odrasle osobe, obiteljski domovi te druge pravne osobe koje pružaju usluge stalnog smještaja psihički bolesnim odraslim osobama (pedeset i jedan); domovi za tjelesno ili mentalno oštećene osobe, obiteljski domovi te druge pravne osobe koje pružaju usluge stalnog smještaja tjelesno ili mentalno oštećenim osobama (šezdeset i šest); domovi za djecu s poremećajima u ponašanju (dvanaest); domovi za starije i nemoćne osobe, obiteljski domovi te druge pravne osobe koje pružaju usluge stalnog smještaja starijim i nemoćnim osobama (četiristo trideset i sedam);

Mjesta u nadležnosti Ministarstva obrane:

– prostorije za privremeno zadržavanje pripadnika Oružanih snaga Republike Hrvatske (pet).

Pored stručnjaka iz Ureda pučke pravobraniteljice, u obavljanju poslova Nacionalnog preventivnog mehanizma sudjeluju i predstavnici akademske zajednice te predstavnici udruga registriranih za obavljanje djelatnosti iz područja ljudskih prava.

– nenajavljeno obilaziti tijela ili ustanova te pregledavati prostorije u kojima se nalaze osobe lišene slobode;

– slobodno pristupiti podacima o tijelima i ustanovama u kojima se nalaze osobe lišene slobode;

– slobodno pristupiti podacima o broju osoba lišenih slobode u tijelu ili ustanovi koja se obilazi;

– slobodno pristupiti svim podacima o postupanju s osobama lišenim slobode u skladu sa zakonom;

– razgovarati s osobama lišenim slobode po slobodnom izboru i bez nazočnosti službenika tijela ili ustanove koja se obilazi;

– razgovarati s drugim osobama koje im mogu dati odgovarajuće informacije vezane uz sumnju na kršenje ljudskih prava postupanjem u tijelu ili ustanovi koja se obilazi.

Nakon obavljenog obilaska sastavlja se zapisnik i izvješće koje pučka pravobraniteljica dostavlja tijelu ili ustanovi u kojoj je obilazak obavljen, a u slučaju utvrđenih nepravilnosti i tijelu nadležnom za nadzor tijela ili ustanove u kojoj je obilazak obavljen.

Ukoliko je utvrđen slučaj mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja, pučka pravobraniteljica upozorava i daje preporuke tijelu ili ustanovi u kojoj je takva povreda utvrđena. Tijelo ili ustanova u kojoj je povreda utvrđena dužna je u roku utvrđenom u izvješću poduzeti mjere povodom upozorenja ili preporuke, te o poduzetim mjerama bez odgađanja izvijestiti pučku pravobraniteljicu. Ako tijelo ili ustanova ne postupi u propisanom roku ili ne postupi po njezinim preporukama, pučka pravobraniteljica će o tome obavijestiti Hrvatski sabor. Osobe koje obavljaju poslove NPM-a mogu provesti kontrolni pregled tijela ili ustanove u kojoj su utvrđeni slučajevi mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja.

Osim statusa „A“ nacionalne institucije za zaštitu ljudskih prava, pučka pravobraniteljica članica je i Europske mreže nacionalnih institucija za zaštitu ljudskih prava (ENNHRI), Europske mreže tijela za jednakost (EQUINET), Međunarodnog instituta ombudsmana (I.O.I.), Europske mreže ombudsmana (ENO – European Network of Ombudsmen) i Udruženja mediteranskih ombudsmana (AOM – Association of Mediterranean Ombudsmen), a surađuje i s institucijom Europskog Ombudsmana.

U okviru NPM-a, pučka pravobraniteljica surađuje s Pododborom Ujedinjenih naroda za sprečavanje mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja (SPT), Europskim odborom za sprječavanje mučenja i neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja (CPT), Udruženjem za prevenciju mučenja (APT), Mrežom NPM-a JI Europe te drugim međunarodnim institucijama i udruženjima koje se bave sprečavanjem mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja.

Međunarodne organizacije i njihovi mehanizmi zaštite ljudskih prava kojih je Hrvatska članica (unutar UN-a, Vijeća Europe, Europske unije) s jedne strane omogućuju unapređenje standarda zaštite i promocije ljudskih prava u Hrvatskoj, dok s druge strane obvezuju državu na njihovo poštivanje, provedbu i izvještavanje o provedbi.

Pariška načela su međunarodni standardi koji određuju ulogu, strukturu, status te smjernice za rad nacionalnih institucija za zaštitu ljudska prava (NHRI), a usvojeni su na Općoj skupštini UN-a 1993. godine.
Pododbor za akreditaciju u travnju 2008. instituciju pučkog pravobranitelja akreditirao je najvišim statusom „A“. Na taj način stekli smo pravo sudjelovanja u najvišim tijelima za ljudska prava UN-a.